 |
|||
Ja si uzmem za rođendan. I uzivam.
Sto se tice ovog da vise uzivamo mi nego nasi roditelji ja se bome ne bih slozila. Moja majka ke zimi plela, ljeti čitala knjige. Kad bi dosla s posla malo je legla odmoriti. A poslije bi s tatom pila kavu.
Kuhala je svaki dan. Radila je svaki dan. Al ostatak vremena je imala za svoje guste.
Načelno, slažem se s lonni i spajkom.
Život je bio prilagodjeniji čovjeku, tamo osamdesetih, kakvima ih ja pamtim. One divne smjene od 6-14 ili 7-15, tako je radio moj tata, do 16 je već poručao i popio kavu i imao vremena za svašta. Za sebe, jel.
Moji roditelji u 80-tima su 2 tjedna u 6-me odlazili solo na ljetovanje, mi kod bake. Oboje su bili gradjanski djir uzivanja i slobodnog vremena, ne ono ne smi se sist jer to ne valja. Isto i sveki. Sveki dan danas do 11 ujutro cita u pidjami. Legenda. Svi dalmatinci i visokoobrazovani, ne znam jel bitno, al cak mislim da je. Jer je svekina mama bila seoska baba i njoj je ta razina prepustanja uzicima bila nezamisliva, iako nije đađala svoju dicu koji su svaki slobodni trenutak picili na planinarenja, skijanjay citanja, turizam u cesku. Nisu se svi ubijali od generacije rodjene 30-tih i 40-tih, neki sz zivili zlatno doba i mislim da je cak i pitanje 'klase'. Mamina mama je sivala odjecu za balove i isla na balove. Muzevljeva baba je bila tip koji se, zbog siromastva i neobrazovanosti, ubijao od posla.
Tako da ovisi o tome - koja generacija, koja klasa... Nekima je bilo prilagodjenije, nekima i ne. Neki mrne zale. Odoh slusat knjigu dok kuvan i pisem na forumu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.12.2021. at 21:28
Dakle, i ja u muz smo zapravo odgojeni da jr dokolica covjekovo pravo i normalna stvar. Mislim da ovisi i o okruzju (joj, kolko posla imam, ubijam se - ne vrijedis ako nemas posla da ne stizes na wc pa natjecanje kome je gore), a i o odgoju. Mislim da nas moja sveki zali. Tata nas samo ne razumije. A mislim i da nas mladja genetacija zali, al to je normalno - mi smo starkelje.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.12.2021. at 21:31
Nitko nije plakao sto ne moze radit. Jedino sto ce od tih staraca neko umrijet radeci, al po svom izboru jer ga to jedino u zivotu veseli, ne radi se o financijskoj nuznosti, nego u stavu'"ako ne radis, ne vrijedis", ovdje se pak radi o intelektualnoj produkciji.
Baš tako, kako koja generacija i klasa. Kad se prisjećam svojih roditelja, uopće ne znam da su imali slobodno vrijeme za išta. Mama je radila u školi i otkad znam za sebe je doma radila pripreme i ispravljala testove do kasno navečer (nakon što bi odradila svoju satnicu i namirila djecu). Tata je radio uredski posao, ali on je od ovdje već spomenutih radoholičara koji nisu u stanju baviti se nečim "iz gušta", vječno je nešto dodatno radio doma u želji da još malo zaradi.ina33 prvotno napisa
Na izlete i putovanja nismo išli jer se štedilo (zbog kredita za stan), rodbinu izvan Zg nismo imali, bake su rano pomrle, na ljetovanje se putovalo na max. 10 dana ili kraće.
Ali se čitaloi to puno
Za sebe mogu reći da definitivno imam više slobodnog vremena nego moji roditelji. Ali baš da uzimam slobodan dan samo tako - pa baš i ne. Čak ni za rođendan (iako, sviđa mi se ideja!).
I primjećujem da MM i ja imamo više vremena za zajedničko vrijeme otkako dijete nije više tako malo i ne moramo život ravnati isključivo po njegovim obavezama i interesima. Sve češće odemo nas dvoje za vikend na planinarenje, a "dijete" voli ostati samo doma, čak i ako je to zbog testova i zadaća koje mora raditi za vikend.
Posljednje uređivanje od tanja_b : 02.12.2021. at 22:20
Danas je sve po uputama za poželjan život - uzmite slobodan dan, posvetite se sebi, napravite si kupku, zapalite svijeće, jedite zdravo, budite fit, provedite kvalitetno vrijeme s djetetom, zavedite muža i naravno pohvalite se svim tim na Instagramu. Zapravo slobodan dan bi bio ugasiti sve te izvore informacija i maknuti se s interneta koji je, paradoksalno, mjesto gdje provodimo svoje slobodno vrijeme.
Lonni, touché.
Pa kad ovako napišeš, sasvim sigurno je i klasna, moj je stari u 80ima radio dva posla, od 6 ujutro do 22 navečer, da bismo spojili kraj s krajem. Možda mu je zato ostalo to stalno "moram", on i kad na plažu dođe nabraja: sad moram popit kavu, moram se malo ugrijat, pa onda moram u more..
Baka i dida su sa sela, to je mentalitet ustaj pred zoru, a do 9 se ne spava ni na Novu Godinu.
Neki dan moj 86godisnji dida u masliniku, potpuno zbunjen informacijom da su moj muž i sin išli s ekipom na Biokovo i tamo spavali u šatoru bez ikakvog pametnog razloga, komentira: ah, besposlen pop i jariće krsti. Potpuno mu je to bilo ono iz druge dimenzije.
Moja baka nikad ne bi rekla "ah ne da mi se sad spremat kuhinju" i mirno gledala seriju pored tog nereda. Mama i ja: no problem. Moja mama nikad nije uzela slobodne dane na poslu, ostavila djecu mužu, da bi s prijateljicama doslovno po cijeli dan ležala na plaži na otoku. Ja - no problem.
Moji roditelji nikad nisu imali dan za sebe. Radili su "idealno vrijeme" 6-14 i poslije radili doma do spavanja.
Eventualno zimi nije bilo toliko posla.
Druzili su se rijetko s nekim, nikad nisu bili na godisnjem duljem od 2 do 3 dana.
Tako da ne zavidim uopce.
Posljednje uređivanje od Anemona : 03.12.2021. at 07:30
Evo nedavno sam bas uzela slobodan dan. Otisla kod prijateljice koju dugo nisam vidila i ostala prespavat. Djeca su velika,, snac ce se i sama.
Trebala bi i cesce tako ali griznja savijesti
Ja bih rado imala razloga za griznju savjesti.
Prespavala sam jednu noc, doslovno samo to, bez djece ovo ljeto. Prvi put otkako ih imam.
Inace, nadjem vremena za sebe, kako ne, ali samo i iskljucivo naustrb sna.
Bitcebolje.
Slično sam pomislila što i lonni, spajka i Svimbalo, barem vezano uz jednu stvar, a to su dječje aktivnosti.
Kad smo brat i ja bili školarci, naše aktivnosti su našim roditeljima bili slobodno vrijeme jer sam ja u muzičku pješačila, a brata je na sport vozio organizirani prijevoz. To je značilo svako popodne slobodno i prazan stan. Mužu i meni su dječje aktivnosti obaveza, mi ih vozimo.
U srednju muzičku nisam ni htjela ići, nego sam morala pa sam se opet sama vraćala pješke zimi u 10 sati navečer po mračnom i pustom gradu, a po mog sina sportaša od 190 cm mi idemo autom i navečer i ujutro.
Isto ovo s čitanjem i igranjem.
I mislim da su dosta onoga što su voljeli oni proglašavali korisnim i nužnim, npr. ribolov i vlastiti vinograd - ništa od toga nije bilo bitno za preživljavanje, to su htjeli i time su se bavili, samo su predstavljali kao da je to važna stavka za kućni budžet.
Uzeti slobodan dan samo tako ni ne mogu jer imamo kolektivni godišnji na posao, a ona 2 dana što ostanu uvijek čuvam za nedajbože.
Ja sam jednom zgodom uspoređivala svoj život sa životom svojih roditelja (prilično su slični), pa sam zaključila upravo to što ti Jurana pišeš, kad nam je dijete bilo manje vodili smo je na slobodne aktivnosti i to je činilo razliku da su oni npr. uvijek imali slobodno popodne a ja često nisam.
Ovo potpisuje. 2 dana su za kontrole kod dr.
Uzmem.
Dan ne. Zbog životnih okolnosti mi je to neizvedivo, ali pola dana/par sati da.
Isto je i s trošenjem novca na samo moje gušte.
Nemam grižnju savjesti.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ali da se razumijemo, sad s velikom djecom stignem ja svašta - odvezem ga na trening pa šetam ili se vratim kući gledati seriju ako je loše vrijeme, a i mogu dulje čitati u krevetu navečer nego kad su bili mali jer sam neusporedivo manje umorna. Imam vremena i energije, više je stvar organizacije.
Pa da, tako i mi prevozimo sina srednjoškolca u muzičku. Istina, moram priznati, otkako je u srednjoj školi, puno manje nego u osnovnoj, jer češće ide tramvajem, sam. Ali navečer dobije prijevoz doma, naročito kad nosi instrument. Ili ako pljušti kiša, kao npr. jučer.
Zapravo, to organiziramo tako da MM ide po njega na kraju dana, a ja dobijem 45 minuta vremena navečer samo za sebe
Pa sad ja ne znam, meni kad je kći srednjoškolka kod kuće ja opet imam sve vrijeme samo za sebe, ona se zatvori u sobu i uči i moram je mamiti van trikovima da je uopće vidim.
Tako da ono što se tu spominje, serija pod dekicom, knjiga i čitanje, i općenito dokolica svake vrste, toga stvarno imam u neograničenim količinama otkad nemam malo dijete.
E sad, baš otići nekamo, to je druga vrsta problema, kod kuće naravno ima obaveza koje netko mora izvršavati, tako da baš i nije tako jednostavno nestati.
na temu klase i generacijskih razlika, ja bih još dodala da je tehnološki napredak znatno promijenio radne navike, onima koji su imali prilike uživati ih
imala sam dvije bake, jedna je bila '14. godište, neobrazovana, makla se iz sela jedino kad je nosila duhan u obližnji grad, rodila je 13 djece
druga je bila '26. godište, srednjoškolsko obrazovanje, činovnički posao u tvornici, udana za inženjera, dvoje djece, obišli su cijelu Jugoslaviju s njegovim poslom
ova prva je sama pravila sapun kojim je na ruke ribala robu u obližnjem potoku, živjela je u kući bez tekuće vode, kupatila, a dobrim dijelom i bez struje
druga je živjela u stanu s veš mašinom
mislim, jasno je da je druga imala vremena za dokolicu, a prva ne
mislim da danas klasne razlike i dalje postoje, jedino što je veš mašina postala standard
kao što su i telefoni, televizori i mobiteli postali standard
no, danas bolje situirane gospođe ne ribaju same svoj wc nego plate nekog da im to radi, dok su one na poslu ili u dokolici
Ja mislim da i ako sam ribaš WC ako radiš posao od osam sati + ev. neke povremene prekovremene, i imaš stan i jedno-dvoje djece da to sad nije takva strava od poslova da svakome ne ostane vremena za dokolicu, posebno kad više nemaš manju djecu. Tako su moji roditelji, a tako i ja, stvarno ne mogu reći da mi je dan kad ne radim baš ništa nepoznanica. Što rekla vertex, možda mi je i predobro poznat
E, to.
to je sve toliko individualno, i u prošlosti i danas postoje ljudi koji su bili skloni čilati i oni koji moraju stalno nešto raditi kao i svi oni između
ono što danas definitivno ne bih poželjela nikome je život bez struje, vode, rifljanje robe na potoku, pranje u lavoru nakon grijanja vode na peć na drva, obrada hrpetine zemlje motikama, hodanje kilometrima do škole, seoskog dućana po svim vremenskim uvjetima... a tako su moji živjeli i bila bih sama sebi smiješna da tvrdim da mi nije lakše nego što je bilo njima
naravno, sigurno je i individualno, ali ja bih i dalje rekla da postoje neke globalne promjene, unatoč tome što je Inina baka išla na bal i planinarenje
sjećam se na jednom predavanju komentara od profesorice Nataše Jokić Begić, jedne od naših najboljih kliničkih psihologinja, podatka da su se srednje vrijednosti na mjerama narcizma u našoj kulturi jako promijenile zadnjih 50ak godina, odnosno ponašanja koja bi se prije interpretirala kao narcistička/orijentirana na sebe danas su normalna.
To zvuči možda grozno, ali mislim da je više dobro nego loše. Jednostavno danas je puno češće razmišljati na način: što ja želim? što meni treba? kako se ja osjećam? ispunjava li me ovaj posao/brak? - u odnosu na prije dominantniji: što je moja dužnost? što je ispravno? što će drugi reći?
Sigurno je tome doprinijeo jednostavno porast u standardu života, gdje je veći dio populacije ipak došao sa sapuna na potoku do mašine za robu i suđe kao nekog standarda. Pa onda ironično opet idemo pravit svoj sapun, ali ovaj put na radionici, pa bude vrijeme za sebe
Dobro je rekla lili, kad dođe tangerina na temu, učini je zanimljivijom
Mislim da je sve to promjena na bolje jer kad skužimo što želimo, lakše je to reći drugima (nego kad ni sami ne znamo) i sve je to put u bolju komunikaciju.
Haha, fakat.Sigurno je tome doprinijeo jednostavno porast u standardu života, gdje je veći dio populacije ipak došao sa sapuna na potoku do mašine za robu i suđe kao nekog standarda. Pa onda ironično opet idemo pravit svoj sapun, ali ovaj put na radionici, pa bude vrijeme za sebe
Mislim da je greška što danas postoji jedna predodžba o tome što je užitak. Možda nekoga baš veseli ono što drugi smatraju pokorom, npr. kuhanje ili pečenje kolača može biti bolje za psihu od trčanja po nasipu (pogotovo ako ne volite trčati) - zatvori se u kuhinju, pusti muziku ili podcast, ima vrijeme za sebe, svoje misli i još nakon svega nahrani obitelji i dobije pohvale od njih, pa se opet osjeća dobro i tako napuni baterije.
Svatko bi trebao naći svoje, nebitno jel to izležavanje cijeli dan ili okopavanje vrta. Na žalost i dalje se previše razmišlja o tome što će netko reći, pa i na ovoj temi je brzo krenula defenziva. Jedino što danas možda žene neće brinuti što misle susjedi jer ih, u gradu pogotovo, najčešće niti ne poznaju, nego će na umu imati možda ljude s društvenih mreža ili s foruma.
Točno tako!Sigurno je tome doprinijeo jednostavno porast u standardu života, gdje je veći dio populacije ipak došao sa sapuna na potoku do mašine za robu i suđe kao nekog standarda. Pa onda ironično opet idemo pravit svoj sapun, ali ovaj put na radionici, pa bude vrijeme za sebe
hvala Jurana, sad mi je malo
Moja sveki puno toga vidi ironicno jer je ona svjesna koliku je promjenu njena generacija napravila u odnosu ma generaciju njene mame (potok, glad). Ona je bila jedna od prvih inzenjerki fer-a, uzivala blagodati sigurnog poroda u bolnici, masina za sve i sva, uzivanja dokolice, napretka u medicini. Ne moze se nacudot trensovima ala sapun-radionice - od anti-cijepljenja, do poroda doma, attachment parentinga, preko griznje savjesti oko uzivanja u dokolici. Dobro, njen je stan malo ekstreman - salila se na onaj muzej 80-tih jer da nek slobodno kod nje dodju - nikad nije trosila kozmetiku, svaki slobodni trenutak skija je u sloveniji, planinarski domovi...djeca, doduse, jela u menzama (ja je ne sudim ni najmanje, al vecina zena da).
Posljednje uređivanje od ina33 : 03.12.2021. at 10:21
Slazem se. S godinama (a mozda je to i karalterno) opada zabronjavanje koliko si rangiran(a) u popularity contestu i kolika ti je sljedba.
Ovo je odličan pomak. Pomak naprijed.
Ako sam ne misliš na sebe, nitko neće.
X
Ne znam meni to što će drugi reći nikad nije bilo bitno. Toga se sjećam iz svog malog grada i kad bi mi mama prepričavala.
Uvijek sam se tome čudila. Ono who cares?!
Bitni su mi dragi ljudi koje volim i kojima sam okružena. Doduše postoje razlike načina življenja između malog grada i metropole.
A kako čovjek dobiva na mudrosti s godinama, još su mu manje bitne takve stvari.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 03.12.2021. at 11:33
Možemo li se ovdje nadovezati i s djecom?
Naime, stalno se žalimo (ili se u školama žale) kako nove generacije sve slabije uče u dubinu, sve su manje spremni na žrtvu za neki cilj, žele slobodno vrijeme, zabavu, sve površno i nabrzaka itd.
A kao mi smo "orali i kopali" tijekom školovanja, gledali roditelje kako rade od jutra do mraka itd.
Pa jesmo li onda mi, koji smo odlučili uzeti vrijeme za sebe, odgojili takvu djecu?
Na konto koliko nam je tehnologija olaksala zivot... imamo masine da, ali smo si i digle standarde od vremena nasih baka pa se to fino nadoknadi
Moja baka je nosila istu haljinu 5 dana, a mi nosimo kosulju 2 sata i frk u masinu
Sjecam se i onog zapamti koja je tvoja casa i iz nje pijes cijeli dan, a sad prodjemo kroz 20 casa dnevno
O igranju s djecom i zajednicikim aktivnostima da ne pricam
Ili je to tako bilo samo kod mojih
.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 03.12.2021. at 11:45
čoksa, zanimljiva teza.
Ja svoje odgajam onako kako i ja živim.
Kad se radi ili uči, onda si 100% u tome, bez muke, nema nauke.
Stroga disciplina, trud, red i rad. Ne podnosim brljavljenje, površni pristup. Ili kako treba ili nikako.
Ali kad se odmara onda se isto u potpunosti odmara, isključiš se od svega i svih i radiš ono što te opušta bez grižnje savjesti jer si svoje druge obveze odradio.
Simple as that.
Edit:
Slažem se s jenn da su se i puno promijenili standardi u odnosu na doba naših majki a kamoli baka. Posve drugačija vremena.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 03.12.2021. at 11:45
Jesmo! Njih smo pak razmazili time sto smo im uklonili sve zapreke misleci da im cinimo dobro, non stip ih hvalili, sve obrazlagali itd. Sjedali s njima na podu satima da slucajno im ne bude dosadno. Sad su postali polemicari i nista ne moze jednostavno - na napravi to krecu referendumi i raspravljanja. Vozikanje ljudi od 21 godinu je i mene sokiralo...npr.
Posljednje uređivanje od ina33 : 03.12.2021. at 11:48
Dobro si rekla, polemičari!
ina, pa sve to piše u onoj knjizi koju si mi upravo ti otkrila na čitalačkom topicu
Ina, a sjećaš se kako smo se zgražali na mame koje sjede u parku, puše i dobacuju smokije dok im djeca divljaju i samoodgajaju se, a mi - gle, dušo, ovo ti je ljubičica iz porodice Violaceae, gricni jabuku, obrazloži dečkiću zašto je ipak u redu da ne podijeliš igračku, iako on to očekuje itd.
Dosada je čudo, izvrsna za razvoj djece, pokretač kreativnosti.
Itekako sam je priuštila svojima (s namjerom) dok su bili mali, htjela sam da se nauče sami zabaviti.
Danas jako vole vrijeme koje provode sami, kao i ja. Uvijek nešto nađu.
Ina, a sjećaš se kako smo se zgražali na mame koje sjede u parku, puše i dobacuju smokije dok im djeca divljaju i samoodgajaju se, a mi - gle, dušo, ovo ti je ljubičica iz porodice Violaceae, gricni jabuku, obrazloži dečkiću zašto je ipak u redu da ne podijeliš igračku, iako on to očekuje itd.
Ponovno dolazimo do toga da fakat nijedan ekstrem u odgoju nije dobar.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 03.12.2021. at 12:02
Sjecam se bome i ja. To je bilo s prvim. Sad u poznijim godinama s malim djetetom, skupi nas se vise, pa si uzmemo po limenku pive iz ducana.Ina, a sjećaš se kako smo se zgražali na mame koje sjede u parku, puše i dobacuju smokije dok im djeca divljaju i samoodgajaju se, a mi - gle, dušo, ovo ti je ljubičica iz porodice Violaceae, gricni jabuku, obrazloži dečkiću zašto je ipak u redu da ne podijeliš igračku, iako on to očekuje itd.
Ja se ne sjecam da sam se ja zgrazala, iako je moguce da jesam, ono, inercij. Ja sam se ozbiljnije pocela otkacivat od foruma nakon ratnih stvari (vajdenci za cr itd itd), attachment parenting nije pak u skladu s mojim karakterom i najdubljim gut feelom. Ovaj prinjer zurenja za dijete od 20-tak u drugi grad jer ce nakon treninga bit gladno sam vidjela u zivo, nije s foruma. Moja poruka zapravo jest - do the world a favour i sto cesce slobodne danw zapravo..Nema sanse da bih ja to napravila, ono....ne da mi se, ja sam na sljemenu, snalazi se brate mili. Velik rift je bio i dok je moja mala trenirala - ja sam jedina od svih roditelja negodovala na vozikanja, plus nema sanse da i vikend satima u zatvorenom gledam plinkiti plonkiti lopticu lijevo desno, mene to ne zanima. Drugi su svi roditelji bili uzivljeni, a ja sam natjecanja preskakala i prvp pitanje je bilo ko ih vozi... ono the nemajka. Mala mi je malo zamjerila tad jer svi drugi su gledali svoje potomke. Evo sad, nisam htjela opravdat sat jer je zaspala...razrednica ponudila da opravda jer joj je prvi put. Tesko kontra struje, al moze se.Ina, a sjećaš se kako smo se zgražali na mame koje sjede u parku, puše i dobacuju smokije dok im djeca divljaju i samoodgajaju se, a mi - gle, dušo, ovo ti je ljubičica iz porodice Violaceae, gricni jabuku, obrazloži dečkiću zašto je ipak u redu da ne podijeliš igračku, iako on to očekuje itd.
Ne otkacivat u smislu da ne pisem...nego o cemu sad to rpricaju. Prije sam bogobojazno slijedila kad ide korabica za dohranu itd, sve korake kako i svi tu tada.
Posljednje uređivanje od ina33 : 03.12.2021. at 12:12
Mislim, kad tad ce se sudarit s realnoscu da nisu svi tako divni i krasni i nisu svi 5.0 i da nikog nije briga za njihova ocekivanja (osim ako imaju para pa su kupci neceg). Sta ce(mo) tad?
Umjerenost u svemu, to je ključ, ali stvar je i perspektive. ono što je nekome umjereno, drugome je krajnost. Isto je i s ovim "uzimanjem vremena za sebe".
Trenutno se u zivotu drzim toga da sam "stara" s malim djetetom. Muz i ja nemamo vremena (zivotnog) ici korak po korak da dijete odraste, pa cemo zivjeti, zato se ovaj puta sve odvija simultano, za razliku od prvi puta gdje je puno toga bilo na cekanju.
Jedini problem je sto su nam ovaj puta i djedovi i bake 70+, pa nemamo puno mogucnosti cuvanja.
Možda će do tad proces sazrijevanja već uzeti maha pa će biti emocionalno spremniji nositi se s vlastitim i tuđim nesavršenostima?
Nije baš da će ostati razmaženi egoisti cijeli život zato što im se u djetinjstvu ugađalo u nekim situacijama.
(ni meni se ne bi dalo gledati treninge)
Nagledala sam se osoba koje su uzimale vremena za sebe dok su drugi morali odrađivati njihov posao.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
