Evo, odavno me nije bilo, obecala sam update na temi o neuropedijatrima.

Dakle, prije par mjeseci obavili smo BERU, EEG (sve uredno) i u sklopu toga ORL i neuropedijatrijski pregled. Sve je proteklo u najboljem redu dok nije na red dosao neuropedijatrijski pregled.

Dijete je bilo umorno, neispavano od visesatnog putovanja i dva dana pretraga i nije htio suradjivati s njim.

Iako se igrao sa ocem, mazio sa mnom i njemu prilazio da vidi tipkanje, on je, ispitujuci me, tek par puta nehajno pogledao u njega, dozvao ga imenom i upitao, cini mi se, da pokaze gdje je nos (ako se dobro sjecam od soka).

Nakon toga nam je mrtav hladan kategoricki ustvrdio da dijete ima elemente poremecaja iz spektra autizma. Postavio se kao da je to neupitna dijagnoza iako je jasno vidio da dijete gleda u oci, odaziva se na ime, ostvaruje topao kontakt sa roditeljima i njemu prilazi sa zanimanjem te nema nikakvih stereotipija.

Kada sam mu predstavila te cinjenice i cinjenicu da njegovi terapeuti ne da nisu nikada dali tu dijagnozu nego su odmah ustvrdili da kod njega ne postoje autisticni elementi, da s te strane mozemo biti mirni, on je ustvrdio da je to zato sto terapeuti do danas ne zele jasno reci. I eto, kod njega ti elementi ne prevladavaju u licnosti.

Onak.. neuropedijatar u renomiranoj poliklinici da daje takvu neupitnu dijagnozu na temelju 15-20 minuta opservacije... da je barem izrazio sumnju, uputio nas na daljnje testiranje kako bismo potvrdili tu dijagnozu?

Naprotiv, kada sam mu ja spomenula Ados test, potvrdio je da se to moze napraviti, ali da ce nas tamo pitati isto sto je i on pitao i da ce rezultat biti isti.

Ne moram niti spominjati u kakvom smo psihickom stanju suprug i ja otisli odatle.

Tri mjeseca kasnije.. nasi terapeuti su bili zgrozeni ponasanjem i dijagnozom tog neuropedijatra i upuceni smo na visemjesecnu opservaciju i na Ados testiranje u neovisnu zdravstvenu ustanovu.

Suvisno je govoriti da je malecki bio odlican na testiranju i da ni o kakvom spektru i poremecajima ponasanja nema niti govora

Tjesi ta spoznaja. Tjesi spoznaja da sva ova tri mjeseca odlicno napreduje, brzim koracima usvaja vjestine i znanja za svoju dob, vokabular se siri, igra je konstruktivna..

Ali pitam se sto sa roditeljima koji se nemaju kome obratiti i tko ce dijagnoze dr. Kuzmaca uzeti kao istinite i neupitne? Koji ce zavesti njegov nalaz u karton? Koji ce se psihicki raspasti, obratiti mozda kakvim nadrilijecnicima koji su uzeli maha u nasem drustvu?

Sigurno cu ici dalje i za pocetak se zaliti ravnatelju ustanove.

Da se vratim na svog sincica. Trenutno vjezbamo vjestine za 3 godine - prostorne odnose, kolicinu, crtanje kruga, slaganje puzzli od 4 dijela i spremamo se za skidanje pelena kako bismo spremno docekali treci rodjendan. I mucimo se sa terrible two. Sa svima je divan, poslusan, suradljiv i maza, a onda na roditeljima i bratu vjezba karakter!

Konacna dijagnoza je psihomotorno i govorno-jezicno kasnjenje, s tim da su u pitanju, po rijecima terapeuta, blaze poteskoce koje bismo trebali s vremenom prevazici. Ipak, treba raditi i raditi i vjezbati. Idemo dalje...