Trudna sam 5 mjeseci i imam zelju dojiti. Istu sam zelju imala i s prvim djetetom no sve je poslo naopako i zelim nauciti iz svojih gresaka/ pitati iskusne jeli moglo drugacije i kako i jesam li ovaj put opet osudena na istu sudbinu? To pitanje mi stvara tjeskobu jer se sjetim pocetaka koji nisu bili laki.
Sin se rodio s 3400 grama no u bolnici smo vec pali na 3040 grama, trudila sam se dojiti i nisam davala adaptirano.
Dosli smo kuci, nastavila sam s dojenjem i dojila sam po cijele dane. 45 min jedna dojka, 30-40 min druga, spustim dijete i ono za 10 minuta opet place. I ja opet ponavljam postupak. Dotakli smo dno kad se to ponavljalo od 13 h u nedjelju do 6 ujutro u ponedjeljak. Ne znam kako sam tu noc izdrzala ne spavati uopce. Bila sam jadna i nesretna kao i vecinu dana neprekidno dojeci dijete koje je stalno plakalo. U jeku korone patronazna je dolazila 1 x tjedno. Majcinski instinkt mi je govorio da nesto nije ok. Patronazna je rekla da imamo dovoljno mokrih/ kakanih pelena, da on vuce kako treba i da samo nastavim. Vagu nije nosila. Napokon smo se vagali 3 tjedna nakon poroda, odnosno 17 dana nakon sto smo dosli kuci. On porodajnu tezinu nije vratio unatoc tome sto je cijele dane bio na sisi, dobio je tek 100 grama. Patronazna i pedijatrica su savjetovale dojenje i onda nudenje adaptiranog nakon podoja. Ja sam mislila da bi bolje da se izdajam pa da znam koliko dijete jede. Tad smo prestali s dojenjem i krenuli s izdajanjem. Bilo je tesko, osjecala sam kao da radim dupli posao, izdajala sam se i nocu i spremala u frizider tako da uvijek imam obrok unaprijed koji sam grijala. Izdajala, prala, sterilizirala, grijala, hranila 8-10 puta dnevno. Od pomisli da to opet prolazim me hvata tjeskoba. Nikad nisam izdojila vise od 500 ml, uz to sam dodavala adaptirano kao zaseban obrok. Nakon 3 mjeseca i velike svadje sa suprugom sam pocela izdajati manje, ne rjede vec manje. Recimo prvo jutarnje izdajanje je uvijek bilo najobilatije cak i po 100 ml i onda bi padalo tokom dana. Nakon stresa sam pocela primjecivati da svako jutro izdojim malo manje. Nisam nikad ostala skroz bez mlijeka no kad sam dosla do tocke da nakon 8 dnevnih izdajanja ja skupim nesto manje od 200 ml zakljucila sam da nema smisla.
Skoro 4 mjeseca je imao bar 500 ml dnevno majcinog mlijeka. Nije neki uspjeh no vodim se tim da je bolje ista nego nista. Sad ima 19 mjeseci i ima super imunitet, zdrav, vesel pa valjda je ipak imalo smisla.
Zaboravila sam spomenuti da sam imala jak let down prilikom dojenja. Na plac bi mlijeko samo curilo. Kad bi se tusirala i sagnula mlijeko bi krenulo. Prije dojenja ( tih 3 tjedna dok nisam krenula s izdajanjem) bi cak otpustila malo mlijeka tako da ga ne polijevam po licu.
Do dana danasnjeg nisam shvatila zasto je dobio samo 100 grama prva 3 tjedna dojenja. Kad smo krenuli s izdajanjem i kombiniranjem adaptiranog poceo je dobivati, ali opet manje od preporuke. Zapravo s povecavanjem kolicine adaptiranog je on poceo dobivati vise. Dan danas imam osjecaj da mu “nedostaje” taj kilogram, kilogram i pol i da stalno kaskamo za taj neki period u kojem nije dobivao.