 |
|||
Eno, Rada Boric jucer lajka rasisticki komentar na svom Facebook profilu, netom prije nego ce se pridruziti prosvjedu za ljudska i zenska prava u Zagrebu.Kaae prvotno napisa
Slazem se s tobom, vrijeme je dragocjeno i korisno je imati prave informacije sto prije.
Samo sto sam uvjerena da ova info mnogima nece znaciti ama bas nista.
Pa ako ti susjed, rođak ili netko iz gimnazije radi na odjelu, onda ima. Inace nemas srece.
Pada mi na pamet da i taj netko tko bi bio zaduzen za usmjeravanje moze imati priziv savjesti. Ne moze nikako uputiti pacijenticu u zlo. Nego ju posalje na jos neko psiholosko savjetovanje kod kolege iz istog tima.
Pa meni se baš čini da zato što je državna bolnica ja kao pacijent nemam što razbijati glavu da li dobivam savjet i upute po zakonu i struci ili nečije religijske fikcije.
Nek rkt osnuje bolnicu i tamo nek ide tko god želi umjesto znanstvenog pristupa mpo dobiti koju molitvu izmoliti, umjesto pouzdane kontracepcije predavanje o predbracnoj cistoci, otvorenosti životu i brojanju plodnih dana, a nakon nalaza o tumoru mozga ploda "ne može se nista".
Mi ostali želimo čuti što kaže znanost i zakoni.
Ulazi li i eksplantacija organa u mogući priziv savjesti? Jer i ako se ustanovi moždana smrt, aparati mogu održavati osobu na životu, dakle tehnički je živa u trenutku vađenja organa za transplantaciju.
Ja se slazem da bi bilo dobro da se osnuje registar medicinskog osoblja (i ne samo medicinskog) koje ima priziv savjesti. Ne radi linca, ne radi optuzbe da su fasisti kao sto Kaae insinuira, nego bas zato da svatko u delikatnim situacijama zna gdje treba ici, a gdje ne. Naravno, uz uvjet da se priziv savjesti zakonski regulira, ne da imam priziv savjesti na prodavanje Cunga Lunga zvaka. To mi je sasvim ok.
Pretpostavljam da bi kod nekih i to mogao biti razlog za priziv savjesti ali vjerujem da bi to bile zbilja rijetke iznimke.
Nisam sigurna ali mislim da je transplantacija organa vrlo usko specijalizirano podrucje, za razliku od npr ginekologije (neka me medicinari isprave ako grijesim) i nelogicno mi je da bi se netko bavio transplantacijskom medicinom uz priziv savjesti. Ginekologija obuhvaca mnogo sire podrucje i pobacaj je tek jedan od mnogih zahvata i usluga koje ginekolozi pruzaju.
Govorim, naravno, hipotetski. Da bi se netko bavio transplantacijskom medicinom mora biti kirurg s puno godina školovanja i iskustva. Takvi kirurzi naravno ne rade samo transplantacije, nego i svakodnevni kirurški posao. Pa se pitam što ako se cijeli tim npr. Merkura predomisli (u svakodnevici nekih bolnica imamo 100%tno uvođenja priziva savjesti unutar par godina), hoćemo li ostati bez te vrijedne i teškom mukom stečene prakse?
Vidis... dobro pitanje. Jedino mislim da se osoba mora iskopcati prije nego se organi izuzmu iz tijela. No opet, da, je li ok iskljuciti osobu s aparata, ako bi mogla na aparatima pozivljeti jos tjednima ili godinama?
S ovim se slazem.
A zar vi birate doktora kad idete u bolnicu? (Osim u slucaju kad su to neki redoviti pregledi, uvijek kod istog). Ja, kad god sam u trudnocama isla u bolnicu, uvijek (il cesto) bi bio drugi ginekolog/ginekologica. Meni je bilo sasvim svejedno tko je. Pa bi mi bilo logicno da, kad netko dodje zbog pobacaja da ga posalju na prijemu pravoj osobi, a ne da mora govorit kod kojeg dr. zeli ici i da to govori na temelju informacija iz nekog registra.
No, ako svi imaju priziv savjesti, onda ne znam sto s tim. Meni bi isto bilo logicno da se na radna mjesta ne zaposljavaju ljudi koji, a priori kazu da nece radit sve sto je u opisu radnog mjesta. A i da se ne mogu bas predomislit. Al sad, ako svi tu kazu, sto se tu moze? Ipak je vaznije imat ginekologa nego ga nemat.
A mozemo isto tako hipotetski pitat, je li potreban registar osoba koje su odbile vojnu obuku zbog priziva savjesti. Mozda je i to, u slucaju rata, kljucna informacija. Da svi znaju zasto jedan susjed nije u vojsci, a drugi nije. Sad pretjerujem.
Po meni nikako nije bitno da svi znaju jel doktor taj i taj u prizivu savjesti, nego da se mogu ostvariti sva prava. I da bas jos o tome pacijentica ne treba razmisljati.
Mislim da drzavna, gradska, kakva god bolnica koja se financira iz proracuna (pa cak i najmanjim dijelom) nikako ne bi smjela NE pruzati sve usluge propisane zakonom. Naravno, moze se dogoditi da u nekom trenutku svi lijecnici koji lijece kamenac u gornjem dijelu lijevog bubrega nisu na poslu zbog bolesti, ili odredjena zdravstvena ustanova nema novca, kapaciteta, prostora, cega god za zaposljavanje odredjenog kadra, ali onda mora postojati jasan protokol tko ce, a i gdje, preuzeti pacijenta kojem ta usluga treba i pokriti troskove lijecenja na drugom mjestu, prijevoza, cega vec. Tako i s uslugama koje spadaju pod dozvoljene kod priziva savjesti, za slucaj da je priziv savjesti uopce nesto sto bi se trebalo dozvoljavati (nisam sto posto sigurna kako bih to rijesila, a da DEI principi budu zadovoljeni sa svih strana).
Ovo je i meni palo na pamet pa i isključivanje aparata za održavanje na životu i nekako imam osjećaj da tu nema nikakvog priziva savjesti.
Jednostavno nije dovoljno atraktivno kao priziv savjesti kod ginekologa.
Inače se organi vade tek nakon što se ustanovi tzv. moždana smrt. Onda se isključuju aparati za održavanje na životu i kreće eksplantacija organa.
Da, nespretno sam napisala, mislila sam na pitanje isključivanja aparata.
Ako je primarni ginekolog u prizivu bilo bi to isto zgodno znati. To bi znacilo da se za svaki recept za kontracepciju mora ici nekome tko nije u prizivu .
Naravno da ulazi i oduvijek je ta tema bila pitanje i osobne i medicinske etike. Meni je ta tema i vrlo osobna jer je moja mama bila na transplantacijskoj listi.
Vidim da cure nisu spomenule još jedan problem vezan za ovu temu, a taj je da postoji velik nesrazmjer između broja onih koji čekaju organ i onih koji ga žele donirati, a liste čekanja često nisu napravljene po kriterijima moralnosti.
Mnogi ljudi daruju i nekoliko organa, ali unatoč tome ni to nije dovoljno što potvrđuje golem broj onih koji umru čekajući (kao moja mama), a pitanje "prednosti" vrlo je rastezljivo i samim time moralno upitno i često vrlo licemjerno. Ali ti vjerojatno nisi mislila na to, već isključivo na to radi li se o presađivanju sa žive ili mrtve osobe. I tu se sad javlja pitanje doniranja s mrtve osobe i određivanja trenutka smrti, uzimanja organa s naglašavam, možda preminule osobe - i baš zato je zabranjeno da transplantaciju radi liječnik koji je ustanovio smrt (to je uređeno zakonom). Operacija je moralno dopuštena (što se, primjerice, stajališta Katoličke Crkve tiče) samo ako je donor uistinu mrtav (ne smije biti u komi ili umirući, naravno). I nije nužno da je donor za života dao pristanak na to, već to može učiniti i njegova obitelj nakon donorove smrti.
U svakom slučaju, to je područje u koje se oduvijek upliće pitanje savjesti primatelja, davatelja i svih onih koji na bilo koji način sudjeluju u tome.
Našim je zakonom uređen i zahtjev da transplantacija sa živog čovjeka ne smije dovesti u pitanje život ili zdravlje donora i potreban je pristanak obiju strana, naravno. Ali stvarnost zna biti okrutna. Svekina je prijateljica "dala" bubreg svojem suprugu, njegov je organizam vrlo uspješno "prihvatio strani organ", nije bilo odbacivanja, ali je nažalost vrlo brzo preminuo od nečeg sasvim drugog. Što je eto samo životni peh, da se tako glupo izrazim. A ona ima velike probleme otkad je donirala bubreg. Stalne urinarne infekcije (jaki cistitisi) i općenito snažan pad imuniteta, od te operacije ona više nije kao prije. Sve to nije moralno upitno, naravno, i nitko ni zbog čega ne žali, naravno (kao, primjerice, zašto sam mu dala bubreg kad je ionako brzo umro), ali se čovjek jednostavno osjeća loše nakon svega...
Istina, ali meni se čini logičnijim da u tom registru budu osobe koje nemaju priziv savjesti. Vargić (mi) je to odlično obrazložio.
"...jedna je stvar da Ministarstvo ili drugo nadležno tijelo ima uvid u liječnike i medicinsko osoblje s prizivom savjesti, a drugo je objaviti javni registar istih, pogotovo ako u tom registru ne bi bili navedeni i liječnici i medicinsko osoblje bez priziva savjesti.
Razmislimo o sljedećem. Onoga tko želi dobiti određenu uslugu zapravo ne zanima gdje tu uslugu ne može dobiti, nego gdje može. Ako tko želi kupiti hlače, neće tražiti u kojem šoping-centru ima trgovina bicikala pa onda otići u trgovinu bicikala kako bi ga prodavač uputio gdje može kupiti klače. Tko želi naručiti dostavu kineske hrane, neće upisati u Google „dostava meksičke hrane“ ili „restorani bez dostave kineske hrane“. Logično je da će ta osoba tražiti gdje zapravo može naručiti kinesku hranu i neće tražiti u kojem restoranu to ne može učiniti.
Dakle, ženama koje žele izvršiti pobačaj puno bi korisniji bio registar liječnika koji nemaju priziv savjesti, nego onih koji ga imaju. Recimo da postoji registar prizivača savjesti i da neka žena u tom registru vidi kako u bolnici Sveti Duh u Zagrebu svi liječnici imaju priziv savjesti, imajući tu informaciju ona još ne bi znala u kojoj bolnici zapravo može izvršiti pobačaj, nego bi opet morala tražiti u kojoj bolnici liječnici vrše pobačaje. Samim tim, registar u kojem je javno dostupan popis prizivača savjesti, bez onih koji nemaju priziv savjesti, bio bi potpuno besmislen.
S druge strane, takav registar otvorio bi i vrata diskriminaciji onih koji se prizivaju na savjest. U posljednje vrijeme ta se teza pokušava obrnuti tvrdnjom kako su zapravo diskriminirani oni koji vrše pobačaje te da ih se naziva „aborterima“. No to je zapravo zamjena teza jer je opće znanje među liječnicima da zapravo oni koji imaju priziv savjesti često bivaju omraženi među kolegama jer ne rade „zahtjevne zahvate“ ili jer ne rade „prljave poslove“. Ako tome dodamo situaciju u medijima i javnom diskursu koja u većini slučajeva negativno prikazuje upravo liječnike s prizivom savjesti, a ne one bez njega, onda je sasvim jasno prema kojoj skupini postoji veća opasnost od diskriminacije. Nedavno je HRT snimio prilog u kojem govori o „epidemiji priziva savjesti“ koja se „širi hrvatskim bolnicama“, govori se o „poplavi priziva savjesti“ o „virusu priziva savjesti“ koji je „teško zahvatio KBC Zagreb“, priziv savjesti se naziva „rak-ranom hrvatskog društva“ i poziva se na njegovo ukidanje. To bi nadilazilo okvire ovog članka, ali bilo bi vrijedno ako bi netko analizirao članke o prizivu savjesti objavljenje u medijima i na portalima u Hrvatskoj u posljednje dvije godine, iz čega bi se jasno pokazalo je li društvena stigma usmjerena upravo protiv liječnika s prizivom savjesti ili protiv onih bez priziva. Odgovor se može dobiti i ako se u Google upiše „priziv savjesti“ i izbroji koliko članaka u prvih, recimo, 50 rezultata o prizivu savjesti govori pozitivno, a koliko negativno.
Ne čudi, stoga, da postoje primjeri poput onoga u Španjolskoj gdje je prijedlog za stvaranje registra prizivača naišao na protivljenje upravo liječnika i medicinskog osoblja koji su tvrdili da bi takav registar mogao dovesti do diskriminacije na radnom mjestu. Zakone i mjere koje država donosi uvijek treba interpretirati u kontekstu društvenih i političkih okolnosti u kojima se donose. Takav registar ne bi se donosio u vakuumu, nego u situaciji u kojoj se u medijima priziv savjesti najčešće prikazuje kao nešto negativno i u kojoj se liječnici s prizivom savjesti optužuju kako neopravdano stavljaju svoja privatna vjerska, politička i svjetonazorska uvjerenja ispred pravila struke i dobrobiti pacijenta. U takvom kontekstu, javni registar prizivača otvorio bi vrata dodatnoj stigmatizaciji i lovu na vještice. Stoga, interni registar koji bi bio dostupan nadležnim tijelima bio bi opravdan kako bi se mogle donositi informirane upravljačke odluke, dok javni registar ne bi služio svrsi i mogao bi potencirati diskriminaciju liječnika s prizivom savjesti."
To je jedna nezamisliva situacija, kao da se sve uciteljice u jednoj skoli odluce na priziv savjesti jer smatraju da bi se djeca trebala skolovati kod kuce.
Razumijem pitanje i tvoju dobru namjeru, ali smatram da upravo takva hipotetska pitanja i hipotetska razmisljanja (ala ona o Gileadu) generiraju kaos u ovakvim trenucima i skrecu temu s fokusa.
Freya, i ovo zvuci logicno iako mislim da je u konacnici sasvim svejedno. Ako odredjenog lijecnika nema na spisku, a znamo da radi u toj bolnici, opet cemo znati da ima priziv savjesti. Potejto - potato.
Meni se isto cini da takva pitanja (iako sam k sama postavila jedno) ne vode u dobrom pravcu - jer zazivanje ekstremnih situacija, i usporedjivanje s necim sto vecina ne dozivliava realnom, kod dobrog broja ljudi (koji bi mozda nesto i podrzali) cesto dovodi do "oni su svi ludi efekta"
Da, to bi zaista bilo dobri znati prije nego se upise kod nekog ginekologa. Ali i dalje mi se javni registar cini problematicnim (u Freyjinom citatu su navedeni dobri argumenti zasto) no da zenu kod upisa obavijeste sto rade, a sto ne rade, to mi je u redu. Doduse, ako to trenutno znaci da zena mora obic xy ordinacija, to je opet blesavo.
Slazem se. Osim mozda s ovim dijelom "najmanjeg financiranja" privatnih ustanova. Tipa, ako drzava financira kirurgiju u toj bolnici jer joj je to korisno, nije mi bitno sto ta ustanova radi na nekom drugom odjelu.
No, sto, ako zaista nema nikoga? Nema pa nema. Ako je u gomilo bolnica vise od 50 posto doktora u prizivu savjesti, a u nekima i 100 posto, ne mozes im samo svoma dati otkaz i zamijeniti ih - cak i kad im zakon ne bi dozvoljavao biti u prizivu savjesti. Di ces naci toliko novih doktora odjednom i zamijeniti ih. A doktori nam svakako trebaju.
Meni se cini, bar ovako kad sam sve iscitala, da ce poslat fotke na Bitno
A treba reci i ovo. Cak i u slucajevima transplantacije, ide se u smjeru da obje osobe, i donor i primatelj organa, uz ostale uvjete, trebaju dati svoj pristanak ( odnosno, oni koji ne zele donirati organe, trebaju za zivota potpisati svoju odluku).
Kod abortusa, o zivotu jednog ljudskog bica u potpunosti odlucuju drugi.
Zapravo je svejedno, više manje (a diskriminacije će biti ili neće), ali meni bi osobno puno značilo da na jednome mjestu imam popis liječnika kojima bih mogla otići, a to bi mi bilo važno jer postoje i mnogi drugi razlozi zbog kojih bih se odlučila za nekoga (kompetencija, iskustvo), a taj bi mi popis/registra to olakšao. Ne znam jesam li to dobro objasnila...
Onda smo u situaciji kao da je donesen zakon o zabrani pobačaja i to onda vodi na "crno tržište" jer dokle god postoje žene (a mislim da će uvijek postojati) koje žele "napraviti" pobačaj, on će se i dalje obavljati, kako god. A onda smo opet na početku, znam.
Jedna je prosvjednica graknula na mene neki dan i pitala me kako me nije sram što želim donijeti zakon o zabrani pobačaja, na što sam joj rekla da to uopće nije točno (jer znam što bi takav zakon sve prouzročio, a da ne kažem da i ona ZNA što bih ja), već da je moja želja da ljudi (koji sa mnom ŽELE o tome razgovarati, koje ZANIMA moje mišljenje) shvate da je ipak i na kraju uvijek riječ o ubojstvu. Samo to, ni manje ni više.
Nemojte sad opet krenuti u napad, već smo nekoliko puta to prošli.
Na kraju prosvjeda sam ostala s nekom ekipom, sprijateljili smo se, slušali su i mene i moju prijateljicu, puno su nas toga pitali. Mislim da su barem oni shvatili da imaju previše predrasuda prema onima drugima. Što da kažem, pao je i zagrljaj.
Tijekom prosvjeda se nisam izjašnjavala, neka se ljudi bore za to po što su došli
Tek sam sad ovo vidjela, potpuno se slažem.
Prati portal pa se i sama uvjeri.
Jurim, kumče danas ima pričest.
Meni je tvoja izjava grozna.Onda smo u situaciji kao da je donesen zakon o zabrani pobačaja i to onda vodi na "crno tržište" jer dokle god postoje žene (a mislim da će uvijek postojati) koje žele "napraviti" pobačaj, on će se i dalje obavljati, kako god. A onda smo opet na početku, znam.
Jedna je prosvjednica graknula na mene neki dan i pitala me kako me nije sram što želim donijeti zakon o zabrani pobačaja, na što sam joj rekla da to uopće nije točno (jer znam što bi takav zakon sve prouzročio, a da ne kažem da i ona ZNA što bih ja
Nemojte sad opet krenuti u napad, već smo nekoliko puta to prošli.
Na kraju prosvjeda sam ostala s nekom ekipom, sprijateljili smo se, slušali su i mene i moju prijateljicu, puno su nas toga pitali. Mislim da su barem oni shvatili da imaju previše predrasuda prema onima drugima. Što da kažem, pao je i zagrljaj
Tijekom prosvjeda se nisam izjašnjavala, neka se ljudi bore za to po što su došli
Da si rekla da TI mislis da je pobacaj ubojstvo to bi mi bilo ok. Ali uvjeravati druge da je to jedino ispravno i da zelis da sve zene koje prekinu trudocu shvate cine ubojstvo i da su posljedicno ubojice , to mi je strasno. Totalna pasivna agresija.
Jer nije u svacijem sustavu moralnih vrijednosti zametak -osoba. Jasno da ljudski zametak ima potecijal da postane osoba ( ako mu okolnosti budu sklone i ima dobru genetiku) , jednog dana , ali svakako jos nije osoba.
Osobno uopce nema predrasuda o "onim drugima" sto god to znacilo. Izuzetno postujem svaciju osobnu odluku ma kakva ona bila. Ali nekad neke stvari su jednostavno mucne za citati. Kad se takav stav s visine upakira u ljubaznost i zelju za pomoc.
Taj ton sam osjetila slucajno nabasajuci na izjave onog aktiviste Ivana Posavca, pretpostavljam da ih je uzvikivao i tokom prosvjeda.
Gdje on nudi Mireli Č. da svoji njezino dijete , a nasao je jos i 3 obitelji koji bi ucinili isto.
To mi je proizvelo toliku mucninu u zelucu. Jednostavno ne podnisim kad se zene gleda kao nesposobna bica za odluku koje se ticu njihovog tijela , njihove obitelji i djece.
Gospodin i jos one 3 obitelji koje se javljaju za uskociti slobodno mogu ispuniti svoju zelju i posvojiti ili biti zakonski skrbnici tesko bolesnom djetetu ako su zainteresirani. Ima ih jako puno po raznim instititucijama, ali valjda ta nisu zanimljiva jer nije tolika reklama.
Freya, ne možeš napisati da je pobačaj ubojstvo jer to nije točno.
Svjesna si da otprilike pola trudnoća zavrsi spontanim pobačajem, nekad trudnica toga ni nije svjesna. Onda bi spontani pobačaj bio ubojstvo iz nehata?
Ne, ne smije nitko razmišljati o pobačaju kao o ubojstvu.
I naravno, nikako se ne smije o pobačaju razmišljati kao da je način kontracepcije, to ne može i ne smije biti.
No, namjerni pobačaj mora biti dostupan, jer nekad nema druge mogućnosti. Nekad stvarno nema.
Uzimajuci u obzir sve ovo sto ste navele, pitam se zasto sudovi donose odluku o sudjenju za dvostruko ubojstvo ubojicama trudnica ?
Zasto ne ? Iz toga proizlazi da mozemo zakonski regulirati koliko puta tocno jedna zena moze / smije napraviti pobacaj ?
Potpisujem Sirius.
I također se pridružujem zahtjevu da ne vidim postove od ignorirane osobe kad ju netko citira.
Iako ih ni tada ne čitam ipak usput nešto vidim što ne želim.
Naravno da pobačaj nije ubojstvo, ni fetus nije osoba.
Glupo je dalje drvit po tome.
Provokacije treba ignorirati jer se vidi iz aviona da je dotična tu po zadatku pa neka ide negdje drugdje propagirati svoje ideje.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Konkretni primjer je?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Komšić je ubio trudnu djevojku i osuđen je za teško ubojstvo jer ju je izbo 88 puta, ali nije osuđen za dva ubojstva.
To je zadnji slučaj koji znam.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Koliko znam, SAD ima rasprostranjenu praksu sudjenja za dvostruko ubojstvo u slucaju ubojstva trudnice.
Ubojstvo trudnice je kvalificirano kao teško ubojstvo (ne dvostruko) zato jer je riječ o ubojstvu izrazito ranjive i, u kontekstu samoobrane, posebno “podređene” osobe.
Naime, upravo je tako to formulirano u Kaznenom zakonu, osoba posebno ranjiva zbog dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće.
U Hrvatskoj je ovako kako sam napisala.
Svejedno, u svijetu imamo praksu sudjenja za dvostruko ubojstvo. Dakle, ocito je i to politicka odluka, kao i zakoni do kojeg tjedna je dozvoljen pobacaj, do kada se moze obaviti bez dodatnih procedura i slicno.
Ma kako je svejedno? I daj primjer tog konkretnog svijeta koji ubojstvo trudnice regulira kao dvostruko ubojstvo.
Iz odredbi našeg KZ-a jasno je da je izjednačeno s ubojstvom djeteta, teško bolesne ili stare osobe, dakle ne govori se uopće o još jednom životu. Štiti se postojeće najranjivije osobe, a ne potencijal još jedne.
https://wreg.com/news/local/man-char...an-police-say/
Evo nekoliko mjeseci star primjer.
Nije dostupno za citanje u nasoj regiji.
Neke zemlje prakticiraju kamenovanje, bicevanje i rezanje ruku za manje preksaje ili cak za nesto sto je u nasem drustvu normala. Obzirom da je u nekim djelovina Amerike izglasan izuzetni konzervativan zakon o prekidu trudnoce lako je moguce da fetus proglase osobom. Ili cak embrij. Kud to vodi lako je zakljuciti.
Ja sam uspjela prociti clanak, mogu ga c/p ako zelite procitati.
Opet ides u nezamislive krajnosti. Mogu i ja sada poceti pisati o gradnji katakombi i mucenju krscana u slucaju npr prekida Vatikanskih ugovora.
Ma, mogu poceti vaditi i primjere zena koje su obitelj i/ili partneri prisilili na pobacaj a to su bili u mogucnosti jer im je pobacaj bio dostupan i legalan.
Mogu svasta nesto pisati, ali ne vidim svrhu, niti kako to doprinosi boljem medjusobnom razumijevanju i kvalitetnoj razmjeni stavova.
Neshvatljivo mi je da se rasprava ne moze odrzati u okviru realne i normalne razmjene argumenata.
Ali rehab, TI si prva navela netočni argument. I kad sam ti na to ukazala, odgovorila si “svejedno”. Je li to realna i normalna razmjena argumenata kako si ju zamislila?
Eto, moj je doprinos objašnjenje da se u Hrvatskoj u kontekstu ubojstva trudnice embrij/fetus ne smatra drugom osobom. Ti onda kreneš o mučenju kršćana u slučaju prekida Vatikanskih ugovora :rolleyes:
Rasprava na visini, nema što.
Ako neke žene i koriste abortus kao sredstvo kontracepcije, što mi je teško za povjerovati, ali ajde, možda neki minoran broj žena to i radi tako, zašto ga želite onemogućiti svim drugim ženama koje ga žele napraviti?
Zašto uporno namećete svoj stav drugima?
To je vrijeđanje inteligencije onih koji ne misle kao vi...
Rehab, pametna si žena i zašto onda misliš da mi nismo?
Praviš nas bedastima.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Krivo si shvatila to moje "svejedno". Dapace, drago mi je da si mi ukazala na tu informaciju, isto kao sto sam bez problema prihvatila opasku koju mi je dala Sirius u vezi one granice od 22.tjedna trudnoce.
Nije mi problem prihvatiti da nesto ne znam, zato i pitam. Moje "svejedno" se odnosilo na cinjenicu da u svijetu (i to razvijenom, zapadnom svijetu) ipak postoji praksa da se umorstvo trudnice kaznjava kao dvostruko ubojstvo. I to iz razloga jer me Tanci zamolila da joj dam primjer iz prakse, bez ogranicavanja na Hrvatsku (ako sam ju dobro shvatila).
Mucenje krscana je u kontekstu Gileada, kamenovanja i odsijecanja ruku koje se na ovoj temi predvidja Hrvatskoj. Dakle, kontekst nerealnih predvidjanja.
Niti mislim da niste pametne, niti vas pravim bedastima. Ne vidim odakle si izvukla taj zakljucak.
Ja pisem o zakonima koji jesu na snazi sada i danas u nekim zemljama svijeta. Samo sam to spomenula kao argument obzirom da ti spominjes slucaj trudnica i fetus na sudu tretiraju kao dvije osobe.
Iako ne vidim clanak meni je to itekako moguce u zemljama gdje je pobacaj dozvoljen samo prije prvog otkucaja. Nije mi to nista neobicno. I prilicno mi je jasno u kojem to smjeru vodi i koje mogu biti posljedice .
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom