 |
|||
Nije to nova rijec, samo se u rh dosad ne izgovara jer se ni ne radi, to je ovo sto slovenci rade, a ova zena trazi. Ona ne trazi prijevremeni porod i 'spavasavnje' p bebe, nego feticid, prekid zivita ploda jos u maternici .Hod za zivot se naravno zahuktava svugde, dobro su financirani, vidim fensi koverte u svon kaslicu. Nazalost, i jedno i drugo ne moze postojati jer Hod za zivot direktno omogucuje ovo i oni su meni the enemy.
Posljednje uređivanje od ina33 : 07.05.2022. at 13:44
To su ona temeljna pitanja pred kojima se ne smije zatvarati oci. Po meni zena odlucuje i njeno je pravo vece od prava ploda.
Posljednje uređivanje od ina33 : 07.05.2022. at 13:45
Točno. Žena je osoba, sa identitetom, datumom rođenja, oibom, pravima i obavezama.
Pravo nerođenog djeteta ne smije niti može biti ispred prava osobe bez koje to nerođeno dijete ne može.
Život je igra vjerojatnosti i ne može se statistička greška postavljati za pravilo.
I
Kad je nekome pobacaj sredstvo kontracepcije (kao klinki sminkerici koja je bila u sobi sa mnom, njoj je bio vec 3. Ili 4., ne sjecam se vise, al bila je dosla lezerno ko da ide u setnju po Rivi). Tu sam na li-la odnosno meni je to osobno jako diskutabilno, svakome se svasta moze dogoditi,al opetovano ponavljanje a ono ...pa daj malo nauci na svojim greskama.
Mislim da bi neka dodatna edukacija trebala bit organizirana za takve slucajeve, da ne dodje i do 5.ili 6.og abortusa. Da ne spominjem koliko to kasnije utjece i na plodnost te zene te vjerojatnost ostvarenja zeljene trudnoce.
A sta li ce biti s ovom jadnom zenom, ....samo da se sto prije rijesi ta njena teska situacija jer zivjeti s takvom spoznajom svaki dan je tesko i zamislit, a kamoli zivjet svaki dan.
Možda se netko sjeća.. Prije nekih 10g otvorila sam temu o prijateljici kojoj je otprilike u istom tjednu otkrivena teška malformacija djeteta. I danas se s gorčinom sjećam koju je agoniju prolazila nekoliko tjedana. Kako su nabacivali dijagnoze, slali je u Sloveniju... Ma sve vrlo slično ovom slučaju. Dakle, ništa, baš ništa se nije promijenilo. Strašno! Nadam se da će hrabrost ove žene pokrenuti da se stvari počnu mijenjati.
E sad, nije mi jasno. Mojoj su prijateljici na kraju odobrili prekid trudnoće u 26.tj i inducirali porod. Ovdje se spominje feticid i da se to kod nas ne može obaviti pa se pitam kako se obavilo prije 10.g (iako, ne sjećam se da se spominjao feticid).
I ono što mi je ostalo urezano, kako su ju stavili nakon poroda u sobu s rodiljama i njihovim bebama. I danas kad o zome razmišljam steže me oko srca. Kako, zašto pa i u tim bolnicama rade i žene i majke i nečiji očevi i muževi. Zar nema drugog načina. Kako smjestiš ženu koja se iz rađaone vrati praznih ruku u sobu sa ženama koje svoju djecu imaju u naručju??!!
Strasno mitovski sto je prosla tvoja prijateljica.
Mozda ovisi o kojoj dijagnozi se radi i jel dijete ima sansu prezivjet porod, jer sto ako se rodi zivo dijete s tim teskim deformacijama? Pa nece ga po porodu netko usmrtit??
Zato rade feticid. Nema sanse da se rodi zivo jer ga usmrte u maternici.
Preteska mi je ova tema, zaista preteska i to ne samo s aspekta zene koja prolazi uzas.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 07.05.2022. at 20:26
Ma strašno. Prije par godina je na žalost druga prijateljica prošla isto i završila je u Sloveniji.
Lili, da nisam uopće razmišljala, dijagnoza kod prijateljice je bila takva da dijete neće preživjeti porod.
Ma strašna tema, agonija za ženu, onda to sve traje tjednima. Strašno, ispalakala sam neki dan more suza.
Davno sam rodila pa sam pomalo zaboravila hodogram pregleda. Sjećam se samo da su me naručivali na preglede i nakon onog testa u 11. tj. napomenuli da je jako važan UZV u 20. (ili 21.?) tjednu, tada već svi organi formirani i radi se detaljan pregled da se vidi je li sve u redu "jer je onda još na vrijeme intervenirati". Te su me riječi šokirale pa su mi pojasnili što to znači.
Pitam se je li ovoj jadnoj ženi napravljen takav detaljan pregled jer mi je teško povjerovati da je tumor tijekom 3 tjedna narastao od 0 do 55x45 mm.
Posljednje uređivanje od čokolada : 07.05.2022. at 21:46
Između 18. i 22. tjedna se taj drugi važan uzv radi. Meni je u prvoj trudnoći ponuđena takva intervencija jer nije bilo sve u redu, očekivalo se da L sigurno neće preživjeti, da će u najboljem slučaju imati teška oštećenja, ja sam odbila iz svojih uvjerenja i razloga. Vjerojatno se ovdje neki i sjećaju te agonije.
Međutim, mislim da toj ženi treba omogućiti da postupi kako smatra da je najbolje za nju i za njenu obitelj i nadam se da će u ovoj preteškoj situaciji na kraju ipak pronaći svoj mir.
Coksa, i ja sam se pitala isto. Kako je moguce da to nije ustanovljeno ranije? Tad je procedura posve drugacija i sve bi se rijesilo u puno ranijoj trudnoci. Mislim da je sustav tu najvise zakazao.
Ovo sad je zaista strasno i za zenu, ali i za bebu (ne mogu prezalit sto sam citala opis te metode, strasno mi je bilo potresno).
Postoji mogucnost i da tumora nije bilo i da je narastao. Dogadja se. Ili je onaj tko je radio ultrazvuk gatao iz kave, umjesto da je citao nalaze kako treba. A mozda je nitko na pretragu nije ni poslao jer i pregled ima veze s prigovorima savjesti.
Riri, prekrasnoRiri92 prvotno napisa
. Nisam to znala, ali drago mi je što si tako odlučila. Kao i Beti. Stvarno ste hrabre.
Kad san na htjela napraviti taj abortus koji se na kraju pretvorio u ciscenje (pred nekih 12-tak god), na sd-u se mogao napraviti abortus. Sad su svi u prizivu
Sve 3 mi se cine moguce.
Ma sumnjam da pretraga nije napravljena zbog priziva savjesti. Možda se nije ranije vidjelo, ja sam anomaly radila u 16. tt baš zato što znam kakvi su rokovi kod nas, ali sam išla privatno gdje je bio dobar uzv, kod socijalaca je često stari uzv pa moraš u bolnicu pa dok dobiješ termin a tamo se pregled radi brzinski i tak... tko zna što je bilo osim nje, ipak ima dosta godina i po mom iskustvu čim predjes 35 tlgledaju trudnocu kao rizicnu.
Ne sjećam se u kojim sam tjednima imala zakazana uzv preglede, ali se dobro sjećam jer sam s prijateljicom tih dana to stalno prevrtala. Imala je uzv u 12tj i onda u 22-23 tj kad je ustanovljeno što je ustanovljeno. Tvorba je bila velika skoro kao i dijete. Znači ranijim uzv pregledom moglo se prije ustanoviti. Zato je bila redovito svaki mjesec pregledana vaginalno i sve je bilo u redu, vaginalno.
Ma joj kad se sjetim... svaki trenutak sam proživjela s njom. Najviše je bolila besćutnost, nerazumijevanje. Komentar liječnika, ajde gospođo pa bit će još djece.
Ona ta 3-4 tjedna dok, su tamo neki gore odlučuvali i nabacivali se dijagnozama i postupcima nije živjela, bila je kao zombi. Strašno je to bilo i jako mi je teško pratiti ovaj slučaj. Slušati ministra kako blebeće, a nema pojima što priča, kao da se ne radi o nečijem stvarnom životu, kao da nitko ne pati.
Najgore od svega je prihvatiti činjenicu da se ništa promijenilo nije. Teško je čitati komentare žena na portalima koje bi ju pribile na križ, a da nikada u njenim cipelama nisu bile, a i da jesu ona ima pravo na izbor kao i one.
O muškarcima koji iz svojih fotelja osuđuju nemam šta ni reći. Oduševio me komentar jedne žene koja je jednim odgovorila: 'Kad uzgojiš maternicu i rodiš bar jedno dijete, onda se javi, a do tad kuš!'
Posljednje uređivanje od mitovski : 08.05.2022. at 09:56
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...-zeni-15194533
Vrlo dobro objašnjena situacija. Ministar i njegova komisija s KBC-a muljaju sve u 16
E pa ja sam doživjela baš to isto (na Sv. Duhu). Kad sam molila da me premjeste nekamo, da ne gledam bebe, odgovor je bio da nemaju gdje.
'Situacija koju imamo plod je lošeg braka između konzervativnih vlasti i Crkve u kojem je žena drugotna, a znanstveni argumenti koriste se uglavnom samo ako odgovaraju tom braku.'
Jednostavno "live and let live" stajalište, kažeš? Jer u slučaju abortusa, draga moja Svimbalo, ne možeš više tvrditi "live and let live" (sama si ovu tešku Mirelinu priču "proširila", nisam ja). Znaš i sama koliko se abortusa na godinu napravi (iz zaista nevjerojatno različitih razloga), a da često i prečesto, ni majka, a ni dijete nisu nimalo životno ugroženi (kako onda opstaje to tvoje "live and let live?!?). Ali svakome na dušu ili na njegovu savjest - njegov odabir. Nevino dijete će ionako uvijek biti spašeno.
Kada dokažu da je crno dijete u bijeloj majci (namjerno stavljam jedan vrlo slikovit primjer) njezino tijelo, onda više nećemo imati o čemu raspravljati. Kada dokažu da to crno dijete u bijeloj majci nema zasebni DNK, onda više nećemo imati o čemu raspravljati. Ni kada za koga počinje život i kada je dopušteno prekidanje života. U kojem danu, tjednu ili mjesecu.
S druge strane, to svoje "jednostavno" stajalište prebaci i u kontekst prošlih dviju godina (i današnjih ne baš ugodnih saznanja o svetom cjepivu čija se djelotvornost i svrsishodnost ni u jednom trenutku nije smjela dovesti u pitanje, a da ne dođe do linča i razapinjanja osobe koja je postavljala pitanja). Ja mogu, Svimbalo, shvatiti da ti osobno ne uviđaš vlastito licemjerje, ali evo, barem pokušaj, za početak.
Tanči je priupitala "Što nam se to događa?" s jednim motivom, zna se kojim, ali meni je samo palo na pamet kako su ovo zapravo dobra vremena (iako naizgled živimo u vrlo mračnim i teškim vremenima) jer je zaista konačno sve izišlo na vidjelo. Bez obzira na ishod. Ovozemaljski.
Paradoks o kojem pišem i djetetu je očit i njemu taj paradoks baš nikako ne drži vodu. Ako ništa, barem će se počeškati po glavi i priupitati se "What the .... is going on?"
Konkretni Mirelin slučaj svjesno zaobilazim (komentarima i sličnim) jer ne želim o nečemu tako bolnom i intimnom otvoreno raspravljati sa ženama koje ovdje tipkaju (uglavnom). Nema smisla. Been there, done that. Zato se i nisam nadovezivala na ostale postove, već na ovaj tvoj, kojim si cijelu ovu problematiku svojevoljno proširila.
Posebno se zamisli nad onim boldanim...i ne samo ti, već i svi oni koji se slažu s time što si napisala.
I neću vam dalje zagušivati temu. Ina, samo nastavi priču o nesretnom braku.
Posljednje uređivanje od sirius : 09.05.2022. at 11:57 Razlog: Slika u postu
Crkvu treba izbaciti iz vlasti, škola, svega.
Crkvi nije mjesto u bolnicama, politici…
Licemjerni i dvolični doktori se trebaju maknuti iz bolnica.
Prilikom dodjeljivanja specijalizacija treba isključiti ekipu s “prizivom savjesti”.
Žena treba sama odlučiti o svom tijelu.
Fetus nije osoba.
Ekipu koja nas vuče natrag u srednji vijek treba ignorirati i stranke koje se ližu s njima treba kazniti na izborima.
Treba legalizirati eutanaziju za umiruće.
Treba omogućiti ženi koja ne želi roditi oštećeno dijete da tu trudnoću prekine.
Treba poštivati zakone, a zakon je jasan.
Trebamo konačno postati suvremena država, “mala Śvicarska”
Ja ne želim da o mojem tijelu, tijelu moje kćeri i svih ostalih źena odlučuju popovi i nepismeni političari kao ni dvolični doktori koji glumataju u državnoj bolnici, a u privatnoj će za novce napraviti sve pa i više od toga.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Razmišljala sam nakon napisanog da sam upotrijebila nespretnu frazu za koju bi se netko mogao uhvatiti.
Jednostavno "live and let live" stajalište, kažeš? Jer u slučaju abortusa, draga moja Svimbalo, ne možeš više tvrditi "live and let live" (sama si ovu tešku Mirelinu priču "proširila", nisam ja). Znaš i sama koliko se abortusa na godinu napravi (iz zaista nevjerojatno različitih razloga), a da često i prečesto, ni majka, a ni dijete nisu nimalo životno ugroženi (kako onda opstaje to tvoje "live and let live?!?). Ali svakome na dušu ili na njegovu savjest - njegov odabir. Nevino dijete će ionako uvijek biti spašeno.
Kada dokažu da je crno dijete u bijeloj majci (namjerno stavljam jedan vrlo slikovit primjer) njezino tijelo, onda više nećemo imati o čemu raspravljati. Kada dokažu da to crno dijete u bijeloj majci nema zasebni DNK, onda više nećemo imati o čemu raspravljati. Ni kada za koga počinje život i kada je dopušteno prekidanje života. U kojem danu, tjednu ili mjesecu.
S druge strane, to svoje "jednostavno" stajalište prebaci i u kontekst prošlih dviju godina (i današnjih ne baš ugodnih saznanja o svetom cjepivu čija se djelotvornost i svrsishodnost ni u jednom trenutku nije smjela dovesti u pitanje, a da ne dođe do linča i razapinjanja osobe koja je postavljala pitanja). Ja mogu, Svimbalo, shvatiti da ti osobno ne uviđaš vlastito licemjerje, ali evo, barem pokušaj, za početak.
Tanči je priupitala "Što nam se to događa?" s jednim motivom, zna se kojim, ali meni je samo palo na pamet kako su ovo zapravo dobra vremena (iako naizgled živimo u vrlo mračnim i teškim vremenima) jer je zaista konačno sve izišlo na vidjelo. Bez obzira na ishod. Ovozemaljski.
Paradoks o kojem pišem i djetetu je očit i njemu taj paradoks baš nikako ne drži vodu. Ako ništa, barem će se počeškati po glavi i priupitati se "What the .... is going on?"
Konkretni Mirelin slučaj svjesno zaobilazim (komentarima i sličnim) jer ne želim o nečemu tako bolnom i intimnom otvoreno raspravljati sa ženama koje ovdje tipkaju (uglavnom). Nema smisla. Been there, done that. Zato se i nisam nadovezivala na ostale postove, već na ovaj tvoj, kojim si cijelu ovu problematiku svojevoljno proširila.
Posebno se zamisli nad onim boldanim...i ne samo ti, već i svi oni koji se slažu s time što si napisala.
I neću vam dalje zagušivati temu. Ina, samo nastavi priču o nesretnom braku.
Očekivano, to si bila ti.
Mislila sam da sam jasno dala do znanja prije koji mjesec da s tobom nemam o čemu raspravljati, ali očito trebam ponoviti.
Ne pada mi na pamet da se na TVOJ poziv zapitam o bilo čemu, taman kad i ne bih imala davno izgrađeni, nepokolebljivi stav, posebno nakon što si povezala nepovezivo (svrsishodnost cjepiva i pravo na pobačaj imaju otprilike jednake veze kao krava i kamion).
Upravo to
Napisala si jasno - live and let live. U to si ubacila i priču o gay brakovima. Proširila si je, dakle - i time dala do znanja kako se ne ograničavaš samo na zadanu temu. To što si se po ne znam koji put nespretno izrazila, nije moj problem.
A live and let live vrijedi samo u određenim tebi prihvatljivim uvjetima? Ponavljam, licemjerna si i to je jednostavno tako. Očekivano, to si ti, da.
A zašto i dalje raspravljaš sa mnom, doista ne znam.
Sve pet, Tanči, imaš pravo na svoje mišljenje. Ali ne razmišljaju svi poput tebe, srećom. Međutim, nitko ti ne može osporiti to pravo na izražavanje vlastitog mišljenja ni da se uime njega boriš za ono što smatraš ispravnim. Evo, za početak, ja ti to pravo ne osporavam niti ću ikad...
Po meni, u cijeloj prici oko abortusa nebitan je religijski stav odredjene osobe. Nebitno je hoce li to dijete prezivjeti ili nece. Bitne su samo dvije cinjenice - u utrobi se nalazi ljudsko bice, a majka ima po zakonu pravo otici na abortus ako je dijagnoza takva da ce se dijete roditi sa teskim tjelesnim i mentalnim smetnjama.
Kao prolife osoba, jasno je da je za mene abortus nedopustiv osim u situacijama kada je ugrozen zivot majke.
Kao zena i kao osoba i majka koja ima osobno iskustvo s djecjim tumorima u obitelji i koja je rodila dijete s teratomom - benignim doduse, duboko suosjecam sa svakom osobom koja se suocava s takvom dijagnozom kod djeteta.
Kao zena i kao majka koja je prosla spontani pobacaj, duboko suosjecam sa svakom zenom koja je prosla pobacaj namjerni ili spontani.
Ne smatram da je feticid rjesenje. Ne smatram da se problem treba promatrati iskljucivo sa majcinog stajalista. Smatram da to dijete zasluzuje dostojanstvenu smrt i dostojanstven ukop. Od svega me najvise smeta sto se na djecu s bilo kakvim ostecenjima gleda iskljucivo kroz prizmu boli, jada, muke i nesretnog zivota. Zaboravljamo da i zivot sa zdravim djetetom moze biti tegoban. Zaboravljamo da mozemo imati potpuno zdravu i uredni trudnocu, da se porod moze zakomplicirati i da mozemo dobiti dijete "biljku" kako se kolokvijalno kaze. Zaboravljamo da dijete i kasnije moze oboljeti od tumora i drugih strasnih dijagnoza koje mu mogu donijeti te teske tjelesne i dusevne mane o kojima sad govorimo, pa i smrt. Pitam se dokle seze granica ? Nekad davno smo raspravljali o abortusu u ranoj trudnoci, sad smo vec na feticidu. Do kuda ce to ici ?
Evo, ostavljam svoje misljenje u zelji za nekom kvalitetnom raspravom. Ne bih voljela da krene plitka rasprava u stilu " ti mrzis zene - ne, vi mrzite djecu".
Granicu spustaju pro life udruge. Granica je za mene bila tamo gdje i sad treba biti - nitko nikoga ne treba prisilkavati na pobacaj, ali ni na radjanje. Ni u kom slucaju, a pogotovo ne u ovome. Abortus treba biti siguran i legalan, a spolni odgoj u skolama i mladi educirani. To je jedini put za smanjenje abortusa.
Za sve koji misle da pobacaj mora ostati dodostupan u rh, organizira se prosvjed ovaj cet, 12.5
Potpis.
Donedavno? Pa zakon postoji od 1978.
Provodi se najnormalnije do izmisljene nepisane granice od 22 tjedna trudnoce . Nije to nista novo niti od jucer.
Granicu su ocito odredili sami ginekolozi unatrag desetljece ili koja godina vise. Zasto, ako ne zbog statistike , mozda oni znaju razlog.
22 tjedan je granica kad se se prekid trudnoce prestaje racunati pobacaj, a pocinje se racunati kao porod.
Iako je postupak vise manje potpuni isti u 22. i 24 tj.
Sto se tice svega ostalog , mogu se samo nasmijati na ovo dusebriznistvo drustva oko ljubavi za djecu. Posebno za djecu sa teskim ostecenjima. Genijalni mi je to. U drzavi gdje ne mozes ostvariti nikakvo pravo, gdje nemas smjestaj uz tesko bolesno dijete u bolnici , gdje nemas pravo na bolovanje ako je u bolnici nakon sto navrsi 7 godina, gdje ne postoji centar za palijativu kod djece, gdje roditelji najteze bolesne djece dobiju 4000 kn za skrb 24 sata bez ikakve pomoci sa stane, gdje se skupljaju humanitarke za lijecenje vani, kupovinu aparata, kolica, hranu ...gdje su se roditelji mjesecima borili da se odobre nivo otkriveni lijekovi za najteze bolesti tipa misicna distrofija i cisticna fibroza...
I o kakvom mi lijecenju i kvaliteti zivota pricamo kod djetea kojeg su lijecnici jasni otpisali, jer znaju jako dobro da ne postoji prognoza i zivot sa takvim ozbiljnim stanjem ako se otkrije u fetalnoj dobi?!
Ja cu samo reci da roditelji koji saznaju tesku dijagnozu nakon poroda imaju pravo odluciti NE lijeciti dijete.
Imaju pravo odluciti ne podvrgavati ga teskim zahvatima i terapijama ako ne zele. Ni jedan zakon ih ne obavezuje da podvrgavaju dijete ozbiljnim zahvatima i postupcima. To je nesto u sto sam bila itkekako upucena nakon poroda, iako je prognoza bila znacajno optimisticnija i lijecnik koji me je upucivao u postupak je izrazito vjerski nastrojen.
Potpisala bih gotovo sve što si napisala (jako lijepo, Rehab), ali ovo bih posebno istaknula. I drago mi je da si to dijete tako i nazvala
U ovome je bit svega.
Pričala je jednom ravnateljica doma u Bistri kako su većinu njihovih štićenika roditelji zadnji put posjetili/vidjeli onda kad su ih doveli i ostavili u domu.
I to je ok?
To je više ok nego da su te trudnoće prekinute?!?
Fetus nije osoba.
Osoba postaje onog trena kad se rodi i može dobiti dokumente.
Sve prije rođenja nije osoba.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Osvrnula bih se samo kratko na ovo, nadam se konstruktivno. Licemjerstvo koje Freya percipira je rezultat toga što ne uviđa da neki ljudi rade jasnu razliku između embrija i osobe. To što embrij ima svoju zasebnu DNK apsolutno ništa ne dokazuje jer bez odgovarajućih poticaja iz majčine unutarnje okoline, iz te DNK koju embrij ima neće nastati niti jedna jedina diferencirana stanica, a kamoli složeni živčani sustav (iz čije aktivnost, prema znanstvenom tumačenju, proizlazi um kao jedno od obilježja osobe). Ako netko kao vjernik vjeruje da je embrij Božje djelo predodređeno da postane osoba i da zbog toga ima ista prava kao i osoba, onda će se u skladu s tim i ponašati, a kognitivna disonanca po meni nastaje jedino kad se isčuđavaš što drugi ne vide stvari na način kako ih ti vidiš, time svoju vlastitu vjeru diskvalificiraš kao vjeru. PS (da spriječim daljnje rasprave
Joj, Tanči, u cijeloj ovoj tragediji moram priznati da sam se i nasmijala. Te tvoje rečenice, njihove konstrukcije su tako tragikomične da ih moram pročitati dvaput da bih se uvjerila da sam dobro vidjela.
Ali, ok, samo ti piši...dapače. I Kanga i svi ostali.
Slažem se s Kangom, s tim da ja ne bih komentirala vjeru i religiju jer nisam religiozna pa nisam uopće dovoljno upućena u njihovu percepciju embrija/fetusa/osobe. Ponašamo se u skladu s vlastitom percepcijom. Meni fetus jeste osoba, ali to ne dolazi iz religije, nego iz mog vlastitog osjećaja koji je nastao u trudnoćama. Ja sam se osjećala kao da se u mom trbuhu nalazi dijete, osoba. S obzirom na to da su emocije veliki dio čovjeka, mislim da se ne može sve svesti na to koji pojam je ispravan. Da su mi svi znanstvenici svijeta govorili da ne nosim osobu u sebi, ne bi mi bilo ni 1% stalo do toga što govore.
Sve dolazi iz naših uvjerenja koja nam oblikuju percepciju i ponašanje. To što nekad živimo po paroli live and let live, a nekad ne, sasvim je normalno za čovjeka. Ja sam pro life, ali ne mislim da bi svi trebali razmišljati kao ja. To je nešto moje, moj stav, moje duboko uvjerenje koje se ne mijenja još otkad sam prvi put promislila o tome, ali nitko tko misli drugačije od mene i donosi drugačije odluke u tom području - mene nikako ne ugrožava. S druge strane, svi koji su negirali koronu u pandemiji i ponašali se u skladu sa svojim mišljenjem - ugrožavali su me.
Zato mi tu live and let live nije bio moguć, a po pitanju pobačaja jeste. Možda to može djelovati licemjerno, jer kako se nekad slažeš s tim, a nekad ne, ali ja ne mislim da je licemjerno nego ljudski. Svi mi mislimo na sebe i volimo sebe, svi volimo i težimo tome da smo sigurni i isto tako svi imamo negativne emocije prema ljudima za koje smatramo da na neki način ugrožavaju naš život, htjeli mi to priznati ili ne.
Tako da mislim da je za bilo koju pro life osobu najbolji mogući stav live and let live. Misliš onako kako misliš, u redu je, mislim i ja, ali nema potrebe da svi mislimo jednako. Nitko nas ne ugrožava, sasvim sigurno nas nitko neće tjerati na pobačaje, ne moramo nametati svoj stav, ne mora svatko imati osjećaj da je fetus osoba, ne moramo hodati za život i ostalo. Nema ni potrebe ni razloga.
A pa dobro Riri, i ostali koji su slično pisali, nekom jako uvjerenom pro-liferu to nikako nije "live and let live", jer je uvjerenje da se fetusu treba dati da živi, što se očito ne daje. Ja podržavam abortus u ranoj trudnoći iz mnoštva razloga, ali kao i uvijek dosad u ovakvim raspravama, mnogi argumenti "moje" strane su mi logički neispravni.
Ne vidim zasto bi jedno iskljucivalo drugo. Od kad znam za sebe stav je da zelim da zene imaju izbor.Slažem se s Kangom, s tim da ja ne bih komentirala vjeru i religiju jer nisam religiozna pa nisam uopće dovoljno upućena u njihovu percepciju embrija/fetusa/osobe. Ponašamo se u skladu s vlastitom percepcijom. Meni fetus jeste osoba, ali to ne dolazi iz religije, nego iz mog vlastitog osjećaja koji je nastao u trudnoćama. Ja sam se osjećala kao da se u mom trbuhu nalazi dijete, osoba. S obzirom na to da su emocije veliki dio čovjeka, mislim da se ne može sve svesti na to koji pojam je ispravan. Da su mi svi znanstvenici svijeta govorili da ne nosim osobu u sebi, ne bi mi bilo ni 1% stalo do toga što govore.
Sve dolazi iz naših uvjerenja koja nam oblikuju percepciju i ponašanje. To što nekad živimo po paroli live and let live, a nekad ne, sasvim je normalno za čovjeka. Ja sam pro life, ali ne mislim da bi svi trebali razmišljati kao ja. To je nešto moje, moj stav, moje duboko uvjerenje koje se ne mijenja još otkad sam prvi put promislila o tome, ali nitko tko misli drugačije od mene i donosi drugačije odluke u tom području - mene nikako ne ugrožava. S druge strane, svi koji su negirali koronu u pandemiji i ponašali se u skladu sa svojim mišljenjem - ugrožavali su me.
Zato mi tu live and let live nije bio moguć, a po pitanju pobačaja jeste. Možda to može djelovati licemjerno, jer kako se nekad slažeš s tim, a nekad ne, ali ja ne mislim da je licemjerno nego ljudski. Svi mi mislimo na sebe i volimo sebe, svi volimo i težimo tome da smo sigurni i isto tako svi imamo negativne emocije prema ljudima za koje smatramo da na neki način ugrožavaju naš život, htjeli mi to priznati ili ne.
Tako da mislim da je za bilo koju pro life osobu najbolji mogući stav live and let live. Misliš onako kako misliš, u redu je, mislim i ja, ali nema potrebe da svi mislimo jednako. Nitko nas ne ugrožava, sasvim sigurno nas nitko neće tjerati na pobačaje, ne moramo nametati svoj stav, ne mora svatko imati osjećaj da je fetus osoba, ne moramo hodati za život i ostalo. Nema ni potrebe ni razloga.
Izbor da naprave oni sto smatraju najboljim izborom za sebe i svoju obitelj ako je imaju.
Moze izbor biti i roditi kad je sluzbeni stav okoline da ne rodis. Ili je izbor da ostanes trudna kad svi slubeno misle da je to rizik.
To sto sam osobno bez dvojbi donjela odluku da rodim dijete kojem su otkrili tesku bolest u 21 tj. trudnoce ne znaci da drugi moraju. Nismo svi isti. Nisu sve trudnice iste, nije svaka dijagnoza ista, nije svaka zena, svaka obitelj ista. Svatko zna s cime se moze nositi. I ni jedna zena se ne bi smjela osjecati kao netko koga prisiljavaju da nosi i rodi dijete. To mora biti njezin vlastiti izbor.
U protivnom nemojmo vise raditi prenatalnu dijagnostiku. Nemojmo preporucivati testove koji nam govore svasta , a ne nude nikakav izbor. Pustimo zene da zive u blazenim neznanju bez stesa kad i tako mogu informacije okačiti macku o rep.
Zasto komentiras tako jednostrano ? Tko kaze da je to ok ?
rasprava o tome kada počinje život i kada fetus postane osoba je vrlo vrlo nezahvalna
sasvim sigurno fetus ne postaje osoba trenutkom rođenja jer rođenje je u nekakvom neurološkom smislu nevažan trenutak, ništa se u mozgu tada ne promijeni, i znamo danas da bebe i prije rođenja čuju glas mame i ostalih koji su blizu nje, i da ih prepoznaju odmah po rođenju, itd..
kada žena izgubi bebu u 15., 20., ma bilo kojem tjednu, ne kažemo da je izgubila fetus, nego da je izgubila dijete, i razumijemo da tuguje i da je u boli
Tako da ja se isto slažem da nema potrebe sada dehumanizirati to dijete u svrhu borbe
jer i dalje imamo medicinske nalaze koji kažu da života za to dijete nema, ali podrazumijevaju unatoč tome da žena mora trpjeti i patiti koliko god treba dok se stvar ne riješi "višom silom"
To je dovoljno strašno samo po sebi, da je ženino fizičko i pishičko zdravlje nešto što se tako olako baci, u ime nečega što zoveš borba za život (iako doktori tvrde da dok života neće biti)
nažalost sam imala priliku gledati ženu koja je prolazila nešto donekle slično, mjeseci agonije s bebom kojoj znaš da nema spasa, i sad, ona je odlučila kako je odlučila (ne pada mi na pamet propitivati to), ali to je tolika količina patnje koju zaista mislim da nitko nekom drugom ne bi trebao nametnuti
ovo što je istaknuto u dva posta, potreba da se beba rodi i da bude dostojanstveno pokopana, čija je to potreba? bebina? nije sigurno. potreba onih koji su joj najbliži? to bi trebalo njih pitati i to je njihova osobna stvar. potreba nekih trećih ljudi koji smatraju da su to "ispravni rituali"? to po meni uopće ne bi trebalo biti dio priče.
Nisam Tanči, ali razmišljam kao ona, pa ću i ja odgovoriti- zato jer ukoliko se onemogući ženi da pobaci fetus sa takvim oštećenjima i prisili ju se da ga rodi, onda je vrlo mogući ishod za dijete iz te priče, život u domu u Bistri.
Pa je zaista njeno pitanje- je li to ok, odnosno, je li to bolja opcija, na mjestu.
Naravno, slažem se s tobom u potpunosti.
Razlog zašto ja kažem da sam pro life je zato što ja osobno odluku o pobačaju nisam donijela i ne bih je donijela. Ali to je moj izbor bio, zato i kažem da pro liferi ne trebaju nametati svoj stav. Što se tiče izbora drugih, ako ti je netko dao pravo na pobačaj zakonom, a jeste, nitko se u te odluke ne treba petljati.
Meni bi anatemiziranje i nedostupnost prenatalne dijagnostike bio sljedeci logican korak pro lifera.
Ne mogu prihvatiti misao da fetus nije osoba, jer to onda poništava sve što osjećam od kad je moja beba umrla. Itekako sam tugovala i tugujem za njom.
I, ne, ne radi se o vjeri, radi se o moralu. Po meni nije moralno bebu u trbuhu smatrati samo dijelom mame.
Teško mi je uopće razmišljati o svemu ovome. Ne mogu pojmiti ni "redukciju" višeplodne trudnoće. Ne mogu drugačije.
Koliko je meni poznato ako roditelji zele mogu nakon prijevremenog prekida trudnoce ( na zahtjev ili spontanog) preuzeti i pokopatiti tijelo ako inzistiraju na tome.
Samo da taj dio bude jasan.
Ali, Beti, upravo u tome i jest stvar! Nitko ni ne traži od tebe da tako misliš, niti smije to tražiti, no, isto tako, nitko ni meni ne smije onemogućiti da mislim suprotno i uskratiti mi medicinsku uslugu koja je zakonom zajamčena.
Apsolutno se slažem. Osim što bi prikladniji izraz bio pro birth, ne pro life.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom