S obzirom da se na puno tema provlači rat u Ukrajini, sav užas i strahote koje ljudi prolaze, moguće posljedice, sve loše i zlo što može iz njega proizaći, otvaram nam ovu temu.
 |
|||
|
|
|||
Rat u Ukrajini
S obzirom da se na puno tema provlači rat u Ukrajini, sav užas i strahote koje ljudi prolaze, moguće posljedice, sve loše i zlo što može iz njega proizaći, otvaram nam ovu temu.
Za pomoć Ukrajini na fejsu postoji grupa SOS Ukrajina.
Mene zanima, ako tko tu sa nekog od Sveucilista zna, ona neka inicijativa "ugostimo ukr znanstvenike/studente". Nacula sam da Rudjer nesto radi, a i da mzo ima nekakav plan, al nista konkretno.
Ja ti fakat ne znam, al bilo bi lijepo da netko pokrene takvu i slične inicijative.
Lili, ne valja ti tema, više je volimo spojiti s postcovidom i putovanjima.
cokolada
Bas me nasmija.
Samo jos nije dosla do vjezbacica i dohrane(Bozemiprosti nije za zezat se)
Branim putovanja od off topica srcem junackim do zadnjeg daha
Posljednje uređivanje od Lili75 : 04.03.2022. at 17:43
Nakon danasnjih vijesti o pozaru na nukearki i izjave tadica da smo sigurni ako rusi izadju iz ukrajine ja se stvarno nadam da nasa drzava a) ima taj jod, b) u stanju je za dan vremena svima podijelit jod c) vjetar nece okrenut smjet. U medjuvremenu...cekajmo Ples sa zvijezdama.
Nadam se da, ako kod nas dodje, doc ce rasprseno.:/.
Je l se nekome da sumirati onih 20.000 postova s forum.hr da se ne ponavljamo?
Ja to ne citam.
Ina33 pa sta nisu rekli da jod ima smisla samo za mladje od 40 god,a da su za starije od 40 god opasnije nuspojave od joda i da nam.ga se ne preporuča?
Da su mladji izlozeni radijaciji riskantni zbog eventualnog raka stitnjace, dok je taj rizik kod starijih puno manji?
Ina, evo Beroš nabavlja jod https://www.index.hr/vijesti/clanak/...ti_najnovije_d
Nekako sam se lecnula na tu vijest... ono, možemo se mi praviti da je sve ok i smišljati putovanja i slično... ali katastrofa se svejedno valja iza brda i ne znamo hoće li se gromoglasno stropoštati na sve nas...
Jučer mi je poslovna poznanica koja živi izvan EU poslala mail u kojem mi, između ostalog, piše da "misli na nas i da se držimo i da se nada da ćemo biti ok itd.", a sve u kontekstu Ukrajine. Pa sam prvo bila malo zbunjena... u stilu, je li ona pogriješila i zaboravila u kojoj zemlji ja živim... dok nisam shvatila da je njoj, u njenim prostornim gabaritima, udaljenost između nas i Ukrajine jako mala.
Pa sam malo istraživala.
Split je udaljen od Odese nešto više od 720 kilometara zračne linije. Lavov je udaljen od Iloka samo 400 kilometara, od Osijeka samo 621 kilometar.
Od Zagreba do Dubrovnika je 600 km.
Lili, svi mi imamo djecu mlađu od 40 godina.Lili75 prvotno napisa
Pokušat ću naći, Hebrang se bavio istraživanjima oko pojavnosti tumora mekih tkiva nakon Černobila. Stavim ako nađem.
Lili, ja ni nemam stitnjacu, oslo sve. Al nisu svi u mojoj obitelji 50 plus.
https://www.24sata.hr/news/i-dan-dan...rnobila-632121
"Nekoliko godina nakon černobilske katastrofe uočili smo kod nas povećan broj karcinoma štitnjače i dojke te leukemija. I dan danas ljudi u Hrvatskoj obolijevaju od malignih bolesti zbog zračenja iz 1986. godine, ali je nemoguće dokazati da upravo u tome leži uzrok - kaže nam prof.dr. Andrija Hebrang koji je prije 33 godine, kada je stigla vijest o Černobilu, bio specijalist radiolog u Kliničkoj bolnici Merkur.
Dr. Andrija Hebrang je aktivno je 1986. sudjelovao u rješavanju situaciji oko Černobila, a stručne službe su, kaže, kontinuirano pratile kolike su doze zračenja na našem prostoru. Budući da je bila riječ o manjim dozama, liječnicima je, kaže prof.dr. Hebrang, predmet interesa bilo proučavanje što te male doze znače za ljude. No već tada su znali da nema doze koja bi bila posve bezopasna te da i one najmanje mogu izazvati neku štetu u ljudskom organizmu.
- Povećan broj karcinoma štitnjače, dojke i leukemija kasnije se pojavio upravo zato što je riječ o najosjetljivijim tkivima kada je radijacija u pitanju - tkivu dojke, štitnoj žlijezdi i koštanoj srži. Vremenski razmak od trenutka oštećenja stanica uslijed zračenja do pojave bolesti za leukemije je deset godina, no za ostale karcinome on se proteže i na više od tri desetljeća. Upravo zato i danas, 33 godine nakon černobilske katastrofe, kod nas dio ljudi obolijeva od malignih bolesti zbog tadašnjeg zračenja - kaže dr. Hebrang.
Hvala na trudu Dota, al
ne mogu ja tako razmisljat a kamoli brojat kilometre, onda se odmah mogu pod zemlju sama bacit.Meni ta informacija nista korisno ne donosi osim straha i paranoje koji paraliziraju.
Potpuno mi je stran takav nacin razmisljanja. :/
No posve razumijem da smo drukcije tkani.
Ina, kuzim, vec sam mislila da hoces sebe unaprijed opskrbit kao s maskama, ti i MM prvaci u nabavci
Posljednje uređivanje od Lili75 : 04.03.2022. at 21:33
Ali si ovaj put više u toku nego jaHvala na trudu Dota, al
ne mogu ja tako razmisljat a kamoli brojat kilometre, onda se odmah mogu pod zemlju sama bacit.
Mada znam za kalijum jodid i Černobil onako teorijski, uopšte mi nije ni pao na pamet dok nisam sinoć neku vest pročitala, da su tablete razgrabljene.
Činilo mi se korisno znati što više o pandemiji, jer se od nje moglo zaštititi i bila je donekle predvidljiva.
U ovom slučaju, skoro da ne vidim korist od jako mnogo informacija, osim onih striktno praktično korisnih, u smislu uputstava: ako-onda tipa.
Ono, Černobil smo već jednom prošli živi i relativno zdravi, ponovićemo opet ako bude moralo, daleko bilo.
Sve što bi bilo još bliže nama ili drastično jače, svakako je prilično beznadežno - nema te brzine kojom se može pobeći niti tog broja skloništa niti načina da se izbegne kontaminacija kad ga napustiš. Ergo nema smisla oko toga se nervirati dok se ne desi, koliko i oko udara groma ili zemljotresa.
Mada sam ja na polju fizike totalno prosečnog znanja, pa se pitam zvučim li sad ja kao neobrazovani antivakser fizičarima
U zadnjih tjedan dana moglo bi se napisat knjige i knjige o strahu i emocionalnim reakcijama na prijetnju i nemoć, vjerojatno neki i pišu.
Od prikupljanja joda, preko ljudi koji se tješe tako što traže neku kontrolu pa sjedaju u kombi i put Ukrajine da si nađu nekoga za spasit, pa do onih koji imaju strah od straha i odbijaju ga uopće osjećat.
To je sasvim ok, ali je obrambeni mehanizam kao i svi ovi drugi.
Strah ne mora biti emocija koja paralizira, on i pokreće, i svi mi kao ljudska vrsta, kao i mnoge ostale životinjske vrste, možemo zahvaliti strahu što uopće postojimo.
A biti u kontaktu s njim bi bilo priznati i prihvatiti da osjećamo strah i anksioznost, biti nježni prema sebi i dopustiti si taj osjećaj, al onda i dalje, sa strahom pod miškom, nastaviti raditi stvari koje su nam važne
Lijepo si to napisala tang.Slazem se. No razliciti smo kako reče i imamo razlicite obramb.mehanizme.
Meni strah pomaze kada sam osobno u opkoljenom gradu iz kojeg zivu glavu izvlacim kroz minsko polje, al me bespotrebno opterecuje i koči, ako ne mogu utjecat na nesto sto je u drugom dijelu Europe/
kontinenta/
planeta...wherever.
U takvim zivotno ugrozavajucim situacijama najvaznije je ostati priseban i ne panicarit, cak bih se usudila reci i probat "nadvladat" strah (ili mozda terminoloski bolje receno suocit se sa strahom) kako bi mogli postupit ispravno, zastitit koliko je najvise moguce svoju obitelj i sebe u datom trenutku.Ovaj zakljucak izvodim iz svog iskustva iz rata.
Ali zivot zaista ne moze stati na godinu, dvije, tri, deset (tka zna koliko ce ovo trajati) jer se ceka Godota i bolja vremena. Prodjose, dani, godine, prodje zivot.
Mene puno vise potresa sudbina tih ljudi izbjeglica od bilo kakve pomisli na to šbb kbb.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 04.03.2022. at 22:34
Hvala na trudu Dota, al
ne mogu ja tako razmisljat a kamoli brojat kilometre, onda se odmah mogu pod zemlju sama bacit.
Potpuno mi je stran takav nacin razmisljanja. :/
No posve razumijem da smo drukcije tkani.
Ina, kuzim, vec sam mislila da hoces sebe unaprijed opskrbit kao s maskama, ti i MM prvaci u nabavciHvala, tangerina.
Bilo mi je besmisleno (opet) objašnjavati što piše u mom postu, a što ne piše. A naročito mi je bilo besmisleno (opet) slušati o nekom strahu i paranoji koji paraliziraju. Nit' sam paranoična, nit' paralizirana. Dapače, normalno živim, kao i većina koja piše i na ovoj temi, a i na mnogim drugima... a kojima se stalno imputira nekakva paralizirajuća paranoja čim ne napišu da su trčali po prirodi jutros i osluškivali cvijeće kako žamori, a za sve drugo ih baš briga jer su oni baš eto takvi, neopterećeni, neparanoični i neparalizirani...
Lili, promišljanja o svijetu i u svijetu su različita. Koliko ljudi, toliko stavova. Kad se već postavlja pitanje (a ti si ga postavila, zar ne?) onda je pristojno saslušati odgovor i ne proglasiti ga nekorisnim, samo zato što se tebi ne sviđa. I ja bih radije da sam ti mogla drugačije odgovoriti, ali ne pišem ja ni povijest ni posljedice događaja iz prošlosti. Takve su kakve jesu.
I ponovit ću opet ove tangerinine riječi: " pa do onih koji imaju strah od straha i odbijaju ga uopće osjećat.
To je sasvim ok, ali je obrambeni mehanizam kao i svi ovi drugi.
Amen, tangerina
Ispričavam se na nizu, ali htjela bih još dodati.
Bilo bi super kad bi ova tema zaista mogla biti o ratu u Ukrajini, događajima, stanjima, posljedicama, promišljanjima i slično. Mislim da je tako i zamišljena. I u prvom postu piše da je tema "rat u Ukrajini, sav užas i strahote koje ljudi prolaze, moguće posljedice, sve loše i zlo što može iz njega proizaći".
Postove u kojima drugima govorimo što bi trebali osjećati i kako bi se trebali ponašati, ostavimo za neka bolja vremena.
Osjećajmo se kako god i ponašajmo se kako god, dok to pomaže nama i ne šteti drugima. Nema ovdje točnih i krivih odgovora, svi smo u istoj kaši, samo su nam žlice različitih boja.
Posljednje uređivanje od Dota : 04.03.2022. at 23:03
Dota,
Kopiram.svoju recenicu, pa tvoju.
Molim te procitaj ponovo gdje sam ja rekla nesto za tebe, rekla sam za sebe i svoje osjecaje, ti za sebe i svoje.
Lili:
Meni ta informacija nista korisno ne donosi osim straha i paranoje koji paraliziraju.
Dota:
A naročito mi je bilo besmisleno (opet) slušati o nekom strahu i paranoji koji paraliziraju. Nit' sam paranoična, nit' paralizirana.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 04.03.2022. at 23:24
I jos mi je dio pobjegao iza moje recenice.
Citiram:
Meni ta informacija nista korisno ne donosi osim straha i paranoje koji paraliziraju.
Potpuno mi je stran takav nacin razmisljanja. :/
No posve razumijem da smo drukcije tkani.
I na to ti kazea da sam rekla da si ti paranoicna. Ja to zaista nisam rekla, zao mi je da si tako shvatila, samo sam rekla.da takve informacije i mjerenje kilometara od nuklearki u Ukrajini do mog doma bi MENE totalno kocile i paralizirale, pa sukladno tome to ne mjerim/ne radim. Nothing more than that. Ti slobodno mjeri ako ti to pomaze ili ti je to korisno znati.
Malo pazljivije svi trebamo citati tudje postove (posebno u kasne sate), iako sam svjesna da smo sad svi hipersenzibilni,pa je vjerojatno vise do tog faktora.
Zivjele nase zlice raznih boja
Posljednje uređivanje od Lili75 : 04.03.2022. at 23:32
Lili, nema potrebe za ironijom ni patroniziranjem.
Ali evo, ponovit ću:
Odgovarala sam ti na tvoje pitanje: "pa sta nisu rekli da jod ima smisla samo za mladje od 40 god,a da su za starije od 40 god opasnije nuspojave od joda i da nam.ga se ne preporuča?
Da su mladji izlozeni radijaciji riskantni zbog eventualnog raka stitnjace, dok je taj rizik kod starijih puno manji?"
Odgovor ti je članak u kojem dr. Hebrang navodi što navodi, i na to sam se referirala kad sam ti pisala o svom odgovoru. Pitala si pitanje, odgovorila sam.
Priču o mjerenju kilometara od nuklearki do tebe si sama iščitala. To uopće nije bio odgovor na tvoje pitanje nego moja ranija pričica u postu prije o mojoj poznanici koja nas je hrabrila jer smo kao blizu Ukrajine. Pa sam ja išla vidjeti koliko smo blizu Ukrajine. I tamo u postu lijepo piše - Odesa, Lavov, Split, Ilok, Osijek. Ne spominje se udaljenost Lili od nuklearki. Ne spominje se ni moja udaljenost od nuklearki. Zanimljivo, uopće se ne spominju ni nuklearke. Hm...
Tako da opet miješamo kruške i jabuke, prigodno spojivši više postova u jedan i nadodavši malo u njega, čisto da se nađe... Što samo o sebi nije nikakav problem, svi smo umorni i hipersenzibilni, pa je vjerojatno više do tog faktora, ali eto... ponekad bi čovjek ipak volio malo jasnoće.
Btw, čak se ni mjerenjem udaljenosti nisam bavila, samo copy-paste. Uradili su to drugi. Novinari, recimo. Više njih. Pa mora da je ipak nekome važno. I da nekog ne koči ni paralizira, nego informira.
https://www.zagreb.info/hrvatska/ako...naditi/398176/
https://slobodnadalmacija.hr/vijesti...lavova-1170434
https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/uk...---697389.html
https://net.hr/danas/svijet/napadnut...0-ba158407085a
Rekla bih da je više stupnjeva straha.
Ako se informiramo,razmišljamo,podijelimo ovdje neku info ili misao ili strah, ne znači da smo paralizirani
Tako je Vrijeska, to je i smisao teme.
Svatko iznosi svoje osjecaje i nacine hendlanja, kao i informacije o samom ratu.
https://m.youtube.com/watch?v=9osBfMa0ZBs&feature=share
Ovu inicijativu su pokrenuli kćer i zet moje kolegice. Svi mogu sudjelovati .
Ma naravno. Ne čitam ni ja. Samo me zanimalo ima li tema tamo uopće pa sam bacila pogled. A sad me zanima o čemu toliko pišu. Iako, ne baš tako jako da čitam 20.000 postova.
Na temu…
Ja se ne bojim (toliko) prelijevanja ratnih sukoba po cijeloj Europi ili u nama susjedne balkanske zemlje. Ne bojim se ni nuklearne katastrofe. Ni nuklearnog rata. Tu su mi misli vrlo mirne - ako se dogodi ovo zadnje gotovi smo u milijunima ili (kako su nam portali opisali) dim će spriječiti prodor sunčevih zraka pa umiremo od gladi jer nema hrane - svi ti scenariji su toliko apokaliptični da je mojem mozgu totalno svejedno hoće li se dogoditi ili ne.
Ono čega je mene zapravo strah je ekonomija. Hoćemo li sutra živjeti u svijetu s ne znam kakvom inflacijom i kako ćemo dolaziti do energenata. I to kako ćemo dolaziti do energenata - kako će to utjecati na naše živote.
Ono što mojem mozgu uzrokuje strah, paniku i anksioznost je općeniti strah od nepredvidljivosti našeg budućeg načina života.
Meni je balon pukao.
Jer živiš zapravo u balonu blagostanja potpuno ignorirajući činjenicu da mobitel koji imaš u ruci imaš zato što netko u Africi ratuje ili izrabljuje zbog rude koja treba da se napravi taj tvoj mobitel.
Da voziš auto zato što desetljećima tamo netko ratuje kao zbog demokracije, a zapravo zbog nafte. I da zapravo uopće nemaš pojma što je sve dovelo do toga da ti uopće možeš kupiti taj benzin po 7 ili 10 ili 15 kuna…
A da ne pričam o tome da činjenicu da imam centralno grijanje trenutno doživljavam ekvivalentu kao da sjedim na zlatnim polugama popločenima dijamantima. Privilegija samo takva, koje nisi svjestan. A sad mi se balon iluzija raspuknuo kao kokica.
I ne bojim se toga da neće biti plina ili benzina ili da ćemo biti siromašniji zbog inflacije pa ću zbog toga morati mijenjati način života i mnoge si stvari neću moći priuštiti. Nismo uvijek u mojoj obitelji imali puno, ne užasava me mogući pad kvalitete života.
Ono što me je uzdrmalo je potpuno osvještenje da je način života na zapadu neopisiva privilegija koja se ruši kao kula od karata. Ne zato što se bojim pada kvalitete života u materijalnom smislu. Nego se pitam kakav će svijet biti kad je odgovor na geopolitiku i razmjenu energenata samo rat. Kao da zapravo cijelo vrijeme i je rat, a pravio si se da nije.
Ne mogu se oteti dojmu da sve sto imamo, imamo jer neko negdje ratuje. Pri čemu mi uopće nije problem zamisliti da moramo živjeti u puno manjem materijalnom blagostanju. Problem mi je zamisliti da svijet može “funkcionirati” bez rata.
Odoh brojati šafrane dok trčim
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 05.03.2022. at 09:06
Bubilo, to je vec od klimatskih jasno (da je ovakav nacin zivota zapada neodrziv, s ovolikom razinom kupovanja, letanja po svijetu (i moja kaplja pomaze ga tkati), i da ide naistrb drugih, manje sretnih, ne treba rat u ukrajini za to. Kupi, trosi, odbaci, novo, letaj amo-tamo itd. Nemam sto utjesno rec za to, tu biram lilinu strategiju uskog 'fokusa na safran', uz odvajanje otpada i par sitnica koje sam izmijenila u nacinu zivota.
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.03.2022. at 10:18
A da promijenim nick u šafran
Svidja mi se ovaj izricaj - uski fokus, tu i sada.
Pa da, ne treba rat u Ukrajini da se sjetiš toga.
Nego… meni ova sad situacija ne ulijeva povjerenje da će se netko negdje sjeti i dogovoriti “kako ćemo dalje u budućnost” nego… ne znam šta će…
Pozdrav Lili Šafran
Bubilo i tebi mah mah, izgleda mi ko da vani jako puse,al ipak cemo se izvuc vanka nek se lude glave prociste
Posljednje uređivanje od Lili75 : 05.03.2022. at 10:42
Ni meni. Ali ja sam svakako forumski crnjak.
A zapravo uopšte nisam crnjak, nego je meni oslobađajuće reći da je sve krenulo u tri lepe... kad mi se i čini da je krenulo.
Pa ako sam pogrešila, suuuper. Smejaćemo se svi.
Ali da sama sebi govorim: This is fine
Jednostavno mi ružičasta fasada oduzima kreativnu energiju za akciju. Mada u ovom slučaju nemam pojma šta bi akcija bila?
(Ok, uvek mogu otići po brašno i benzin)
Mislim, najteže se trenutno nosim sa tranferom blama od "poruka" koje naša država šalje. Svako jutro me sramota kad pogledam domaće vesti. I sramota me je da svojoj deci pogledam u oči. Ono, u kakav sam ih svet rodila?
Eto, ja tako... Ali ovo je filozofski, pa računam, valjda sad ovo konačno jeste deo teme, jer kome nije, možda je i on deo problema.
Ni meni. Al nek to ostane na mladjim generacijama. Dosad ipak nismo odletili u zrak svi skupa, a nije da nije bilo ovakvih situacija - domovinski, 2. svjetski, falklandi, kuba itd. A za klimu ipak se sve vise prica, zakonodavstva se mijenjaju. Nece to ic od danas do sutra, al to ce bit nakon nasih smrti, hopefully, pa nema smisla sirit toliko horizonte osim utjecat na odgoj djece da su toga svjesni, al ne presvjesni u smislu sad ce armagedon jer je to previse za s tim se nosit. Kod moje u os vec pocinje sta cemo ucit za upis u srednju kad necemo kraj srednje dozivit i anksioznost na temu kamo ide ovaj planet. Smanjit malo dozivljaj oko toga, po meni, iz vlastitog psihoodrzanja - danas. Nije bez vraga nigdar ni bilo, pa makar da smo ko zvjezdane cestice u svemiru. Sto mozes napravit danas - uplatit za ukrajinu, pomoc nekome, reciklirat...napunit spremnik.benzina, cituckat o jodu il sto god za se smirit, a onda ajmo dalje.Pa da, ne treba rat u Ukrajini da se sjetiš toga.
Nego… meni ova sad situacija ne ulijeva povjerenje da će se netko negdje sjeti i dogovoriti “kako ćemo dalje u budućnost” nego… ne znam šta će…
Pozdrav Lili Šafran
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.03.2022. at 11:53
Ja sam zapravo svjesna koliko udobno mi živimo i koliko je to udobnije od onoga kako su ljudi živjeli u ovim krajevima ranije i koliko je udobnije od onoga kako ljudi diljem svijeta žive sada. Mužu i djeci često kažem da spadamo ju 5% najprivilegiranijih ljudi na svijetu, a oni mi ne vjeruju. Pročitala sam puno knjiga u kojima ljudi žive u postapokaliptičnom svijetu ili u siromaštvu i svjesna sam kolika je blagodati uredan život bez gladi, prljavštine, hladnoće/vrućine...Ma naravno. Ne čitam ni ja. Samo me zanimalo ima li tema tamo uopće pa sam bacila pogled. A sad me zanima o čemu toliko pišu. Iako, ne baš tako jako da čitam 20.000 postova
Na temu…
Ja se ne bojim (toliko) prelijevanja ratnih sukoba po cijeloj Europi ili u nama susjedne balkanske zemlje. Ne bojim se ni nuklearne katastrofe. Ni nuklearnog rata. Tu su mi misli vrlo mirne - ako se dogodi ovo zadnje gotovi smo u milijunima ili (kako su nam portali opisali) dim će spriječiti prodor sunčevih zraka pa umiremo od gladi jer nema hrane - svi ti scenariji su toliko apokaliptični da je mojem mozgu totalno svejedno hoće li se dogoditi ili ne.
Ono čega je mene zapravo strah je ekonomija. Hoćemo li sutra živjeti u svijetu s ne znam kakvom inflacijom i kako ćemo dolaziti do energenata. I to kako ćemo dolaziti do energenata - kako će to utjecati na naše živote.
Ono što mojem mozgu uzrokuje strah, paniku i anksioznost je općeniti strah od nepredvidljivosti našeg budućeg načina života.
Meni je balon pukao.
Jer živiš zapravo u balonu blagostanja potpuno ignorirajući činjenicu da mobitel koji imaš u ruci imaš zato što netko u Africi ratuje ili izrabljuje zbog rude koja treba da se napravi taj tvoj mobitel.
Da voziš auto zato što desetljećima tamo netko ratuje kao zbog demokracije, a zapravo zbog nafte. I da zapravo uopće nemaš pojma što je sve dovelo do toga da ti uopće možeš kupiti taj benzin po 7 ili 10 ili 15 kuna…
A da ne pričam o tome da činjenicu da imam centralno grijanje trenutno doživljavam ekvivalentu kao da sjedim na zlatnim polugama popločenima dijamantima. Privilegija samo takva, koje nisi svjestan. A sad mi se balon iluzija raspuknuo kao kokica.
I ne bojim se toga da neće biti plina ili benzina ili da ćemo biti siromašniji zbog inflacije pa ću zbog toga morati mijenjati način života i mnoge si stvari neću moći priuštiti. Nismo uvijek u mojoj obitelji imali puno, ne užasava me mogući pad kvalitete života.
Ono što me je uzdrmalo je potpuno osvještenje da je način života na zapadu neopisiva privilegija koja se ruši kao kula od karata. Ne zato što se bojim pada kvalitete života u materijalnom smislu. Nego se pitam kakav će svijet biti kad je odgovor na geopolitiku i razmjenu energenata samo rat. Kao da zapravo cijelo vrijeme i je rat, a pravio si se da nije.
Ne mogu se oteti dojmu da sve sto imamo, imamo jer neko negdje ratuje. Pri čemu mi uopće nije problem zamisliti da moramo živjeti u puno manjem materijalnom blagostanju. Problem mi je zamisliti da svijet može “funkcionirati” bez rata.
Odoh brojati šafrane dok trčim
Bilo bi mi žao da to nestane. Moj muž kaže da se, ako dođe do nuklearnog rata, otići u prvom naletu, ali ne vjerujem da takve stvari donose brz i jednostavan kraj, nego više dugotrajnu patnju i neugodnosti. Ne znam što zapravo želim reči, ali vidim da je cijela tema takva pa ću je ostaviti kao znak vremena
Nick šafran je već zauzet
Onda uvijek možeš pribjeći drugom niku šafram ko i vlasnici navedenog brenda
Pulinka, otvorila sam srpske novosti i kad sam pročitala članak koji tvrdi da je fotografija krvave žene lažna fotografija i da se vjerojatno radi o "soku od nara" , lagano sam zatvorila stranicu i pomislila - nama je još dobro.Ni meni. Ali ja sam svakako forumski crnjak.
A zapravo uopšte nisam crnjak, nego je meni oslobađajuće reći da je sve krenulo u tri lepe... kad mi se i čini da je krenulo.
Pa ako sam pogrešila, suuuper. Smejaćemo se svi.
Ali da sama sebi govorim: This is fine
Jednostavno mi ružičasta fasada oduzima kreativnu energiju za akciju. Mada u ovom slučaju nemam pojma šta bi akcija bila?
(Ok, uvek mogu otići po brašno i benzin
Mislim, najteže se trenutno nosim sa tranferom blama od "poruka" koje naša država šalje. Svako jutro me sramota kad pogledam domaće vesti. I sramota me je da svojoj deci pogledam u oči. Ono, u kakav sam ih svet rodila?
Eto, ja tako... Ali ovo je filozofski, pa računam, valjda sad ovo konačno jeste deo teme, jer kome nije, možda je i on deo problema.
Imaš li ti istomišljenika ili si "pulinka,sama na svetu/u Vojvodini"?!
Da ne pokrećem raspravu o Srbijancima, no bilo je loše, ali sad mislim da je sve "ošlo sve na kvasinu" ...
Meni stalno na pamet ovih dana pada ona Balaševićeva "spašen je taj prvi pogođeni, a svi su drugi večni taoci košmara"
A to vrijedi i za "obični", kao i (nedaj Bože) nuklearni rat
Pulinka, kad sam jučer gledala vijest o skupu podrške Putinu, sjetila sam se tebe i kako mora da ti je grozno
Da. Samo nam je trebao ukrajinski rat da razdrma stare balkanske rasjede pa s jedne strane skupovi za ukrajinu, a s druge za rusiju :/. A onda to nesto nije tisucu kilometara daleko, nego tu. Uzivajmo dok spadamo u privilegiranih 5 posto, ukljucivo divljenje safranima, vec smo privilegirani sto smo u stanju divit se safranu. Sto se vec sutra moze promijenit, al sta da se radi.Pulinka, kad sam jučer gledala vijest o skupu podrške Putinu
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.03.2022. at 18:46
Hvala, jeste mi grozno.
I sve nelagodnije. Na isti način koji sam već proživela jednom, kada sam ja bila godina moje dece, devedeset prve i idućih.
Kada je bilo jako važno da li ti se prezime završava na -ić.
I da li si od ovih ili onih.
I kada je svaki dan u radnji kačena nova cena, i kada sam devedeset treće nedeljama za doručak imala namazan margarin na hleb. I so ili šećer.
I smrznutu svinjsku polutku u frizu, što je bilo odlično jer drugi nisu imali ni to. I gajbicu smežuranih jabuka, isto prestižnu robu te godine.
I džak od 50kg umoljčanog brašna preko maminog sindikata.
I isti ljudi su na vlasti i isti ljudi uređuju vesti kao `99. za vreme bombardovanja, i ista retorika ide na vestima (taj "sok od nara", Vrijeska), i sećam se medijske izolacije kakvu sad imaju Rusi, ništa zapadno nije dopiralo dva meseca do nas.
I sećam se kako tomahavk pravi sasvim drugačiji udar od običnog avionskog projektila a kasetne bombe ostavljaju tu jezivu kaskadu kao u Kijevu i Harkovu. I razlikujem po zvuku da li je pogođena stambena zgrada, skladište goriva ili neki metalni objekat, i otprilike pogađam udaljenost. I znam koji šok i dečju uvređenost su osećali svi oni jadni ljudi po metrou prvih dana, sada već verovatno poluludi od svega.
Pa tako pomislim - dosta je sve to jednom za jedan život, zar opet?
Šta je sa mnom, kad nisam otišla? I šta nije u redu sa svim tim ludim ljudima, punim mržnje, odakle ih više toliko izvire?
I jesam li ja onda zapravo beznadežno slepi optimista, kada sam i ostala i rodila decu i mislila da bi ljudi mogli nešto naučiti iz svojih života?
Pa zaključim da sam još dosta i normalna. I ne mogu da se nateram da kupim 50kg brašna, opet.
(ponelo me, neću dalje...)
Pulinka <3
Mi smo uspeli da pobegnemo, ali imam dosta muke s svim sto se desava na Balkanu i na daljinu... A pre toga sam bila i ratno dete u Bosni i izbeglica u Srbiji, i svasta. !GROZNO! sto se sve nastavilo.
Vrijeska, nisam srećom sama, prepoznajemo se još nekako mi drugačiji, sve se ispipavamo polako sa mišljenjima pa odahnemo, kao u horor filmu, uh, ima još ljudi među nama. Ali da je teško, teško je.
Ali nemojte pokretati na naše grozne uspomene, bilo bi mi jako teško. Ne znam šta bih rekla. Od ljudi koji su prošli rat neki su moji istomišljenici, i zgroženi su ovim što se dešava, a neki su u taboru "Ukrajinci lažu i zaslužili su". Isto važi i za nas koji smo samo odsedeli bombardovanje.
Apsolutno ne vidim pravilo, jednostavno ili vidiš to na jedan ili na drugi način, bez obzira na sopstveno iskustvo. Meni totalna misterija.
Ja sam definitivno budala što sam ostala. I kukavica.
Gledam one Ruse, mlade i stare, koji su znali da tog časa na ulicama verovatno bacaju ceo svoj život u zatvorsku ćeliju, i opet su izašli i vikali "Ne ratu!", jer su ljudi i ne mogu drugačije.
I mislim se- kakvi su to nadljudi, kakva hrabrost!
A ja - učim decu da ne govore svoje mišljenje javno da bi mogli normalno ići u školu.
Pulinka
Tvoje svjedočanstvo je pravi primjer da rat ne bira žrtve, da ih nađe posvuda, na svim stranama.
I ja se pitam odakle navire sva ta mržnja... zar smo zaista kao vrsta osuđeni da "pravdu i sreću" tražimo na patnji drugoga?
Zašto to radimo, koji su to narativi koji pokreću Putina i njemu slične?
(Ovo je zapravo samo retoričko pitanje, znam koji su narativi, kakav je framing posrijedi... ali nikako se naviknuti, ni nakon svih godina).
Ne možemo puno. Ali evo -tko ima mjesta u stanu/kući i želje pomoći, aplikacija shelter4ua.com povezuje ljude kojima je potreban stambeni smještaj zbog rata u Ukrajini s onima koji su im to spremni pružiti. Evo link na koji se možete javiti: http://www.shelter4ua.com/ua
PS. Stavite Google Translate na hrvatski.
Posljednje uređivanje od Dota : 05.03.2022. at 19:23
I da, aplikacija vrijedi za cijeli svijet, možete se javiti za smještaj od bilo kuda.
ja sam kao i svi užasno uznemirena ovim događanjima i kolapsom nekih svojih ideja o svijetu u kojem živim
gledati toliko bezumlje u realnom vremenu ovdje i sada
ne mogu razumjeti niti narod niti kojekakve stručnjake i analitičare koji opravdavaju ili "objašnjavaju" uzroke u kontekstu realpolitike a sve s nekakvim subtekstom ili čak drito tekstom ekskulpiranja rusije i okrivljavanja ukrajine, zapada, amerike nastavi niz
sve države gledaju i brane svoje interese to je svima jasno, ali ovakvo nešto smo mislili da pripada povijesti, bar u europi
i užasno me žalosti situacija u srbiji. baš užasno. nemreš bilivit. čini mi se da je situacija tamo ipak beznadna. voljela bih da sam u krivu.
ne brine me ni nuklearni rat, ni ekonomski kolaps, ne razmišljam o tome, i nema svrhe da se brinem, bit će što će biti. jednostavno sam toliko tužna. kraj ventilane...
https://www.24sata.hr/news/zagreb-u-...jincima-819120
https://www.24sata.hr/news/brojni-pr...krajinu-818402
Bok, ekipa, kako rekoh, javit ću se kad završi pandemija, što je očito slučaj jer vjerujem nadležnima. Da nije tako, sigurno ne bi dopuštali antiratne prosvjede u tolikom broju (kao što je bio danas na glavnom zagrebačkom trgu). Sigurno ne bi svoj narod doveli u stanje „neposredne ugroze“. I nadležni „stožeraši“ diljem Europe. Dakle, sigurni smo što se pandemije tiče, nesumnjivo. Plenki bi već reagirao da postoji bilo kakva opasnost od zaraze. A ako već ne bi zabranio prosvjede, kritički bi se osvrnuo na masu u stilu „kukavica koje se boje vatice“. A mediji bi zasigurno izvještavali kako ćemo imati autobuse mrtvih, a unuci će nastavljati ubijati djedove i bake. Da slučajno nije tako, pitala bih ekipu hoće li ustupiti svoje mjesto u bolnici odgovornim cijepljenim građanima koji se nisu izlagali takvom riziku. Ah, pardon, bolnice su sad ipak bitno praznije pa se mogu organizirati prosvjedi. Vidi mene blesave. I to uglavnom nisu prosvjedi nego skupovi podrške, nemojmo to zaboraviti, velika je razlika.
Teška je ova tema, zacijelo teža (jer je doslovno preko noći zasjenila koronu) od one koja je punila stranice ovog foruma posljednje dvije godine. Ja ću se nekako suzdržati oko opredjeljivanja. Teško mi je probaviti toliku količinu licemjerja u nas Europljana koji su dignuli svoj glas i bore se „za pravu stvar“. Kad se rat približio našim gu.icama.
Kaže Jennifer da „sve države gledaju i brane svoje interese to je svima jasno, ali ovakvo nešto smo mislili da pripada povijesti, bar u europi...“ Pa sam nekako zastala nad ovim dijelom „bar u Europi...“. Zastala i pokušavam shvatiti što li je time mislila?!
https://worldpopulationreview.com/co...rrently-at-war
To su trenutačni ratovi diljem svijeta. Rokaju Amerikanci, Izraelci, Saudijci...nastavite niz. Pa kad već plačemo nad stradalima u Ukrajini, ostavimo koju suzu i za djecu u Jemenu, Somaliji... Zašto protiv tih užasa ne prosvjedujemo? Kako to, kako to? Bojim se da dio odgovora leži u činjenici da nismo samo 600-tinjak km udaljeni od njih, nego ipak malo više. Dota, znam da si to onako u prolazu „mjerila“ i da se nisi time posebno bavila, ali isto tako vjerujem da udaljenost do Jemena nisi mjerila jer se od tog rata nisi osjetila izravno ugroženom. Oprosti na iskrenosti, ali i ti je voliš, kao i moralnu ispravnost.
Pa ste se odlučili protiv Putina. Što je sasvim ok, dapače. Ali...
https://www.theguardian.com/commenti...sC-Jm2ovghAvz4
Amerika je samo u 2016. bacila 26. 171 bombu diljem svijeta. U vrijeme drugog Obamina mandata, a nakon što je u prvom mandatu bio odlikovan Nobelovom nagradom za mir. Predobro. A u svemu tome vjerno ga je pratio Biden kao potpredsjednik, tih nedužnih 8 godinica (i stoljeća unazad)... Onaj isti dementni Biden koji je neki dan izjavio kako je Putin napao Rusiju, a Ukrajince je nazvao Irancima. Čula vlastitim ušima.
Ja ipak neću birati strane. Obje imaju tolike krvave ruke da ih samo sveta voda može oprati. Ali neće, vjerujem, jer se neće pokajati za svoje čine, za zlo koje siju, bolesni psihopatski megalomani. Vrlo ste obrazovana ekipa, ne sumnjam da vam i povijest ide. Ako je ovaj rat crno-bijeli, ja sam papa. Ponavljam, licemjerni smo do bola.
Osvrnut ću se još i na Pulinkino teško ratno iskustvo. Žao mi je što su te ova događanja u Ukrajini vratila u vrijeme '99, na tih zaista strašnih 11 tjedana (?!) NATO-ova bombardiranja. A možda si bila i u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, ne pratim... Vjerujem da je i mnogim Hrvatima Ukrajina otvorila stare rane... Trajalo je ipak mnogo duže od tih 11 tjedana, ali Bože moj, nećemo mjeriti (razinu proživljene patnje), zar ne, Dota? Nadam se da se nisi previše lecnula dok si ovo čitala.
I gotovo sam sigurna da nuklearnog rata neće biti. Onog za energente, osnovna ljudska prava (i nastavi niz) zasigurno hoće, zašli smo u jednu nepovratnu jednosmjernu ulicu. I zaista mi je smiješna ekipa koja se opskrbljuje brašnom, kalijevim jodidom i inim, nadam se da su u atomsko sklonište spremili i kvasac i pećnicu ili barem pekač kruha, ako ne već nešto drugo.
Ekipa, ostajte mi dobro.
Draga Lili, držim li se teme?
Lako za temu, mogla bi svaku pokriti i navesti u svoj smjer. Glavno da je provokatorski ton i argumenti antivakser ekipe postojan. Jesi li spomenula da je rat ukrajni zapravo slobodarska borba protiv tvornica cjepiva ili cemo to saznati u nastavku?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom