Pozdrav forumasice. Vjerujem kako ce biti oprecnih misljenja, ali sam dosla cuti da me barem netko razumije i da nisam luda.
Trenutno sam u 32.tjednu trudnoce s blizancima. A prije malo vise od godinu dana sam imala spontani.

Znam da ni ja nisam savrsena ali osjecam tj dozivljavam da se moj suprug ne ponasa kako bi trebao prema trudnici. Bilo je koliko toliko ok dok sam mogla pospremiti i ocistiti i skuhati, al kad mi je postalo pretesko poceo mi je prigovarati da se ponasam kao invalid i da preuvelicavam. Dok on sa druge strane svako malo je po kavama i nekim festama sa prijateljima, a kad je doma ili jede, spava ili gleda netflix i tv. Osjecam se zapostavljeno.

Npr danas me jako bolilo s desne strane struka, i bas sam bila bezvoljna pa mi je on poceo srati da sta tako bezvoljno mijesam kelj, a znao je da me boli. Rekao je ako ti se neda onda radije nemoj to raditi. Ja sam isla leci i lezala sam skoro cijelo jutro jer me bas bolilo. Onda je odjednom prestalo i cijeli dan sam bila ili na nogama ili sjedila, ali njega nije bilo doma da to vidi jer je napokon se sjetio nesto obaviti za djecu, a do sad ke tjednima odbijao da nesto napravi kad bi ga zamolila.

Poceo je farbati vrata u crvenu boju, pa je napol dovrsio i stokove ostavio ofarbane u bijelo, a to smo mislili rijesiti prije nego djeca dodu.

Mozda je problem sto dok je zivio s mamom nije morao nista raditi, pa sam se ja namucila dok sam postigla da ode barem jednom tjedno u nabavu. Cak mislim da mi je vise pomagao dok nisam bila trudna nego sada kada mi pomoc najvise i treba.

Ja se mozda malo vise pazim i ne zelim se forsirati jer sam vec imala spontani, ali njemu kao da to nista ne znaci. Kad i postignem da mi nesto napravi ili pomogne kaze mi da sam gora od njegovih sefova, itd.

Evo, ne znam ako bi jos sto mogla reci. Pokazat cu i njemu da sam otvorila ovu temu jer mene i moje misljenje vise ocito ne dozivljava