Pozdrav svim ostalim mamama. Citala sam ostale teme al nigdje nisam nasla slicnu mojoj.. Naime, imala sam tezak porodjaj gdje sam izgubila dosta krvi, posle sam primila dvije boce iste, trebala sam jos ali izasla sam iz bolnice na svoju odgovornost, jer sam zeljela cim prije da dodjem kuci i budem sa svojom bebicom. Problem je nastao kad sam morala pit terapiju uz koju nisam smjela da dojim bebca. Pa smo mi odmah presli na dohranu, a ja sam se tih 8 dana izdajala da ne bi skroz otislo mlijeko.. kad sam napokon zavrsila tu terapiju i krenula polako sa dojenjem moj san o dojenju je propao bukvalno.. Cijelu trudnocu sam zamisljala kako ce to bit lijepo i divno iskustvo za mene. Moj bebac je malo i lijen a ima i pokratak jezik tj frenulum.. Pedijatar kaze da to nije toliko strasno i nece da mu to dira i da to ne bi trebalo da otezava dojenje. To nam je rekla prije 4 dana, tj. U srijedu kad smo bili kod nje. Mi smo pokusavali ali bebac uzme siku u usta cak je i trazi sam od mene i imam osjecaj da zeli da sisa, ali ne moze ili nece.. Ja bih prije rekla da ne moze jer ima taj mali problemcic. Mi smo bukvalno ostali na dohrani, jer svaki put nakon podoja ipak dobije flasicu... Danas smo 4 sata se mucili i nakraju opet flasica. Krivo mi je sto je ovako ispalo, jer znam da je moje mlijeko za njega najbolje, a i ne bih se mucila oko pravljenja ad mlijeka.. ne bih razmisljala jesam li sve ponijela, toplu, hladnu vodu.. flasice i dozere.. ovako bi sve bilo tu gotovo i frisko