Dadilja, djeca, prilagodba...

[Kaae]

Tu bi bilo poprilicno normalno da jedna osoba cuva troje djece u privatnom aranzmanu. Vodili bi ih van... sigurno o vrt, ogradjen ili ne, a mozda i u park, autom ili u kolicima/vagonu. Koliko je staro dijete koje ide u predskolu? Ja bih se rijesila dadilje kojoj je moje dijete nemoguce i/ili zlocesto. Hebi ga, moze imati tisucu i jednu agenciju iza sebe, ali ocito nije dobra kombinacija za (to) dijete.

Ja sam imala 1:1 dadilju za kcer, od rodjenja (ok, oko 8 tjedana, ne sjecam se vise) do 13 mjeseci. Bilo im je super, uglavnom u javnom prostoru cijeli dan (djecji muzej), nekad uz brata (stariji 3 godine). Inace su oboje bili u vrticu i to im je bilo odlicno. Vani cijeli dan, pod nadzorom, u sigurnom prostoru. Nama je za vrtic bilo vazno da ima otvoreni prostor/dvoriste s travom i drvecem (a ne ogradjeni dio parkiralista ili nesto slicno) i da je play-based centar. Vrtic je bio neformalna kombinacija Montessori i Reggio Emilia. Malo smo se namucili kad je stariji krenuo u public school nakon tog rezima, ali snasao se s vremenom. Kod kceri, nikakvi problemi, ali ona je skroz drugi tip. (On je bio "nemoguce" dijete, a ona je zvrk na svoj nacin, ali u principu postuje pravila.) Ako imas nesto takvo pri ruci, vjerojatno bi bilo odlicno za L (ako ne i za sve).

[tinkilinkixyz]

Znači, imamo pluseva i minuseva kao i obično. Plus je da čuva njih troje i naravno da joj je izazovno. Razumem tebe da želiš da idu klinci van, jer bi i ja tako željela da sam u tvojim cipelama.


E sad, idealne dadilje nema. Možda postoji opcija da radiš 4 h, a da si ostalo ti sa njima? Ili ako ima muž dobra primanja, da ostaneš doma par godina? Jer ovako nema logike, radiš i plaćaš dadilju sa kojom nisi baš nezadovoljna, dok klinci trebaju tebe jer su fakat maleni. Možda da si nadješ neki posao online par sati na dan dok je muž doma? Samo neke ideje pišem koje mi padaju na pamet.

[Lili75]

Pretpostavljam da joj posao treba za psihofizicko zdravlje a ne nuzno za novce, a radit doma s tako malom djecicom je nemoguca misija.To je ili ili..a nece svaki poslodavac cekat zaposlenika godinama da se vrati. Tako da potpuno razumijem povratak na posao.

[Riri92]

Kaae, ona ima 6 godina.

Da, baš tako Lili, posao mi treba za mene. Volim svoj posao i volim raditi, ja bih bila nesretna da sam kući i da ne radim. Ali slažem se da nema logike i vidim da s ovom dadiljom nakon razgovora nećemo doći na zelenu granu, tako da ćemo ići na neku drugu opciju, vjerojatno će to biti vrtić od jeseni.

[Lili75]

Super ajde sad otprilike znate smjer kojim cete na jesen. Sjest ce sve na svoje.

[nevena]

Riri ne znam ima li uopće mogućnosti i da li je opcija pola radnog vremena budući da manji ima poteškoće. Ti radiš a još uvijek stigneš van sa starijim.

[Riri92]

Riri ne znam ima li uopće mogućnosti i da li je opcija pola radnog vremena budući da manji ima poteškoće. Ti radiš a još uvijek stigneš van sa starijim.

Iskreno ne znam. U biti, mogu po zakonu, ali nakon prvog porodiljnog sam već radila na pola radnog vremena i vidjela sam da se sve svodi na to da se pokušava naći druga osoba. Ugovor mi je još dva mjeseca, bojim se da mi ga jednostavno ne bi produžili.

[ina33]

Glasam za vrtić. Sretno, Riri! Nemoj ići na pola radnog vremena niti na neke opcije "roditelj-odgojitelj" (ako to imate), to ti je na vrbi svirala - izvisiš u roku keks jer privatni poslodavci nikog ne čekaju (iz tvoje spike sam shvatila da ne radiš za državu), a teški je SF da se poslije još x godina starija i nakon izbivanja višegodišnjeg vratiš u (poželjnu) radnu snagu - nema šanse.

Isto mi je koma ovo s neizlaženjem.... meni je 53 i moram izać, vidit svjetlo dana, a ne ekrana. Jadranka ima point - ajde de sad, ali ono... zima, pa samo stan, depra.

Vrtić će ti biti OK rješenje i visavis viroza - opet ćete imati "fallback" scenarij za stani pani, pa onda neće bit takav bed ekrana to kad je bolestan. Ali, za stalno, ma previše je to.

[Riri92]

Hvala

Ne, takve mjere nemamo, ali svakako mi nisu opcija. Na pola radnog vremena bih mogla, ali neću, kažem eto da sam dobila dojam da samo traže nekog drugog, što mi je i logično.

Odlučili smo se za vrtić, otišli smo pogledati opcije, mali je oduševljen bio igračkama i djecom, tako da mislim da će mu biti dobro. Mala će u školu, on u vrtić, a bebač će imati dadilju i to je to.

[tinkilinkixyz]

Super da ste našli najbolju opciju za vas Iako to nikada ne bi bio moj izbor, jer je za razvoj djeteta najbolje da je što duže sa majkom, ali to je neka druga priča. Svako zna šta su mu prioritete - posao, djeca ili nešto treće. Sama sam imala mamu koja je imala privatnu firmu i sa nama su bili baka i deda i vrtić naravno, tak da se ja mame ni ne sećam skoro da se bavila sa nama, osim njenih bolova, glavobolja, njenog stresa koji je donosila doma, a ja to svojoj obitelji ne bi priuštila. Naravno da je poslije 10 godina zatvorila firmu, jer više nije išlo, ali nije mogla vratiti vreme unatrag i sudjelovati kod našeg odgoja. A to nema cijenu i nema tih novaca koje su toga vrijedne.

[Beti3]

. A to nema cijenu i nema tih novaca koje su toga vrijedne.

Nisi u pravu. Postoje žene koje itekako vrijede na svom poslu, ne samo za sebe, nego za čovječanstvo.
Ne može se sve pod istu kapu staviti. Baš me iznervirao tvoj post.
Ja sam ostavila posao dok nije najmlađa stasala, ali to nije univerzalno ni moguće, ni poželjno.

[Lili75]

Tonki, bas mi nije sjeo tvoj post.
Tebi je svijet crno-bijeli i zo je tako tuzno i zalosno. Steta za tebe, ne znas koliko gubis takvim stavom.

[Lili75]

Tinki, bas mi nije sjeo tvoj post.
Tebi je svijet crno-bijeli i to je tako tuzno i zalosno. Steta za tebe, ne znas koliko gubis takvim stavom.

Probaj malo sire gledat u zivotu.

Moze majka radit i svoj posao u normalno radno vrijeme i bit popodne potpuno prisutna i predana svojoj djeci.

[tangerina]

A ja bih baš rekla da je tinki pričala o svom osobnom iskustvu i doživljaju na koji itekako ima pravo, i sigurno je bolno prvih 10 godina života imati mamu koja nije zaista prisutna (ne nužno fizički, nego očito emocionalno)

tinki, kad se nađeš u situaciji da važeš za sebe, sjeti se ipak da ne donosiš odluke samo na osnovu svog iskustva s mamom, to nije tako crno-bijelo, i postoji neki balans koji se može u tome postići (doduše, u nekim poslovima teže) da uz posao ipak možeš biti i posvećen roditelj. Radi se tu o puno više toga od samog novca, iako ni važnost novca ne bih podcjenjivala skroz

[Lili75]

A ja bih baš rekla da je tinki pričala o svom osobnom iskustvu i doživljaju na koji itekako ima pravo, i sigurno je bolno prvih 10 godina života imati mamu koja nije zaista prisutna (ne nužno fizički, nego očito emocionalno)

tinki, kad se nađeš u situaciji da važeš za sebe, sjeti se ipak da ne donosiš odluke samo na osnovu svog iskustva s mamom, to nije tako crno-bijelo, i postoji neki balans koji se može u tome postići (doduše, u nekim poslovima teže) da uz posao ipak možeš biti i posvećen roditelj. Radi se tu o puno više toga od samog novca, iako ni važnost novca ne bih podcjenjivala skroz

Apsolutno se slažem da svatko ima svoja iskustva i doživljaje, ali ako tinki nije imala mamu prisutnu u životu prvih 10 godina (što je jako tužno) kakve to veze ima s Ririnom ili bilo čijom drugom djecom, čija djeca idu u vrtić/budu s dadiljom a popodne su u okrilju obitelji i to zamisli obitelji u kojoj je majka zaposlena?? Ne znam meni je to fakat čudan stav.

To je debeloooo poopćavanje, koje nema veze sa zbiljom jer ima toliko nijasni između svega toga.

[Kaae]

Pa tinki opcenito uvijek poopcava, pogotovo stvari gdje nema iskustva iz prve ruke.

[mitovski]

Super da ste našli najbolju opciju za vas Iako to nikada ne bi bio moj izbor, jer je za razvoj djeteta najbolje da je što duže sa majkom, ali to je neka druga priča. Svako zna šta su mu prioritete - posao, djeca ili nešto treće. Sama sam imala mamu koja je imala privatnu firmu i sa nama su bili baka i deda i vrtić naravno, tak da se ja mame ni ne sećam skoro da se bavila sa nama, osim njenih bolova, glavobolja, njenog stresa koji je donosila doma, a ja to svojoj obitelji ne bi priuštila. Naravno da je poslije 10 godina zatvorila firmu, jer više nije išlo, ali nije mogla vratiti vreme unatrag i sudjelovati kod našeg odgoja. A to nema cijenu i nema tih novaca koje su toga vrijedne.

Znam da govoriš iz vlastitog iskustva, ali ova rečenica mi je zaparala uši. Ženama koje rade na prvom mjestu je posao, a onda djeca. Zvuči jaki ružno i osuđujuče.
Moja mama je radila i to vrlo odgovoran i stresan posao. Znala je ostajati i duže i otići vikendom. Nikada, ali nikada nisam osjetila da joj nisam prva i najvažnija, da želi biti negdje drugdje kad je bila samnom. Davala mi je ogromnu ljubav, pažnju i posvećenost. Žao mi je što si ti imala ovakvo iskustvo. I majke koje su doma mogu biti neprisutne. Nema veze s tim jel rade ili ne.

Edit: pišem preko moba pa mi neče označiti... Mislim na rečenicu da svatko zna svoje prioritete

[mitovski]

božemetesačuvaj pisanja preko moba... neče-neće, osuđujuče-osuđujuće

[Riri92]

Slažem se da je najbolje za djecu da su s roditeljima (ne samo s majkom po mom mišljenju), ali nažalost ne živimo u bajkama.
Meni su itekako prioritet moja djeca i sigurno ne bih toliko razbijala glavu ovom situacijom da nisu.

Moja mama je bila s nama doma dok brat nije napunio 11 godina, ja sam tad već išla u srednju školu. I zaposlila se bez problema kad je htjela. Razlika između mene i moje mame je ta što je njena struka puno traženija nego moja i dobila je posao na prvom natječaju na kojeg se prijavila. Ja ne mislim da bih ja dobila posao u marketingu nakon 10-15 godina pauze kad će se sve tehnologije, analitike, parametri i ostalo promijeniti još 30 puta. Stvari više nisu iste kao prije.

Ja sam donijela odluku kakvu sam donijela, ne mislim da moj rad šteti mojoj djeci, a da mislim, jasno je valjda da im ne bih išla na štetu nego bih odlučila drugačije.

[Beti3]

Posve si u pravu, Riri.

[Tanči]

Ako se ne varam, Tinky je trudna pa je možda zato malo više senzibilnija i ne vidi drvo od šume.
Prije je pisala o uštedama, a sad ispada da majka ne bi smjela raditi. Od čega će živjeti?
Rijetko koji muž ima plaću dovoljnu da pokrije potrebe cijele obitelji pa da majka može biti doma.

[Riri92]

Ma nije ni do novca u tom smislu, nama moja plaća zapravo ne treba, ali meni treba. Možda sam paranoična i totalno neromantična, ali tko meni garantira da ću ostati s mužem, nitko. Da se razumijemo, meni je moj muž najbolji na svijetu i želim ostati s njim, ali tko zna što život nosi. I onda da se nađem u situaciji da sam u državi čija državljanka nisam, bez staža, bez posla, dugotrajno nezaposlena, ma neka..

Osim toga volim biti neovisna, da ga ne moram pitati da mi da koji dinar, nego da imam svoj. Ne kažem da mi ne bi dao, sad stvarno pišem post ko da mi je muž kreten, ali ne znam objasniti bolje od ovoga, valjda ste me skužile.

[jelena.O]

E super je to kad veliš
Da imam svoj dinar

[Tanči]

Ma nije ni do novca u tom smislu, nama moja plaća zapravo ne treba, ali meni treba. Možda sam paranoična i totalno neromantična, ali tko meni garantira da ću ostati s mužem, nitko. Da se razumijemo, meni je moj muž najbolji na svijetu i želim ostati s njim, ali tko zna što život nosi. I onda da se nađem u situaciji da sam u državi čija državljanka nisam, bez staža, bez posla, dugotrajno nezaposlena, ma neka..

Osim toga volim biti neovisna, da ga ne moram pitati da mi da koji dinar, nego da imam svoj. Ne kažem da mi ne bi dao, sad stvarno pišem post ko da mi je muž kreten, ali ne znam objasniti bolje od ovoga, valjda ste me skužile.

Isto razmišljamo.
"moj dinar" To je to!

[čokolada]

Riri, tako razmišlja svaka suvremena žena. Dobro, možda ne mora ona kojoj prihodi kapaju od bogatog nasljedstva pa za dinar ne brine, ali svejedno - neovisnost o partneru jako je bitna stavka za oba spola.

[pulinka]

Riri, tako razmišlja svaka suvremena žena. Dobro, možda ne mora ona kojoj prihodi kapaju od bogatog nasljedstva pa za dinar ne brine, ali svejedno - neovisnost o partneru jako je bitna stavka za oba spola.

Ja to ne bih sagledavala ovako, jer je tako opet akcent na tome šta je dobro za majku, a ne za decu.
(Ovo o bogatom nasledstvu- nee. Većina bogatih naslednica koje poznajem se otimaju da rade i najmanje plaćene poslove, ali samo da rade. Verovatno iz istog razloga kao i Riri.)
Pre 10+ godina bi napisala, a verovatno i jesam bar jednom, nešto slično kao tinky.
Danas bih formulisala drugačije.

Sve je stvar ličnog gledišta o tome koji je majčin najbolji način da se pobrine za svoju decu.
Pa većina žena bira dugoročni način- da obezbedi prvo stabilnost sebi, da one same budu sposobne i samostalne u svakom trenutku, i da ulažu preko svoje karijere, ili bar zaposlenja, u dugoročno blagostanje deteta.
Neke od nas (a tu prepoznajem i tinky, bar iz onog što je napisala), su u detinjstvu imale sklop svog, majčinog, i svih ostalih karaktera, plus majčinog posla, takav da im je majčina zaposlenost ostala u sećanju kao nešto izuzetno nemilo i pogrešno, a duga svakodnevna odvojenost od majke kao kazna koju nisu želeli da pruže svojoj deci. Pa smo prosuđivale na osnovu sebe i svojoj deci obezbedili stalno prisutnu majku više godina.
Da li smo pogrešile mi, ili zaposlene majke- to je verovatno opet zavisno od nebrojenog sklopa životnih faktora. Verovatno nijedna nije, a sve smo svakako radile ono što smo mislile da je najbolje za našu decu. U krajnjem slučaju za decu je dobro da imaju zadovoljnu mamu, zaposlenu ili ne.
Sve u svemu, odavno već ne bih napisala nekome u Ririnoj situaciji da to ne bi bio moj izbor- jer ničeg posebno dobrog nema od te moje konstatacije. Čak nemam nikakav savet za Riri - odakle mi, kad nikad nisam bila zaposlena majka troje predškolske dece...

[Riri92]

Ma jasno, svi smo imali nešto što smo vidjeli od roditelja i mislim da nije ni neobično da promišljamo i na temelju toga. Moji su recimo tonuli u neke uloge žrtve, pa se od tate često moglo čuti da mora raditi zbog nas, a od mame da mora biti kući zbog nas. Ne krivim ih zbog toga sad u odrasloj dobi jer sam shvatila da su se oni zaista osjećali kao da njima netko nešto radi, ali znam da mi je to u djetinjstvu bilo zbunjujuće i da sam često razmišljala o tome i osjećala se krivom, bilo mi ih je žao.

To je nešto moje što sam rekla da nikad neću kao oni, stvarno se nadam da nikad neću niti u afektu reći djeci da ja "moram nešto" jer imam njih.

U svakom slučaju slažem se da vjerojatno nijedna nije pogriješila, a i sve smo tu na roditeljskom forumu, pa koliko god različite bile u nekim pogledima, vjerujem da je i to neki dokaz da svaka želi biti dobra majka.

Mitovski je baš lijepo napisala post o svojoj mami, jako lijepo i ohrabrujuće! I točno ono što i ja mislim, mogu majke biti neprisutne i ako su doma i ako nisu, nema to veze s radom.

[mitovski]

Ma nije ni do novca u tom smislu, nama moja plaća zapravo ne treba, ali meni treba. Možda sam paranoična i totalno neromantična, ali tko meni garantira da ću ostati s mužem, nitko. Da se razumijemo, meni je moj muž najbolji na svijetu i želim ostati s njim, ali tko zna što život nosi. I onda da se nađem u situaciji da sam u državi čija državljanka nisam, bez staža, bez posla, dugotrajno nezaposlena, ma neka..

Osim toga volim biti neovisna, da ga ne moram pitati da mi da koji dinar, nego da imam svoj. Ne kažem da mi ne bi dao, sad stvarno pišem post ko da mi je muž kreten, ali ne znam objasniti bolje od ovoga, valjda ste me skužile.

U potpunosti te razumijem. Isto tako razmišljam i osjećam se.
Ja ne bih bila ja da ne radim i da nemam svoj dinar. Uopće mi je nevjerojatno pričati o tome što bi žena-majka trebala ili ne bi. I nema potrebe da jedna žena mora objašnjavati svoj izbor.

[In love]

Super da ste našli najbolju opciju za vas Iako to nikada ne bi bio moj izbor, jer je za razvoj djeteta najbolje da je što duže sa majkom, ali to je neka druga priča. Svako zna šta su mu prioritete - posao, djeca ili nešto treće. Sama sam imala mamu koja je imala privatnu firmu i sa nama su bili baka i deda i vrtić naravno, tak da se ja mame ni ne sećam skoro da se bavila sa nama, osim njenih bolova, glavobolja, njenog stresa koji je donosila doma, a ja to svojoj obitelji ne bi priuštila. Naravno da je poslije 10 godina zatvorila firmu, jer više nije išlo, ali nije mogla vratiti vreme unatrag i sudjelovati kod našeg odgoja. A to nema cijenu i nema tih novaca koje su toga vrijedne.

Ja cu napisati na seljacki - pa nismo u srednjem vijeku. I mene je odgojila baka jer su starci radili (u smjenama) pa ne msilim da je ženi mjesto uz djecu i štednjak. Bože sacuvaj razmisljanja.