Kako reagirati na "baš me briga" stav

[Lili75]

Da treba platit kartu za psa (ne znam jel je jer ni putnici cesto ne kupuju) pas smije u vlak, ali ne i da sjedi na sjedalima koja su predvidjena za putnike.

Kad je u pitanju manji pas ljudi ga znaju stavit u neku torbu ili u krilo. Ovo je bio pas onako srednje velicine.

Moram priznat nisam ni to jos nikad vidjela na gradskom vlaku,al za sve ima 1.put

Zao mi bilo starih ljudil koji ne mogu sjest, ja se ionako kratko vozim.
A upuciva je poglede tipa da joj se nitko nije usudio reci da pas bude na svojim nogama na podu ili u njenom krilu.

[Bubilo Bubich]

Oprosti, a što je točno trebala? Oprostiti 5 kuna?
Ne bi ni ja, pogotovo nakon takve usluge.

Ne radi se o opraštanju 5 kuna, nego o načinu komunikacije. Beti je sama napisala da je to “nađite sitno” izgovorila “uz pogled koji ubija”. Na to sam reagirala, ne na kusur.

Već sam napisala (ja svježe obučena kako ljudi trebaju govoriti ) da iz onoga što je Beti napisala ne vidim problem samo u konobarici nego i u Beti. Nisam bila tamo, i ne znam kakva je cura, ali iz onoga što je Beti sama svojim riječima opisala sve mi izgleda kao lančana reakcije agresije i pasivne agresije jedna na drugu.

U idealnom svijetu, konobarica bi zaboravila taj šećer, a Beti bi nakon što je 2x prošla pored nje bez šećera ljubazno podigla ruku i rekla: “oprostite, može onaj šećer”. U drugom koraku bi rekla samo “Molim vas, možete naplatiti”. I u trećem koraku bi rekla “žao mi je, potreban mi je taj novac, možete li molim vas provjeriti imate li ipak sitnog”. I ako bi nakon toga ova cijelo vrijeme i svaki put bila drska i bezobrazna onda bih ju proglasila takvom, zvala šefa, tražila knjigu žalbe, stavila groznu ocjenu na netu i sl.

[rehab]

Ja u Dalmaciji generalno imam problem s omjerom kvalitete usluge i naplacenog novca, kao i s ljubaznoscu i pristojnim ponasanjem pruzatelja te usluge - cast iznimkama. Da mi ne zamjere Dalmatinci :D
Netko je to jako lijepo napisao - to nema veze sa stresom, edukacijom, kolicinom posla, nego s kucnim odgojem.
Evo primjera. Nedavno sam bila u jednom restoranu koji je ocito tu vecer zaposlio konobara kao ispomoc. Bila je ogromna guzva, momak je zaboravljao, bio je nespretan, na kraju mu je u jednom trenutku ispalo sve iz ruku i zavrsilo razbijeno na podu. Ali toliko mu je vidno bilo neugodno zbog vlastite nespretnosti i nesnalazenja, bio je tako drag i ispricavao se, da smo mu ostavile dobru napojnicu i sigurno cu opet ici tamo.
Svakakve situacije se desavaju, ali na radnom mjestu naprosto moras biti profesionalan, ljubazan i usluzan, bez obzira na sve. Naravno, ne govorim o ekstremima, tipa da ti izbije tucnjava u kaficu i slicno.

[ina33]

Ja u Dalmaciji generalno imam problem s omjerom kvalitete usluge i naplacenog novca, kao i s ljubaznoscu i pristojnim ponasanjem pruzatelja te usluge - cast iznimkama. Da mi ne zamjere Dalmatinci :D

X Kažem vam ja. Ja se malo bojim / a i malo unaprijed zabavljem, iskreno () na što će to na Visu ličit. Zamišljam se ko Smoje dok sa strane kao gledam scenu s "a niste zaboravila naplatit?!" (a vjerojatno je ovo "zaboravila" s "a" za Vi je isto neki iskrivljeni sjevernjački govor (sjevernjački as in sve sjevernije od Velebita - prvi put sam to čula u Zg, ovo s "a", a ne s "i" - "zaboravili" je ispravno, možda će ovi mladi mladci konobari prvi put čut tako nešto) i zamišljam već kao da pišem/gledam RL scenu iz Malog mista. Beti, chill, nema ti druge za južne pruge. Zamisli to ko kratki kulturološki break, malo neke druge ehm... kulture .

I još se najviše veselim kako će bit sve super i svi baš topli i ljubazni jer sam (smo) dobro Beti pripremili pa će ići s malim očekivanjima i bit oduševljena .

[ina33]

U idealnom svijetu, konobarica bi zaboravila taj šećer, a Beti bi nakon što je 2x prošla pored nje bez šećera ljubazno podigla ruku i rekla: “oprostite, može onaj šećer”. U drugom koraku bi rekla samo “Molim vas, možete naplatiti”. I u trećem koraku bi rekla “žao mi je, potreban mi je taj novac, možete li molim vas provjeriti imate li ipak sitnog”. I ako bi nakon toga ova cijelo vrijeme i svaki put bila drska i bezobrazna onda bih ju proglasila takvom, zvala šefa, tražila knjigu žalbe, stavila groznu ocjenu na netu i sl.

Amen to that, ali mislim da se to ne "hvata" baš u RL-u, barem ne još na nekim južnim koordinatama. Moj muž je agilno svašta nešto (konzultant), scrum master. Jednom je htio da mi doma imamo daily scrum sastanke vezano za malu i instrukcije, ocjene i zaključenje školske godine. Ja i mala ??? Prepričavam ja to svojoj sis iz Splita. Kaže ona meni - iskreno, nemoj mu zapravo reć, ali južnije od Velebita ti zapravo nitko stvarno ne vjeruje u agilno, scrum i te stvari .

[ina33]

I još jedna crtica, pred možda i 20 godina. Stara godina, St. Kupujem aparat za film (hm.... možda je bilo i 25 godina). Već se odlučili za koji ćemo, sto stvari za obaviti i ja starome vlasniku obrta kažem - evo, može, može, odlučili smo se za taj i taj. On se uvrijedio, ispravno me prepoznao kao strani / iskrivljeni domaći element i održao bukvicu "nećete Vi nas ubrzat, ovo je Mediteran, dolce far niente".

[tanja_b]

Moram priznati da mi je malo čudno kako tu opisujete ljetovanja u Dalmaciji kao nekakva iskustva s urođenicima iz drugog svijeta obiteljski nemam nikakve veze s tim krajem, ali često ljetujemo na južnom Jadranu i ne sjećam se da sam nailazila na probleme tipa loša usluga, bezobrazluk i sl. Bilo je ponekad bizarnih situacija, nije da nije ali doživljavali smo to kao zabavu, a ne kao nešto za zgražanje. Ljudi tamo itekako žive od turizma i većina njih se trudi oko toga.
Veći nam je problem s onima koji muljaju oko izdavanja računa, ali mislim da to nije regionalno uvjetovano.

[vertex]

Moram priznati da mi je malo čudno kako tu opisujete ljetovanja u Dalmaciji kao nekakva iskustva s urođenicima iz drugog svijeta

O da, to je omiljena forumska zabava (zvana "lijepoga li samozavaravanja")

[summer]

ja se isto cudom cudim jer zivim tu, u srcu te dalmacije, i ove price i generaliziranja su mi bas smijesna
ima vrhunske usluge, losije, ljubaznijih i malo manje ljubaznih, bas kao svugdje

takodjer i za scrum i agilno jer radim u developerskoj tvrtki koja bas tako radi (i ja sam product owner), i nismo nikakve iznimke

sad da treba udahnuti i pripremiti se za otici na vis, ma dajte...

[Beti3]

Kupaći, šugaman, šešir, dve-tri haljine za večer i mozak na pašu. I to je priprema za Vis. Dobro, i novčanik. Još malo, pa smo u niskom startu, već sanjam vožnju Dalmatinom i 2 i pol sata trajekta. Obožavam putovanja!
Smeđi šećer ostavljam na Kvarneru. Jutros sam s guštom ostavila te 4 kune do 30 konobaru koji mi je donio željeni smeđi paketić Šećera, da ne pomislite nešto drugo.
I ta kava, nakon prvog ovogodišnjeg kupanja u moru, je bila super. Bila bi i sa bijelim. I bez ičega
Možda je ipak stvar u meni i mom (ne)raspoloženju. Zen sada.

[ina33]

Moram priznati da mi je malo čudno kako tu opisujete ljetovanja u Dalmaciji kao nekakva iskustva s urođenicima iz drugog svijeta obiteljski nemam nikakve veze s tim krajem, ali često ljetujemo na južnom Jadranu i ne sjećam se da sam nailazila na probleme tipa loša usluga, bezobrazluk i sl. Bilo je ponekad bizarnih situacija, nije da nije ali doživljavali smo to kao zabavu, a ne kao nešto za zgražanje.

Jes, zabava .

Možda sam morala modificirati i reći - nitko stariji od 50 ne vjeruje itd.

Bitno je da smo beti zabavili i smirili . Beti, putovanje s trajektom za Vis je divota jedna, budi vanka, namaži se i pasi oči.

[Peterlin]

Ja nemam nekih loših iskustava s konobarima (iako nisam često po kafićima, a još manje po restoranima) aliii ono što me zna užasno iznervirati su drugi gosti koji se ponekad ponašaju kao da je čitav svijet njihov, tako da razumijem konobare kojima je ponekad pun kufer svega. Nedavno mi je nečiji pas na otvorenoj terasi kafića uletio pod stol. Gazda ga je držao odvezanog, a došao je drugi ćuko i eto cirkusa. Što je konobar trebao napraviti??? Osim toga, ima i svakojakih roditelja s malom djecom... Da se razumijemo, nemam ja nikakvih problema s djecom. Problem su neuračunljivi roditelji, koji puštaju da djeca rade što hoće po javnim mjestima. Mislim, ne smeta mi kad zaplaču ili slično, ali roditelji moraju imati na umu da je dječurliji DOSADNO sjediti mirno sat vremena, pa često jurcaju okolo i ruše stolove i suđe, ufff... dok su roditelji zabavljeni svojom kavom, čikom i mobitelom, a konobari se igraju dadilja. Znam da je to nepopularno napisati na ovom forumu, ali meni je uvijek bilo muka ulaziti i u trgovinu dok su mi djeca bila u neuračunljivim fazama i kad im je pažnja bila na razini vinske mušice. Bratemili, takvi trebaju birati birtije u blizini kojih je igralište ili bilo kakav sadržaj zanimljiv djeci ili im barem ponijeti slikovnicu, da ne stvaraju cirkuse. Eh... baš se vidi da sam stara Sorry na offt.

[rehab]

Moram priznati da mi je malo čudno kako tu opisujete ljetovanja u Dalmaciji kao nekakva iskustva s urođenicima iz drugog svijeta obiteljski nemam nikakve veze s tim krajem, ali često ljetujemo na južnom Jadranu i ne sjećam se da sam nailazila na probleme tipa loša usluga, bezobrazluk i sl. Bilo je ponekad bizarnih situacija, nije da nije ali doživljavali smo to kao zabavu, a ne kao nešto za zgražanje. Ljudi tamo itekako žive od turizma i većina njih se trudi oko toga.
Veći nam je problem s onima koji muljaju oko izdavanja računa, ali mislim da to nije regionalno uvjetovano.

Ja nisam previse zahtjevna i sitnicava gosca, ali sam fakat nailazila na situacije na temelju kojih bih mogla komotno napisati scenarij za epizodu kakve tragikomicne serije. Nesto sto mi se u Istri, Zagrebu, Slavoniji, Lici nikada nije dogodilo. A ni dalje u svijetu.
Nije bed, i dalje se drzim Dalmacije i ne odustajem :D Sama pala, sama se ubila :D

[rehab]

Kupaći, šugaman, šešir, dve-tri haljine za večer i mozak na pašu. I to je priprema za Vis. Dobro, i novčanik. Još malo, pa smo u niskom startu, već sanjam vožnju Dalmatinom i 2 i pol sata trajekta. Obožavam putovanja!
Smeđi šećer ostavljam na Kvarneru. Jutros sam s guštom ostavila te 4 kune do 30 konobaru koji mi je donio željeni smeđi paketić Šećera, da ne pomislite nešto drugo.
I ta kava, nakon prvog ovogodišnjeg kupanja u moru, je bila super. Bila bi i sa bijelim. I bez ičega
Možda je ipak stvar u meni i mom (ne)raspoloženju. Zen sada.

Zavidim ti !! Uzivaj !

[Jadranka]

ja se isto cudom cudim jer zivim tu, u srcu te dalmacije, i ove price i generaliziranja su mi bas smijesna
ima vrhunske usluge, losije, ljubaznijih i malo manje ljubaznih, bas kao svugdje

takodjer i za scrum i agilno jer radim u developerskoj tvrtki koja bas tako radi (i ja sam product owner), i nismo nikakve iznimke

sad da treba udahnuti i pripremiti se za otici na vis, ma dajte...

Evo ja bas razmisljam, i jedino zbilja bezobrazno iskustvo s nekim tko pruza neku uslugu sam imala na zg aerodromu pred ohoho godina.

[ina33]

Ja nisam previse zahtjevna i sitnicava gosca, ali sam fakat nailazila na situacije na temelju kojih bih mogla komotno napisati scenarij za epizodu kakve tragikomicne serije. Nesto sto mi se u Istri, Zagrebu, Slavoniji, Lici nikada nije dogodilo. A ni dalje u svijetu.
Nije bed, i dalje se drzim Dalmacije i ne odustajem :D Sama pala, sama se ubila :D

Za mene radje to od 'korporativnog turizma' kojeg ima sad vec i u dalmaciji po hotelskim lancima, gdje je ziher "gost u fokusu". A ima digurno i drugdje, ako se krece istocno il puno juznije. Al meni je to fora, doduse, ne privlaci me sve, al da je razlicito, a je, fala bogu da je, i da svijet zasad jos nije World Inc. s jednom misijom i vizijom i istom korporativnom kulturom.

[rehab]

Za mene radje to od 'korporativnog turizma' kojeg ima sad vec i u dalmaciji po hotelskim lancima, gdje je ziher "gost u fokusu". A ima digurno i drugdje, ako se krece istocno il puno juznije. Al meni je to fora, doduse, ne privlaci me sve, al da je razlicito, a je, fala bogu da je, i da svijet zasad jos nije World Inc. s jednom misijom i vizijom i istom korporativnom kulturom.

Ja volim korporativni turizam, ali ga ne mogu sebi priustiti bas svako ljeto :D
I slazem se, fora je :D Sve te epizode super ostanu za prepricavanje uz smijeh i casicu alkohola

[ninaXY]

Kad sam otvarala temu, prvo sam pomislila da se radi o problemima sa sinom tinejđerom

[Lili75]

Meni je u Dalmaciji sve tip top, Beti bit ce ti predivno nadam se da idete do Komiže.

[Jadranka]

Meni je u Dalmaciji sve tip top, Beti bit ce ti predivno nadam se da idete do Komiže.

[Beti3]

Kad sam otvarala temu, prvo sam pomislila da se radi o problemima sa sinom tinejđerom

Malo sam i ja pomislila da će se i u tom smjeru tema razvijati. Ma, ima tih "baš me briga" stavova i na šalterima i u zdravstvenim ustanovama, ali na to smo nekako navikli.
Ugostitelji su do korone ipak imali tu ljubaznost kao dio svog posla.

[ninaXY]

Malo sam i ja pomislila da će se i u tom smjeru tema razvijati. Ma, ima tih "baš me briga" stavova i na šalterima i u zdravstvenim ustanovama, ali na to smo nekako navikli.
Ugostitelji su do korone ipak imali tu ljubaznost kao dio svog posla.

Ja se uvijek oko svega živciram, i oko onoga što me se tiče i onoga što me se ne tiče pa mi je zato nevjerojatno da nekoga može biti tako malo briga za posao/školu/nešto treće ali zapravo na neki način zavidim tim ljudima koji se mogu tako isključiti, raditi po svom kako im je lakše i ne živcirati oko ničega. (Što ne znači da smatram da je to ok)

[sirius]

" bas me briga " stav je vrlo cesto ( jedina) obrana od prevelikih zahtjeva i stresa koji predugo traju.
Puno vise imaju veze sa uvjetima rada nego karakterom.

[ina33]

Slozila bih se sa sirius.

[Lili75]

Ja se ne bih slozila.
Zasto su neki dr.u istoj bolnici na istom odjelu uvijek ljubazni i pristojni a neki uvijek nadr..ni i jos gore arogantni uz naravno ton neljubaznosti i osornosti. Rade u istim uvjetima i u prosjeku s istim profilom pacijenata.

Sjetite se samo odlazaka na uzv u bolnici prije poroda i razlicitih pristupa.

Zasto je moj kolega uvijek nikakav, jedva progovori koju lijepu rijec, namrgodjen, nadr.an, a radi u dobrim rad.uvjetima, kao i mi ostali oko njega.

To je mix odgoja, karaktera i uvjeta rada.Nikako samo uvjeta rada.

[sirius]

Ja se ne bih slozila.
Zasto su neki dr.u istoj bolnici na istom odjelu uvijek ljubazni i pristojni a neki uvijek nadr..ni i jos gore arogantni uz naravno ton neljubaznosti i osornosti. Rade u istim uvjetima i u prosjeku s istim profilom pacijenata.

Sjetite se samo odlazaka na uzv u bolnici prije poroda i razlicitih pristupa.

Zasto je moj kolega uvijek nikakav, jedva progovori koju lijepu rijec, namrgodjen, nadr.an, a radi u dobrim rad.uvjetima, kao i mi ostali oko njega.

To je mix odgoja, karaktera i uvjeta rada.Nikako samo uvjeta rada.

Od kud ti znas da ti lijecnici koje usporedujes rade u istim uvjetima i za istu placu? To mozes znati jedino ako radis s njima, vidis im raspored rada i platnu listu.

[sirius]

Sto se tice karaktera ili bilo cega drugoga vezanog uz osobnost ili okolinu iz koje se dolazi u zapadnom svijetu se itekako radi na edukaciji djelatnika, potpuni jasnim uvijetima, pazi se da preopterecenist poslom ne traje predugo i da djelatnim ne izgori.
Kod nas je gotovo uvije i stalono : bez edukacije, bez potpore, bez adekvatne place i najcesece "tjeraj magare dok ne krepa".

[Lili75]

Ma gledaj sirius ne sumnjam da je tako kod tebe na poslu dapace. I zao mi je da si bila pregorila i ti i svi kojima se to dogadja.

No lijecnici koji rade na istom odjelu, pod istim nadredjenim, mogu imat neku nebitnu razliku u placi ovisno i o funkcij, tituli no ta razlika je toliko nebitna jer nije nesto sto znacajno utjece na to hoces li but ljubazan ili ne. Da to ovisi iskljucivo o placi, bilo bi vise nego zalosno.

Dapace, cak su znali bit ljubazniji mladi kolege nego šef odjela.

Po tome ljudi koji rade u trgovinama, kaficima, frizerajima i sl ne bi nikad trebali bit ljubazni tj.bilo bi ocekivano da su neljubazni jer eto nemaju adekvatne rad.uvjete i potplaceni su.

Ne mozes se vodit temeljem svog rad.mjesta i to poopcit na svu populaciju i sve profesije.
Jednostavno nije isto. Ni blizu.

A sigurna sam da ti u stanju najveceg umora nisi bila otresita i neljubazna prema pristojnim pacijentima.

[sirius]

Nemoj biti tako sigurna.
Dok ne dozivis trenutak da se ponasas kao robot jer ti postavljaju nemoguce i iscrpljujuce zahtjeve svaki dan u visokostresnoj okolini .
Sto se tice ugostitelja dobar broj njih su teski izrabljivaci koji ne cijene svoju radnu snagu. Prijateljicin sin je otpusten dan prije covid zatvaranja i poslan na burzu nakon 3 godine rada zA tog poslodavca. Kod drugog poslodavca nije dobio novac za prekovrene Bozic/Nova godina, a par mjeseci kasnije dao je otkaz jer mu je poslodavac bio duzan 16 tisuca za place.
Tako da meni nije neobicno da neto zaboravi secer iz tko zna kojeg razloga. Sve sto se zbilo nakon toga bila je posljedica komunikacije klijent- zaposlenik.

[Lili75]

Znaci imajmo razumijevanja i slobodno budimo svi neljubazni, drski,osorni,ljuti jedni prema drugima jer tko zna sto je tko dozivio taj dan/zadnjih mjeseci/godina, prihvatimo to kao normalno ponasanje, jel to poanta?

Bilo na rad.mjestu ili van njega wherever.

Neodgojeni i nepriatojni ljidi ne postoje sve je stvar poslodavca, muza/zene, prpblema u zivotu...

Pa valjda mozemo kao ljudi imat to zrnce pristojnosti u sebi za ljude oko sebe. Ne uvijek i ne za sve of course.

[tanja_b]

Znaci imajmo razumijevanja i slobodno budimo svi neljubazni, drski,osorni,ljuti jedni prema drugima jer tko zna sto je tko dozivio taj dan/zadnjih mjeseci/godina, prihvatimo to kao normalno ponasanje, jel to poanta?

Zbilja ne razumijem kako si ovo uspjela zaključiti iz svega prethodno napisanog

Pokušava se reći upravo suprotno.
A to je da ne treba unaprijed osuđivati i zgražavati se nad nekim tko ne ispunjava naše visoke kriterije o pristojnosti/dobrom odgoju. Pritom tebe nitko ne sprečava da i dalje budeš ljubazna i draga prema svim ljudima koje susretneš, dapače, to može samo pozitivno utjecati na njih. Ako je netko ljubazan i pristojan, onda je takav sam po sebi, a ne zato što očekuje nešto zauzvrat.

[tangerina]

Ja sam shvatila da lili želi reći da ne možemo svu odgovornost za neljubaznost svaliti na situaciju, da, nekad su okolnosti i stres, ali postoji i osobna odgovornost pojedinca, jer neki ljudi su uspješniji u tome da ne prelijevaju svoje frustracije na druge, a nekima je naprosto modus operandi da se stalno na druge istresaju, čak i kad im je normalan dan
A osoba s druge strane može empatizirati, malo razvijati i svoju otpornost jer se ne umire od drskih konobara i naravno izboriti se za ono što joj treba, a ostatak pustiti niz rijeku.

Meni su najmanji problem ti prolazni konobari, službenici, medicinske sestre koje treba potrpit povremeno neki kratak period (svi su oni češće super nego ne), ali kad trebaš radit s nekim takvim, onda postane izazov.

[Lili75]

Evo tang je pojasnila. Hvala.

[Riri92]

Sjetila sam se ove teme danas. Bila sam na benzi i stala malo krivo, tj. mogla sam otići još ravno da može netko iza mene stati i uliti sebi gorivo, ali eto spetljala sam se jer nije moj auto nego mužev pa loše procjenjujem, a i nikoga u tom trenutku nije bilo iza.

Međutim, lik koji je stao iza mene je poludio totalno jer mu se nisam dovoljno brzo pomaknula pa je komentirao da požurim i da normalno da to tako ide kad je žena za volanom. I onda još malo o ženama za volanom. Pa još malo. I koliko god ja bila kriva, stvarno ne vidim nijedan razlog zašto bih imala empatije za takvo ponašanje, mislim daj bar minimum prihvatljive komunikacije nađi pobogu.

I tako eto, nisam ni ja bila asertivna, rekla sam mu da sam se već mogla pomaknuti da je samo pristojno rekao, a ne recitirao litaniju o ženama za volanom. Kaže prijateljica koja je bila sa mnom da je mislila da će nas istući zbog mog komentara. Ma da ga vidim.

Ali svejedno, ne bih rekla da sam pristojna zato što očekujem nešto zauzvrat, nego zato što jednostavno jesam, ali svakako očekujem da mi se nepoznata osoba u prvom kontaktu treba obratiti normalno, a ne ovako kretenski. U normalnim okolnostima pristojna, jel. U ovakvim ne, pa nisam ja vreća za boks, zaboli me tko kakav stres ima, ko da ga ja nemam.

[sillyme]

Jesi vozila bolji/skuplji auto od njega?
Ako da onda ne bas neuobicajena provala ljubomore i zavidnosti da što ima drugotna voziti bolji auto od njega prvotnog muzjaka kojem je vožnja "u krvi".

[Riri92]

Jesi vozila bolji/skuplji auto od njega?
Ako da onda ne bas neuobicajena provala ljubomore i zavidnosti da što ima drugotna voziti bolji auto od njega prvotnog muzjaka kojem je vožnja "u krvi".

Jesam. Moguće da je i to u pitanju jer stvarno ne mogu vjerovati da sam ga toliko iznervirala baš vožnjom, mislim nije da sam neki prekršaj napravila, mogla sam se maknuti u 5 sekundi. Ili je to ili je bio nadrkan od prije pa sam mu taman fino sjela, ali u svakom slučaju jako kretensko ponašanje.

[Jelena]

Riri, ovo tvoje nije baš me briga stav, nego - glupačo.
Moram priznat da ne ulazim u raspravu s takvim likovima. Na Balkanu se kod svađe oko parkirnog mjesta izvlače poštolji.
Mi smo na glavnom ZG rotoru imali incident, gdje je MM napravio mini prekršaj, glupo se prestrojio, al nike nikog ugrozio, na što je jedan od vozača toliko poludio da je istrcao iz auta, poceo mlatit rukama, pa jurio do policajaca koji su stajali isto u koloni, pa su ga ovi valjda odpilili pa je agresivno oko nas po savskoj vozio, mi s djetetom, muz nikakav temperamentni vozac, katastrofa. I na kraju šlag na torti, ispalo da nam je taj kreten susjed.

Covjek zivi s mamom. Gledam tu zenu i uvijek se pitam da li ju tuče.

[Riri92]

Ma da, nije baš me briga stav, ali počeli smo o pristojnosti, osuđivanju nepristojnosti itd., pa mi je zato nakon te situacije pala ova tema na pamet.

Ovo što kažeš za izvlačenje pištolja oko parkirnog mjesta, istina, mislim da i ne bi trebalo ulaziti u rasprave s takvim likovima jer stvarno nikad ne znaš koliki je netko luđak. Ja često reagiram na prvu pa kasnije mislim da nisam trebala jer je mogao zapamtit mene, registraciju, nešto. Iako, da situacija prelazi čisti bezobrazluk na riječima i da netko otvoreno pokazuje agresivu kao taj vaš što je agresivno vozio oko vas, tu bih se povukla, ne bih ni ja reagirala jer bih se uplašila.

Ali u ovakvim situacijama kad se sve na riječima temelji, ne šutim i nemam empatije ni asertivnosti. Dugo sam reagirala potpuno suprotno, povlačila bih se na svaki najmanji znak bezobrazluka, pa mi je valjda prisjelo. Idealno bi bilo da sam našla neki način da ne odgovaram bezobrazno na bezobrazluk, a opet da se zauzmem za sebe, ali nisam. Ne mogu zamisliti da krenem u tim uvjetima primjenjivati bilo kakva teorijska znanja o asertivnoj komunikaciji, jer u teoriji je to sve super, ali zamislite prakse u kojoj nekom bezobraznom kretenu šaljem JA poruke nasred benze, pa tek bi me onda prebio jer bi mislio da ga za*ebavam.

[Bubilo Bubich]

Ja mislim da bi se baš zblesirao i ostao bez teksta da mu kažeš: “Ako sam dobro razumjela, jako vas je uznemirilo to što sam nepažljivo zaustavila auto. Uistinu mi je žao i ispričavam se zbog toga. Ako mogu dodati, auto nije moj i još nemam dovoljno iskustva sa zaustavljenjem istog na benzinskoj, stoga sam u ovom trenutku krivo procijenila. Ako dopustite odmah ću se pomaknuti”.

Ne znam tko ne bi ostao bez teksta na to .

[Bubilo Bubich]

Moram reći da ja znam nekad nekome reći “Vidim da si uznemiren”, zbilja se ljudi zblesiraju i stanu na sekundu s deračinom, udahnu… ok, ne govorim to (još!) agresivcima na benzinskoj, al ekipi iz svakodnevnice znam ispaliti.

[magriz]

Ja mislim da bi se baš zblesirao i ostao bez teksta da mu kažeš: “Ako sam dobro razumjela, jako vas je uznemirilo to što sam nepažljivo zaustavila auto. Uistinu mi je žao i ispričavam se zbog toga. Ako mogu dodati, auto nije moj i još nemam dovoljno iskustva sa zaustavljenjem istog na benzinskoj, stoga sam u ovom trenutku krivo procijenila. Ako dopustite odmah ću se pomaknuti”. [emoji38]

Ne znam tko ne bi ostao bez teksta na to .

takvi neandertalci bi na pola tvoje recenice poludili i sukob bi eskalirao. notmalni bi te nakon prve recenice pristojno prekinuli i zahvalili, a onda okretali ocima i pricali o "pametnoj" s logorejom

[Beti3]

Moram vam napisati da su ovdje, na Visu, konobari odlični. U hotelu rade djeca, kako ih drugačije nazvati, ne izgledaju ni punoljetni, ali rade, li rade. Sobarice svako jutro čiste sobu. Doduše, sve je laganini i neka je.
Sjedim na plaži i moram nešto raditi prije drugog plivanja, pa tipkam.
I u Splitu su bili ljubazni u restoranu, a posla imaju za izludjeti.
Nije do posla, do čovjeka je.

[Beti3]

Moram reći da ja znam nekad nekome reći “Vidim da si uznemiren”, zbilja se ljudi zblesiraju i stanu na sekundu s deračinom, udahnu… ok, ne govorim to (još!) agresivcima na benzinskoj, al ekipi iz svakodnevnice znam ispaliti.

Da meni dođeš sa takvim riječima, pogledala bih te kao da si u najmanju ruku luda. Dobro, ja se nikad ne derem.
Mislim da takav nastup kakav ti opisuješ, duboko vrijeđa sugovornika. I da, slažem se s komentarom od magriz.

[Jadranka]

Moram vam napisati da su ovdje, na Visu, konobari odlični. U hotelu rade djeca, kako ih drugačije nazvati, ne izgledaju ni punoljetni, ali rade, li rade. Sobarice svako jutro čiste sobu. Doduše, sve je laganini i neka je.
Sjedim na plaži i moram nešto raditi prije drugog plivanja, pa tipkam.
I u Splitu su bili ljubazni u restoranu, a posla imaju za izludjeti.
Nije do posla, do čovjeka je.

Naravno da smo u Dalmaciji ljubazni )

[Bubilo Bubich]

Da meni dođeš sa takvim riječima, pogledala bih te kao da si u najmanju ruku luda. Dobro, ja se nikad ne derem.
Mislim da takav nastup kakav ti opisuješ, duboko vrijeđa sugovornika. I da, slažem se s komentarom od magriz.

Psiholozi misle drugačije .

Šta je vama, cijeli “novi” odgoj se vrti oko asertivnog, prepoznavanja emocije, empatije i ja poruka. Teta u vrticu vam tako razgovara s vašim djetetom.

[Riri92]

Ja mislim da bi se baš zblesirao i ostao bez teksta da mu kažeš: “Ako sam dobro razumjela, jako vas je uznemirilo to što sam nepažljivo zaustavila auto. Uistinu mi je žao i ispričavam se zbog toga. Ako mogu dodati, auto nije moj i još nemam dovoljno iskustva sa zaustavljenjem istog na benzinskoj, stoga sam u ovom trenutku krivo procijenila. Ako dopustite odmah ću se pomaknuti”.

Ne znam tko ne bi ostao bez teksta na to .

Hahahaha ostala bi prašina iza mene nakon ovakvog pristupa

Ali da, sve se vrti oko asertivnog, od odgoja do komunikacije s partnerom, poslovne komunikacije itd. Što se tiče "vidim da si uznemiren" rečenice, jednom sam to probala na mužu usred žestoke svađe, pa mi je rekao da bi još samo trebalo da ne vidim pored zdravih očiju. Uglavnom, mislim da na njemu baš i ne pali.

[magriz]

Psiholozi misle drugačije [emoji38].

Šta je vama, cijeli “novi” odgoj se vrti oko asertivnog, prepoznavanja emocije, empatije i ja poruka. Teta u vrticu vam tako razgovara s vašim djetetom.

jedno je asertivni pristup, drugo je ovo tvoje koje meni baca na podjeb u rukavicama

[Lili75]

Slazem se s magriz.
Meni takva komunikacija nema veze s RL. Bas cu i ja Riri probat s muzem ovo: Vidim da si uznemiren bla bla hahaha

Ja sam jutros dozivjela na Jarunu da na mene viče zena s 3.ili 4.kata zgrade da zasto na ulici pricam na mobitel???? Ono wtf...nit sam pricala dugo, niti glasno i hodala sam.

Nisam uopce odreagirala, al ono otkad se ne smije pricat na mobitel (na uhu) na ulici...stvarno danas svasta zivi.

Da je rekla "molim vas" u svemu tome ja bi joj se cak i ispricala (iako je i to nigdje veze), a morala bih se zaderat da me cuje gore na njenom visokom katu.

Beti, super i ocekivano

[rehab]

Podsjetile ste me na epizodu Malcolma u sredini kad mama pokusava na taj nacin razgovarati s djecom :D
Ta epizoda vjerno docarava sto mislim o takvoj komunikaciji :D

[Bubilo Bubich]

Vidim da sam vas iznervirala .

Priznajem, “Vidim da si uznemiren” je pretjerano, to koristim samo za mlađe od 10 godina .

Ali recimo moj brat se vječno dere, nazove me da me pita nešto u vezi škole (djeca nam idu u istu školu) i urla u telefon… ne na mene, nego na imaginarnog nekog… ne znam šta drugi ljudi rade rade u takvoj situaciji, al ja njemu kažem “vidim da si ljut” .

Obično uhvati zraka i prestane se derati… ili se izdere “nisam ljut!”. Ja onda kažem: “nego?”.

Hoću reći, u takvoj situaciji se ne želim upetljavati u sadržaj i temu u vezi škole zbog koje je nazvao dok se on se smiri, šta imam pričati s njim dok urla.

Psiholozi su nam na tim radionicama dali primjer ljudi koji rade u bankama s ljudima koji ne mogu vraćati kredite. Obično čovjek nazove banku i počne urlati na službenika. Službenike uče da tada kažu nešto baš tog tipa “vidim da ste jako uznemireni, ali ne mogu razgovarati s vama dok vičete, molim vas nazovite kad se smirite”. Navodno osoba nazove za pola sata smirena.