Pozdrav svima, nisam našla aktualnu temu, pa otvaram novu.
Naime, prestala sam dojiti prije 3 dana bebu od godinu dana. Dojenje je za mene od početka bilo izazovno, dva mjeseca smo se ustimavale, imala sam Raynaudov sindrom, krivi hvat, bili smo i kod laktacijske savjetnice i svaki dan sam mislila da više ne mogu. I onda je u jednom trenu postalo prekrasno, sve ono što sam čula da dojenje može biti, povezivanje, ljubav, utjeha, mir...ali moja beba nikad nije prespavala noć i budila se svakih sat-dva. Muž mi radi na terenu i nisam jednostavno više mogla tako funkcionirati, ujutro bi ponekad zaspala dok se ona igrala na podu i to me jako plašilo, počela me gristi pa je bilo i fizički neugodno. Pokušala sam ukinuti samo noćne podoje, ali nije išlo i ušli smo u neku fazu kad je ona bila manje zainteresirana i ja ssm vidjela priliku, bezbolno ju skinula preko dana i onda kroz koji dan i preko noći- Noćas je prvi put prespavala noć.
A ja... ja umjesto da sam sretna i zadovoljna, ja već tri dana plačem, emotivna sam ruina, izdajam da popustim pritisak i tad mi je najgore jer se osjećam kao da izdajem svoju bebu koja je toliko voljela cicu a ja sad izdajam njeno mlijeko u umivaonik...tu i tamo gurne glavu kao da traži cicu, a mene tad zaboli duša. Osjećam veliku krivnju što nisam izdržala, bojim se da je naša čarobna povezanost nestala, jako se teško nosim sa samom konačnošću toga. Nas dvije nikad više nećemo dojiti. Planiram još djece, ali kad pomislim da ona više neće dojiti, bude mi preteško. Čini mi se da je odrasla, velika, da me više ne treba, a znam da me treba i onda se osjećam još lošije što sam joj to ukinula... znsm ds zvučim dramatično, ali to su doslovno moji osjećaji zadnja tri dana.
Isto tako, vraćam se na posao i znala sam da neću moći funkcionirati ako ne spavam po noći ali cijelo vrijeme imam osjećaj kao da nisam iskoristila tu našu prvu godinu onako kako sam trebala jer sam uvijek bila u nekim brigama, jel previše doji, zašto ne spava, moram ovo, moram ono, moram ju skinuti s cice...priznajem da je i pritisak okoline imao utjecaj na moj prestanak osim iscrpljenosti jer su svi okolo već govorili moraš ju skinuti, bit će nesretna kad se vratiš na posao... a sad kad tražim podršku, dobijem odgovor pa budi sretna, to si i htjela, barem ti spava sad, daj se smiri i slično. pa pišem tu jer imam osjećaj da ćete me razumjeti, možda podijeliti svoje iskustvo...eto roman sam ispisala, ako će netko čitati hvala