Uvođenje cjelodnevne nastave

[Bubilo Bubich]

Ravno nula minuta tjedno, osnovna skola. Javit cu preksljedece godine kako je u middle school (6. razred). Nije neka razlika, prema onome sto kazu prijatelji (odnosno sto vidimo kod njih).

To znači da nikad nemaju zadaću za pisati doma?
A što je s učenjem za ispite? Kad imaju neki test u školi, kad se spremaju za to?
Imaju li lektiru?

Evo moja u 2. i 3. osnovne, dob 8 i 9 godina, i sve moje traume iz nižih razreda .

- I u 3. ide u boravak i na svu sreću ona napravi zadaću za hrvatski, matematiku i prirodu. Od prijateljice mali je u istom razredu, on većinu dana iz boravka dođe bez zadaće. Ona svaki drugi tjedan radi popodne i ako muž nije stigao, dijete svaki drugi tjedan piše tu zadaću s mamom oko 21h.

- U boravku vježbaju za ispit za hrv, mat, prirodu, ali i za svaki ispit učimo doma. Mat i hrv ovisno koliko joj teško nešto ide, ode po ispitu sat-dva-tri. Priroda je malo teža jer tu već imaju pojmova s kojima se prvi put susreću i moraju ih memorirati i tu imamo dosta natezanja. Ne dobije baš prelako 5 u ispitu iz prirode. Nije bitna petica, nego to da ipak ima tu materijala koji moraju svladati i da se i ta priroda treba učiti. Računajući engleski i informatiku mjesečno imaju 3, 4 ili 5 ispita. Za svaki uči/ponavlja minimalno 2 sata, a za teže stvari i više sati/više dana. Informatiku isto ponekad mora “bubati” za ispit; tj. učiti i memorirati neke defincije, podjele, opise i taj dio nije nešto što baš odraditi samo tako.

- Na roditeljskom uvijek kaže “slabo čitaju, morate im davati da vježbaju 15 minuta svaki dan. (Doći ćemo i na lektiru ).

- 2,3 puta u polugodištu uči/ponavlja doma neke pjesmice za glazbeni koje će ih pitati

- Engleski i informatiku imaju u 2/3 slučajeva zadaću za doma. Informatika je blok sat pa zadaću piše preko vikenda, ali za engleski ima zadaću i preko tjedna koju piše navečer 1x tjedno.

- Vjeronauk neću spominjati jer je to izborno i čisto osobna stvar, al djeca koja idu na taj predmet, naročito prvopričesnici u trećem razredu imaju isto zadaće i svega i svačega.

I na kraju, moja omiljena lektira!!! Najdraži momenti mene i 3 poznanice koje lektiru čitamo zajedno s djetetom:
- Pinokio, 2. razred, 200 stranica originalnog, teškog arhaičnog teksta starog 150 godina, gdje se rasplače na 5 do 7 scena jer su slikovito i detaljno opisane razbojničke grubosti. Većinu stranica sam joj ja pročitala, tako da sam preletila prvo sljedećih par stranica da vidim ima li idiotarija, pa joj dam da sama čita dio za koji ocijenim da je ok. Ako je nešto slično sceni na koju se prošli put rasplakala preskočim skroz taj dio. Ne želim se sjećati i računati koliko sati našeg života je otišlo na tu knjigu.

- Bijeli jelen - puno arhaizama, pročitala sama, ništa joj nije bilo jasno. Sjedni kraj nje i čitaj ispočetka i objašnjavaj hrpu riječi i glagolskih oblika koje ne razumije.

- Grički top - još jedna koju pročita i nema pojma što je pročitala.

Ajde ima tu i knjiga kao Vlak u snijegu i Šegrt Hlapić koje može sama pročitati. Ali i to je pristojan broj stranica za koje u mjesecu moraš odvojiti vrijeme, energiju i živce da bude pročitano. Plus cca sat vremena za pisane lektire u bilježnicu, a ponekad i malo ponavljanja jer pišu ispit iz lektire.

Sigurno sam nešto zaboravila, ali sigurno se tu i tamo još nađe neki plakatić ili tako nešto. Ali dobro sad. Veselim se 4. razredu gdje dolazi malo više učenja/bubanja/memoriranja iz prirode jer uče malo o povijesti. I glazbeni iz kojeg se u 4. razredu već ima isto za memorirati vrste ovog ili onog.

Uz to dijete ima 2 do 3 puta tjedno trening/utakmicu.

Vjerojatno je puno i do mene, možda netko ni u ludilu ne bi do 5. razreda radio išta s djetetom, ali nama solidna količina vremena/energije tjedno odlazi na pohađanje 3. razreda. (Starije dijete ni ne spominjem). I svih 5 mama s kojima se družim imaju sličan ritam od 1. do 4. razreda.

I da maknem sebe kojoj je to sve naporno i ja bih da dođu iz škole u 16h bez torbe, čak i vikendom neka ostane u školi , nije li to naporno za djecu koja su već odradila 40 sati tjedno u instituciji? Pa ni odrasli ne rade više od 40 sati tjedno.

Ako ima 5 ispita mjesečno, to je barem 10 sati učenja/ponavljanja. Zadaće iz engleskog i informatike, cca 1 do 2 sata tjedno, ajde neka bude 6 sati mjesečnom, lektira 800 sati mjesečno .

Još mojima većina tih stvari ide relativno lako, muči ih “samo” lijenost i motivacija, a što s djecom koja trebaju puno više vremena za npr. matematiku ili ne napišu zadaću u boravku?

I sad stvarno reci ponovo Kaae, stvarno, stvarno nula minuta tjedno?

[Jurana]

"A2 program je program potpore i potpomognutog učenja u kojemu učenici gradivo ponavljaju i utvrđuju gradivo zajedno s učiteljima te pišu zadaće koje su do sada radili kod kuće. Ovaj dio nastave trajat će do 15 ili 15:30 sati."

Znači 45 minuta tjedno potpore i potpomognutog učenja matematike gdje se zajedno s nastavnikom pišu zadaće.

Koji smajlić da stavim?

Mislim da se ovo do 15 sati odnosi na niže razrede, a oni koji imaju veću satnicu, kao 7. i 8. razred, do 15.30 imaju redovitu nastavu (zbog svih onih pauza), a tek iza 15.30 za njih kreće A2

[Mima]

Vidjela sam primjere nekih rasporeda, nemam pojma odakle su ali izvor je pouzdan , pa je i A2 uključen do 15:30, ali i redovna nastava.

[naplavomzalu]

Moj je više učio u osnovnoj nego sad u srednjoj. U srednjoj puno sati izgubi na stručne predmete na radove, videa i slično, ali iz tih stručnih samog učenja teorije i nema previše. Kad se sjetim Pov, Geo,bio od 5.-8. razreda, meni je ono stravično puno gradiva.

[Tanči]

Vezano uz naoko nepotrebne podatke iz povijesti ili književnosti samo ću reći da sam jučer prošla vrlo opsežna testiranja na poslu i bome je bilo pitanja i iz povijesti i iz fizike, matematike, književnosti...Kolegica koja je vodila testiranje mi je rekla da nitko prije mene nije znao tko je napisao Fausta, mnogi nisu znali na kojoj strani svijeta zalazi sunce i isto tako nitko nije znao tko je bio Džingis Khan i kada je bila Seljačka buna i da ne nabrajam dalje.
Meni je ovo bilo poražavajuće za čuti jer te podatke smatram općom kulturom i moja kći se isto začudila tako lošim znanjem testiranih te dodala podatak koji ja nisam znala da je gospon Džingis Khan stvorio i najviše potomaka.

[čokolada]

Pa sad, ne znam bi li svi oni koji znaju godinu Seljačke bune ili Krbavske bitke znali u 6-7 kratkih natuknica posložiti povijest hrvatske države od prvog spomena Hrvata do danas. Redoslijedom pod kim smo bili bez ikakvih godina, samo okvirno po stoljećima.
Sve ostalo su kvizovi znanja.
Ključni pojmovi iz kulture, vžne povijesne ličnosti usvajaju se i kroz život. Ljudi zaborave pa prateći TV i druge medije obnove. Ja sam s djecom neka područja skroz OK ponovila, baš sam zadovoljna

[Mima]

Mislim da nitko nikad nije htio reći da ne treba učiti povijest u školi, nego da je gradivo konkretno tog (a i drugih) predmeta prenatrpano činjenicama koje (osim forumašica) svi brzo zaborave.
Kao što je jednom netko na internetu komentirao, djeca nam se školuju za zanimanje lovca u Potjeri, samo je problem što u državi ima samo tri ta radna mjesta.

Školski programi su pretrpani, a još su k tome puni i zadataka od kojih se pada u nesvijest. Podsjetilo me ovo što Bubilo piše, već smo o tome i pisali, kad su djeca u rb povijesti morala napisati stranicu dnevnika kao da su Hitler . E sad, ako više neće biti takvih zadaća počet ću navijati za cjelodnevnu nastavu.

[Svimbalo]

Vezano uz naoko nepotrebne podatke iz povijesti ili književnosti samo ću reći da sam jučer prošla vrlo opsežna testiranja na poslu i bome je bilo pitanja i iz povijesti i iz fizike, matematike, književnosti...Kolegica koja je vodila testiranje mi je rekla da nitko prije mene nije znao tko je napisao Fausta, mnogi nisu znali na kojoj strani svijeta zalazi sunce i isto tako nitko nije znao tko je bio Džingis Khan i kada je bila Seljačka buna i da ne nabrajam dalje.
Meni je ovo bilo poražavajuće za čuti jer te podatke smatram općom kulturom i moja kći se isto začudila tako lošim znanjem testiranih te dodala podatak koji ja nisam znala da je gospon Džingis Khan stvorio i najviše potomaka.

Eto, i za posao je potrebno, ako nam je to primarno (ili jedino) bitno, a ne "samo" za opću kulturu.

BB, meni je opis školovanja tvoje trećašice naprosto nevjerojatan. Ne u smislu da ti ne vjerujem, nego je dijametralno različit od iskustva mog djeteta u tom razdoblju, pa se vjerojatno zato i ne slažemo oko opsega gradiva i slično.
Iako si ja utvaram da se izdižem iznad osobnog iskustva i pišem kako mislim da bi generalno trebalo biti.

[Jelena]

Jao Bubilo! Prestrašno mi tvoj opis izgleda. Zar stvarno misle s takvom lektirom stvoriti čitalačku publiku?! Pinokio je meni i danas mračna mrlja. I crtići, i knjiga. Ne podnosim ni danas scene u kojima netko planira kako će nekoga grubo prevariti.

Ja kod kuće provjerim pernicu vikendom, fali li što i jesu li našiljene olovke, i treba li kakva nova bilježnica i to je trenutno sve. Nekad ima zadaću iz engleskog i informatike za kod kuće, ali to sam napravi. Razred je malo turbo. Došlo je 3/4 čitača već prvi dan škole i uglavnom ti isti imaju 100% riješene testove. Ta djeca većinom ne uče kod kuće, prilično sam sigurna. Baš za takav razred mi se recimo čini gubitak vremena da ponavljaju ono što su već usvojili, umjesto da uče naprednije stvari za koje imaju talent i sklonost. Da će djeca umrijet od dosade u školi. Cca pola ih ne ide na vjeronauk. Ako uvedu alternativni predmet, bit će ih vjerojatno 3/4 koji ne idu.

[Mima]

Taj Pinokio je stvarno nevjerojatna anomalija u lektiri za niže razrede osnovne škole, i nije mi jasno kako se uporno održava, obzirom na dužinu i zahtjevnost teksta.

Iako je meni i mojoj kćeri ta knjiga upravo genijalna, posebno kad se sjetim onih suvremenih hrvatskih autora koji se čitaju u lektiri, svejedno mi nije jasno kako je baš taj nesretni Pinokio sletio među slikovnice i kratke tekstove koji se inače čitaju u drugom osnovne.

[Bubilo Bubich]

Svimbalo, a zar se ne sjecas da si ikada s djetetom u 3. razredu vježbala matematiku ili učila za ispit iz prirode? Mislim, možda i jesi, ali ti nije bila to takva neopisiva tlaka ko meni .

I naravno da je ta zadaca ih engleskog nešto što se brzo napravi, ali je meni kod toga veći problem to neko “mentalno opterećenje”… moje i/ili djetetovo, svejedno (možda da imam dijete koje dođe samo doma pa odmah izvadi engelski i napiše, ai nemam takvo dijete). Dakle, škola do 16h, dođe doma oko 16.30, glavinja, dubi na glavi, jede, ide na trening, večera, tuširanje, spavanje… i tu negdje treba ubaciti tu kratku i laganu zadaću iz engleskog, ali eto to uvijek ispadne nekakav teret i tlaka. Nije atomska fizika, al kad se sve zbroji nije ni “nula minuta tjedno” što bi bio moj ideal za one koji su 40 sati u školi, i ako se idemo uspoređivati s onim što je Kaae napisala.

[Bubilo Bubich]

Kad su uveli školu za život? Vaša djeca koja su srednjoškolci i stariji možda u nekim stvarima nisu radila iste stvari… nekad dobijem dojam da im je škola za život uvalila svega i svačega kao kreativnog, zanimljivog, projekata… a da im nije maknuto golemo činjenično gradivo.

Ili je do učiteljice. Ne znam za te ispite iz Lektire recimo… ove godine je tražila da kupimo tu neku knjigu sa zadacima samo iz Lektire, pa to pišu na satu. Tipa likovi, mjesto radnje, osobine, poredaj redoslijed događaja… što ću s njom, ja to prođem s njom doma da vidim je l joj sjelo.

[Willow]

za Školu za život su pričali da djeca neće morati pisati lektire i učiti toliko godina iz povijesti... guess what, par godina kasnije...
moji svako malo pišu lektiru ili u bilježnici, i to budu pitanja da imaš minimum 5-6 velikih str. (A4) da odgovoriš na njih ili pišu test iz lektire
a povijest moraju znati sve detalje i sve godine

a biologija / priroda je nrp. sva u samostalnom zaključivanju a djeca ne znaju činjenice, zato im je sad na nacionalnim i bila biologija najteža...

kod nas je u svakoj reformi isto, oni bi nešto mijenjali a ne znaju ni sami što, na kraju se ništa ne provede kako treba, samo još zakomplicira život djeci i roditeljima

prava reforma bi bila - rasterećenje gradiva odn. izbornost već od viših razreda osnovne škole

[Jelena]

Možda pročitam ovo za par godina i pomislim - koja naivka, ali trenutno nemam nikakvu namjeru raditi s djetetom u trećem razredu, mislim samo odgovarati na pitanja, ako me nešto samoinicijativno pita. Javit ću se Mislim da je prilično bitno dati djetetu točan odgovor na postavljeno pitanje pa makar on glasio - Ne znam.

Netko je pisao da pomaže djetetu tražiti informacije online. Ne znam koliko toga ima, možda je zbilja previše, ali iz webinara koje sam slušala u koroni, globalno je upravo na tome naglasak, da obrazovanje ide u smjeru da dijete samostalno s dozom kritičnosti (u smislu izbora izvora informacija) pokuša samo doći do neke informacije, umjesto da memorira. I testovi se daju s otvorenim pristupom web stranicama. S obzirom na enormnu količinu činjenica, nemoguće je to pamtiti, ali treba biti vješt u traženju informacija.

Osnove trebaju biti, da ne moraš svaku glupost tražiti, tipa moraš znati da vodik gori, a kisik podržava gorenje.

[sirius]

Ja cu se se kao majka odraslog djeteta i poluodraslog samo nasmijati.
Kao sto sam se smijala susjedi koja je davno prije poroda rekla da ce njezino dijete odmah kad dode iz rodilista spavati samo u sobi.

Istina, cula sam da postoje takve urbane legende da roditelji imaju takvu sposobnu i samostalnu djecu da ne znaju sto se u skoli radi.
Osobno to nisam dozivjela. Sve sam skolske lektire citala 3x. Jednom za sebe, a 2x na glas . Sreca da se program mjenja pa ne moram stalno citati sve iste knjige.

[Willow]

sirius

možda ove ranije generacije, evo ja svoje nikad ništa nisam pitala ali to je davno bilo, program je bio drugačiji i naravno, nije bilo mobitela

to i je dio problema, ništa se ne prilagođava današnjoj djeci koja imaju sve informacije na dlanu a ne znaju kako doći do njih

[sirius]

za Školu za život su pričali da djeca neće morati pisati lektire i učiti toliko godina iz povijesti... guess what, par godina kasnije...
moji svako malo pišu lektiru ili u bilježnici, i to budu pitanja da imaš minimum 5-6 velikih str. (A4) da odgovoriš na njih ili pišu test iz lektire
a povijest moraju znati sve detalje i sve godine

a biologija / priroda je nrp. sva u samostalnom zaključivanju a djeca ne znaju činjenice, zato im je sad na nacionalnim i bila biologija najteža...

kod nas je u svakoj reformi isto, oni bi nešto mijenjali a ne znaju ni sami što, na kraju se ništa ne provede kako treba, samo još zakomplicira život djeci i roditeljima

prava reforma bi bila - rasterećenje gradiva odn. izbornost već od viših razreda osnovne škole

Ovo sa lektirom je vise do profesora nego do skole za zivot. Moj stariji nije nikad pisao lektitire od 5-8 r i bez skole za zivot. Uvijek su lektiru obradivali usmeno na satu. Imali su foru da ti drugi ucenik postavlja pitanja, pa onda ti njemu. Tako je profesorica testirala da li je netko.procitao.
Mala koja je u skoli za zivot obraduje lektire raznoliko, ali nikad nije pisala klasicne obrade. Nema ni biljeznicu za lektiru.

[Jelena]

Ja cu se se kao majka odraslog djeteta i poluodraslog samo nasmijati.
Kao sto sam se smijala susjedi koja je davno prije poroda rekla da ce njezino dijete odmah kad dode iz rodilista spavati samo u sobi.

Istina, cula sam da postoje takve urbane legende da roditelji imaju takvu sposobnu i samostalnu djecu da ne znaju sto se u skoli radi.
Osobno to nisam dozivjela. Sve sam skolske lektire citala 3x. Jednom za sebe, a 2x na glas . Sreca da se program mjenja pa ne moram stalno citati sve iste knjige.

Ja sam zapamtila da lili nije pisala zadaće s djecom. Pusti me da vjerujem da neću ni ja

[sirius]

Ja sam zapamtila da lili nije pisala zadaće s djecom. Pusti me da vjerujem da neću ni ja

Ma sve 5.
Neki vjeruju u jednoroge . Neki u mogucnost da nikad ne saznaju sto im dijete ima za zadacu. Jasno, da i dalje donosi same petice. Ja vjerujem na dobitak na lutriji. Imam vecu sansu za to.

[Bubilo Bubich]

Jedine osobe koje “poznajem” da nikada ništa nisu radile za školu s djecom su Lili, Flopica i jedna mama u RL .

S tim da ta mama iz RL ima troje djece, s dvoje je radila, a za jedno dijete kaže da nikada ništa nije morala. A to dijete ide s mojim u razred i ove šk. godine je dobrih 10 puta navečer poslao mojem djetetu poruku da ga jako moli da poslika par stranica zadaće jer neće stići napisati. Što jest, jest, snalazi se bez mame.

Naravno, poznajem i totalno “zapuštenu” djecu s kojima nitko ne radi, ali tu kategoriju ne računam ovdje. Ne računam ni djecu koja prolaze s 3. Ima roditelja čija djeca iz matematike i hrvatskog imaju zaključeno 2 ili 3 svaku godinu, a nisu puno bolji ni u mnogim drugim predmetima pa roditelji kažu “škola je njihov posao, nije ni meni nitko pomagao”. Realno tako i ja svoje mogu pustiti da sve sami, ali onda ne bi prošli s 5. A meni je jako važno da prođu .

[sirius]

Jedine osobe koje “poznajem” da nikada ništa nisu radile za školu s djecom su Lili, Flopica i jedna mama u RL .

S tim da ta mama iz RL ima troje djece, s dvoje je radila, a za jedno dijete kaže da nikada ništa nije morala. A to dijete ide s mojim u razred i ove šk. godine je dobrih 10 puta navečer poslao mojem djetetu poruku da ga jako moli da poslika par stranica zadaće jer neće stići napisati. Što jest, jest, snalazi se bez mame.

Naravno, poznajem i totalno “zapuštenu” djecu s kojima nitko ne radi, ali tu kategoriju ne računam ovdje. Ne računam ni djecu koja prolaze s 3. Ima roditelja čija djeca iz matematike i hrvatskog imaju zaključeno 2 ili 3 svaku godinu, a nisu puno bolji ni u mnogim drugim predmetima pa roditelji kažu “škola je njihov posao, nije ni meni nitko pomagao”. Realno tako i ja svoje mogu pustiti da sve sami, ali onda ne bi prošli s 5. A meni je jako važno da prođu .

Cuj, sa mojima radim redovito i od prvog razreda. Ma od prije polaska u skolu. I ne samo ja nego logopedi i instruktori. Pa svejedno imaju trojke iz hrvatskog i matematike, zakljucene .Zamisli koliko je tek frustrajuce. Zamisli da ti je najsretniji trenutak u zivotu onaj kad konacno izadu iz skolskog sustava.
Srecom bez dodatnih dijagnoza dotucenog samopouzdanja , anksioznisti i depresije.
Ok, mala jos nije gotova, jos ju srednja ceka. Ali nadam se da ce i to progurati.

[Bubilo Bubich]

Ma da, znam, znam, za tvoje klince. Mislila sam na one za koje znam da nitko s njima ništa ne radi jer su često s mojom djecom, pa čujem da je dinamika u obitelji drugačija.

[Svimbalo]

Pa, evo, nisam ni ja nikad ništa radila sa svojim, osim ga na njegovo traženje ispitivala naučeno gradivo.
Za lektiru nije nikad bilo nikakvih problema, ne sumnjam da je povremeno bio zbunjen arhaičnim jezikom, ali nije tražio pomoć. Osim toga sam mu vrlo rano jasno dala do znanja da je to njegova stvar, da se bar lektiru mora pročitati, kad neće drugo (negdje oko sedmog razreda prestao je čitati), a on je očito suradljivo dijete bez teškoća.

Ali je zato tata s njim vježbao matematiku ponekad.

No, to sam BB već bila napisala na nekoj drugoj temi, kakva korist od ovog mog posta, osim da se, eto, razbije uvjerenje da su takvi roditelji ili djeca "urbana legenda". Sumnjiva korist, više mi zvuči kao hvalisanje ili trljanje soli na ranu.

[čokolada]

A ima i one djece za koje majka nije ni znala da ide u osnovnu školu, a četvorke bi bile rijetke ko snijeg u proljeće. Ali kad je dijete stiglo u gimnaziju, majka je shvatila da su druga djeca kroz cijeli 7. i 8.r. imali podebljanu mat, fiz. i kem. u vidu redovitih tjednih instrukcija da bi se bolje pripremili za gimnaziju nakon covidastih godina.
Pa joj sad dijete pliva kako zna i umije uz instrukcije da začepi sve rupe, a majka se češka po glavi i pita se je li pogriješila .

[Kaae]

To znači da nikad nemaju zadaću za pisati doma?
A što je s učenjem za ispite? Kad imaju neki test u školi, kad se spremaju za to?
Imaju li lektiru?

Peta godina skole za starijeg (4. razred/10 godina), druga osnovna skola (odnosno treca, jer je u kovid godini pohadjao online oblik skole u istom distriktu). Nikad nije imao zadacu. Druga godina skole za mladju (1. razred/7 godina). Prva i jedina osnovna skola. Nikad nije imala zadacu. Mozda su, ukupno, donijeli doma 3-4 papira/postera na koje su nesto trebali zalijepiti ili napisati, tipa o sebi, za tjedan kad su odabrani za star student ili nesto slicno. Nije obavezno. Doma se eventualno salju radni listici koje ne stignu napraviti u skoli (nakon sto petkom odrade "catch up" satove pa i tamo propuste dovrsiti posao). Djeca kojoj treba pomoc kod samostalnog rada primaju pomoc u skoli.

Knjige za skolu citaju u skoli. Vise puta na dan imaju vrijeme za samostalno citanje, a vremenski period raste sukladno godinama i razini citanja. Kod malih, blokovi za citanje su obicno 10-15 minuta. Nekad citaju sami, nekad na glas u maloj grupi (2-3 ucenika), nekad citaju odraslima (npr. meni kad volontiram).

Za testove od kindergartena do petog razreda (elementary school) se, u nasem distriktu, ne uci nista vise, a ni manje, od svakodnevnog ucenja na satu. Testovima se mjeri napredovanje svakog ucenika (a onda i ucenika na razini skole i distrikta) u svakodnevnoj nastavi, a ne napredovanje u bubanju neceg preko vikenda, a u cilju dobivanja dobre ocjene. Najavljeni su nam okvirno tjedni kad se testiranje obavlja, ne zato da bi se pripremali, vec da znamo kad da ne izostanemo iz skole, ako bas ne moramo. Testovi se svode na jezik i matematiku i provode se, okvirno, na pocetku godine (da bi ucitelj, s obzirom da svake godine ima novi razred, bolje znao pripremiti gradivo za grupu djece koju je dobio i da bi skola bolje pripremila sustav podrske ako XY postotak djece kaska za prosjekom, itd.), oko nove godine (tako da u drugoj polovici skolske godine mogu, po potrebi, prilagoditi gradivo), i pred kraj godine, da bi se znao opceniti uspjeh. Rezultate testova zna samo roditelj (i dijete) za svoje dijete, ucitelj i ravnatelj. Nema citanja ocjena pred razredom, popisa ucenika s ocjenama, itd.

I kod nas je preporuka citanje barem 15 minuta na dan, van citanja koje obave u skoli. Stariji guta knjige, kod njega nikad nije bio problem. Mladja bi ih gutala jedino bacacem plamena, ali prezivi dnevnu torturu. Njoj citam prije spavanja kao dio rituala, a nekad cita ona meni. (Odlicno cita, samo ne voli.)

Ne znam uce li pjesmice na pamet, mislim da da jer znaju sve i svasta, ali to rade u skoli. Nisam niti jednom nikoga nista ispitivala.

Stariji je nedavno vjezbao (s nama) komplicirane rijeci za Spelling Bee, ali to nije obavezno gradivo, vec nesto na sto se dodatno prijavio. Uz to, radio je s prijateljem projekt za Science Fair van nastave, ali i to je dodatna aktivnost, jednom godisnje. Prosli su na regionalno pa sad opet nesto petljaju s magnetima i to ce prezentirati za nekih dva tjedna. Sve druge skolske projekte (tipa neke diorame, dizajne, sto god) rade u skoli. Za "zadacu" su jedino trebali prikupiti reciklirane materijale za neke od tih stvari.

U skoli pohadjaju dramsku radionicu, cetvrtkom. To dodatno placamo, traje 50 minuta i pocinje tik nakon zavrsetka zadnjeg sata. Van skole idu na Taekwondo (stariji je crni pojas prvi dan, mala (i ja ) imamo jos nekih sest mjeseci rada prije polaganja za probni crni) cijelu godinu, 2 - 4 puta tjedno, ovisno o tome sto se dogadja. Stariji je poceo s plivati u klubu (natjecateljska skupina). To ide poslije skole, vozi ga organizirani autobus jer ne stignem bas svaki dan izlaziti s posla. Mladja ide na umjetnicko klizanje, sto je vikendom, osim u sezoni predstava (npr. sad). Trenutno ide i na satove plivanja (6 tjedana), a stariji na skokove u vodu (takodjer 6 tjedana, u isto vrijeme kad i ona--to je bio uvjet koji sam trazila od kluba jer ne stignem(o) drugacije).

I sad stvarno reci ponovo Kaae, stvarno, stvarno nula minuta tjedno?

Najnajstvarnije. Nemam nikakvog razloga izmisljati.

Neki distrikti salju doma kratke i jasne zadace u osnovnoj skoli. Nas principijelno ne zeli jer je vrijeme nakon skole (znaci iza 2:50 popodne) vrijeme za druge stvari, s obitelji ili bez. Javim se, rekoh, iz middle school, ali ne cini mi se strasno jer funkcionira na istom principu i dio je istog distrikta).

[sofia]

A ima i one djece za koje majka nije ni znala da ide u osnovnu školu, a četvorke bi bile rijetke ko snijeg u proljeće. Ali kad je dijete stiglo u gimnaziju, majka je shvatila da su druga djeca kroz cijeli 7. i 8.r. imali podebljanu mat, fiz. i kem. u vidu redovitih tjednih instrukcija da bi se bolje pripremili za gimnaziju nakon covidastih godina.
Pa joj sad dijete pliva kako zna i umije uz instrukcije da začepi sve rupe, a majka se češka po glavi i pita se je li pogriješila .

Stvarno čokolada? Stvarno su djeca imala redovite tjedne instrukcije da se bolje pripreme za gimnaziju? Pa koliko je takvih u razredu tvoga djeteta?
Mislim nikome ne škodi da podeblja svoje znanje, ali ovo me baš iznenadilo.

[Kaae]

Netko je pisao da pomaže djetetu tražiti informacije online. Ne znam koliko toga ima, možda je zbilja previše, ali iz webinara koje sam slušala u koroni, globalno je upravo na tome naglasak, da obrazovanje ide u smjeru da dijete samostalno s dozom kritičnosti (u smislu izbora izvora informacija) pokuša samo doći do neke informacije, umjesto da memorira. I testovi se daju s otvorenim pristupom web stranicama. S obzirom na enormnu količinu činjenica, nemoguće je to pamtiti, ali treba biti vješt u traženju informacija.

Prvi razred je, prosli tjedan, zavrsio svoj prvi research projekt. Radilo se o zivotinjama. Trebali su odabrati zivotinju koja im se svidja u GoPebble! programu (to je kao pojednostavljena Wikipedija/Google) za rane citace i pronaci informacije o izgledu, hranjenju, reprodukciji, uz rubriku "fun facts" te ih napisati u predvidjeni prostor na papiru koji su dobili od uciteljice. Radili su na tome cijeli tjedan, 15-20 minuta po danu. Cilj: ucenje istrazivanja i pronalaska informacija, organizacija informacija na papiru. Djeca su mogla birati zele li iPad ili Chromebook, ovisno o tome sto inace koriste ili sto zele nauciti koristiti.

Kod cetvrtasa, koriste Chromebook i uce kriticki birati izvore za raznorazne prezentacije raznoraznih tema. Sve se radi u skoli, Bubilo! :D

[Jadranka]

Ja sam zapamtila da lili nije pisala zadaće s djecom. Pusti me da vjerujem da neću ni ja

Ja vjerujem da sa srednjim necu radit za skolu. Najstariji me davno razuvjerio u tom vjerovanju :D

Al zeznuto je roditelju koji je sve sam radio za skolu (npr. ja) kad s djetetom ne ide bas tako :D

[čokolada]

Stvarno čokolada? Stvarno su djeca imala redovite tjedne instrukcije da se bolje pripreme za gimnaziju? Pa koliko je takvih u razredu tvoga djeteta?
Mislim nikome ne škodi da podeblja svoje znanje, ali ovo me baš iznenadilo.

imali su defiitivno slabu do jako slabu nastavu kemije i fizike. matematika im je ionako bila okljaštrena školom za život (upali u reformu u 7. r.) pa su ambicioznije curice šibale instrukcije cijelu godinu. Ne znam broj, znam sigurno za njih 5 jer su se družile s mojom. Sad su u istoj školi.

[čokolada]

Ja vjerujem da sa srednjim necu radit za skolu. Najstariji me davno razuvjerio u tom vjerovanju :D

Al zeznuto je roditelju koji je sve sam radio za skolu (npr. ja) kad s djetetom ne ide bas tako :D

Ja sam bila od onih koji su prezirali one koji doma rade s djecom. Prije nego sam dobila starije dijete

[sofia]

imali su defiitivno slabu do jako slabu nastavu kemije i fizike. matematika im je ionako bila okljaštrena školom za život (upali u reformu u 7. r.) pa su ambicioznije curice šibale instrukcije cijelu godinu. Ne znam broj, znam sigurno za njih 5 jer su se družile s mojom. Sad su u istoj školi.

Kod mojeg nema tako ambicioznih
Ali njegov razred definitivno ima sreće s nastavom matematike, fizike i kemije. Matematičarka je radila punom parom online i uživo, tko je htio mogao je sve naučiti.
Kemiju i fiziku je dobio tek lani, kad više nije bilo tako puno online nastave.

[Willow]

hm, sad kad razmišljam, možda i je poanta cjelodnevne nastave da djeca nakon toga ništa ne uče ali u smislu da jednostavno nemaju energije za više
da se svi ukalupe u neku prosječnost, da nema ovog dodatnog rada, niti instrukcija niti roditeljskog pomaganja (to su negdje i naveli da će biti škola bez instrukcija!)

u jednu ruku ok, u drugu baš i nije fer ni prema djeci koja ne mogu savladati tako lako program niti prema onima koji bi realno mogli puno više da se s njima više i radi

[Jadranka]

Ja sam bila od onih koji su prezirali one koji doma rade s djecom. Prije nego sam dobila starije dijete

Meni je bilo neshvatljivo da moje dijete nece imat intrizicnu motivaciju za ucenje

Al ajd, bar knjige cita ko blesav.

[čokolada]

hm, sad kad razmišljam, možda i je poanta cjelodnevne nastave da djeca nakon toga ništa ne uče ali u smislu da jednostavno nemaju energije za više
da se svi ukalupe u neku prosječnost, da nema ovog dodatnog rada, niti instrukcija niti roditeljskog pomaganja (to su negdje i naveli da će biti škola bez instrukcija!)

u jednu ruku ok, u drugu baš i nije fer ni prema djeci koja ne mogu savladati tako lako program niti prema onima koji bi realno mogli puno više da se s njima više i radi

U toj ne-treba-učiti-priči najviše bi stradali dječaci jer oni kasnije sazrijevaju, manje su "poslušni" pa su im i ocjene slabije. Iz razreda moje mlađe kćeri nijedan dečko nije otišao u gimnaziju, kod 4 godine starije otišla su tek trojica, a četvrti u privatnu , dok su cure mahom išle u gimnazije.

[čokolada]

Neki dan slušam ministra, kaže da je užasno što kod nas tek trećina djece pohađa gimnazije dok je vani prosjek 50%.
Pa daj mi neku izbornost u 3. i 4. razredu gimnazije, a ne ovo ubijanje predmetima koji ih ne zanimaju.

[Jelena]

A ima i one djece za koje majka nije ni znala da ide u osnovnu školu, a četvorke bi bile rijetke ko snijeg u proljeće. Ali kad je dijete stiglo u gimnaziju, majka je shvatila da su druga djeca kroz cijeli 7. i 8.r. imali podebljanu mat, fiz. i kem. u vidu redovitih tjednih instrukcija da bi se bolje pripremili za gimnaziju nakon covidastih godina.
Pa joj sad dijete pliva kako zna i umije uz instrukcije da začepi sve rupe, a majka se češka po glavi i pita se je li pogriješila .

E, da! To je problem! Zato je vazna ona tablica s razlikom u ocjeni osnovna srednja, sto je bilo za Zagreb. Nasa skola tu lose kotira jer sam ga dala u blizu na kraju. Prijateljevo dijete je upravo taj primjer. Upao u odlicnu skolu na temelju odlicnih ocjena, tata genijalac, al se nije zamarao i sad se dijete muči. Nije isao u nasu skolu, al isto jedna od tih s velikom razlikom. Mozda se ipak angaziram u 7. i 8. Ja mu mogu sve osim povijesti pomoci. Povijest u slucaju nuzde moram i sama nauciti. Samo moje dijete je zdravo, pametno i nesuradljivo. Vidjet cemo kako ce to izgledati... Ali ako nasa skola upadne u produzeni program, nema problema .

[Bubilo Bubich]

Neki dan slušam ministra, kaže da je užasno što kod nas tek trećina djece pohađa gimnazije dok je vani prosjek 50%.
Pa daj mi neku izbornost u 3. i 4. razredu gimnazije, a ne ovo ubijanje predmetima koji ih ne zanimaju.

Pa zar nije da i nama, a i Njemačkoj, fali najviše medicinskih sestara, vodoinstalatera i keramičara .

[čokolada]

Referirao se na tehničke, ekonomske, upravne, turističke i slične škole "čiji đaci komotno mogu i u gimnazije". Aha.

[čokolada]

Gotovo je zvučalo kao da su lijene guzice koje ne žele učiti pa nisu htjeli u gimnaziju.

[Bubilo Bubich]

A tko bi onda išao u te škole? Svašta.


Kaae hvala ti na detaljnom opisu, eto to je to za čim žudim.

Pa, evo, nisam ni ja nikad ništa radila sa svojim, osim ga na njegovo traženje ispitivala naučeno gradivo.

Nego, što to znači ispitivati gradivo? To se kod nas na kraju pretvori u učenje, pojašnjavanje, dopunjavanje, ispravljanje... ne učim ni ja sa svojima baš sve ab ovo, očekujem da već nešto znaju. I krenemo prvo od toga "ispitivanja", ali nije to scena da ja držim bilježnicu/knjigu postavim 5 ili 15 pitanja, kažem ok, okrenem se i odem. Nego je to scena, čekaj, čekaj, nije to to... kako to misliš... nekad vratim da sjednu i rade sami, ali često krenem upravo to, ab ovo... ajmo ispočetka, što je što...

Znam ja da sam ja štreberica. I možda previše očekujem od njih, i snašli bi se nekako i sami. Ali više puta su mi pokazali da nisu full odgovorni, tipa sjete se neke zadaće u 22h, na što dobijem mlade... ili sam preskočila ispitivanje pa je dobio 3. Mislim, i trojka je ocjena za ljude, apsolutno nisam milisekundu potrošila na to da imamo dramu zbog te trojke... ali svaka takva scena me samo vraća na to da ne mogu pustiti školu samo njima.

Znam što bi npr. Casa (i još neki napravili) - ne bi im dali da pišu zadaću u 22, poslali bi ih u školu bez zadaće, pustili bi ih da uče sami i dobivaju trojke dok im samima to ne postane bitno da ne dobivaju trojke. Al eto, nije me mater takvu napravila. Pa mi je lakše okrivljavati cijeli školski sustav kao tlačiteljski .
Ali i da su mi djeca stvarno turbo odgovorna i pametna i sve to sami riješavaju i dobivaju uvijek sjajne ocjene - ne bi to nikako prošlo bez x sati rada dnevno/tjedno, a meni je sve više od nula sati previše. Naročito za ove koji idu u boravak.

[Lili75]

Ja sam zapamtila da lili nije pisala zadaće s djecom. Pusti me da vjerujem da neću ni ja

Bome slonovsko pamćenje Jelena, svaka čast

Istina, nisam i tako je još uvijek. Oboje djece rade sve sami,no iskreno jakooo malo je takvih slučajeva, puno više ovakvih kao što cure piše.

I ja i muž smo jako voljeli školu i učiti.

No zato nemam priliku obnovit svoje osnovnoškolsko znanje kao neki hahhaha evo nemam pojma za one povijesne likove od BB, doduše nisam iz povijesti ni učila o njima (susjedna država).

Raspored od BB mi je potpuno "strano područje" i zvuči jakoooo naporno. Sin jr imao jako zahtjevnu učiteljicu a kćerka garnituru profesora u višim razredima.

Jelena, mogla bi imat sreće s malim, prirodno je nadaren, ako uz to ima radne navike, nemaš frke, to je to.

[Lili75]

Ajme koliko postova...idem čitat...

BB, zaboravila si Nanoibebu i Tanči

Ja iz RL poznajem 2 mame koje ne rade s djecom ALI sva ta djeca rade sama i uspješna su u školi.

Da nije tako, ko zna kako bi onda bilo.

[Lili75]

Ja sam bila od onih koji su prezirali one koji doma rade s djecom. Prije nego sam dobila starije dijete

[Lili75]

Meni je bilo neshvatljivo da moje dijete nece imat intrizicnu motivaciju za ucenje

Al ajd, bar knjige cita ko blesav.

[Lili75]

U toj ne-treba-učiti-priči najviše bi stradali dječaci jer oni kasnije sazrijevaju, manje su "poslušni" pa su im i ocjene slabije. Iz razreda moje mlađe kćeri nijedan dečko nije otišao u gimnaziju, kod 4 godine starije otišla su tek trojica, a četvrti u privatnu , dok su cure mahom išle u gimnazije.

Ajme šta stvarno????Baš sam šokirana.

[sirius]

Referirao se na tehničke, ekonomske, upravne, turističke i slične škole "čiji đaci komotno mogu i u gimnazije". Aha.

Ima viska mjesta na fakultetima. To je razlog njegove frustracije.

[Willow]

Tu na forumu prevladavaju turbo djeca, sve nešto idu po natjecanjima i upisuju MIOC, nema baš takvih tako puno u RL.
Evo kod mog osmaša možda jedan će u MIOC ili neku bližu PM, par dečkiju bi u gimnaziju ali su s ocjenama vrlo na rubu i upitno je hoće li upasti. Ostali će svi u neke tehničke škole ili ekonomsku npr.
Cure su puno bolje učenice, one će mahom u opću gimnaziju, ni ne znaju kud bi inače, srećom imaju ocjene da je mogu upisati.

A i tako ih mjesto na faksu čeka, što kaže sirius, mjesta kao u priči, samo jako atraktivni fakulteti se popune.

p.s. sad kad se sjetim svojeg razreda, nas 5 od 30 je prolazilo s 5, od toga 1 dečko. To bi danas bili jedini za gimnaziju

[Jelena]

Bome slonovsko pamćenje Jelena, svaka čast

Zapamtila sam jer me zabrinulo da svi uče s djecom, a onda si me ti razveselila i ja sam odlucila vjerovati da ni ja necu. Inace zaboravim puno toga.

Samo sto ne bih rekla da mi je dijete prepusteno samom sebi od prapočetka. Od mene dobiva skolu za zivot. I sto nauci, nauci. Ne vidim uopce kako bih ga dobila da sjedne i uci sa mnom.

[tanja_b]

Pa postoji i cijeli spektar između onog "nikad ne učim doma s djetetom i nemam pojma što radi u školi" i "sjedim s djetetom i učim s njim".

[Jurana]

Kad su uveli školu za život? Vaša djeca koja su srednjoškolci i stariji možda u nekim stvarima nisu radila iste stvari… nekad dobijem dojam da im je škola za život uvalila svega i svačega kao kreativnog, zanimljivog, projekata… a da im nije maknuto golemo činjenično gradivo.

Ili je do učiteljice. Ne znam za te ispite iz Lektire recimo… ove godine je tražila da kupimo tu neku knjigu sa zadacima samo iz Lektire, pa to pišu na satu. Tipa likovi, mjesto radnje, osobine, poredaj redoslijed događaja… što ću s njom, ja to prođem s njom doma da vidim je l joj sjelo.

Moj dojam je, a imam maturanta i šestaša, da se stvarno smanjila količina činjenica za štrebanje. Ima puno više plakata, prezentacija i drugih stvari za koje se implicitno očekuje da rade s roditeljima, a onda ne znam kako će to odrađivati u školi jer kurikule ne namjravaju mijenjati.