...žalosno... prestrašno..
Izgleda da sam ja imala sreću jer sam se na vrijeme uspjela izvući.. Možda bi i ja jednoga dana završila u crnoj kronici? Bila sam zaručena i trebala sam se udati, a onda.. Jednog dana me opalio šakom tako da sam odletjela metar u zrak i lupila u drugi zid.. Mislila sam, bio je pijan, neće više i ostala.. Dva mjeseca poslije nakautirao me (opet bez ikakvog razloga), vukao po cesti za majicu, dok su svi gledali i ništa nisu poduzimali.. Uzela sam putovnicu (bila sam u Beču), posudila 1000 šilinga i na bus do Zg, pa u Split. Svoje sam nazvala i pitala da li me primaju doma.. Kad su me vidjeli, rekli su da me nikada nisu vidjeli takvu, propalu, izgladnjelu.. Poslije 10 dana dotično smeće me nazvalo na tel i pitao kad se vraćam doma? Poklopila sam slušalicu i rekla da je pogriješio broj.. Još uvijek me strah, da se ne pojavi iza nekog kantuna.
Bila sam mlada, zaljubljena, bila sam dosta puta i gladna, dok je on pio, trebala je velika snaga da se odlučim otići. Jedna od misli mi je bila što će mi susjedstvo reći, zašto sam se vratila..