zna biti jako teških dana, slabo prospavana noć, promjena vremena pa je domagoj nervozan, cendrav...dajem sve od sebe. plešemo, vježbamo, hopsamo na lopti, nosimo se u marami, igramo, kreveljimo, glumim životinje...nekada traži toliko pažnje da doslovno na wc mogu otići ili da je on sa mnom ili da ga slušam kako plače...dok dođe predvečer nisam u stanju više se nasmijati a ne animirati ga a tate još nema. tada upalim baby einstein ,prekrasan poučan crtić za dječicu iako nije još zrel za to no on se umiri, priča sa tigrićima i majmunima na tv-u a ja dobijem 15tak minuta za napuniti baterije...i dalje mislim da sam najbolja mama svom djetetu i sigurno mu to ne šteti u mjeri u kojoj koristimo. višu bi mu štetilo da ga premorena i prenervozna mama ostavi da plače. nemojte krivo shvatiti, i molim da mi se ne javljaju s kritikama one čija djeca odspavaju tri puta po dva sata
jer kod nas se to nikada nije dogodilo.