Moj M. bi htio biti kao drugi dečki i jako se trudi da bi im se prilagodio. Ali, zapravo ne shvaća da ima od njih određena očekivanja koja oni ne mogu zadovoljiti. Onda se on ljuti, a zapravo si ne može protumačiti zašto. Ali, uglavnom, jako dobro funkcionira s djecom, jer mu je do tih socijalnih odnosa jako stalo i ulaže puno truda u to. Za razliku od ostalih dječaka, on se jako trudi i oko djevojčica i s njima se rado i lijepo igra. Ne znam kako će biti u školi.

Za sada se više problema pojavljuje u komunikaciji s odraslima. U njegovima očima odrasle ne štiti njihova dob. Ako netko govori gluposti, gnjavi, grub je, bezobrazan, on će mu/joj to bez pardona reći. On polazi od uvjerenja da smo svi jednaki i da smo svi jednako odgovorni za svoje postupke, pa ako odrasli mogu opominjati djecu, mogu i djeca odrasle. Tako ponekad dolazi do neprimjerene komunikacije. Mi mu pokušavamo utuviti u glavu da mora postojati određena distanca i poštovanje prema odraslima i da s njima ne može razgovarati na jednak način kao s djecom. U većini slučajeva ide, ali ne uvijek.