Ja otišla malo na plažu kad one napisale još dvi stranice dok sam se vratila. Di smo stale?
 |
|||
|
|
|||
Ja otišla malo na plažu kad one napisale još dvi stranice dok sam se vratila. Di smo stale?
Zavrsile smo.
Tri struje. Prva ima dijete/djecu teenagere i već je doživjela određenu vrstu zabranjenog pa shvaća da je prag tolerancije mrvicu viši kad jeli, to doživiš. Druga ima teenagere ali tvrdi da nikad nisu zgriješili. I treća ima malu djecu ali zna sve o odgoju teenagera.Bubilo Bubich prvotno napisa
I zabranjeno ponašanje je očekivano ponašanje u toj dobi. Ne mora bit vezano za ovisnosti al očekuje se nekakvo. I nakon svih ovih stranica ja sam još blagonaklono raspoložena.. Možda do četvrtog puberteta razvijem čvršće stavove.
Bit ce zanimljivo kad se za par godina javi 3.struja sa svojim dojmovima i razmisljanjima.
Ja se jako veselim i svecano prisezem javit se na ovoj temi za neke 4 godine
Lili, kako za 4 g.? Moja je u 13. pa se nadam pricekati jos koju godinicu :klasa_optimist: .
Nema ovdje zakljucka, a ni pravila baš nema.
Radimo najbolje sto mozemo, popravljajmo sebe i nadajmo se najboljem.
Pratim temu od početka i ustvari nemam zaključak.
Smatram da je roditeljski utjecaj velik, ali ne presudan.
Polazim od sebe, bila sam dijete poprilično "po špagi" - "u skladu s roditeljskim očekivanjima".
Kao da sam imala u sebi taj "alarm" i znala relativno na vrijeme stati, da ne uletim u previše.
Pubertet prošao bez nekih problema.
Cigarete probala, nikad postala pušač, alkohol probala, ali bez težih pijanstva, droge nisam probala nikakve,... društvo ok, u školi super,...
I sad kad vrtim film unazad, smatram da me kroz život prilično vodila nit "kako ne razočarati svoje roditelje", "kako živjeti u skladu s njihovim (maminim) očekivanjima",...
Imala sam visoku potrebu udovoljiti maminim kriterijima,... i istina je da sam zbog toga prošla i pubertet sjajno i život se posložio "prema očekivanjima" i sve je lijepo i bajno,... dok nisam prije cca 1-2 godina počela to razmatrati, razmišljati o tome i "buniti se".
I eto sad se "bunim" sa svojih blizu 40. Što reći? Valjda ću razumno kroz sve proći, ipak bi sad trebala biti pametnija nego s 14.
Dijete treba naučiti da se trudi radi sebe, da ima u glavi da je samo sebi bitno i da sve što radi u konačnici ide njemu u korist /na štetu. A kako to izvesti? Još ne znam.
Dijete će uskoro biti na pragu puberteta, pokušavam mu pomoći da polazi od sebe, a opet vidim da mi ponekad dobro sjedne "emotivna ucjena" u stilu da osjeti grižnju savjesti, jer nije nešto napravio prema mojim očekivanjima i onda sama sebi pregrizem jezik.
A cigarete, alkohol, droga,...
Budući da sam okorjeli nepušač, lakše bih tolerirala 2 pive u izlasku, nego cigarete. To je činjenica.
I burnije bih reagirala u slučaju cigareta.
je samo kaj mala od lili ima tek 7 godina.
dobrim dijelom bih mogla potpisat anemonin post
i ja sam kroz srednju školu prošla s tim "kako živjeti u skladu s očekivanjima roditelja" i onda došla do neke točke kad sam skužila da bi njima bilo super da malo više izlazim s društvom, ali kao da mi je vlak pobjegao i nisam se znala na njega ukrcati
pobunu sam odradila doduše ranije nego anemona, prvom godinom faxa, mama to i danas zove mojim zakašnjelim pubertetom, i vjerujem da joj nije bilo lako (iako realno ništa strašno nisam radila, ali tada joj tako nije izgledalo)
a meni je to iskustvo i taj period pobune vrlo dragocjen u životu i ma koliko sam se blesavo ponašala, ne bih to mijenjala ni za šta, često imam osjećaj da sam tek tad oživila
Ja očekujem sljedeće 2 - 3 turbulentne godine, a zatim lagano smirivanje i plovidbu kroz mirnije vode. Nadam se da mi najmlađe dijete neće trajno skrenuti s puta (kao što nisu ni stariji iako su imali svojih ispada), da ću ostati živa i zdrava (možda ovo zvuči kao pretjerivanje, ali... svašta je bilo), i da se neću rastati (možda i ovo zvuči kao da nije povezano, ali kod mene je pubertet starijeg sina bio najveći test i najveća kriza u braku).Bit ce zanimljivo kad se za par godina javi 3.struja sa svojim dojmovima i razmisljanjima.
Ja se jako veselim i svecano prisezem javit se na ovoj temi za neke 4 godine
Za 4 godine, nadam se da neću imati nikakvih problema u vezi (odrasle) djece i da ću vas čitati iz čiste dosade.
Ja očekujem sljedeće 2 - 3 turbulentne godine, a zatim lagano smirivanje i plovidbu kroz mirnije vode. Nadam se da mi najmlađe dijete neće trajno skrenuti s puta (kao što nisu ni stariji iako su imali svojih ispada), da ću ostati živa i zdrava (možda ovo zvuči kao pretjerivanje, ali... svašta je bilo), i da se neću rastati (možda i ovo zvuči kao da nije povezano, ali kod mene je pubertet starijeg sina bio najveći test i najveća kriza u braku).
Za 4 godine, nadam se da neću imati nikakvih problema u vezi (odrasle) djece i da ću vas čitati iz čiste dosade.
znaš kako je jelena.o (jele) nekidan pitala ima li u smoothiju mlijeka pa su joj rekli da ima ako stavi, haha, tako i ti: sve će biti i ništa neće biti - već kako odabereš!
a nikad nije bilo da nije nekako bilo. kad se osvrnem iza sebe i sama se znam začuditi kako sam kroz neke stvari prošla i ostala normalna. a ide to, dan po dan.
Čekaj, ti imaš dvoje odrasle djece? Kako je bilo, što su radili, jesu muški ili cure? PričajJa očekujem sljedeće 2 - 3 turbulentne godine, a zatim lagano smirivanje i plovidbu kroz mirnije vode. Nadam se da mi najmlađe dijete neće trajno skrenuti s puta (kao što nisu ni stariji iako su imali svojih ispada), da ću ostati živa i zdrava (možda ovo zvuči kao pretjerivanje, ali... svašta je bilo), i da se neću rastati (možda i ovo zvuči kao da nije povezano, ali kod mene je pubertet starijeg sina bio najveći test i najveća kriza u braku).
Za 4 godine, nadam se da neću imati nikakvih problema u vezi (odrasle) djece i da ću vas čitati iz čiste dosade.
Paa, ja sam u sličnoj vreći, ali ne baš istoj.
Ja sam se trudila da roditelji nemaju primjedbi na moje ponašanje, ali nisam bila baš tak uzorna (voljela sam zbrisat s nastave, znala sam dobiti svakakve ocjene i potrudila se ispraviti ih prije nego je tata otišao na roditeljski ili informacije...) ALIII ja sam iz malog grada i ne da nisam htjela, nego baš i nismo imali prilike za neko veliko tulumarenje.
Ali kad sam došla u Zagreb s 18 godina, brzo sam zaključila da je ta "sloboda" izlaženja precijenjena. Puno puta mi je kolega rekao "blago tebi, nitko te ne pita kad si došla doma". Da, točno, ali nitko me nije pitao ni da li imam skuhano, da li sam zdrava, da li imam kakvih problema.... bila sam u potpunosti prepuštena sebi i kad mi je to pasalo i često kad mi nije pasalo.
Srećom, u pubertetu sam imala priličnu slobodu jer su roditelji bili zaokupljeni mojim puno mlađim bratom, pa je to nekako prošlo bez cirkusa. A i bilo mi je glupo u sedmom i osmom razredu s roditeljima razgovarati u stilu "onaj me dohvatio za sise ili zadnjicu" što se događalo, ali nisam bila nikakva iznimka, pa smo to nekako handlali. Piće i pušenje nije mi bila stavka, izlasci tak - niš posebno, aliiii to napastovanje od strane dečki, uffff.... Zato su mi se u toj dobi sviđali stariji, pa sam se zapeljala u kojekakve situacije koje ne bih baš poželjela svojoj djeci, a opet - dovoljno je da se jednom uvališ i da to nikada više ne ponoviš. Tako da je odrastanje zapravo krivudav put. Nemam ženske djece, ali mislim da bi bilo isto - sa svojima sam davno obavila razgovore o spolnosti, povremeno ih podsjetim (ali oni više nisu oduševljeni razgovarati o tome s nama, ne sada, pa je dobro da smo osnove zbavili prije. Sad ih samo podsjetim...
Skitnje (po Europi i šire) sam obavila u studentskim danima, ne što ne bih prije, nego nisam imala noFce, pa je to pričekalo. I dobro da je tako bilo, jer nije isto kad na kolodvoru u Cardiffu spava 18-godišnjakinja ili 22-godišnjakinja.
@AdioMare
Ne znam što će biti, a nadam se da će dobro završiti.
Međutim znam nekoliko primjera gdje je trenutak gluposti tinejđera imao dalekosežne posljedice.
Posljednje uređivanje od NetkoMiOteoNick : 29.09.2016. at 09:10
Ovo je debela istina.
Da, imam dvoje odrasle djece, muško i žensko. Bilo je čupavo. Što su radili neću pisati, jer bi me komentari previše nervirali.
bit će dobro
resetirat će se i ići dalje pametnije.
Bas si neka.
ma daj? Očito si im ti bila primjer .
Bilo bi fakat dobro kada bi se javile mame s odraslom djecom, da malo "spuste na zemlju" ove iz Trinine treće kategorije
Napiši u izdvojenu temu pa cemo je odmah zaključati
nano, moj je nekidan imao pune 24. nikad nisam bila od onih "e, moj neće", ali sam bila otprilike na nadobudnom tragu da mogu spriječiti/utjecati i više nego što sam realno mogla.ma daj? Očito si im ti bila primjer .
Bilo bi fakat dobro kada bi se javile mame s odraslom djecom, da malo "spuste na zemlju" ove iz Trinine treće kategorije
i zato razumijem mame koje su u ovom trenutku dok je dijete na pragu puberteta uvjerene da mogu.
nije da ih iz izvora usmjeravaš kako ti paše, ali definitivno možeš ravnati krivu drinu. ne da možeš nego se i očekuje da hoćeš, bože, pa roditelj si.
Ja bih bas voljela čuti onog oca iz Splita sto moli da mu zatvore sina prije punoljetnosti. Ima jos dvoje odrasle djece koja su se osamostalila i studiraju a trece skuplja po policijskim postajama.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
a, što bi voljela čut? da su svi drugi krivi samo ne on? jer je dvoje starijih uspješno?
ja, majkemi ne kužim uopće poantu ovih priča, pa nismo mi bespomoćni u odnosu na našu djecu...svakodnevno donosimo odluke kojim utječemo na ponašanje i sustav vrijednosti djeteta...tko zna zbog čeg je taj iz Splita takav (ne znam priču), ali takvo jedno dijete je vjerojatno znakove neprilagođenosti davno pokazivalo, pitanje je kako su, možda i u najboljoj vjeri, na te znakove reagirali roditelji ali i škola i društvo. To je opet na tragu one: sve smo jednako odgajali. E, pa, niste trebali.
točno tako.
ne znam ništa o tom čovjeku, niti mi se dalo čitat članke o tome
ali problematična obitelj neće se na isti način odrazit na svako dijete u obitelji
ako netko krene u kriminal, to je svima vidljivo da je problematično, pa traže uzroke u obitelji
a ako netko po vanjskim kriterijima je uzoran građanin (fax, posao, žena, djeca...) a ima emotivnih problema, to se ne vidi i nitko za to ne pita
Po njegovoj je prici u igri los utjecaj drustva koji oni nisu uspjeli sprijeciti.U pubertetu je i pocelo. Bas mi i ne djeluje kao da sve zna vec mi djeluje ocajno. Kada želi razgovarati sa njime, nakon sto ga skupi iz postaje mali samo ode.
Lako je nama dok te klinac jos i hoce poslusati a sta da ti okrene ledja i ode iz kuce?
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Evo linka:
http://portalsplita.com/2016/09/22/s...mu-uhiti-sina/
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
nano ma nemaš šta spuštat na zemlju.ma daj? Očito si im ti bila primjer .
Bilo bi fakat dobro kada bi se javile mame s odraslom djecom, da malo "spuste na zemlju" ove iz Trinine treće kategorije
kako je adio rekla, svi mi mislimo da ćemo na neke stvari imati malo više utjecaja,
i imamo dosta, ali u nekim stvarima se ipak otmu
i nije da sva djeca prođu sve i imaju potrebu za svim,
od moje kćeri jedna prijateljica nikada nije probala kap alkohola,
nikada nije zapalila, o drogi da ne pričam, jednostavno je to ne zanima.
izlazi normalno, ali nema poroka.
opet s druge strane imam poznanike koji se jako hvale sa svojih dvoje studenata,
mislim imaju i čime, super su oboje, faks kao po špagi,
ali su oboje botaničari.
možete me popljuvati sad, spremna sam
ali meni je draže da moja zapali cigaretu, nego da se bavi botanikom.
i ne, naravno da to njoj nikada neću reći, da me se ne bi proglasilo tolerantnom na teen pušenje
(iako moja više i nije teen) to je onako meni u glavi.
dakle što htjedoh reći, ništa nije crno-bijelo,
ima i ovakvih i onakvih i roditelja i djece.
htjela sam biti malo sarkastična. ja ih imam samo dvoje, i da nema starijeg, možda bih i ja pisala drugačije, odnosno bila bliže kategoriji ovih s mlađom djecom, i onih koji govore moje ne bih nikad.
Jer i sama sam bila relativno dobro dijete, kako je netko gore napisao, uvijek s mišlju kako ne smijem razočarati svoju mamu. I danas sam nepušač, i smeta mi dim cigareta. OK, volim malo popiti
Naravno da ništa nije crno-bijelo, ali bome tupiti po svom tipa moje dijete ne bih nikada, nije nikada - takvih sam se naslušala na roditeljskim sastancima
Mene bi zanimalo kada mi zapravo počinjemo svoju djecu doživljavati kao odrasle osobe... Koji je to trenutak? Matura? Diploma? Zaposlenje? Njihovo roditeljstvo??? Ima li tu uopće neki oštri rez ili je granica široka i mutna?
"Moje dijete ne bi nikada" - uh!!!
Moje dijete je izrazito miroljubivo, osjećajno, nenasilno,... da ne nabrajam dalje.
Mi kao roditelji ne trpimo nikakvo nasilje i tako ga odgajamo,... nikada u ovih 9,5 godina nitko ga nije udario, fizički kaznio,... apsolutno ništa.
Pa je moje dijete prije par dana iznerviran šupio drugo dijete. Eto.
Naravno da je postojao razlog zašto ga je udario,... on ima problem s tim djetetom - velik problem, ali to nije opravdanje.
I naravno da sam poduzela sankcije i očekujem da se to neće ponavljati, ali,...
Smatram da "moje dijete ne bi nikada" možemo okačiti mačku za rep, kao i "ja ne bih nikada" i ostale kategoričke tvrdnje.
Da da to je pitanje svih pitanja
kad im ne kazemo obuci potkosulju
ali zapravo niti malo jednostavno pitanje
Mene moja mama do nekih mojih 40-tak godina, a rez je bio neki seminar za bake i djedove.
Meni se čini da ja svoju djecu doživljavam u skladu s njihovim godinama. :savršena:
Ako ću gledati po mojim svekijima - nikad..
ja sam dobila mengu s 10,5 god (prva u razredu) i pubertet sam prošla u tih 2 godine, s 13 god sam bila formirana kao što sam i danas, malo prerano je to kod mene sve bilo, a kako kažu da kćerke obično genetski nasljeđuju od majke razdoblje kad će dobiti mengu, spremna sam da me sve to čeka ranije nego inače. 1. dečko s 13 god, držanje za ručice, višesatno ljubakanje i tako.
Držim fige da bude tako kako si želiš.Ja očekujem sljedeće 2 - 3 turbulentne godine, a zatim lagano smirivanje i plovidbu kroz mirnije vode. Nadam se da mi najmlađe dijete neće trajno skrenuti s puta (kao što nisu ni stariji iako su imali svojih ispada), da ću ostati živa i zdrava (možda ovo zvuči kao pretjerivanje, ali... svašta je bilo), i da se neću rastati (možda i ovo zvuči kao da nije povezano, ali kod mene je pubertet starijeg sina bio najveći test i najveća kriza u braku).
Za 4 godine, nadam se da neću imati nikakvih problema u vezi (odrasle) djece i da ću vas čitati iz čiste dosade.
ovo je dobro pitanje. mi koji smo rano otišli od kuće (16-17 god) smo ranije osjetili tu slobodu i roditelji nam nisu mogli ni kontrolirati ponašanje. Eh sad otkad nas roditelji smatraju odraslim osobama ne znam, meni se čini i danas da sam ja svojoj mami i dalje njeno dijete
Posljednje uređivanje od Lili75 : 29.09.2016. at 11:26
pa ja mislim da bih svog već mogla, a to mi padne na pamet kad mu počnem prigovarati da sam njegovih godina imala na brizi još i njega od 4
dođe to postepeno, nekako se potkrade da ti dijete samo postavi granice i onda gdje god se osvrneš neka granica. a ti se možeš miriti s tim i ne moraš
ja bih rekla da ovisi o roditeljima, a ne o djeci.
da, to je to.dođe to postepeno, nekako se potkrade da ti dijete samo postavi granice i onda gdje god se osvrneš neka granica. a ti se možeš miriti s tim i ne moraš
iako, vrlo često nisam sigurna niti da sam ja došla do faze odrastanja
ma ja bih rekla onaj tren kad se djeca odsele da bi ih se se trebalo smatrati odraslima, a po mom mišljenju zdravo bi bilo da se odsele nakon srednje škole a kolik je to provedivo u stvarnom životu, to je upitno. Rješenje je slanje u drugi grad na fax
poslati dijete u drugi grad na fax nije niti jeftino
iako kad se samo sjetim kako sam bila zavidna frendovima koji su u ZGb došli studirati - a ja doma sa "starcima"
Ne znam kad ću ja, ali moji mene nisu nikad... tj. ne petljaju mi se baš u velike odluke (npr. fax, posao, kupovina stana, čak ni upis u srednju), ali ovo s "obuci potkošulju, popij vode, vani je hladno - obuci djecu, jesu djeca što jela" i slične gluposti me izluđuju svaki dan. Ja im uvijek odgovorim, "ne, idu van u potkošulji na snijeg i nisu jeli 4 dana, samo bonbone"
Oko mene mi baš nisu nešto komentirali što i kako radim, ali kad su klinci u pitanju, stalno nešto pametuju, baš se ponašaju "ti ne znaš odgajat djecu, ne znaš što radiš", pa im ja odbrusim da se vidi kako su oni svoju lijepo odgojili pa su fina i pristojna
Hehehe.... Moja mama je imala 43 godine kad sam ja s 18 krenula na studij u Zg. Ja sad imam 54+ i dva srednjoškolca.... Moji sinovi će za nas s pravom moći koristiti termin "starci"
Offt. Ne bi me iznenadilo da moji sinovi požele studirati u nekom drugom gradu. Ako ne studij, onda bar neka edukacija kasnije.
Ne znam kako će se stvari razvijati (jer čini mi se da ne pokazuju namjeru da se odlijepe, ali to vjerojatno dođe preko noći) ali moj stariji je do nedavno govorio kako bi volio ići na školovanje u Graz... Eh, koliko će to biti ozbiljno i aktualno i kasnije, ne znam. To je na dugačkom štapu. Ali spominjem to ovdje jer ako se ne odlijepe prije, ostaje samo tako nešto - školovanje izvan rodnog grada ili ženidba
A ja sam studirala u Zagrebu i živjela doma sa starcima.
Enivej, već sam pisala da me je od opijanja i isprobavanja svega i svačega spriječila ne neka pusta pamet, nego strah od roditelja. Ne samo u smislu kazne, nego ono što ste pisale, strah od njihovog razočaranja.
Ne znam ni ja kako to usaditi.
ja bih voljela da moj ode studirati u Graz - ali ne želi: pitanje je kako so isfinancirati, ali ima još vremena.
moja mama je koma roditelji Bubilo- izludi mne svaki dan, a onda si predbacujem jer je stara i tko zna koliko će me uopće još "gnjaviti"
oni su druge generacije od nas. tak nekak mislim
A čuj nije to tako ni skupo ako je dijete u studentskom domu (a na to računam na ime dobrih ocjena, ako smo mogli mi što ne može i dijete
Cijene u studentskim kantinama su takve da je povoljnije da tamo jedu nego da im kuhaš al ozbiljno (uz to ne cvjetnom je hrana prefina mljac) znam što govorim, povremeno s posla navratim u kantinu na Cvjetno na ručak, šta ćeš nostalgija me vuče
Džeparac ionako imaju di god da žive, jedino treba nadodat kartu za prijevoz al vjeruj mi neće dolazit više od 1-2x mjesečno (nekad idu i organizirano pa dijele trošak) studenti vole osjećaj slobode
Ej draga sad vidim ovaj post.
Za Beč sam se ugodno iznenadila jer sam mislila da je boga pitaj kolika cijena mjesečnog smještaja u domu, od kume mi je troje djece tamo na faxu i plaća 100 eura u dvokrevetnoj sobi. Meni se to ne čini tako puno, djeca jedu u kantini , nekad sam iskuhaju nešto jednostavno u kuhinjici na katu i tako, Jako su zadovoljni.
U Grazu bih rekla da je možda još i povoljnije jer mi se Beč čini skupljim po svemu.
Eh, moj je bio zagrijan, ali u 2 godine stvari su malo ohanule - mislim da sad više razumije kaj to zapravo znači i da nije više tak siguran da bi se odlijepio, jer to ne znači samo učiti na stranom jeziku nego živjeti i snalaziti se tamo. Širok je pojam.
Ali nije bitno. Da se vratim na početak topica - bome bi mi u takvoj situaciji (ako ode studirati u inozemstvo) pitanje eventualnog povremenog pušenja bilo negdje blizu zadnjeg mjesta liste prioriteta. Ali dok su maloljetni, nekako imam osjećaj da se štošta može učiniti da ih čovjek u slučaju zastranjivanja vrati na pravi koridor.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
