Ljudsko tijelo neprestano izvodi čuda; svakoga sata, minute, sekunde... Kako bi se održalo na životu, tijelo se neprekidno mora braniti od "vanjskih neprijatelja": bakterija, virusa, različitih otrova i alergena. Također, ono se mora kontinuirano na najbolji mogući način prilagođavati na različite vidljive i nevidljive utjecaje okoliša. Mudrost organizma Upravo iz ovih razloga, ljudsko je tijelo razvilo vrlo sofisticirane mehanizme obrane i odgovore na vanjske napade. Tako, na primjer, povišena tjelesna temperatura funkcionira kao odgovor na bakterijsku ili virusnu infekciju. Ovi su organizmi vrlo neotporni na visoku temperaturu budući da ona usporava njihov rast i razmnožavanje. Sa sličnim ciljem djeluje i kompleksni mehanizam upalnog procesa kojem je glavni cilj da lokalizira mikroorganizme, ubije ih na licu mjesta, eliminira iz organizma u što kraćem vremenu, i na taj način spriječi njihovo daljnje prodiranje dublje u organizam. Izlučivanje iz nosa ima vrlo određenu i svrsishodnu ulogu - izbacivanje mrtvih uzročnika prehlade te mrtvih bijelih krvnih stanica. Bol koja nam je neugodna, i koju želimo izbjeći, signal je organizma koji usmjerava našu pozornost na ozlijeđeni ili bolesni dio tijela koji je potrebno tretirati kako bismo ga vratili u prvobitno stanje. Tijelo stvara simptome kao način da se prilagodi stresu ili infekciji, ali i kao način obrane i konačnog iscjeljenja. Navedeni mehanizmi ne spadaju u područje svjesnog. Mi ne dajemo naredbu tijelu da učini određenu stvar da bi ozdravilo. Ono to radi automatski. Ti su mehanizmi nasljeđena mudrost koju smo razvijali milijunima godina kroz evolucijski razvoj (ta se mudrost ne odnosi samo na čovjeka već i na druga živa bića). Tijelo kao da točno zna kako da postupi u određenim situacijama. To su dobro uvježbani, mnogo puta uspješno ponavljani postupci.
---
Simptomi predstavljaju optimalni odgovor tijela s ciljem najučinkovitije obrane i samoiscjeljenja. Simptomi su, dakle, prirodni, ugrađeni mehanizmi obrane te ih je besmisleno i štetno inhibirati. Tretmani koji potiskuju simptome, a koje tako često rabi službena medicina, mogu biti kratkotrajno uspješni, no oni će neizbježno zakazati u postizanju zdravlja jer takvi postupci nisu fiziološki. Tijelo nam govori da potiskivanje simptoma ne liječi osobu (osim ako izliječenjem ne smatramo kratkotrajni ili dugotrajni nestanak simptoma pod utjecajem kemijskih supstancija tzv."lijekova", kako na to gleda službena medicina). Ne samo da se simptomi vraćaju, već se vrlo često vraćaju u puno jačem obliku ili, što je još gore, ne vrate se isti simptomi, već se jave neki drugi, puno ozbiljniji.