Evo budući da se javljam kad mi je potrebna pomoć, a znam da ču je ovdje sigurno dobiti.....dakle....moj 14godišnjak iliti osmaš neposredno prije jednog sata nastavnice xypredmeta došao je na ideju koju je jeavno i izgovorio da se gurne ormar na ulazna vrata....on rekao, drugi gurnuli.....naravno da je došlo do streki i panike uletio ravnatelj, nastavnica razrednica....dakako tog trena nitko nije želio pruzeti krivicu, ali istog dana moj sin samoinicijativno odlazi ravnatelju i priznaje svoju ideju, ali ne i počinitelja dijela jer smatra da se taj mora sam javiti, a ne da on ispadne tužibaba.....naravno niti sljedećeg dana nitko se ne javlja, moj je čak tog trena i pohvaljen za iskrenost, natavno ne i za ideju (koja je uistinu nedopustiva)..saziva se roditeljski, ali ništa se ne rješava....mada je postavljeno pitanje zašto se takve stvari učestalo dešavaju dotičnoj nastavnici...pitanje njenog ne samo stručnog rada, već i pedagoškog....prošlog tjedna mom sinu je za ideju izrečen UKOR, jednom rječju to što je priznaao da je njegova ideja (ali nije gurao ormar) dobio je jasnu poruku škole i društav..laži i kazna te neće stići!
Da se odmah izjasnim ideja je glupa i po meni ako je već trebalo kazniti onda se trebalo krenuti s opomenom.
Danas me zvala rzrednica i sama u dvojbi i svjesna da budući da nije djete nikakvog problematičnog ponajšanj, dapače veseo, ponekad zapričan, ali nimalo neotesan i bezobrazn.....dakle bez ikakve mrlje u ponašanju...da li je trebala takva drakonska kazna.navodno se mogu žaliti nakon primitka pisma o izricanju pedagoške mjere...ali pitam se kuda to vodi...mislila sam samo možda odgovoriti razrednom vijeću na poruci koju je dobilo moje dijete izricanjem takve pedagoške mjere.
U međuvremenu je samo jedno dijete priznalo da je guralo ormar i dobilo ukor....moji ne želi niti dalje odati (meni je rekao ) ostale sudionike.Inače živimo u maloj, neurbanoj sredini...ravnatelj više sliči likom, dijelom i govorom na direktora kakve seoske zadruge, nego na ravnatelja, nastavnika i na kraju odgojitelja.Ne želi sad da se stekne dojam da branim sina, dapače...ideja i namjera su katastrofa, ali opet ne mogu shvatiti da se to nije moglo riješiti na način bez obilježavanja i stavljanja crne mrlje u procesu školovanja.
Što biste vi učinile u ovakvoj situaciji i kako gledate na izricanje pedagoških mjera?