Evo javljam se sa friškim iskustvom.
Moram pohvaliti Riječko rodilište. Odnos prema rodiljama.... šta reći. Otišla na treći kat i pita me sestra koja dočekuje rodilje, da li imam kakvu želju, da li bi htjela stolčić, epiduralnu, itd.... Ja ostala
. Kad mi nije iz prve pogodila venu, onda se ispričavala,ispričavala. U boxu sam imala ugašeno svijetlo i svirala mi je muzika. Valjda od stresa i euforije sam dobila drhtavicu, odmah se mjerio tlak, temperatura, nudila se dekica. Kako ni ovaj put nisam imala trudove ponudili su mi da ubrzaju stvar sa dripom, rekla sam ne i svi su se odmah povukli. Uglavnom ležala sam tamo satima i čekala da se nešto desi samo od sebe. Naravno moje tijelo je takvo da je trebalo pomoći i dali su drip tek kad sam ja to dozvolila. Nije bilo pritiska da jedva čekaju da me se riješe. Imala sam svo vrijeme ovog svijeta. Nakon poroda, pitali su me da li želim dijete odmah na prsa ili ga smije ići oprat. Ja sam bila van sebe i dozvolila sam kratko pranje samo da dođem do zraka. Uglavnom, uspjeli su samo oprat krv sa malog i dobila sam ga na podoj. Dojila sam u rađaoni!!!!! Uglavnom sve što su radili, bila sam pitana za dozvolu, kad bi babica htjela staviti ruke na mene, bila sam obavještena da ću osjetiti ruke. Ja sam oduševljena. Mogla sam šta oću. Mogla sam se ustati i otići na wc. Mogla sam sjesti. Onaj ko oće i može obaviti prirodni porod (ja sam poslana na porod jer sam imala jako visok tlak već danima, jaku prehladu i djete je točno u terminu bilo plus pet cm otvorena).
Peti kat. Wc sa toaletnim papirom, čisto, uredno, rane od epi se pogledaju izbliza i detaljno, svaka rodilja se provjeri kako doji, bez obzira drugorotka, prvorotka, svaka se savjetuje. Na posjete se jaaaaako pazi radi gripe, mame i bebe gledaju sestre ko kobci. Osjetila sam se maženo i paženo.
Lijepo iskustvo.