zanima me što mislite o ovome.

najprije mali uvod. najbolji prijatelj od mm-a je prije tri tjedna postao tata. s njim smo jako bliski - i ja i mm, ali s njegovom ženom nekako nismo - ja joj se nisam uspjela približiti iako sam neko vrijeme pokušavala, ali je uvijek ostala distancirana. draga je cura, ali je valjda taj tip, zatvoreniji (a možda joj ja ne pašem karakterno).

uglavnom, dobili su prekrasnog, zdravog dečkića koji ima fizički nedostatak - ima dva prstića na jednoj ruci.
e sad, pozvali su nas da dođemo do njih sad za vikend. i dobili smo (od mm-ovog prijatelja) naputak da MORAMO doći s djecom, da se MORAMO ponašati kao da je sve normalno, odnosno da ne smijemo spominjati taj nedostatak kod djeteta. a beba stalno ima zamotanu rukicu, iako nema nikakvu ranu - da se ne vidi.
meni je to skroz nekako naopako, ali sad razmišljam o slijedećem: da li postupiti onako kako je rekao (to uključuje i objašnjavanje juraju da ne smije postaviti nikakva pitanja i sl i zašto ne smije, al' to isto nije problem) i totalno neprirodnu situaciju - barem će meni biti neprirodno i neugodno mi je već od same pomisli na tu posjetu.
ili, nešto drugo?
ne volim baš pametovati previše i dijeliti nekakve savjete, ali opet mi je žao tog prijatelja koji se muči jer u ovom trenutku, uopće ne shvaća svoju ženu i njenu potrebu o skrivanju činjenice da beba ima taj nedostatak. čak nam je rekao da joj je predložio razgovor s psihologom jer mu se čini da ona nekako bebu odbija.
po meni, to je stvarno zanemariv problem. koliko ljudi i djece tijekom života ostane bez prsta i imaju sasvim normalan život. al' nisam pametna kako reagirati u ovom slučaju, pa vas molim za savjete.