što bratu/sestri nikada ne bi ste oprostili?

[pinguica]

Potaknuta temom što ne bi ste oprostili bračnom partneru otvaram ovu anketu. Zanimljivo mi je kao vjerniku čitati poimanje braka osoba koje ne žive vjeru. Da bih objasnila zašto sam stavila anketu što bi ste oprostili bratu ili sestri evo jedan djelić "Pjesme nad pjesmama" iz Biblije:
"Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto!
Slađa je ljubav tvoja od vina,
a miris ulja tvojih ugodniji
od svih mirisa."

Čini mi se kao da je u današnjem svijetu bračna ljubav kao neka niža ljubav od bratske ljubavi. Svakako je jasno da je mnogi smatraju nižom od majčinske i očinske. Ali koliko je niže onda ta ljubav od ostalih ljubavi. Kakva je to ljubav kad su sve druge ljubavi čvršće od nje? (To pitam one koji bi učinili sve za djecu, brata i sestru, a za muža ne). Možda malo provokativno pitanje. Kršćanski gledano odnosno čitajući iz Biblije vidimo da bračnog druga treba voljeti poput brata ili sestre. Ja sam se isto nekad pitala (kad smo bili u krizi) zar ne bih radije bila sestra svom voljenom mužu pa da mi oprosti sve ono što bi oprostio sestri nego žena pa da me grdi za svaku glupost i prijeti rastavom. Također kada sam ja oprostila njegove grijehe sram me bilo pred drugima priznati koje grijehe sam mu oprostila. Da mi je brat sigurno me ne bi bilo sram. Pa evo još citat iz "Pjesme nad pjesmama":

"O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje,
našla bih te vani,
poljubila bih te
i nitko me zato ne bi prezirao."

[Kosjenka]

Samo bi nadodala da nikako ne mogu uspoređivat bratsko sestrinski odnos i muž/žena odnos.

[pinguica]

Samo bi nadodala da nikako ne mogu uspoređivat bratsko sestrinski odnos i muž/žena odnos.

I takve odgovore sam očekivala, ali svejedno me zanima što bi ste oprostili bratu, a što ne, čisto zbog neke moje radoznalosti i usporedbe, možda ispadne i vama zanimljivo.

[leonisa]

ni ja.
kao ni roditelj-dijete.

[Kosjenka]

Pobjeglo.
Zanima me kao si ti zamislila tu anketu, koga bi moja sestra(brat) to zlostavljala mene ili svoju familiju(muža i djecu)?

[Trina]

Nisam o ovome nikad pretjerano razmišljala i sad pojma nemam što da odgovorim. Zlostavljanje nebi oprostila nikome.

A ti si sad postavila stvari da bi mi brat trebao biti bliži od muža. A nije. Ni približno, po ničemu. Jel to nažalost ili nije, pojma nemam. Nismo prebliski

[pinguica]

Pa razmišljala sam da li da stavim da li bi oprostili bratu da prevari svoju ženu i ostavi svoju djecu. Možete i to dodati ako smatrate da vas osobno to zloostavlja. Na kraju nisam dodala da ne bude previše priče samo oko toga jer bi se javili oni koji smatraju da ih se to uopće ne tiče.

[Cubana]

Ništa.
Volim ga, al nije mi ništa draži od MMa. I ništa se ne volim manje u odnosu s bratom nego u odnosu s MMom.
S tim što s bratom/sestrom se može funkcionirati i u mnogo manje intenzivnom odnosu, tj u svim ovim odnosima (osim fizičkom zlostavljanju) mogu sjediti s njim za stolom dvaput godišnje.

[summer]

sestra je moja, od rodjenja do smrti, nisam je birala
muz moze bit muz, a i ne mora, njega sam itekako birala
ljubavi ne mogu usporediti jer su potpuno razlicite
ne znam sto bih joj oprostila, ovisilo bi o situaciji, vjerujem da bih skoro sve osim neke teske izdaje jer fizicko zlostavljanje ne mogu ni zamisliti (mada smo se namlatile u djetinjstvu ), a tesko i psihicko, odvojene smo osobe, svaka sa svojim zivotima
sestrinski je volim i stitim, i vjerojatno bi me najvise povrijedilo kad bi saznala da ona ne osjeca isto i da nekim cinom to izda

edit: da prevari svog muza - mislim da joj ja tu nemam sta oprastati, nisam ja neki vrhovni sud - bila bi joj podrska i savjetodavac ako bi savjet trazila, cak i ako se ne slazem s njenim postupkom

[leonisa]

grijehe koje zaista oprostim, bilo kome, znaci roditeljima, braci, sestrama, partneru, djetetu, prijatelju, sebi (!) nije me sram.
ako osjetim sram, znaci da ih nisam oprostila vec samo gurnula pod tepih uvjeravajuci sebe kako mi je soba uredna i cista iako se tu i tamo o njih spoticem. kad tad cu i pasti. mozda i polomit nos.

[latika]

to je bas tesko pitanje opcenito, jer dok se nenadjes u nekoj situaciji pojma nemas kako bi reagirao i sta si sve spreman a sta nisi spreman oprostiti.jedno je pricati i misliti sta bi, kako bi , a skroz drugacije kad ti se desi neka situacija. ali mislim da bi bratu oprostila sve kad bi me povrijedio a poslije iskreno trazio ispriku!

[Anemona]

Ništa.
Volim ga, al nije mi ništa draži od MMa. I ništa se ne volim manje u odnosu s bratom nego u odnosu s MMom.
S tim što s bratom/sestrom se može funkcionirati i u mnogo manje intenzivnom odnosu, tj u svim ovim odnosima (osim fizičkom zlostavljanju) mogu sjediti s njim za stolom dvaput godišnje.

X
U slučaju narušenih, teških i loših odnosa, lakše je brata gledati 2 puta godišnje za stolom, nego živjeti s mužem svaki dan.

[dorotea24]

Pomalo ste mi smiješni s tim silnim anketama i pitanjima. Ako gledam iz svoje situacije meni su muž i djeca moja glavna obitelj. Onda idu mame, bake, sestre, braće i ostali. Sa svima njima imam neki izgrađeni odnos i znam što mogu očekivati od koga. Bilo kakav "grijeh" oprostila bih prvenstveno svojoj djeci i svome mužu jer su mi najbliža obitelj i jer ih najviše volim. Isto tako sve sa tvoje liste oprostila bih i svojoj mami, bratu, svekrvi. Sva opraštanja napravila bih pod uvijetom da su te ranje nekakva vrasta zastranjenja ili pogreške. Konstantna zlostavljanja, varanja, laganja ne bih podnosila od nikoga, borila bih se za bolji odnos sve dok ta borba ne bi izgubla smisao, odnosno kad bi zaključila da nema šanse za poboljšanje odnosa.

[pinguica]

Nisam o ovome nikad pretjerano razmišljala i sad pojma nemam što da odgovorim. Zlostavljanje nebi oprostila nikome.

A ti si sad postavila stvari da bi mi brat trebao biti bliži od muža. A nije. Ni približno, po ničemu. Jel to nažalost ili nije, pojma nemam. Nismo prebliski

To što sam pisala je samo jedan vid iz jednog kuta , ako je vaša situacija drugačija naravno da možete napisati.

[leonisa]

edit, uleti...
ko sam ja da oprastam prevaru svoje sestre?
ona se nikako ne odnosi na mene i ne uplice me u taj odnos.
ona je i dalje moja sestra, identicna kao sto je bila i prije i nakon prevare.
nije prevarila mene, stoga, mene se tu ni ne trazi oprost. a ni kud.

[pinguica]

Ne znam da li ste gledali film Isus iz Nazareta. Super mi je kad Djevica Marija odgovara ljudima koji su je htjeli uzdizati jer je Isusova majka "Svatko tko vrši volju Božju je njegova majka, brat ili sestra.". Zato sa vjerskog stajališta se može usporediti bratska, majčinska i bračna ljubav. Vjernik bi trebao ljubiti bližnje do te mjere da već dok razmišlja o oprostu razmišlja i kako će eventualno ne opraštanje utjecati ne samo na brata ili muža već i na npr. bližnjeg koji je s njima u braku ili će tek biti. Zanimljivo mi je kako onaj tko ne prakticira vjeru dijeli ljubav na sitne djeliće. Ovo nije kritika, i ja sam tako prije razmišljala, ali sada mi se iz dana u dan šire vidici, samo ne mogu shvatiti kako sam prije bila tako kratkovidna.

[pinguica]

Evo da priznam svoje grijehe. Ja sam udarila sestru nekoliko puta kad smo bile na faksu, ali zato što me toliko psihički zloostavljala da je to bilo nepodnošljivo. Spavale smo u istom krevetu, a nismo pričale jedna s drugom. Kad smo se ispričale jedna drugoj i oprostile to je bilo toliko lijepo da mislim da nikada to neću zaboraviti.

[rosa]

ne znam jesam li ja neka posebna biljka, no ja doista nikad, ali nikad nisam čula da se braća i sestre u odrasloj dobi fizički obračunavaju?


(ne računam priče iz crnih kronika gdje je pijani Jura sjekirom umlatio polupijanog brata Štefa zbog toga jer je šljiva prešla da njegovu njivu i sl.)

[leonisa]

@ pinguica
vidis, meni se cini da bas ti seciras ljubav.
ja volim i ne rzmisljam o tome.
volim i majku i oca. i sestru. i muza. i dijete. i ovo dijete u trbuhu mi.
i sve su to razlicite ljubavi. ni jedna podredjena ili nadredjena drugoj. ni jedna plemenitija ili uzvisenija od druge. jednostavno ljubavi.

izmedju ostalog, kako ti znas tko prakticira ili ne prakticira vjeru?

[pinguica]

vidis, meni se cini da bas ti seciras ljubav.
ja volim i ne rzmisljam o tome.
volim i majku i oca. i sestru. i muza. i dijete. i ovo dijete u trbuhu mi.
i sve su to razlicite ljubavi. ni jedna podredjena ili nadredjena drugoj. ni jedna plemenitija ili uzvisenija od druge. jednostavno ljubavi.

izmedju ostalog, kako ti znas tko prakticira ili ne prakticira vjeru?

hm, zašto misliš da ja znam tko prakticira tko ne prakticira? to sam negdje dala naslutiti? stvarno ne znam, obično ljudi sami kažu pa tako znam

[pinguica]

ne znam jesam li ja neka posebna biljka, no ja doista nikad, ali nikad nisam čula da se braća i sestre u odrasloj dobi fizički obračunavaju?


(ne računam priče iz crnih kronika gdje je pijani Jura sjekirom umlatio polupijanog brata Štefa zbog toga jer je šljiva prešla da njegovu njivu i sl.)

Ma nisam je jako udarila, više ono u afektu sam je snažo gurnula

[leonisa]

hm, zašto misliš da ja znam tko prakticira tko ne prakticira? to sam negdje dala naslutiti? stvarno ne znam, obično ljudi sami kažu pa tako znam

zbog ovog
"Zanimljivo mi je kako onaj tko ne prakticira vjeru dijeli ljubav na sitne djeliće. "

[pinguica]

zbog ovog
"Zanimljivo mi je kako onaj tko ne prakticira vjeru dijeli ljubav na sitne djeliće. "

Ma to sam filozofirala. Vidiš da mi je cijeli post nekako "filozofski", a nisam baš ni toliko pametna ni toliko načitana, ne daj se zavesti sa mojim filozofskim tonom razgovora U biti ova mi anketa i služi tome da nešto saznam, da znam ne bih je ni postavljala

[*mamica*]

Pitanje ti je promašeno od početka do kraja.

Muž je osoba s kojom bih trebala dijeliti kroz cijeli svoj život svaki svoj dan, svaki svoj trenutak, misao, djelo. To je osoba kojoj sam predanija i intimno puno otvorenija nego svojim sestrama i braći. Njemu predajem cijelo svoje tijelo, srce i dušu. S njim postajem JEDNO, a ne sa braćom i sestrama. A pravilo je - kome se više otvoriš i daš, taj te može jače povrijediti. Kome je više dano, više će se od njega i tražiti. Te razine predaje i ljubavi si totalno pobrkala.

I zato me svim navedenim djelima može puno više i jače povrijediti nego braća i sestre.

A nije samo u povređivanju riječ. U pitanju su dom i djeca i svakim tim postupkom on ne uništava samo mene nego i našu djecu i naš dom. Mi imamo odgovornost prema toj djeci, a on tu odgovornost ruši. Brat i sestra nisu odgovorni za moju djecu, niti sam ja za njihovu.

I ako baš hoćeš sa vjerničke strane, brak je sakramenat, svetinja, a bratsko-sestrinska veza nije. On takvim postupcima povrijeđuje taj sakramenat.

I sad bi ti mogla izvaditi argument - e pa kad je već to toliko jača veza, zašto je rušiti svojim neoprostom i odlaskom? E pa baš zbog poštovanja prema sebi, djeci, domu i sakramentu! Da moja djeca gledaju i pate kako tata mamu tuče, vara, vrijeđa i ponižava? Da ja time, skupa sa njihovim ocem, uništavam njihove živote i unosim tugu u svaki njihov dan? Da učim sina da je to način na koji se treba ponašati prema ženama, a da kćer učim patničkom mentalitetu radi kojeg će i ona ulijetati u odnose s takvim muškarcem?

E to je još veći grijeh!

P.S. I da, smatram se vjernikom koji živi svoju vjeru, sa svim svojim usponima, naravno. I to onim koji priznaje i Crkvu i ide u nju.

[mala-vila]

glasala sam za ovo prvo, ali samo zato sto ne mogu zamisliti da me brat fizicki ili psihicki zlostavlja, nismo ni previse bliski

[*mamica*]

Trebalo je pisati u zadnjoj rečenici "usponima i padovima", ups..

[seni]

ne znam, kako vi, ali ja ne gledam ljubav i to bilo kakvu ljubav iz pozicija oprastanja i ne oprastanja. i da budem iskrena ova silina topika sto bi kome oprostili ili ne bi mi je hm, hm....
meni je opcenito taj modus grijeha (a svi smo grijesni) pa oprosta, pa tako u krug, prilicno stran. kao mehanizam vladanja vjerojatno funkcionira, pa tko voli nek izvoli.

u principu sam oprezna (tijelo mi se samo od sebe ukoci) kad sam u drustvu osoba kojima je svaka druga rijec ljubav, zrtva, pa opet bezgranicna i bezvremenska ljubav itd., te sve prsti od silne ljubavi, a nekako ti to izgleda kao neka maska, i svako toliko iz te maske izviri poneka ostrica.

inace, sestrinska i bratska ljubav su sasvim nesto drugo od ljubavi izmedu partnera, i to ne po tome sto bi jedna bila visa ili niza, nego po tome sto sa bracom i sestrama u pravilu ne zivis i ne dijelis svakodnevnicu, a sa partnerom da.

sto se tice dijeljena ljubavi, savjeta, pameti i slicnoga po tome da li je neko ateista, agnostik, nesto trece, krscanin, budist ili nesto deseto, mi je potpuno van pameti (oprostite na nesto jacem izrazu). i uz to uopce ne funkcionira. covjek to sto je, to sto radi, to sto zna, moze i stvara, naprosto mora zaraditi. ne pomazu tu nikakva ogrtanja u razne izme.

pri tom, cisto pragmaticno gledano, ne postoji the ateist, niti the budist (da pojednostavnim stvar) a ako nam netko tu uvjerljivo objasni da smo cvijeta i ja "sadrzajno" klonovi the ateista, a kumpiric i pinguica opet "sadrzajno" gledano klonovi the vjernika, e pa zasluzuje nobelovu nagradu.

pred nesto vremena sam gledala odlican stari film "Rayanova kci". toplo preporucujem.

[prima]

bratu i sestri ne bi nikad oprostila da krenu umišljati razlike između onih koji prakticiraju i onih koji ne prakticiraju vjeru, po svakom mogućem kriteriju

odnos prema zlostavljaču/bolesniku/braku/ljubavi/susjedu/bojama/crvima u kadi/ćenakolu.

ako to ikad krene, odričem ih se

[lisica]

svog brata poznajem oduvijek, znam kakav je, volim ga ljubavlju koja je jednostavno uvjetovana nit je on birao mene niti ja njega. pretpostavljam nakon svega što sam doživjela od njega da bih mu oprostila sve. ne zato jer sam mazohist nego jednostavno zbog svog psihičkog zdravlja. takav je kakav je, promijeniti ga neću, prihvaćam ga, da me povrijedio, šokirao i istraumirao-je, da je MM bio doma u trenutku kad su me njegove riječi pogodile gore od šamara i noge u trbuh, pronašla bih ga i nalupala ko vola u kupusu. Starija sam i sitnija ali ono što je izazvao u meni pretvorilo me u malj.
absorbirala sam, sabrala se, prihvatila da je netko na koga ne mogu računati i hej nisam ni prva ni zadnja koja živi sa tom spoznajom. imati zatrovan odnos sa nekim koga poznajem ko svoj džep mi je besmisleno. oprostila sam mu, ali kako ću zaboraviti Bog dragi zna.

[magriz]

sestra je moja, od rodjenja do smrti, nisam je birala
muz moze bit muz, a i ne mora, njega sam itekako birala
ljubavi ne mogu usporediti jer su potpuno razlicite
ne znam sto bih joj oprostila, ovisilo bi o situaciji, vjerujem da bih skoro sve osim neke teske izdaje jer fizicko zlostavljanje ne mogu ni zamisliti (mada smo se namlatile u djetinjstvu ), a tesko i psihicko, odvojene smo osobe, svaka sa svojim zivotima
sestrinski je volim i stitim, i vjerojatno bi me najvise povrijedilo kad bi saznala da ona ne osjeca isto i da nekim cinom to izda

edit: da prevari svog muza - mislim da joj ja tu nemam sta oprastati, nisam ja neki vrhovni sud - bila bi joj podrska i savjetodavac ako bi savjet trazila, cak i ako se ne slazem s njenim postupkom

potpis
uz dodatak da po prirodi nismo monogamna bića i jednostavno danas volim muža, ali za 10 godina... tko zna...

[krumpiric]

ne znam, kako vi, ali ja ne gledam ljubav i to bilo kakvu ljubav iz pozicija oprastanja i ne oprastanja. i da budem iskrena ova silina topika sto bi kome oprostili ili ne bi mi je hm, hm....
meni je opcenito taj modus grijeha (a svi smo grijesni) pa oprosta, pa tako u krug, prilicno stran. kao mehanizam vladanja vjerojatno funkcionira, pa tko voli nek izvoli.

u principu sam oprezna (tijelo mi se samo od sebe ukoci) kad sam u drustvu osoba kojima je svaka druga rijec ljubav, zrtva, pa opet bezgranicna i bezvremenska ljubav itd., te sve prsti od silne ljubavi, a nekako ti to izgleda kao neka maska, i svako toliko iz te maske izviri poneka ostrica.

inace, sestrinska i bratska ljubav su sasvim nesto drugo od ljubavi izmedu partnera, i to ne po tome sto bi jedna bila visa ili niza, nego po tome sto sa bracom i sestrama u pravilu ne zivis i ne dijelis svakodnevnicu, a sa partnerom da.

sto se tice dijeljena ljubavi, savjeta, pameti i slicnoga po tome da li je neko ateista, agnostik, nesto trece, krscanin, budist ili nesto deseto, mi je potpuno van pameti (oprostite na nesto jacem izrazu). i uz to uopce ne funkcionira. covjek to sto je, to sto radi, to sto zna, moze i stvara, naprosto mora zaraditi. ne pomazu tu nikakva ogrtanja u razne izme.

pri tom, cisto pragmaticno gledano, ne postoji the ateist, niti the budist (da pojednostavnim stvar) a ako nam netko tu uvjerljivo objasni da smo cvijeta i ja "sadrzajno" klonovi the ateista, a kumpiric i pinguica opet "sadrzajno" gledano klonovi the vjernika, e pa zasluzuje nobelovu nagradu.

pred nesto vremena sam gledala odlican stari film "Rayanova kci". toplo preporucujem.

kud ćeš na me, silo nečista.

o ljubavi imam slična razmišljanja.

[seni]

Zato sam tebe i uzela. ti si vjernica. Pingiuca je vjernica. Ali mi se ne doimate jako slicne.
E sad kod cvijete i mene nije mi bas uspjelo, mozda nismo tako razlicite. Ali posto ja ljude ne definiram "izmima" i ne pazim na satu , nisam se mogla sjetiti tko je sad ateist, tko agnostik...

[krumpiric]

ma znam, zezam se
ali da, slažem se s idejom, eventualna (ne)vjera u bog(ove) nikakve veze s karakterom nema
očigledno,

[cvijeta73]

bome i mene si zabrinula, gledam ovaj krumpirić-pinguica par, pa onda seni-cvijeta par, pa si mislim što i gdje sam to napisala da sam odjednom suprotni pol postala za ime sveto

[cvijeta73]

do tvog drugog posta, pala mi napamet jedino zdrava hrana

[seni]

Sto jes jes, nije mi bas uspjela usporedba. Preslicnih smo stavova, ali opet nismo klonirane.
Ali u brzini ti si mi prva pala na pamet, kao ateistkinja.
A sto se tice hrane, mislim da bi se i tu slozile. Jedes zdravije, nego sto mislis.

[SikaPika]

he he, kad moj brat kaže za svog sina - ma da je Al Capone, moj je, uvijek ću stati uz njega
takva sam ja u odnosu prema svojoj obitelji, i svađamo se i mirimo, i različito mislimo, kao da nemamo iste roditelje, i različito živimo
ali, kad mi je obitelj u pitanju, koliko god sa sestrama i bratom nisam bliska kao oni koji su s njima odrasli, uvijek bih stala uz njih i ne znam što im ne bih oprostila
pinguica je na početku spominjala - biste li oprostili da brat prevari ženu, tuče dijete ili što već... pa da napravi takvo nešto, tko sam ja da mu opraštam, prvo bih pričala s njim, pokušala utjecati na njega, pomoći im, a ako ne bi pomoglo, pa neću ga se valjda odreći zbog toga, to sigurno ne bi popravilo situaciju
kao što sam već napisala u topicu o tome što bih oprostila/ne oprostila partneru, isto ću napisati i ovdje, bratu i sestrama bih sve oprostila (ali ono, baš sve), osim da mi namjerno naude djetetu, s tim ne bih mogla živjeti - no, na sreću, svi ju obožavaju pa s tim nemam problema

i da, kad smo kod bratske, sestrinske ljubavi prema partneru
ne znam kako vama, ali meni je uz dijete MM sve na svijetu, i ljubavnik i prijatelj i brat, s njim dijelim sve
recimo, partner ostane invalid, dakle, iz nekih razloga vam više nije ljubavnik, što preostaje nego bratska i prijateljska ljubav, agape jer, erosa više nema

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljubav

[pikula]

odličan link sp

[mamasch]

Moja sestra se prema meni jako ružno ponijela, možda ću i detaljnije opisati, samo iskreno ne znam odakle bih počela.
Radi toga ne razgovaramo već par godina a živimo udaljene par stotina metara zračne linije, ne razgovaram ni sa mamom s kojom moja sestra živi, moja djeca ne viđaju baku ni tetu, zbog toga događaja živim u podstanarstvu i jedva spajam kraj sa krajem.
Jedna jako ružna epizoda u mojem životu. Kao čovjek, sestra i kćer dala sam sve od sebe da sačuvamo odnos, i nisam uspjela.
Srećom svjesna sam da sam učinila sve što je u mojoj moći, nemam grižnju savjesti.
Ne znam kakav je san moje sestre, jedine koju imam, ali ja mirno spavam.

Nikad joj neću oprostiti sebičnost i egoizam kojeg je pokazala, na štetu našeg sestrinskog odnosa, odnosa mene i naše mame, moje djece u njihovih bake i tete...
ma ne znam više kako bih komentirala
jako ružno

[Bodulica]

Stvarno ne znam odgovor na pitanje.

Imam 8 godina stariju sestru koja mi nikad ništa nažao nije učinila, naprotiv...samo dobro.

To ne znači da se svaki put slažemo oko svega i da jedna drugoj i ne uputimo koju kritiku, ali ne mogu zamisliti situaciju u kojoj ne bih s njom komunicirala. Mislim da bi mi srce od tuge puklo.

[SikaPika]

da, i meni bi srce puklo
ne znam, brat i ja smo baš imali i teških epizoda, kojekakvih prigovaranja..., no opet, ništa od toga nije tako strašno
on voli reći da smo ljudi bez karaktera pa se ne znamo ni ljutiti jedni na druge
ako se oko nečega porječkamo, onda se sanjamo i nikada ne pustimo da prođe duže vrijeme da se barem ne čujemo
i onda uvijek netk ood nas dvoje krene, e buraz, je l' se ti šta ljutiš?

[mamasch]

Na žalost nije se radilo o porječkanjima, nesporazumima, nervozi i sl, nego o perfidnom petljanju u moju obitelj, o vrijeđanju MM-a, našeg odnosa i odgoja naših blizanaca, o nagovaranju moje majke da pod argumentom "da mama želi svoj mir, pod stare dane" (do tada su obje žvjele u kući mog tate) mene i moju obitelj izbaci iz kuće i da se njih 2 usele u taj stan, o tome da je zbrisala 3 mjeseca na more i ostavila mojoj mami prljav posao mojeg iseljavanja bez pokazivanja dobre volje za dogovorom u kući u kojoj ima mjesta za 3 obitelji (a sda u njoj žive samo njih 2), o tome da niti jednom nije pitala imamo li se gdje preseliti i kako ćemo to za dvoje male djece izvesti, o tome da sam slučajno u hodniku, kasno navečer čula rečenicu "Oni (ja i moja obitelj) ti se žele uvaliti, iskoristiti, ne smiješ im to dopustiti, moraš se za sebe pobrinuti, a pri tome ćeš se pobrinuti i za mene". Tu rečenicu neću zaboraviti dokle god sam živa, dan danas me boli srce kad se toga sjetim. Otkako sam se odselila nijednom nije nazvala i pitala gdje smo i kako živimo, nijednom nijea zvala da čuje kako su joj nećaci. A do te epizode sve je bilo "divno i krasno" i baš sam pomislila da imam dobar temelj izgraditi lijep odnos sa svojom starijom sestrom, kao dvije odrasle žene. Ona nije udana, navodno ima dečka, za kojeg sam čula da povremeno živi sa njom i mojom mamom.

[gumbek]

Kod mene je situacija slijedeća: Brat i ja smo posve različiti ALI mislim da je naša mama to vrlo brzo shvatila i cijeli život slušamo nas oboje kako je vrlo važno da se nas dvoje poštujemo,volimo i da si opraštamo,jer kad nje više ne bude mi ćemo ostati...I tako lijepo mi i funkcioniramo.Dali zbog maminog "tupljenja" ili smo jednostavno takvi,nemam pojma.
I zapravo mi je super što kad je "gadno" mi smo skupa i složni a ako se svađamo,svađamo se oko gluposti tak da to jako brzo prođe.
U mojoj situaciji mislim da bi mu oprostila sve,ali obzirom da mu nemam kaj oprostiti i da mi nije radio ništa nažao,ne znam dali bi drugačije razmišljala da je suprotno.
Zapravo sam jako sretna što ga imam i što međusobno znamo da možemo računat jedno na drugoga.
Za barem 50% sam sigurna da je bio majčin utjecaj topline i zajedništva koja danas zrači bratovim i mojim odnosom.

[Pinky]

u pravilima filozofskog stoji da će se topici otvoreni kao ankete odmah ključati.
ne vidim da se ključaju.

[Pepita]

Nisu nas još uhvatili

Ja zaista nemam pojma što bi komentirala.
Nekako sam s bratom ok, uvijek smo oboje pazili da se ne dovedemo u situacije koje su bespotrebne.
Rađe neki kompromis odmah na početku. Nekad ja povučem više, nekad on.