Kako ste zadovoljni gimnazijama u koje ste upisali djecu? Čini li vam se da je još gore nego kad smo mi išli? Vidim da se umjesto rasterećenja i dalje inzistira na gomilama detalja, teško je profesorima, djeci i roditeljima. Nije baš normalno da su djeca te dobi, kad ih lupa pubertet, sedam i više sati na nastavi, pa još uče 3-4 sata i nakon svega dobiju jedva dvojke. Očito je da ih u školi ne uče učiti i da među probranim odlikašima koji su osnovnu završili s 5,0 ne bi smjelo biti toliko loših ocjena. Testovi su opsežni, vrijeme kratko jer moraju biti kratke probjere, sve je protkano sa stresom i samo vrlo jake osobe to uspiju savladati. A što je s djecom čiji roditelji ne znaju pomagati niti imaju novca i volje za instrukcije? Oni su zasigurno osuđeni na neuspjeh jer im školstvo ne nudi dodatnu pomoć. Postoji i jedna ružna navika da se nastoji dokazati kako su osnovnoškolske ocjene darivane i neadekvatne a rad tih profesora omalovažiti. To je ružno. Isto to rade i profesori od 5. razreda osnovne koji žele smanjiti trud učitelja razredne nastave, a ovi pak rad odgajatelja u vrtiću i tako u krug. Nije naravno, pravilo ali je često.