Nisam mislila da napisem pricu. Napisala sam je na m&b forumu, jer tamo moderiram, ali nakon sto mi se javile neke cure odavde, a jos i kada sam se sjetila koliko jos cura se bori sa endometriozom, povisenim FSH, ranim klimakterijem, koliko je cura/parova koje su prosli vise od 5 godina da dodju do najvece zelje u zivotu, odlucila sam da malo modificiram pricu i da je objavim i na ovaj meni jako drag forum.
***
Ukratko trudna sam, nakon 5 godina borbe, nakon 2 spontana, 2 biokemijske, puno neuspjelih postupaka, nakon anovulatornih ciklusa, nakon ranog klimakterija dijagnosticiranog sa 28 godina, nakon endometriozom, koja je laparoskopski sredjena samo na 6 mjeseci, pa se onda opet pojavila, nakon puno neprospavanih noci, pogleda od kojih se cita samo tuga, nakon tisine u stanu koji djelimo ja i mm, nakon...
Prosli smo i obradu za posvojenje i bili na listi cekanja...
sve dok 30.11.2008 neki no name test, rano ujutro nije pokazao II, a sljedeceg dana je clear blue oznacio sa + da ispod mog kuca srce mog SF cuda, kako ga nazivam, jer su svi ljecnici meni rekli da ako ja prirodno zatrudnim bice to ravno znanstvenoj fantastici.
***
ovo je prica, sorry sto je duza.
nakon neuspjelog postupka u listopadu, odlucila sam da me nista vise ne zanima, vec da cu odmarati do puta u Beogradu na konzultacije za postupak kod prof.V.
Mm je bio na putu veci dio mjeseca, ja sam sedjela sama kuci, surfala na netu, radila neke svoje poslove i tjesila sam se da ce beba biti sa nama nakon postupka u Beogradu. Pomalo sam promjenivala nacin misljenja, radovala se suncu, setnjama, pricama koje sam citala, pokusala da promjenim svoj nacin vidjanja svjeta.
Doktorica mi je predlozila da uradimo folikulometriju, ali sam joj rekla da necu i da cu odmarati, jer sam se ranije emotivno slomila. Mm-u sam rekla da necu nista preuzimati vec da cu odmarati. Prosao je veci dio ciklusa, negdje oko 33 dana skuzim da nisam dobila, ali nista ne kazem. Mm opet na putu, prosao i moj rodjendan i zelje koje sam zazeljela pocela sam pomalo shvatati da je mozda to to. Bolio me strasno cir (kazu da je normalno zbog povisene razine hormona koje iritiraju zeludac) i mislila sam na napad cira. Onda nakon nekoliko dana kako imam strije na grudima primjetila sam da su mi potamnjele i bojala sam se da nisam se udevljala. Kupila test, ali sam ga cuvala.
30.11 bila je nedelja rano ujutro sam ustala i napravila test. Nisam nista mislila samo sam se molila da je pravilbno uradjen, za jednu minutu sam vidjela II crtice. Te osjecaje ne mogu opisati - drhtanje, smjeha, suza, suza, smjeha i drhtanja... uspjela sam tipkati mm-u sms i ostala sam na podu kupaone. To je bio moj dan. Ja i bebica, moje SF cudo, kako sam je nazvala. Jer poviseni FSh, rani klimakterij, endometrioza, anovulatorne cikluse nisu kandidat za prirodnu trudnocu. Nisam se bojala, ali sam se dogovorila sa bebom, da mora biti sve ok. Zaboravila sam proslost, poceo je novi dan, ja i nasa bebica.
Racunala sam koji je termin i uredno cekala 8tj. za pregled. nisam nikome rekla, jer zbog proslosti sam htela da to bude sigurna vijest. Zato se nadam da se necete naljutiti sto sam dugo krila od vas.
ipak su prosle 5 godine duge i mucne borbe za bebu, a ja vise nisam imala snage za nista drugo.
Dani su prolazili ljepo, promenjivalo se raspolozenje, grudi su me boljele, bujale, malo me jajnici rastezale, uspjela sam izljeciti i nekoliko zuba, dobila i suncani iscjedak, sve simptome kao po knjizi.
nisam mogla da vjezbam jogu, samo sam ujutro mogla maziti trbuh i pricati sa bebom.
mucnine su poceli od prvog dana, 24 sata non stop.
ne povracam, ali osjecam ih, evo i sada dok pisem.
23.12 smo otisli na prvi pregled...
srce koje kuca, moje suze i smjeh, nasmjesena doktorka koja kaze Nosi je sa srecom, predivna bebica, u idealnim uvijetima, mm koji me gleda kao da me prvi put vidi, ja koja ne znam sta da kazem...
nakon toga smo otisli kuci... nasi roditelji nisu znali kako odreagirati. dala sam im cestitke koje sam rucno izradila u bebicino ime, bilo je smjeha, suza, pazili me, kao...
meni je sve kao u snu...
danas smo 11tjedan + 2 dana, cekamo sljedeci pregled, i pomalo se bojimo dali je sve ok, ali kazu da je to normalno.