To nije skolarina, nego participacija za opremanje i odrzavanje instrumenata.
To nije skolarina, nego participacija za opremanje i odrzavanje instrumenata.
Kod nas je 200kn, za drugo dijete 100, trece i dalje besplatno. Plus najam instrumenta ( ako ga unajmis) 50kn mjesecno.
Kako to ide s unajmljivanjem instrumenta? Dijete zaduzi instrument i onda ga ima do kraja godine ili...? Treba li za flautu kupiti usnik?
Moj je školski instrument imao kod sebe sve dok ga nije razdužio. Znači, ne samo do kraja godine, nego i preko ljeta (za taj period nismo plaćali participaciju).
forka i aleksandra klinci idu u državnu školu ili privatnu
Na upisu se plaća 100kn. To znam sigurno jer sam ja to platila. Nakon toga mjesečno određeni iznos plus 70 kn instrument. Taj određeni iznos je prije par godina bio 120kn. MM skuplja te uplatnice pa ne znam jel još uvijek isti ili je koju kunu viši. Možda je sad i 130 kn.
Upadam kao totalni padobranac
Od kojeg razreda pocinje OG skola?
Iva ima privatnu poduku klavira vec neko vrijeme, ali glazbena je u planu.
Isto me zanima postoji li u glazbenoj mogucnost preskakanja razreda?
jelena "državna"
opet izražavam čuđenje
kako je nekom 120-130, nekom 150, nekom 200 kuna
isti grad
jedno dijete
ne kažem da je tih 200 kuna puno
to je stvarno simbolična cijena
ali opet mi nije jasno kako je nekom više nekom manje
opet ću ja, ko maksim po diviziji, zašto ja plaćam 200?
i upisninu sam platila 200 kuna
ma ne pitam tebe, to ja nako retorički
al kao da je marenda u jednoj školi u zg 15 kuna a u drugoj 20
nema mi logike
Možda je rješenje u ovome: s obzirom da taj iznos nije školarina, nego participacija za opremanje i održavanje instrumenata, a pretpostavimo da škola u koju ide moja m. ima puno više učenika nego škola u koju ide tvoja V., možda je logično da ovi kojih ima više plaćaju manje?
Premda, ako ima više učenika, trebalo bi biti i više instrumenata, pa bi nekim reciprocitetom trebali plaćati isto...
Stvarno ne znam
čokolada, imaš li onda savjet?
dakle ona sada ide kod jedne profesorice 2x tjedno. Ja imam jako veliko povjerenje u tu ženu i zadovoljna sam kako radi. Iva je presretna i uziva u svakom satu. Doma svira puno i najomiljenija igracka joj je klavir.
upravo je krenula u prvi. I sada nisam sigurna sto napraviti? hoce li joj stetiti sto vec ide na poduku? ocito da se sada vise za ovu godinu ne stignemo upisati u GS.
ja sam ostala negdje u oblacima uvjerena da glazbena pocinje tek sa 2 osnovne i nisam previse istrazivala.
Svaka skola moze samostalno odluciti (skol.odbor) o visini participacije.
Anatom, nikamo vam se ne zuri. Upisite je dogodine i bit ce vrlo napredni prvašić. Samo ce nastaviti gdje je stala. Solfeggio je ionako grupni, pjevat ce i brusiti intonaciju.
Mislim, moze u 1.r. hospitirati i 2.r.solfeggia, pa na kraju godine poloziti 1. i 2.r.klavira i silfeggia, ali ne vidim razlog jer je glav.predmet u individualnoj nastavi, a ogš ionako traje 6 g.
Posljednje uređivanje od čokolada : 09.09.2015. at 23:27
Moj sin je krenuo u glazbenu paralelno s 1. osnovne (tako se nekako poklopilo), ali nisu ga htjeli upisati na solfeggio jer da je premali (iako je i za običnog prvašića bio prilično napredan).
Ja nisam inzistirala jer mi je pasalo da u 1. razredu nema previše obaveza, išao je samo 2× tjedno na instrument, svirao i napredovao svojim tempom.
Nakon te prve godine je ponavljao 1. razred glazbene, iz formalnih razloga (tako su mi objasnili). I tek tada je upisao i solfeggio. Znači, u 2. razredu redovne škole.
Na kraju on više ni sam ne zna u koji razred ide ali nije ni bitno. Samo ne znam hoće li nam se ti "formalni razlozi" kasnije obiti o glavu (načula sam nešto da se ne smije ponavljati razred više od jednom, a on će i ovako glazbenu završiti prije nego redovnu školu, pa će opet biti nesklad u godinama, a vjerojatno će htjeti u srednju). Vidjet ćemo... računam da je nastava instrumenta ionako individualizirana, pa će njegova profa već imati neki prijedlog za njegovu situaciju.
Ali još je i bolje ako ne krene u srednju paralelno. Akademiju uvijek moze ranije upisati ( uđe u kvotu nadarenih bez mature), a ako ne ide na MA, onda ranije zavrsi srednju glazbenu i u miru vozi dalje svoju srednju školu.
Nekako sam i sama sklona takvom razmišljanju... doduše, vidim da u našoj školi profesori teoretičari više vole da im u sredju dođu "pravi" srednjoškolci, ali to ne znači da sprečavaju upis mlađima, a osim toga, ne bih mu htjela priuštiti dvije mature u istoj godini, bez obzira na kasnije planove.
da li na prvi sat blok flaute treba nositi i flautu?
imali smo neke zavrzlame sa terminom, i na kraju svih pregovora zaboravili to pitati profesora
ako treba, gdje kupiti?
Update: pitala sam prije ljeta za srednju glazbenu u Školi za primijenjenu umjetnost u kombinaciji sa srednjom glazbenom. Moj sin je na sreću odustao od ideje (dobio je insiderske informacije koje su ga uvjerile da ima i boljih kombinacija) - ja odahnula...
Našao si je novu zanimaciju - tečaj glume, odnosno dramsku radionicu, tako da je za sada glazbena škola završen projekt. Osnovna je gotova, u srednju ne ide. Ali bilo je super dok je trajalo.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.09.2015. at 11:55
U pravu si... ta škola može jako ograničiti izbor zanimanja, ali čini mi se da su ovakvi genijalci su rijetke ptice među glazbenicima jer dijete koje završi glazbenu školu uz osnovnu obično nema problema sa savladavanjem gradiva. Ne mora sve biti za peticu, ali četvorka je sasvim u redu. Čak i ovaj moj koji tvrdi da je to teško ima petice iz matematike. Ostali predmeti su još manji problem - ne moraš imati prosjek 5.0 za neku običnu gimnaziju.
Istina.
Doduše, znam srednjoškolce koji su se na pola puta prebacivali iz gimnazije u glazbeni razred jer su im gimnazija i srednja glazbena istovremeno bile prevelik zalogaj. U pravilu se radilo o izuzetnim talentima za koje je bilo jasno da će im glazba biti profesija, pa su si malo olakšali srednjoškolski život (i omogućili, npr., završavanje dva razreda u jednoj godini). Ali i oni su počeli s običnom gimnazijom, pa se prebacili s nekih 16, 17 godina.
Pa čuj, kakva je situacija sa zapošljavanjem - ne bi me iznenadilo da se počnu baviti i time: jedan je dušu dao za sviranje, a drugi se kuži u razglase i kompletnu logistiku...
A sad ozbiljno - moj stariji namjerava upisati FER, mogao bi i te kako profitirati s tim znanjem iz glazbene ako se bude bavio audio tehnikom i sustavima. Za mlađega je vjerojatnije da bi mogao baš svirati...Nikad ne znaš koje sve vještine i znanja mogu dobro doći. Da baš ništ ne unovče - za rođendanske fešte lepo se vidi kad znaš na nečemu zasvirati.
Imam pitanje za mame čelista:
A. je ove godine krenula na violončelo, zasad je još vrlo entuzijastična za vježbanje, ali se živcira kad joj ona noga (ili kako se već zove) klizi i pomiče se, bez obzira da li je stavi na parket ili na tepih. Ne planiram izbušiti rupu u parketu kao u glazbenoj, pa me zanima kako ste riješili problem klizanja. Znam da imaju nekakve pločice koje se mogu kupiti, ali bih htjela skupiti ideje za improvizirana rješenja, tipa daščice za parket i sl.
Marija, obicni stari kožni remen, isčupa se on igla koje se provlači skorz rupice. Jedino kopča mora biti dovoljno velika da se moze staviti na nogu od stolice. Ili se i kopča slomi a umjesto nje rovuče komad užeta koje se veže oko noge stolca.
Drugo rješenje, komad drveta se probusi bocno, provuče se kroz njega uze koje se veze ono nogu stolice. a na drvetu se ubuši nekoliko udubina.
Ne bih preporučila remen, jer će se taj s vremenom raspasti. Probajte improvizirati daščicu s nekoliko rupa (tj. udubina, ne moraju se rupe izbušiti do kraja), koju ćete remenčićem vezati za stolac (uvijek za lijevu nogu!). Dobro je ako na daščicu s donje strane zalijepite gumu, da se ne kliže po parketu.
Mi nismo baš bili skloni improvizaciji, pa smo daščicu kupili u "Melodiji", i već ga 4 godine vjerno služi (ne samo njega, nego i druge čeliste koji na produkcijama zaborave svoju daščicu doma ).
Ako ipak kupujete, uzmite svakako daščicu s remenčićem, ne onaj "cello stop" (samo gumeni čep). Ne znam u čemu je fora, ali kod nas u školi nitko ga ne koristi, i profa preferira daščicu koja se pričvrsti za stolac.
Marta, tanja, hvala puno! Za početak improvizacija, a ako je bude držao žar, kupujem pločicu.
Njeno čelo ima taj gumeni čep, ali to je niškoristi, kliže se i s njim i bez njega.
Taj gumeni čep na vrhu čela služi samo za zaštitu nogice, ne i kao protuklizna mjera.
Kad sam spominjala "cello stop", mislila sam na nešto ovakvo. Kako rekoh, bolja je daščica koja se pričvrsti za stolac, jer se time usput i regulira pravilno sjedenje, što je jako važno kod početnika. I nemojte čekati da vidite bude li je držao žar, jer će vam izbušiti parket u ekspresnom roku
Moj se namučio s pravilnim sjedenjem, i još uvijek ga treba nadzirati. Ljetos mu je na seminaru profesor gledao držanje i komentirao "da ja tako sjedim, završio bih u bolnici"
Da, drvo je najbolja opcija. Samo što smo mi napravili dasku, a ne daščicu. Koja je prevelika za nositi na orkestar, pa smo na kraju kupili malu s remenom.
A. ima u ponedjeljak prvi nastup s dvije skladbe. Drzite fige, meni ce biti veca frka nego njemu.
Riješila sam improvizaciju, spajalica me opskrbila s materijalom iz podruma i stvar super funkcionira, izdržat će dok se ne zaputim po trgovinama.
Martina, kako je prošlo?
Nego, koliko često (ili rijetko) vaši klinci imaju produkcije?
Kod mog sina zadnje dvije godine uopće nema produkcije za sve učenike kod njegovog profesora; prošle godine nije navježbao dovoljno dobro za HPM, pa nije nastupio niti jednom. On nema dovoljno jaku unutarnju motivaciju, a bez vanjske mu je entuzijazam jako splasnuo, jedva sam ga nagovorila da izdrži još jednu godinu (dodatni šlag na tortu mi je to što D. i A. ne idu u istu glazbenu školu).
meni se čini da je to problem i mojoj kćeri
ta motivacija
idući tjedan će imati produkciju i to je prva ove godine
obično budu 2-3 godišnje njihovog odjela
mislim da bi trebalo više
Dosta često. Ali ovisi o fazi - ako se spremaju za natjecanje i sl., onda imaju prosviravanja programa skoro svaki tjedan. Samo što to i nisu "prave" produkcije, onako sa isprintanim programom, publikom koja sjedi na svojim mjestima i sl.
U pravilu skoro svaki mjesec ima bar nešto.
U prvom razredu, kad su se stariji učenici spremali na natjecanje, profa je ciljano zvala A. i još jednog prvašića na ta njihova prosviravanja, gdje su svirali jednostavne pjesmice, tek toliko da nešto odsviraju. U stvari ih je time privikavala na nastupe, pa kad su iduće godine došli ozbiljniji programi i nastup u HGZ-u, nije bilo problema s tremom i sl. Mislim da je to dobar pristup, i da je za djecu dobro da što više nastupaju, i zbog motivacije i zbog samokontrole. Da ne govorim o slušanju starije djece (o tome sam već pisala), od kojih se također puno može naučiti.
Kod nas je to jednom u polugodištu. A prvu godinu smo imali profesora koji nije imao nijednu produkciju. Pred kraj godine je nešto najavljivao no izlika mu je bila da nije našao prostor, a zapravo se spremao u penziju pa je usporio ritam.
to je super, kad su često produkcije
djeca imaju motiv za vježbanje
razbijaju strah od nastupa
ja sam nezadovoljna što je kod nas to tako rijetko
s tim da moja svira na svakoj produkciji
ne sviraju svi
Nisam napisala da su to ko nas roditeljski sastanci i sviraju svi, par puta su svirali i kao gudački orkestar. Ove godine je taj gudački orkestar rasformiran i većina ide na zbor.
Nisam napisala da su to ko nas roditeljski sastanci i sviraju svi, par puta su svirali i kao gudački orkestar i pojedinačno. Ove godine je taj gudački orkestar rasformiran i većina ide na zbor.