Bili smo prošli vikend u Zadru.
Doputovali bez problema, ali navečer, frka...
Moja Mia u plač. Hoće doma, hoće baki, s njom bi se igrala...
Zaspala je brzo jer je bila preumorna. Ujutro na brzinu spremanje na plažu, malo kupanja i ubrzo ponovo plač... hoće doma. Do naveče dobila temperaturu. Subota čitav dan spuštamo temperaturu, nikakvih drugih simptoma viroze, bolesti bilo čega osim "HOĆU DOMA" ...
U nedjelju stigli doma, došla svojoj baki, a temperatura nestala bez traga...
Zar joj je bilo toliko ružno, ili joj toliko fali baka (ide u vrtić, nije s njom stalno)? :?
Zar moramo čekati da odraste pa da idemo na ljetovanje ili je slušati kako plače?
Ima li tko sličnih iskustava?