antirecesijske mjere u vasem kucanstvu

[Lili75]

Thanx Nano. Za te iznose mogu skuhat varivo, al volim da jedemo raznoliko, pogotovo da i djeca jedu crveno meso i bolju ribu, a bome i voće i povrće.
Za sutra imamo jeftini ćušpajz:mlade zelene mahune (domaće iz St, dala frendica eto uštede haha), krumpir, pureći zabatak (na kockice izrežem meso).

Al bome dan poslije treba i nešto malo jače haha rastu, razvijaju se djeca i troše,a bome i mi starci se trošimo, ne razvijamo

Meni isto nije baš najjasnije ovo mjesečno odvajanje prije registracije ili nakon, to svejedno ispadnu rate ??!!može pojašnjenje. Sad mi cilj postaje upitan

Što se tiče štednje, tu koristim svog kviska (čitaj: MM).

[Lili75]

Peterlin, Nano, al i ta opsesija i strah da se ima za crne dane nisu baš dobri šta ne?najbolje neka zlatna sredina. Trošit prema svojim mogućnostima ili uprihodit više
I imat nešto sa strane.

[Lili75]

Meni nije bed ni tabu javno posati na ovoj temi, moguće da nekima je. Samo sam vas htjela priupitat koliki vam je mjesečni trošak za hranu za vašu obitelj (nas je 4).

Da vidim jel tu ima prostora iako mi se čini da tu ima najmanje prostora za kresanje.

[Tanči]

Ja se ne zamaram štednjom.
Štedi muž (Kvisko)
On ima novca ko u priči.
Ja uglavnom potrošim sve.
Na dijete, psa i hranu.
Hrana mora biti kvalitetna jer i muž i kći i ćuko moraju dobro i kvalitetno jesti.
Uglavnom nabavljam sa sela i platim koliko treba.
Frizeru idem dvaput godišnje.
Farba me kći.
Depiliram se sama. Nokte uređujem sama. Stopala isto. Kupila sam si na snizenju u DM- u Scholl rašpu za stopala i to je zakon.
Naočale naručujem sa Zenni optical i to nam je ogromna ušteda.
Jedino kaj trošim na sebe je članarina za teretanu, dvije/ tri masaže mjesečno i poneka ulaznica za bazen.
Nitko od nas ne puši.
Cigarete su znatan trošak, vidim po frendici.
Sad smo u procesu nabavke auta za kći i troškovi ne bi trebali biti veliki ( tako mi je moj šparni muž objasnio) jer auto bude tri godine star i iz Njemačke.
Gorivo ću plaćati ja.
Odjeću sebi ne kupujem.
Muža, koji se zdebljal 25 kg od terapija, sam opremila na sniženjima.
Još mu moram kupiti cipele za kišu jer su stare koma.
Kći je gotovo sve knjige za faks nabavila rabljene i platila trećinu cijene novih. Samo smo jednu knjigu kupile u knjižari.
Sad slijedi adaptacija kupaone.
Sve za keš jer moj muž ne voli rate.
I nema ni potrebe za ratama.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[sillyme]

Platiti beskamatno osiguranje je financijski jednako kao skupiti unaprijed pa platiti (osim što se obično dobije mali popust). Ali je malo teže izdržati jednu godinu kad istovremeno plaćaš ratu i skupljaš za iduću godinu. Tako da mi se to ne čini baš nekim hitnim taskom u osobnim financijama. Izlazak iz minusa da, jer su kamate velike.

Ja sam isto otišla u duuuboki minus kad smo kupili kuću ali ne za opremanje nego za polog/učešće jer nas je banka zeznula s procjenom pa smo puno trebali nadoplatiti u gotovini. Tako da se štedilo na većim izdacima (npr laminat umjesto parketa, ikea ormar umjesto ugradbenog po mjeri, platili prodavatelju da ostavi kuhinju (isto na rate ) umjesto da radimo novu po mjeri, ostavili smo originalne pločice i nismo renovirali kupaone itd, kupila sam i dio namještaja u kafuland/lidl i sl dućanima... nakupilo se toga). I uzeli smo porez na 24 rate, s tim da sam rješenje čekala 6 mjeseci - taman da izađem iz minusa jer sam imala taj mjesečni trošak manje.

A inače, nije bilo nešto specijalno komplicirano, samo sam jednostavno par mjeseci kupovala apsolutno najnužnije (hrana i dječja odjeća) - ostalo nula. Naravno može se to dići na još viši nivo npr. kuhati isključivo po planu jeftine/akcijske namirnice, ne jesti u firmi, ne pit kave, svaki komad odjeće kupovati isključivo na akcijama - no spram ovih velikih troškova to bi me sve skupa za 6 mjeseci samo koštalo da možda 1 mjesec kraće sam u minusu, a kvaliteta života bi mi bila puno lošija, pa smo nastavili po starom... Da sam vidjela da se minus ne zatvara naravno onda bi išla u tom smjeru.

[Peterlin]

Peterlin, Nano, al i ta opsesija i strah da se ima za crne dane nisu baš dobri šta ne?najbolje neka zlatna sredina. Trošit prema svojim mogućnostima ili uprihodit više
I imat nešto sa strane.

Jednom davno pala mi je šaka odlična američka knjiga Investing From the Heart https://www.amazon.com/Investing-Hea.../dp/0517584956

Između ostalog, u njoj piše da bi čovjek trebao uvijek imati sa strane ušteđevinu da preživi 6 mjeseci bez prihoda. Visina ušteđevine ovisi o rashodima - treba imati za hranu i režije dok tražiš drugi posao.

S druge strane, nekako u to vrijeme dobila sam priliku u firmi kupiti i nešto dionica. Kad sam ih otplatila, godinama sam imala pristojan prihod od dividende (recimo, jednu i pol plaću godišnje). Druga je priča kako je to završilo - dionice je matična firma otkupila. I tu nismo mm i ja ostali gole zadnjice, iako bi mi bilo draže da su mi ostale dionice. Nije bitno za priču... Imam još nekih dionica, ali puuuno manje nego prije nekoliko godina. Nije to moj izbor, ali sad me nekako strah ulagati na taj način. Radije bih kupila nekretninu.

Što se štednje tiče - to je batina s dva kraja. Treba prvo poraditi na prihodima (povećati kako god se može), a onda smanjiti troškove na razumnu mjeru.

Nisam stara, ali dugo pamtim. Isprobala sam i kupovinu i prodaju nekretnina, višestruka preuređenja, kupovinu auta (više puta) i ovo i ono... ništa pretjerano. S druge strane, uvijek imam tu lovu za preživjeti 6 mjeseci, jer nikad ne znaš što se može dogoditi. Ne mislim da nužno trebam ostati bez posla (iako je to u današnje vrijeme sasvim moguće i događa se mnogima), aliiii štajaznam - imam dvadesetak godina star bojler za etažno centralno i na štednji stoji lova koja treba za zamjenu istog, jer je realno očekivati da se može pokvariti. Ne isplati mi ga se mijenjati dok još radi (peripetije s dimnjacima) pa za sada duramo ovako, ali mislim na to. Eto, to je samo primjer. Djeca su mi poodrasla i uskoro će im trebati ili početni kapital ako budu htjeli vlastiti biznis ili nekretnina ako se budu htjeli odseliti. Imam stambenu štednju. Moje životno osiguranje razvezat će se za dvije godine. Nikad nisam držala sva jaja u istoj košari, jer sam u mladosti rano naučila da treba zadržati ponekog asa u rukavu. MM nije s tim toliko opterećen, ali s razlogom - od njegove strane obitelji u našu kombinatoriku ušla je naslijeđena nekretnina, pa smo se spasili stambenog kredita. Svemir ima svoje razloge. Nakon dvadesetak godina podstanarstva, ja sam odahnula. S druge strane, trudim se djeci objasniti kako to funkcionira i što treba cijeniti. Za sad ide ok. Prije nešto godina moj E. se zaprepastio kad je vidio hrpu eura na stolu - kupovali smo garažu od susjede za gotovinu, jer je njoj tako odgovaralo. Faca mu je bila ovakva:

Kad smo prije par godina kupili drugi auto, već smo uzeli u obzir činjenicu da imamo potencijalno još dva vozača, pa smo i stari auto ostavili. Eno, jutros ga je mlađi sin uzeo i otišao na studentski posao (predavanja su mu popodne). Tja, snalazimo se, ali nikad me nije napustila ta potreba da imam rezerve. Nije ovdje tema, ali moja špajza puno govori o tom načinu života - rezerve kao da će sutra rat početi

[Tanči]

I moja špajza je krcata.
Nahrčkario je muž svašta.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[NanoiBeba]

Ovak, štediti i biti škrt nisu iste stvari. Čovjek mora napraviti orioritete. Peterlin i ja smo slična generacija i očito smo već svašta i prošle i život nas je nečemu naučio. Uglavnom amalu ušteđevinu svi moraju imati jer ne znamo što nas čeka. I to nema blage veze s kupovinom na rate. Jer kupiš nekaj na 12 rata i za 3 mjeseca ostaneš vez posla, firma propadne, dođe korona, rat ( i tog se sjećamo)

Mi doma stvarno kvalitetno jedemo. A primjer ribe: 3 tjedna ( jedemo ju jednom tjedno) kupujem srdele , lokarde, ušate, lignjune - to je sve 20-40 kn/kg. I onda se jedan tjedan potastimo divljim iradama, arbunima, grdobinom, listom ili kojom već skupljom ribom.

Slično je s mesom s tim da bas piletinu ne volimo. Znam kupovati domaću perad pa u frizeru uvijek imam temeljca s kojim kuham čušpajze.

Pišem o hrani jer fakat svi mi na nju puno trošimo.

Nemam doma 1000 raznih sredstava za čuščenje. Črsto su nam šamponi i regeneratori robne marke. Npr Muller - njihove du odlične. I tako.

[NanoiBeba]

Sad čitam kaj je sillyme napisala. I evo ja nikad pa ni tad ne bih štedila na način da umjesto parketa kupim laminat. Ali smo kupiki parjet III. Kategorije koji izgleda kao egzoticno drvo jer ima puno godova. A hrast je.

Uglavnom, svi mi imamo svoje prioritete

[sillyme]

Sad čitam kaj je sillyme napisala. I evo ja nikad pa ni tad ne bih štedila na način da umjesto parketa kupim laminat. Ali smo kupiki parjet III. Kategorije koji izgleda kao egzoticno drvo jer ima puno godova. A hrast je.

Uglavnom, svi mi imamo svoje prioritete

Samo... laminat kad poželim izbacim za jedno popodne. I ako poželim stavim parket. Jeftine ormare nakon par godina zamijenim boljim (iako su na kraju se pokazali relativno ok, pa ne planiram u skorije vrijeme). Poanta je bila da štediti dnevno 30kn na hrani je po meni besmisleno ako u paraleli ne odgađaš/štediš na velikim troškovima, a želiš izaći iz minusa. Mi smo se žurili preseliti (i to čim jeftinije) da oslobodimo novi izvor prihoda - najam starog stana

[Peterlin]

Sad čitam kaj je sillyme napisala. I evo ja nikad pa ni tad ne bih štedila na način da umjesto parketa kupim laminat. Ali smo kupiki parjet III. Kategorije koji izgleda kao egzoticno drvo jer ima puno godova. A hrast je.

Uglavnom, svi mi imamo svoje prioritete

Baš tako. Kad smo već kod parketa - ja sam slučajno otkrila bambus (parketar nam je ponudio nekakav restl koji je ostao od gradnje hotela) i to je savršeno - tvrd je kao hrast, lako se čisti, a postavljao se kao laminat, jer je prethodno već bio obrađen. Ponekad treba misliti izvan kućice, ali to možeš samo ako imaš odgovarajuće informacije. Ja za ovo ne bih znala da slučajno nije parketar ponudio tu varijantu. Jako sam zadovoljna s bambusom.

[Peterlin]

Samo... laminat kad poželim izbacim za jedno popodne. I ako poželim stavim parket. Jeftine ormare nakon par godina zamijenim boljim (iako su na kraju se pokazali relativno ok, pa ne planiram u skorije vrijeme). Poanta je bila da štediti dnevno 30kn na hrani je po meni besmisleno ako u paraleli ne odgađaš/štediš na velikim troškovima, a želiš izaći iz minusa. Mi smo se žurili preseliti (i to čim jeftinije) da oslobodimo novi izvor prihoda - najam starog stana

Da, to je pametno. Mi bi isto mogli (imamo jednu nekretninu u kojoj još par godina neće biti nikoga) ali nekako se ustručavamo staviti podstanare unutra. Iz iskustva - kad podstanari izađu, treba napraviti još jedno preuređenje. Za sada nam nije sila, aliii da zatreba, možemo to relativno brzo napraviti.

[Tanči]

Zakaj preuređenje iza podstanara?
Ok farbanje, ali preuređenje? Ne kužim.
Mi rentamo stan i jako smo zadovoljni.
U stanu je mladi par sa psom.
Bio je stan i prazan i to je najgora opcija.
Tada su nam pričali susjedi da se neki ljudi raspituju i vrte po hodniku.
Ne znam što su namjeravali, ali lako moguće da su nanjušili prazan stan i mislili provalit unutra pa daj ih izbaci poslije.
Ovako su podstanari unutra, plaćaju režije, održavaju i nama kapne neka pinka sa strane.
Svi zadovoljni.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[NanoiBeba]

Sillyme, štediti na taj način na hrani je način razmišljanja, stav koji ti pređe u naviku i tako radiš cijeli život. A jedeš stalno.
Parkete ne mijenjaš stalno. Pogotovo ne ako useliš u nekretninu.
Al kak smo rekli, svatko ima svoje načine.

I dalje mislim da se štedi na svakodnevnim stvarima a ne na aonima koje napraviš jednom ili dva puta u životu. Osim ak umjesto stana ne kupiš kuću na Šalati npr.

[spajalica]

stednja na svakodnevnim stvarima je vrlo upitna. Osim ako ti svakodnevna stvar nije jelo u restoranu ili svakodnevni odlazak na kavu u kafic.
kupnja na rate se razlikuje od stednje unapijed u financijskoj slobodi. dakle ako stedis za nesto unaprijed i mozest to platiti odmah ne koci te npr. od davanja otkaza ili pak dobivanje istog. rate i krediti te vezu. moras biti siguran jako da to mozes financirati. eto prosto ko pasulj.

MM i ja imamo relativno stabilne poslove, ali ove godine nam se svasta izdogadjalo, pored korone, gdje smo se dodatno osvijstili kako ti se zivot moze promijentiti u sekundi. a onda sva sigurnost koju imas nestaje, dugotrajna bolovanja, rezu prihode jako.
eto sad ispadoh neki crnjak, ali ove godine smo novaca potrosili na takve situacije da me trenutno strah i zbrojiti. kad je dosla registracija vozila (2 auta, isti mjesec) samo smo mirno platitli.

[sillyme]

Zanimljivo je da polazimo od istih činjenica i dođemo do dijametralno suprotnih zaključaka.
Da, jedeš svaki dan - prema tome u mom svijetu je to prioritet, imati svaki dan dovoljno za to bez da strepim nad svakom kunom. I za dječju odjeću. i za benzin, režije i sl.
Parket mijenjam 2x u životu i ne žuri mi se s tim, pogotovo što mi spada u kategoriju "nice to have" ako imam jeftinu alternativu, da ne hodam po glazuri... Sad je prošlo par godina i mogli bi ovih dana staviti i nešto drugo bez da se zakapam u minus, ali sam u međuvremenu zaključila da mi taj laminat apsolutno ne smeta i neda mi se uopće gnjaviti promjenom, radije uštede ubacim u skraćivanje kredita, to mi je trenutno financijski cilj

[spajalica]

pod stednjom svakodnevnim stvarima, mislim da smo svi vecinom nakon one krize 2008 jer smo je vecina nas osjetila, ipak naucili biti razumniji na svakodnevnim troskovima.

[Peterlin]

Zakaj preuređenje iza podstanara?
Ok farbanje, ali preuređenje? Ne kužim.
Mi rentamo stan i jako smo zadovoljni.
U stanu je mladi par sa psom.
Bio je stan i prazan i to je najgora opcija.
Tada su nam pričali susjedi da se neki ljudi raspituju i vrte po hodniku.
Ne znam što su namjeravali, ali lako moguće da su nanjušili prazan stan i mislili provalit unutra pa daj ih izbaci poslije.
Ovako su podstanari unutra, plaćaju režije, održavaju i nama kapne neka pinka sa strane.
Svi zadovoljni.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Farbanje, kupaona, kuhinja...

S druge strane, imamo mi razlog zašto rezervni stan nije iznajmljen. Ove godine sinovi studenti imaju većinu predavanja online, dakle - sjede doma. Ako slučajno mm i ja budemo poslani doma zbog korone, nema šanse da svi budemo u istom prostoru od 60m2. U tom slučaju netko odlazi na rezervnu lokaciju (vjerojatno mm i ja).

[Lili75]

Hmm..zanimljiva različita viđenja, nisam još sigurna koji je moj stav oko toga. Slobodno pišite dalje da mi se iskristalizira
Ja najradije ne bih štedila svakodnevno ni na hrani, ali ni na parketu hahaha zbog muževe prof. deformacije ne dolazi u obzir da imamo polovična rješenja u stanu. Obično ako odmah nešto ne napraviš (npr. promjena pločica, sanitarija) poslije ti se više to ne da.

Imati nekretninu koju rentaš je apsolutno najbolja investicija u današnja vremena. Mi isto rentamo nikad nisam imala nikakva preuređenja tog stana (unutra smo stavili sve novo, bila novogradnja), a rentamo godinama. Imam sreće da mi podstanari sami okreče, još me pitaju jel mogu Samo redovito servisiramo bojler. Svi uređaji ispravni godinama. Taj izvor prihoda nam sad trenutno pokriva i dio rata za opremanje stana.

Spajka kužim, kvaka je u osjećaju da si to možeš priuštiti, iako paralelno izvlačenje iz minusa i štednja teško da će ruku pod ruku, tek sad to kužim, al ipak ću probati. Odvojit ću dar za Sv. Nikolu i božićnicu za registraciju.

[Lili75]

sillyme lakše mi je kad vidim da je zapravo "normalno" u razdoblju selidbe i opremanja novog živ.prostora ipak biti u minusu. Nama je porez stigao odmah, valjda u roku tjedan dana prvo me šokirao iznos na muževoj uplatnici,a onda je stigla moja, tek tad sam se šokirala kad sam skužila da je zapravo dvostruki iznos

Nama nije problem bio polog nego radovi koje smo imali prije useljenja. A njih plaćaš u gotovini. Tako da...zapravo još dobro stojim

[Evelina]

Mi baš imamo izdatke u zadnje vrijeme, tako da razumijem Lili, i svi su skoro povezani sa useljenjem/iseljenjem i nekom obnovom.
Ima tu negdje i moj topik od prije tri godine o pripremi prostora i to je tek sada došlo na red, iako je bio adaptiran od 2017. i otada smo (opet) u kreditu.
Ali tek smo ljetos preselili, nije nam se žurilo, iako je to značilo plaćanje kredita i imanje praznog prostora, a bili smo u manjem stanu svo ovo vrijeme.
Bili su tu neki razlozi koji su nama značili, netko se na to ne bi osvrnuo.
I onda, u istom roku je uletila jako dobra prilika za auto na koji se spremamo već godinama, jer je naš ove godine napunio 19 godina.
Pa druge gume, pa novi akumulator. Šta ćeš. Prodali ovaj stari za 6500 kn, stavili to opet u kovertu za skupljanje za treći auto (jer ovaj koji smo kupili ima 13 godina ali je puno bolja klasa).
Taj tjedan je bio hektičan skroz.
U subotu dogovorili podstanara koji se morao useliti u utorak. U nedjelju dogovorili farbanje. U ponedjeljak odrađeno farbanje i neke još popravke u starom stanu - 3600 kn. U utorak frajer uselio. U srijedu ništa. U četvrtak uzeli auto. U petak prodali stari. U subotu sjeli u nevjerici kako nam se sve izdešavalo.
Tako da nam je, ustvari, ta prva najamnina išla na farbanje i popravke, pa smo tu na nuli, al ok. Ugovor je na dvije godine (podstanaru je potrebno na 6, pa ćemo aneksirati), pa ajde, znam s čim mogu računati.

[spajalica]

Spajka kužim, kvaka je u osjećaju da si to možeš priuštiti, iako paralelno izvlačenje iz minusa i štednja teško da će ruku pod ruku, tek sad to kužim, al ipak ću probati. Odvojit ću dar za Sv. Nikolu i božićnicu za registraciju.

odgovarala sam Cathy, naravno kad imas minus i vece troskove, da ces onda uzeti beskamatno na karticu. ali u mom slucaju kad nisam u takvoj situaciji vec u noramlnoj vise mi odgovara ovaj nacin. zapravo to je stednja, koja ako nesto uleti se lako prebaci na to stvar a onda registracija ide na rate.
zonglirati s novcima nije jednostavno, pogotovo kad si u situaciji da preljevas iz supljeg u prazno.

[Lili75]

Mi baš imamo izdatke u zadnje vrijeme, tako da razumijem Lili, i svi su skoro povezani sa useljenjem/iseljenjem i nekom obnovom.
Ima tu negdje i moj topik od prije tri godine o pripremi prostora i to je tek sada došlo na red, iako je bio adaptiran od 2017. i otada smo (opet) u kreditu.
Ali tek smo ljetos preselili, nije nam se žurilo, iako je to značilo plaćanje kredita i imanje praznog prostora, a bili smo u manjem stanu svo ovo vrijeme.
Bili su tu neki razlozi koji su nama značili, netko se na to ne bi osvrnuo.
I onda, u istom roku je uletila jako dobra prilika za auto na koji se spremamo već godinama, jer je naš ove godine napunio 19 godina.
Pa druge gume, pa novi akumulator. Šta ćeš. Prodali ovaj stari za 6500 kn, stavili to opet u kovertu za skupljanje za treći auto (jer ovaj koji smo kupili ima 13 godina ali je puno bolja klasa).
Taj tjedan je bio hektičan skroz.
U subotu dogovorili podstanara koji se morao useliti u utorak. U nedjelju dogovorili farbanje. U ponedjeljak odrađeno farbanje i neke još popravke u starom stanu - 3600 kn. U utorak frajer uselio. U srijedu ništa. U četvrtak uzeli auto. U petak prodali stari. U subotu sjeli u nevjerici kako nam se sve izdešavalo.
Tako da nam je, ustvari, ta prva najamnina išla na farbanje i popravke, pa smo tu na nuli, al ok. Ugovor je na dvije godine (podstanaru je potrebno na 6, pa ćemo aneksirati), pa ajde, znam s čim mogu računati.

Evelina ajd ti draga drmni neku žesticu da dođeš k sebi i da nazdraviš za sve odrađeno Živila!!

[Lili75]

I evo ti ga na, tek je 11:15h već sam pojela pun tanjur (do vrha) tih mojih finih mahuna od doma i dalje sam gladna jer sam zaboravila ponijet koju krišku krumpirovog kruha uz varivo

I šta sad da ja gladujem do kraja dana do 17h? Ma nemaaa šanse, otići ću u kantinu uzet bar neke vege polpete/popečke od povrća ili neku štrudlu, umirem ko da ništa nisam jela. Doduše, doručkovala sam doma slabije nego inače. Kad sam gladna, luda sam. Bit će istrošile me dionice sinoć. Da me čovjek vidi, ne bi vjerovao da toliko jedem.

[Bubilo Bubich]

Nitko nije skužio da se Silly selila iz svog stana u kuću? I nije uređivala taj stan iz kojeg odlazi i koji je htjela iznajmiti, nego kuću u koju seli .

Ja imam novaca, a nisam uopće štedljiva, ako mi na blagajni ne kažu "na ovo ćete dobiti popust" ili iznad police onoga po što sam baš došla ne vrišti popust, ne mogu se sjetiti kad sam kupila nešto na popustu.
A ne zarađujem ni približno puno, nego ja jednostavno osim hrane i stvari za djecu, skoro da ništa ne kupujem.

Pričam o stvarima/predmetima... ne o svakodnevnim potrebama kao što su npr. gablec, benzin, osnovni higijenski proizvodi...

Npr. odjeća. Ove godine si do sada nisam kupila niti jedan jedini komad odjeće ni obuće. A i kad kupujem, to budu majice tipa za 30kn. Ne zato što ih tražim na popustu , nego odmah idem u dućan gdje su takve majice.
Doduše ja u tome mogu dolaziti na posao, pa ako ne idem na vjenčanje i nisam bila na vjenčanju zadnjih 5 godina pa nemam ništa ni u ormaru, ne kupujem ništa. Ne šminkam se. Imam jedan par obuće po sezoni i nosim ga godinama. Nešto kupim Birkenstock, a nešto i najjeftiniju opciju u Dajhmanu, koja gle čuda isto traje 2-3 godine.

Stvari za kućanstvo... jesi ti Lili pisala kako si kupovala nove tanjure jer nemaš 6 istih? Znaš što, ja nemam ni dva ista . Ne jedemo čak niti svi iz tanjura, netko ima tanjur, netko keramičku zdjelicu, neko plastičnu zdjelicu dobije... Sve suđe koje imam donijela sam prije 10 godina od mame samo zato što je ona u svom životu nakupovala suđa za 3 kućanstva za 3 života. Kupila sam nekad neke lonce ili tave kad su stari propali, ali to je to. Nove tanjure ću kupiti kad doslovce ne budemo imali iz čega jesti. Naravno da nemam ni iste šalice, svaka je različita.
Posteljina npr. isto. Dok se ne podere, imam istu... to su stvari koje meni "ne dosade", i nisu mi bitne... nikada neću ići kupiti neki novi stolnjak, novi prekrivač ili vazu. Jednostavno mi ništa od toga nije bitno i zapravo mi kupovina takvih stvari ide na živce iz ekoloških razloga. Kućanski uređaji? Fen, usisivač za 300 kn i stari mikser od mame.
Ne smatram to odricanjem, ali ako ti Ikea (i sl. dućani) nisu bitni, ako se ne šminkaš, ako ti odjeća nije prebitna… to je jednostavno stvarno značajna količina novca koju netko uopće niti ne troši.

Pa u tom smislu nemam neki savjet, jer vjerojatno veliki broj stvari koje ti kupuješ, ja uopće ni ne koristim.

Moraš skroz promijeniti ploču i početi misliti da su neke stvari baš super. Npr. različiti tanjuri .

[NanoiBeba]

Ja mislim da su različite čaše super.

Mi koristimo beštek moje bake.
Imamo još jedan za posebne prilike.
Puno suđa he bakino ili mamino.
I ručnici. Evo neki dan sam kupila nove ručnike. Ne mogu se sjetiti jesam li ikad prije kupila neke. Al te stare gazadrice su imale pun ormar novih rucnika i posteljine. Nek se nađe.

E da, MM jako malo jede. Najviše jedem ja.
Odjeće imam za 3 života. Djeci obično kupujem online i na sniženju.
Moramo kupiti nove gume. Uvijek mi ue najviše žao dat novce za auto.

Da da lili - posudice za čuvanje hrane. I ja bih neke lijepe, al kiristim one od kiseliša ili meda. Ionako ih ne vidim jer stoje u kredencu

[Lili75]

Nitko nije skužio da se Silly selila iz svog stana u kuću? I nije uređivala taj stan iz kojeg odlazi i koji je htjela iznajmiti, nego kuću u koju seli .

A i kad kupujem, to budu majice tipa za 30kn. Ne zato što ih tražim na popustu , nego odmah idem u dućan gdje su takve majice. D

oduše ja u tome mogu dolaziti na posao,

Stvari za kućanstvo... jesi ti

Lili pisala kako si kupovala nove tanjure jer nemaš 6 istih?

Sve suđe koje imam donijela sam prije 10 godina

od mame samo zato što je ona u svom životu nakupovala suđa za 3 kućanstva za 3 života.

Kako da ne, povezale smo.
Ne možemo svi dolaziti na posao u majicama od 30 kn, dapače imamo "propisani" dress code
Nisam ja nego spajka ( i potpuno je razumijem), a meni će svekrva pokloniti komplet povodom useljenja.
Nemamo svi mame koje skupljaju setove posuđa za 3 kućanstva

[Lili75]

Da da lili - posudice za čuvanje hrane. I ja bih neke lijepe, al kiristim one od kiseliša ili meda. Ionako ih ne vidim jer stoje u kredencu

Imaš krasne, a jeftinjoba u Pepcu, zaista nema potrebe za tim od kiselih krastavaca Kupiš jednom i imaš godinama. A tek onaj osjećaj kad otvoriš kuh.element a sve lijepo uredno poslagano u istom stilu sparking joy

[NanoiBeba]

Beštek nije novi. Baka ga je koristila. A i lonce. Čuvale su samo ove platnene stvari tipa ručnici.

Ja se zadnjih tjedana baš suzdržavam od kupovine sa svojih omiljenih online dućana. Valhda zbog korone, imaju luda sniženja.

Ma ja volim i teglice raznih oblika. Nekad nešto i kupim baš zbog lijepe teglice

[Bubilo Bubich]

Da kupim novi komad plastike u Pepcu? Nije ekološki .

Misliš da je sude moje mame koje je kupovala prije par desetljeća nešto lijepo i oku ugodno poslagano u kuhinjskom elementu? Nope.

Jasno mi je da ne mogu svi na posao u jeftinim majicama, ali i oni drugi imaju neki rapson za posao prihvatljive cijene, količine i kvalitete odjeće. Vjerojatno imaš tu neki izbor i možda možeš napraviti uštede i uz dresscode.

No, nije naglasak na odjeći... uređenje novog doma je uvijek puno novaca i ako nisi bas jako bogat, nitko od nas si u tom trenu ne može i dalje priuštiti bas sve kao i prije. I jednostavno treba svako sebi reci “ovo mi uopće nije sad bitno”.

Previše smo različiti da bi tu mogli dati neke konkretnije savjete.

Da ne bi ispalo da sam ja sad ne znam koliko racionalna i sparna... nisam. Neću dati za majicu više od 30 kn, ali ću npr. istovremeno da ne trepnem dati 500 kn za nešto za neke ulaznice na nešto.

[betty blue]

pod stednjom svakodnevnim stvarima, mislim da smo svi vecinom nakon one krize 2008 jer smo je vecina nas osjetila, ipak naucili biti razumniji na svakodnevnim troskovima.

ja dobro pamtim tu krizu, jer sam ju osjetila jako, iako ni mm ni ja nismo ostali bez posla
ali ni naša redovna primanja tada nam nisu bila dovoljna da živimo "normalno" jer smo u jednom trenutku imali tri kredita dok sam ja bila na drugom dijelu porodiljnog

danas, dok čekamo da nas zapljusne tsunami nove krize, mogu reći da sam iz prošle krize naučila da tsunami manje pogađa one na višim katovima
i da postoji određeni prag u financijskim primanjima kada ne moraš biti oprezan u svakodnevnim trošenjima, bez obzira na krizu

ali to je onako više kontemplativno.

u praktičnom smislu, mislim da je važno osvjestiti trošimo li iznad vlastitih mogućnosti (za svakog to znači nešto drugo) i onda odlučiti čega se odreći ako je potrebno.

Lili, ako ti je takva financijska frka zbog uređenja stana, zašto baš sada želiš platiti osiguranje bez rata, osobito ako to ni prije nisi radila?
Prema onomu što pišeš, ne bih rekla da si financijski neodgovorna, nego da si jednostavno u takvom periodu
Na tvom mjestu bih za prioritet ostavila izvlačenje iz minusa, a osiguranje bez rata za godinu nakon. Osobito ako bi jednokratno plaćanje osiguranja značilo ponovni povratak u minus - to bi mi zapravo bio kriterij.

Moj generalni savjet je ukinuti minus na računu, čim se ukaže prilika. Ako ga nema, nema ni napasti. Ja sam ga ukinula 2016 i nikad mi nakon toga nije zatrebao.

[Lili75]

Betty blue mislim da si u pravu i da ću uprvao tako postupiti. Prebacujem tu registraciju u gotovini za 2022., a sad prioritet izvlačenje iz minusa.

Bubilo, pa tko je rekao da je to plastika , nije staklene su posude. Tako mogu lakše skladištit i manje su šanse da mi se pojave moljci od svih tih otvorenih ambalaža i vrećica: griz, palenta, brašno i sl. Odjeću uopće ne kupujem, imam je sasvim dovoljno i jako je kvalitetna pa traje godinama.

[Peterlin]

Imaš krasne, a jeftinjoba u Pepcu, zaista nema potrebe za tim od kiselih krastavaca Kupiš jednom i imaš godinama. A tek onaj osjećaj kad otvoriš kuh.element a sve lijepo uredno poslagano u istom stilu sparking joy

Ooo, ima ima potrebe.... Tegle od kiselih krastavaca mogu se koristiti za zimnicu, a ove iz Pepca ne nužno, iako sam kupila i par staklenki za zimnicu baš kod njih. Dvije od 0,35 l koštale su 17 kn. Krasne vintage staklenke, ali previše sam ih platila... Trebale su mi za poklon. Nemam više ni jednu - odoše.

Inače, zafrkavala me sestrična da moja zimnica izgleda kao Lidlovo skladište - sve staklenke su njihove reciklirane (od maslina, ajvara i džema od borovnice).

[Evelina]

ja dobro pamtim tu krizu, jer sam ju osjetila jako, iako ni mm ni ja nismo ostali bez posla...
...
Moj generalni savjet je ukinuti minus na računu, čim se ukaže prilika. Ako ga nema, nema ni napasti. Ja sam ga ukinula 2016 i nikad mi nakon toga nije zatrebao.

Pamtim ju i ja, iako nisam bila bez posla, ali je krenula opća zvizdarija u svijetu, a na mikroplanu moje firme opća kataklizma, strašno je bilo, ali bez primanja nisam bila. No, smanjila mi se plaća za 50%, došlo je dijete, a kredit isto nije bila zanemariva stavka.

Mene je nešto ponukalo da se izvučem i konsolidiram negdje početkom 2007., dotad sam bila vječno u minusu, vječno u Dinersu, vječno rastezala rate, a zarađivala sam, za svoju spremu, brutalan novac, od kojeg nije ostajalo ništa, jer nam je standard bio previsok i nismo gledali na sutra. Novca je naprosto uvijek bilo.
Mislim da je ili providnost ili umor od stalnih rata bio u pitanju.

Onda sam isprobala jednu teoriju, koja kaže (možda sam o tome već i pisala negdje, možda čak i ovdje) da prvo moraš uštedjeti jedan komad određenog iznosa koji je fond za hitne slučajeve i to prije nego što ideš zatvarati dugove. Bila je cifra od 5000 kn.
I, iako love nije bilo, iako je redovito kapala, a ponekad se i slijevala, ali istom brzinom i odlijevala, na neku foru tu cifru smo skupili u dva i pol mjeseca.
Došlo nam je više puta da ju zdrobimo odmah, jer smo imali na šta, ali rekli smo da ne, ajmo probat.
Tek nakon toga sam išla zatvarati minus. I, mogu reći, iako je taj minus bio mizeran, oko 2500 kn, simboličan više, njega mi je bilo baš najteže zatvoriti i živjeti taj mjesec bez te love.

[Peterlin]

Viš viš... meni ta 2008. uopće nije ostala u sjećanju kao neka drama, ali kad se sjetim 1989/90, brrr....

Vjerojatno mi ništa kasnije nije izgledalo tako jezivo.

[Evelina]

Viš viš... meni ta 2008. uopće nije ostala u sjećanju kao neka drama

Ustvari, da, ne 2008., za nas je presudna bila druga polovica 2010. Ja to sve furam pod taj "švicarski period" jer je ljudima tad postajalo teško.
Naša golgota je meni otpočela usred druge polovine porodiljnog, kad me nazvala frendica ujutro i rekla da upalim teletekst, ali da prije tog sjednem.
I onda vidim članak kako mi je šef uhićen.

[Bubilo Bubich]

Bubilo, pa tko je rekao da je to plastika , nije staklene su posude. Tako mogu lakše skladištit i manje su šanse da mi se pojave moljci od svih tih otvorenih ambalaža i vrećica: griz, palenta, brašno i sl. Odjeću uopće ne kupujem, imam je sasvim dovoljno i jako je kvalitetna pa traje godinama.

Ok, nije plastika, ali je novi komad stakla. A već imaš doma 1 komad stakla koji bacaš.
Potrošiš 10 kn na to staklo umjesto na popečak na poslu.
Potrošiš vrijeme / benzin ili cipele / možda parking ili tramvajsku kartu, a ništa od toga nisi morao potrošiti jer već imaš staklenu teglu doma. Ali nema sparking joy-a .

Ma pusti mene, da se mene pita ja bih konzumerizam vratila u socijalističke okvire i još mu dodala notu totalitarizma. Npr. uvela bih Zakon da svatko godišnje ima pravo kupiti 100 artikala (koji nisu hrana, higijena...) pa se snalazi .

[betty blue]

i samo ću se referirati na Nano i Peterlin sa savjetom o imanju (koliko ono? ) 6 plaća kao zalihe
s čim se slažem svim srcem
doista mislim da minimalno 3 plaće zalihe predstavlja financijsku sigurnosnu mrežu koja često bude presudna

ali da mi je to netko rekao 2010.godine, mislim da bih ga ošamarila

te zalihe su zapravo dobar pokazatelj društvene klase - da danas ostaneš bez posla, koliko dugo bi mogao "preživjeti"
oni koji bi preživjeli jedan mjesec spadaju u nižu klasu, na granici siromaštva su ili su već siromašni

treba uzeti u obzir i imovinu, naravno ali možeš živjeti od rente, možeš prodati stan viška...
neki bi dalje ljetovali i zimovali a neki bi odmah došli do rock bottoma.

[betty blue]

Ustvari, da, ne 2008., za nas je presudna bila druga polovica 2010. Ja to sve furam pod taj "švicarski period" jer je ljudima tad postajalo teško.
Naša golgota je meni otpočela usred druge polovine porodiljnog, kad me nazvala frendica ujutro i rekla da upalim teletekst, ali da prije tog sjednem.
I onda vidim članak kako mi je šef uhićen.

gledam ti potpis i vidim da su nam djeca tri dana razlike
ah, 2010, jedna od najgorih godina u mom životu

[sillyme]

Da ja se sjećam veselja te 2009, ja na porodiljnom (drugih 6 mjeseci), imam 3 kredita i vijest iz vedrog neba da mu se firma zatvara a ja višak - veselo. Ali eto nije mi ubilo optimizam, samo malo opreznije dižem kredite (malo... u međuvremenu sam digla još par njih, ali i otplatila većinu Trenutno ih imam dva.)
Inače ne bi nikad ukinula svoj minus, volim pogledati na eBankingu koliko mi je novaca sad ovaj tren na raspolaganju za slučaj da mi zatreba... ali ga ne diram. Tu je za slučaj da ga zatrebam, a nisam ga morala uštedjeti.

[Jurana]

i samo ću se referirati na Nano i Peterlin sa savjetom o imanju (koliko ono? ) 6 plaća kao zalihe
s čim se slažem svim srcem
doista mislim da minimalno 3 plaće zalihe predstavlja financijsku sigurnosnu mrežu koja često bude presudna

ali da mi je to netko rekao 2010.godine, mislim da bih ga ošamarila

te zalihe su zapravo dobar pokazatelj društvene klase - da danas ostaneš bez posla, koliko dugo bi mogao "preživjeti"
oni koji bi preživjeli jedan mjesec spadaju u nižu klasu, na granici siromaštva su ili su već siromašni

treba uzeti u obzir i imovinu, naravno ali možeš živjeti od rente, možeš prodati stan viška...
neki bi dalje ljetovali i zimovali a neki bi odmah došli do rock bottoma.

Samo 30% građana Hrvatske ima zašteđene 3 plaće, odnosno novaca za 3 mjeseca bez plaće, a u drugim zemljama je taj postotak puno veći. Neću ulaziti u razloge zašto je tako i sigurno ih ima i dobrih, ali meni je ipak jako čudno da netko nema za račune sad ako mu se ne isplati plaća. Meni je taj iznos koji želim imati 6 mjeseci mjesečnih troškova.

Zato nisam nikad bila u minusu, ni kad muž 6 mjeseci nije primio plaću, a iznos moje rodiljne naknade je bio jednak rati stambenog kredita.
Ne znam točno kome bih se žalila da tad nisam imala za kredit i troškove

Ali nismo svi isti. Jedan moj poznanik je ostao u šoku kad je čuo da aparatić za zube za dijete košta oko 2000 eura i mislio je da nitko ne može imati tolike novce spremne, nego da se to jedino može platiti kreditom. Ja, opet, ne mogu vjerovati kako par (koji redovito prima 2 plaće mjesečno koje nisu minimalac) nema te novce za takve svrhe odmah.

[NanoiBeba]

Cure, i mi nismo više sama. Ja sam još više ziheraš otkada imam djecu. I zato bez minusa i sa barem malom ušteđevinom. I bez kupovanja na rate osim u hitnim situacijama.

Isla sam po brašno u Metro. Kakvih tamo zimnica ima u otedivnim teglicama. Samo ja ne volim zimnicu pa moram vodit MMa da vidim što će pojest a da meni ostane teglica

[Evelina]

gledam ti potpis i vidim da su nam djeca tri dana razlike
ah, 2010, jedna od najgorih godina u mom životu

2010. meni još traje samo je ponekad više, a ponekad manje intenzivna.
Ponekad znam biti tako umorna.
I onda, na sve to, još kreću i troškovi povezani s djetetom (motorika vježbe, logoped vježbe), vrtić se počeo plaćati sukladno prihodovnom cenzusu, radi čeg mi nikad vrtić nije bio 200 kuna, već 850 :visi:, bilo je puno dana gdje sam samoj sebi davala izazove raznih vrsta kako da preživim dan/tjedan/mjesec, šta da režem, gdje da nađem, što da koristim, što da odbacim.

[betty blue]

jurana, meni nije strano da netko nema jer nisam ni ja imala 2010
ne mogu govoriti za druge, mogu reći što je kumovalo mom "siromaštvu" te godine, a to sigurno nije bila rashodovna strana
odnosno jeste u vidu kredita - dva koja smo sami podigli (jedan stambeni i jedan nenamjenski) i treći kojeg smo plaćali kao jamci

u međuvremenu smo dva otplatili, a veliki refinancirali (uz istu ratu, al manje godina), prihodi su nam rasli, rasla nam je i potrošnja ali je ostala u okviru naših mogućnosti

i s tobom se slažem, i mislim da je to nešto čemu dugoročno treba težiti, ali jednostavno nisu svi u istoj poziciji. Ja nikad neću zaboraviti taj očaj neimanja novaca. Imaš posao, ali nemaš novaca. I to ne zato što si rastrošan nego jednostavno krediti pojedu sve.
Nemojte zaboraviti da se do lipnja 2008. godine mogao podići kredit koji plijeni 100% plaće. Mislim da u tom grmu leži bar jedan zeko, naš je sigurno.

[Peterlin]

2010. meni još traje samo je ponekad više, a ponekad manje intenzivna.
Ponekad znam biti tako umorna.
I onda, na sve to, još kreću i troškovi povezani s djetetom (motorika vježbe, logoped vježbe), vrtić se počeo plaćati sukladno prihodovnom cenzusu, radi čeg mi nikad vrtić nije bio 200 kuna, već 850 :visi:, bilo je puno dana gdje sam samoj sebi davala izazove raznih vrsta kako da preživim dan/tjedan/mjesec, šta da režem, gdje da nađem, što da koristim, što da odbacim.

Uvijek je tako... Kad imaš djecu, često imaš logopeda (jednu ili više godina), fizijatra, nove naočale, pa onda kupovinu štajaznam glazbenog instrumenta... Kad djeca narastu, treba im platiti školu stranih jezika, ljetne kampove, sportske aktivnosti, spomenuti aparatić za zube, pa onda povremeno novi mobiteli/računala/razno...

Bitno je da se pokrijemo i još malo odložimo sa strane. Ne previše i ne sve na istom mjestu. Sjećam se ja i Ljubljanske banke i drugih situacija koje su pogodile moje roditelje...

Inače, uvijek se propitujem što još znam raditi, a da se može unovčiti... Znam štrikati veste (ne da mi se, ali znam), znam peći kolače (to sam radila, ali kad je kriza - pada potražnja), znam efikasno čistiti kuće (iako mi se ni to više ne da), kuhati zimnicu, prepravljati odjeću i sve ono što su nekad sve babe znale Od intelektualnih usluga - mogla bih pomagati djeci s teškoćama u učenju i poučavati osnovnoškolce (i srednjoškolce) kako efikasno učiti, mogla bih kao zutaminuta krečiti kuću, farbati unutarnju stolariju (ne da mi se, stara sam, ali znam). Mogla bih pomagati ljudima pisati prijave za zaposlenje... Inače, sad kad je krenula korona - izvježbala sam se za pedikuru, jednostavno šišanje i njegu u kući, jer sam morala. Ne bi mi se dalo, ali bih mogla u slučaju hude sile naći neki posao. Nešto bi već upalilo.

[Lili75]

Ok, nije plastika, ali je novi komad stakla. A već imaš doma 1 komad stakla koji bacaš.
Potrošiš 10 kn na to staklo umjesto na popečak na poslu.
Potrošiš vrijeme / benzin ili cipele / možda parking ili tramvajsku kartu, a ništa od toga nisi morao potrošiti jer već imaš staklenu teglu doma. Ali nema sparking joy-a .

BB fakat si munjena
Ja sam esteta, meni moja staklenka od 10 kn koja ostaje trajno vrijedi više od jednokratnog popečka
Stare staklenke dajem bakama jer one rade zimnicu ili se jednostavno dalje recikliraju. Simple as that.

I nas je ošinuo švicarac dok sam bila na porodiljnom s 1. djetetom.
Slažem se da treba imat ušteđevinu. Za zlu ne trebalo.

[Evelina]

Bitno je da se pokrijemo i još malo odložimo sa strane. Ne previše i ne sve na istom mjestu. Sjećam se ja i Ljubljanske banke i drugih situacija koje su pogodile moje roditelje...

Za Ljubljansku sam još bila premala da razumijem, ali Glumine se sjećam dobro, to sam već bila veća.
Moje nije ništa od tih stvari pogodilo, bar koliko se sjećam, ali znam da sam izvukla pouku iz te Glumine da nikad ne daješ pare banci koja ti nudi najviše kamate.
To mi se nedavno potvrdilo i kod Centar banke (nedavno znači kad je krahirala).

Masu puta sam se pitala šta znam, šta mogu unovčiti, i mogu reći komotno - ništa. Baš ništa. Ništa manualno, osim ovog za što sam utrenirana. Poražavajuće, al kaj da radim.

Inače, naučila sam (od svog šefa) da je manje bitno koliko si u dugu, koliko je bitno da si likvidan u tom trenutku.

[Bubilo Bubich]

BB fakat si munjena

... ili se jednostavno dalje recikliraju. Simple as that.

Pod 1:
Ti odvajanje otpada, užasan nered po gradovima oko tih reciklažnih punktova, ljude koji hendlaju taj otpad, kamione koji troše benzin i zagađuju ne bi li taj otpad negdje prevezli, energiju i resurse koji se troše na recikliranje, ljude koji tu teglu niti neće baciti u pripadajući kontejner nego u obični + energiju, resurse i zagađenje za proizvodnje nove Pepco staklenke = nazivaš jednostavnim?

Pod 2:
Potrošit ćeš 10 kn i za staklenku i za popečak na poslu, a 10 po 10 je 100 kn manje u minusu .

[Jurana]

jurana, meni nije strano da netko nema jer nisam ni ja imala 2010
ne mogu govoriti za druge, mogu reći što je kumovalo mom "siromaštvu" te godine, a to sigurno nije bila rashodovna strana
odnosno jeste u vidu kredita - dva koja smo sami podigli (jedan stambeni i jedan nenamjenski) i treći kojeg smo plaćali kao jamci

u međuvremenu smo dva otplatili, a veliki refinancirali (uz istu ratu, al manje godina), prihodi su nam rasli, rasla nam je i potrošnja ali je ostala u okviru naših mogućnosti

i s tobom se slažem, i mislim da je to nešto čemu dugoročno treba težiti, ali jednostavno nisu svi u istoj poziciji. Ja nikad neću zaboraviti taj očaj neimanja novaca. Imaš posao, ali nemaš novaca. I to ne zato što si rastrošan nego jednostavno krediti pojedu sve.
Nemojte zaboraviti da se do lipnja 2008. godine mogao podići kredit koji plijeni 100% plaće. Mislim da u tom grmu leži bar jedan zeko, naš je sigurno.

Zapravo sam trebala napisati da mi nije jasno da par koji prima 2 redovne plaće koje nisu minimalac i nema kredite nema djetetu za aparatić. Bitna razlika.

[Mima]

PA može netko s kreditom imati prihod 20 000 kuna, a netko bez kredita 10 000. Uopće, sve ove priče ovise najviše o tome koliko se zaradi.
Aparatić za zube košta isto one koji zarade 10k i one koji zarade 20k, a sigurno da će ovi drugi lakše spremiti 2000 eura.