 |
|||
ja nikada nisam imala ideju o djeci kao "odrađivanu" - kao, ajd da to utrpam sve nabrzinu pa "odradim" pelene i nespavanje
ideja o drugom mi je pala napamet tek kad je Ian bio 3,5. razlika je 4g i 3mj i taman mi je
nema šanse da bi ikada htjela manju (3 godine najmanje), a niti puno veću (5-6)
ninochka prvotno napisa
da,
meni je strašno kad mi netko veli; joj, super, imate dvoje djece, curicu i dečka! Super, barem ste se riješili!!!! "
Riješili? Čega?! :/
Identično kod mene. Često čujem komentare tipa - Je, baš lijepo, sad imate par, sad ste se riješili. Kaj bi se riješila. Oboje žudimo za još jednim.
Nikad mi nije bilo jasno zašto se gleda na to da se ima dvoje djece - kak bi rekla moja sveki - dosta i za radost i žalost. Meni je to strašno.
Ako bi željela samo jedno dijete, nikad ne bi imala drugo jer je eto to - po peesu.
da, upravo tako smajlić,
i svi se :shock: kad velim da hoćemo i treće!
i opet se nemože sve "isplanirati"; moja je prijateljica isplanirala da će 2010.g roditi jedno dijete i to je to ,
ali je 2007. rodila blizance, curicu i dečka..... :/
tak da.....
ja mislim da je ovo kolka će biti razlika među djecom više želja nego plan.....
jer planovi postoje da se izjalove..... 8)
ja bih jednog dana zeljela imati jos jedno dijete ali... (sad ide duza prica)
iz ne znam kojeg razloga trudnoca mi je oduvijek bila fobija. u toj mjeri da bi pri stresnim situacijama (ispiti i slicno) imala nocne more da sam trudna. ne znam zasto jer nikada nisam slusala horror price o trudnoci i porodima, dapace, moja mama je drugi porod i trudnocu uvijek opisivala kao prekrasno iskustvo (a sad znam i zasto).
prva trudnoca mi je prosla uredno, porod je bio katastrofa. i sad ide moj problem: ja se ne bojim poroda. ni trudnoce. vise. al ne mogu se zamislit ponovo trudnu. stavise (a ovo ce zvucat odvratno i ne zelim nikoga uvrijedit) kad vidim trudnice osjecam neopisivo gadenje. ponekad toliko da imam osjecaj da cu stvarno povratit.
dal se to i vama dogadalo i hoce li proc samo od sebe ili da se idem lijecit?
Ja sam ovo često čula - imaš L, sad još jedno i onda si mirna. Jer jedno dijete je valjda kao nijedno, a više od dvoje si poštena žena neće priuštiti. :/
No primjetila sam da ljudi to uglavnom ne kažu zlonamjerno (iako mene nervira) - više u stilu da je bolje da dijete ima brata/sestru, a s današnjim tempom je teško s više djece.
i nama se to cesto desava, kao "imate ih 2, sad ste mirni" - a to sto bi mi 5 djece, nikom nista
bez obzira na to sto nije receno zlonamjerno, ipak bi mozda bilo bolje pitati jel planiramo jos djece (pa jos smo mladi).
cuckalica - nisi jedina, pridruzujem se. Kad se sejtim trudnoce, digne mi se zeludac i pocne me hvatati panika. I ja, pod strestom, koji put, sanjam da sam trudna i koje li olaksanje kad se probudim i shvatim da je to bila nocna mora. Mogla bih sad napisati cijeli elaborat. Meni se cak i porod gadi, grozno znam, ali ne mogu si pomoci. :/
A nama,naprotiv,uvek kazu
-sto vam je slatko ovo troje,kada ce cetvrto
Gdje živiš?A nama,naprotiv,uvek kazu
-sto vam je slatko ovo troje,kada ce cetvrto
To se nažalost u mom okreženju ne može dogoditi.
smajlic - selimo se u beograd
Ah da, sad tek vidim da Kayi piše u avataru gdje živismajlic - selimo se u beograd
Bas smo juce vodili decu kod ocnog,i Dr pita-kada ce cetvrto
I neki dan sam to cula...
Mada sam,priznajem,vise puta cula to-sta ce ti trece,da li ste normalni...
Meni je za trece bilo presudno sto zaista imamo uslova i sto sam uvek zelela i curicu
I Bog me pogledao
Ovde zaista jako retko ko ima i troje.Ljudi vrlo tesko zive.
Ovi s vrha stalno apeluju na Belu kugu,ali nista ne cine da je sprece.
No,to su vec politicka pitanja :/
A ja bih se vrrrlo rado preselila tamo kod vas
Kod nas je razlika 20 mjeseci.Tako smo htjeli,otprilike dve godine,nismo racunali da cu odmah ostat trudna.Sad jeste potesko ali proci ce.Imala sam puno razloga za sto manju razliku i eto sad mi je zao sto nije jos manja.Stan i zivot su mi u haosu ali imam dva malakoja su mi vazija od svega.A trece,cude nam se sto u ovom haosu razmisljamo o trecem,ali mi vjerujemo da cemo imati i trece al za nekih 5 do 10 godina,kad ovi malo porastu.
Imamo dvije cure, obje su došle iznenada, neplanirano ali na našu najveću radost
Mislim zbilja, a zašto bi manja razlika po tebi bila "odrađivanje" djece :?
Tako ružno si se izrazila.
Jako puno parova se odlučuje na razliku cca. 2 godine, pa i manju i sigurna sam da iz kojeg god razloga se odluče na to ne bi primjeren izraz bio "odrađivanje"!
Kod nas je razlika između prvo dvoje djece 4 godine (tako smo nekako i planirali) i meni je to jako odgovaralo jer sam se svakome mogla posvetiti. Između drugog i trećeg je 17 mj. i to mi je puno premala razlika. Ne mogu im se kvalitetno posvetiti i to me jako smeta. Treće dijete je planirano (barem 4 ili 5 godina nakon drugoga) i željeno, ali ne tako brzo iza drugoga. Iako moram priznati da ih je lijepo gledati kako zajedno rastu.
E, baš sam se nespretno izrazila. Htjela sam reći da potpisujem ninochku. Znam dosta ljudi koji imaju manju razliku među djecom baš zato da sve "odrade" u komadu.
A ja sam oduvijek zamišljala da ću imati troje djece s većom razlikom u dobi, tako da im se mogu svakome maksimalno posvetiti kad im to najviše treba, tj. kad su još jako mali.
Mislim zbilja, a zašto bi manja razlika po tebi bila "odrađivanje" djece :?
Tako ružno si se izrazila.
Jako puno parova se odlučuje na razliku cca. 2 godine, pa i manju i sigurna sam da iz kojeg god razloga se odluče na to ne bi primjeren izraz bio "odrađivanje"!
mislim da se ninocka htjela osvrnut na izjave tipa "ajde sad imate dvoje djece, još ako su curica i dečko, super, riješili ste se"....
Mislim zbilja, a zašto bi manja razlika po tebi bila "odrađivanje" djece :?
Tako ružno si se izrazila.
Jako puno parova se odlučuje na razliku cca. 2 godine, pa i manju i sigurna sam da iz kojeg god razloga se odluče na to ne bi primjeren izraz bio "odrađivanje"!
mislim da se ninocka htjela osvrnut na izjave tipa "ajde sad imate dvoje djece, još ako su curica i dečko, super, riješili ste se"....
Valjda...trudna sam pa mi hormoni rade x100
Mi planiramo troje djece po 2-3 godine razlike. Da, htjela bi da su jedan drugome do uha iz milion razloga, jedan su pelene i nespavanje, ali to nije iz razloga da ih se "riješim" nego jednostavno što mi se to tako sviđa. Sviđa mi se imat 3 kikića kao i što će mi se sviđat imati 3 osnovnoškolaca i 3 teenagera. Sviđa mi se npr. što ćemo SVE raditi zajedno od mjenjanja pelena do jahanja na devi u Tunisu za nekoliko godina
Ne kažem da se ne može, nego kažem da ja nisam taj tip. Meni je to teško izvesti jer u isto vrijeme svi žele moju pažnju ili barem jedno od njih radi nešto što se ne smije, a ja ne želim samo dreknuti da prestane, nego bih željela da imam vremena baš u tom trenutku njoj/njemu smireno objasniti zašto ne, a ne mogu jer npr. dojim najmlađe. Ili, npr. radim nešto s najstarijom, a dvoje mlađih se svađaju i tuku pa moram prekidati aktivnost s najstarijom i ići miriti dvoje mlađih. Itd. Ima tu još puno sličnih situacija, da ne tupim sada previše.
Uglavnom, kod mene se veća razlika u dobi pokazala kao bolje rješenje. I nipošto ne generaliziram da je tako bolje općenito.
Ma sve super, naravno da svatko zna najbolje za sebe. I ja iznosim samo svoje mišljenje. Mene je samo jako zasmetalo svojevrsno etiketiranje upotrebom riječi "odrađivanje"!
A sad peace and love...
Mi definitivno planiramo još jedno, ali nikako nemam neku vremensku odrednicu jer su nam trenutno uvjeti neprimjereni za dvoje djece. Ponekad se pitam hoće li mi se dogoditi da uvjeti nikad ne budu dobri i da tako s vremenom odustanem od te ideje.
evo kod mene je isto slučaj da obje često puta u isto vrijeme traže moju pažnju a ja im je ne mogu dati i to me ubijaI napominjem da nismo sami, tu su i deda i baka ali mama je mama..Nema ljubomore, starija stalno ljubi mlađu ali velim..obje su male i objema treba puno puno pažnje a meni jako teško pada kad im je ne mogu objema istovremeno pružiti
Planirala sam drugo, ali što je vrijeme duže odmicalo, to sam se sve više nećkala. Curica je planirala mene i doslovno me "zatekla". Naime, pila sam kontracepciju, ali njen je život i volja za životom očito bio jači
Što se "odrađivanja" tiče, moram biti iskrena i reći da i ja često tako pomislim. Naime, razmišljam o tome kako ću za par godina imati dvoje stasale djece, postavljene na noge, u nekoj mjeri samostalne, bez pelena, zdrave (ako Bog da) i da ćemo ostatak života samo uživati
Dakle, gledam to na način da ću kroz neko vrijeme imati svoj ispunjen san, to što su se potrefili i dečko i cura bila je lutrija, ali i moja je želja išla za tim, dakle, molba mi je ispunjena i tražiti od života, Boga itd išta više bilo bi traženje kruha preko pogače...
Drugo planiramo, a kad će biti ne zna se.
Moji razlozi se s vremenom mijenjaju, nadopunjuju, neke križam, neke ostavljam, dodajem,... zbrajam, oduzimam, a najradije bih da mi se trudnoća samo dogodi (mada mislim da to nije moguće kod mene). :/
Razlozi za još malo pričekati:
- 1. dijete je živahan dvogodišnjak:
- več sam negdje pisala o tome da sam u 1. trudnoći imala gest. dijabetes, radi kojeg ću vjerojatno i u 2. morati koji put u bolnicu barem na dan dva, a moje 1. dijete još nije spremno na takav tip odvajanja, a bome niti ja
- 1. dijete još uvijek puno nosim,... ne bih htjela da mu to moram uskratiti, a nikad se ne zna, u 1. trudnoći sam imala zabranu dizanja bilo čega težeg od valjda 2 kg
- mislim da starije dijete lakše prihvati tako veliku promjenu (barem vidim da bi mojem djetet to bolje odgovaralo)
- htjela bih da stariji nema više pelene i da ne pije više AD, dobro pelene smo skinuli, još AD
- htjela bih da se stariji mrvicu još osamostali
- htjela bih prvom djetetu još posvetiti samostalno neko vrijeme, jer mi još ne djeluje spreman na takve promjene
- mislim da je ipak lakše kad je veča razlika, barem bi meni bilo
- netko je negdje spomenuo, da je i financijski zgodnije, ako idu na fax, kad jedan završi, drugi taman počinje
- 2. dijete bih svakako htjela isključivo dojiti, a s obzirom na neke probleme oko dojenja s prvim, željela bih da se mogu više posvetiti tom dojenju, a to će biti lakše kad će 1. imati još neki interes osim mame.
...
mogla bih još nabrajati.
Da, neke stvari spoznaš kad probašNe kažem da se ne može, nego kažem da ja nisam taj tip. Meni je to teško izvesti jer u isto vrijeme svi žele moju pažnju ili barem jedno od njih radi nešto što se ne smije, a ja ne želim samo dreknuti da prestane, nego bih željela da imam vremena baš u tom trenutku njoj/njemu smireno objasniti zašto ne, a ne mogu jer npr. dojim najmlađe. Ili, npr. radim nešto s najstarijom, a dvoje mlađih se svađaju i tuku pa moram prekidati aktivnost s najstarijom i ići miriti dvoje mlađih. Itd. Ima tu još puno sličnih situacija, da ne tupim sada previše.
Uglavnom, kod mene se veća razlika u dobi pokazala kao bolje rješenje. I nipošto ne generaliziram da je tako bolje općenito.
Moje cure su 2.4 god razlike i sad se već dosta igraju skupa, no veliku većinu vremena vrište, cikću, svađaju se oko nečega...
Al, ima i drugačijih dana
Moji su razlika 20 mjeseci,htjeli smo malu razliku.Istina da je malenoj tek dva mjeseca,ali ja sam veceras rekla muzu da kad bih ponovo birala,napravila bih istu razliku.Istina ja da mi je stalno jedno na rukama,ponekad cak i oboje.Bas veceras je mali bio premoren i htio samo mami a malena je naravno htjela cicati,ali i to se da,ona je sisala,njega sam cupkala na nozi i nesto im recitirala i svi zadovoljni.
Malu razliku sam hjela upravo zato da bi oni zajedno odrastali i da bi im kasnije mogla sto vise pruziti.Najbanalniji primjer mi je odlazak na igraliste,dok su mali oboje se igraju na istom djelu igralista za malu djecu,onako uvjek jedno mora cekati jer ja nemogu biti na dva mjesta u isto vrijeme.I jos puno takvih situacija,odlasci u muzej,kino,kazalista,izleti...Sve se to puno bolje da organizovati kad je manja razlika jer su im interesovanja slicnija.
Naravno to je samo nase misljenje,a svako ima pravo na svoje.
to ti je bilo i nakon prve trudnoce? ako je, kako si se unatoc tome odlucila na drugo dijete?
ne, vec nakon drugog poroda u Rijeci (prvi je bio u inozemstvu - neusporedivo!)
to ti je bilo i nakon prve trudnoce? ako je, kako si se unatoc tome odlucila na drugo dijete?
Hm, hm... Nekako i ja u zadnje vrijeme razmišljam, važem, uspoređujem, projiciram... Jedan tren bi drugo... Pa onda možda ipak ne bi... Ali sve mi se čini da je želja sve jača. Možda prođe
sada sam trudna s drugim. Razlika između djece će mi biti 2 godine i 7 mjeseci...
Ostala trudna točno kad smo odlučili da nećemo još sad, jer nam baš nije zgodno (počeli graditi kuću).
Razlika je 2 i pol godine i prezadovoljna sam kako se sve posložilo.
ma ja najrađe nebi ni planirala...jer imam osjećaj da nikad neće bit dovoljno dobro vrijeme za drugo dijete ,sad financije,sad građ.radovi sad ovo sad ono...
najrađe bi se poseksala i neočekivano ostala trudna! Al kod nas je to gotovo nemoguće jer koristimo kondome...
Ni mi nismo planirali, jednostavno sad bi mogli prestat pazit i prvi sex bez zaštite, hopla
Treće se već samo odlučilo prišuljat u naš život...
Eto mi smo se odlučili nedavno ili je beba odlučila za nas.
Mislila sam nećemo još, bolje ne itd, ali nekako sam osjećala da je sad najbolje vrijeme, da sam opet spremna i da je beba spremna...i stvarno na samo jednu omašku, beba se pojavila. :D
Da sam recimo prije prve trudnoce znala unaprijed sta me ceka
Sincic ima evo punih 19. mjeseci a ja sam trudna 4. mjesec...znaci otprilike ce biti razlika oko 2 godine i 2- 3 mjeseca (ako Bog da sve bude ok).
Jednostavno- ni ne razmisljam o tome kako tesko ce da mi bude...Ni sa prvim djetetom nisam razmisljala o tome kako mi je tesko...nego sam se trudila da uzivam u svakom momentu.
Mala djeca ocajnicki trebaju drustvo...i meni ce biti jako drago ako se moja djeca budu druzila i ako budu jedno drugome najbolji prijatelji. Razlika izmedju mene i brata je oko 4 godine...i tek smo oko mog faksa nekako poceli bivati na "istom nivou"- do tada sam ga uvijek dozivljavala kao "mladjeg bracu"...i uvijek sam nekako osjecala da sam zapostavljena u odnosu na njega...Sto je i logicno. Iako su moji bili uvijek bas podjednaki prema oboma...jednostavno njegove potrebe su bile drugacije od mojih i uvijek sam sebe dozivljavala kao veliku...a njega kao nekoga kome uvijek treba pomoci, pokazati...
Ma sta znam...mozda se furam ali mislim da ce meni bolje pasati ova razlika. Jos sam u filmu dojenje- pelene...stvari za bebicu jos uvijek puna kuca (pa ce se i ustediti
Hormoni me drmaju- ne zamjerite na konfuznosti
razlika izmedju moje djece je 2.5 god i upravo ovo se kod nas desilo....mozda se furam ali mislim da ce meni bolje pasati ova razlika. Jos sam u filmu dojenje- pelene...stvari za bebicu jos uvijek puna kuca (pa ce se i ustediti
Rodjeni su relativno brzo jedno za drugim, mi smo bili u fazonu dojenja, pelena, zvecki i svega ostalog - ma ceo ritam zivota mm-a i mene, raspored namjestaja u stanu, ishrana (ja kad sam pocela da uvodim cvrstu hranu sam da ne bi kuvala vise jela nasu ishranu prilagodila decijoj), ... ma sve sve je bilo prilagodjeno njihovom uzrastu.
sada su oni 6 i 3.5 godine i vec dugo vremena imaju slicna interesovanja, potrebe, jako se lijepo igraju zajedno, on koji je mladji uvek uci od nje, a ona opet uziva u tome da ga nauci. sada kad kupujemo igracke ili decije casopise zajednicki biraju sta zele i dogovaraju se ravnopravno. oboje uzivaju u Diznijevim Princezama kao i u casopisu o Tomici i veselim vlakovima...
kad je on porastao da moze da joj se pridruzi u igri bilo je situacija kada se ona zalila da joj smeta, da joj kvari igru.... a mi smo opet insistirali da ona mora pronaci nacin da i njega ukljuci u svoju igru a njemu smo govorili da treba da je slusa i da ce ga ona nauciti kako se igraju razne igre.
sa druge strane izmedju mene i moje sestre razlika je 6 godina i nas dvije iako smo danas ultra bliske smo se skontale tek kad sam ja bila na faxu, tek kad je ona izasla iz puberteta, tad smo uspele naci istu talasnu duzinu. obe smo se trudile to pronaci i ranije, ali jednostavno nije islo.
mi smo planirali drugi trudnoču odmah čim se oporavim od poroda...ali eto več se 9 mj trudimo..ali još ništa....volli bi da nam nije razlika u godinama između kikača....ali samo odlučili da nakon drugog stopiramo neko vrijeme..pa čemo vidjeti....
Mi nismo planirali,MM dosao doma pun ljubavi s 2-3 promila u krvi i uuuuupssssssssssssssss.
Mali nam imao 7,5 mj!Hehehe
Kate111
Sta nimalo ne pije....Otvori ti to vino pa nek ti radi drustvo
niti malo..jedva samo ga krsni kumovi i ja nagovorili da si malo nazdravi kad mu se sin rodio.....otvorit ču ja.možda se napije od mirisa....
Nek se sve dobro "svrsi"....hehehe
Iiiiiiiiiiiii....ima li sta novoga?Je palo sta s promilima?niti malo..jedva samo ga krsni kumovi i ja nagovorili da si malo nazdravi kad mu se sin rodio.....otvorit ču ja.možda se napije od mirisa....
nažalost nije...taj je očito otporan na mirise alkohola..mene odmah ošamuti...
A kvrapcu!Ja mislila vec bilo nesto...
Bit ce najbolje da ga odvedes na neku festu...
Kod nas nije bilo nikakvog plana - jednostavno smo bili sretni oba puta.
Bilo bi tako i treći put. Zašto ne?
K. je jednom rekla da će joj mama roditi bracu (a nisam bila trudna) ...
Pitala sam ju kako bi joj se sviđalo da joj mama rodi seku.
Ona je bila dosljedna i vikala braco, braco, bracoooo ...
I eto, rodio se P. nakon 3 god. i 9 mj.
Lijepo mi ih je vidjeti kako se zajedno igraju i imaju svoje dječje razgovore.
Btw. što se tiče razlike između djece, samo ne bih da je (bila) veća od 5 ili 10 godina. Ne zbog svoje kronološke dobi, jer rodila bih ja i u 40.-toj!
Možda više zbog djece i njihova zajedničkog djetinjstva/odrastanja.
Ups. ispravak netočnog navoda.
P. se rodio nakon 2 god. i 9 mj.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom