Pozdrav iz Slovenije!

Najprije da vas zamolim-nemojte se ljutit kako pišem, jer nisam baš dobra na hrvatskom .
Čestitam svima na ovoj temi, koja je u Sloveniji još tretirana kao loš vic. Ima malo žena, koje su sklone bespelenaštvu, ali sigurna sam da če bit u kratkom i kod nas bespelenaštvo nešto sasvim običajeno.
Mislim-kako sam gledala neki forum-da je moj sin najstariji bespelenaš, pa ne mogu nikog pitat za savijet. To jest, osim moje mame, jer smo mi svi bili bespelenaši, ali ipak sam pomislila kako ču radije upitat vas o nekim stvarima.

Sin ima 14 mijeseci i super nam je pošlo bespelenaštvo, počeli smo kasno-kraj 9. mijeseca, jer prije nije moga sijediti na tuti (nadam se, da sam dobro shvatila, da tuta znači što mi zovemo kahlica-to jest, nočna posuda :? ). Kakio je i još uvijek kaki bez problema, piškio je također ali ne tako rijedovito. Ali kad je prohodao, sva se metoda pišanja prekinula, jer neče sijesti na tutu. nipošto! Vrišti, udara nogicama-iako ja vidim, da še pišat jer se drži za (jao, koja je sad hrvatska riječ :? -za pimpeka ?), mislim da znate, za što se drži i to je znak, da mu se piša. Ali neče sijesti ni na tutu ni na WC. pa se onda popiša u gačice.
Meni to ne bi smetalo, da mu nije vrijeme za poč u vrtič. Ja sam njima u vrtiču bila rekla, da mi več idemo na tutu ali nisu baš imali sluha za moju metodu. i sad, kad je on počeo biježati pred tutom, ja se bojimm da če se sve upropastit i da čemo izgubiti šansu za bespelenaštvo.

Moje pitanje je-ima li koja od vas savijet, što učiniti?
Znate možda, je li to normalno za njegovu starost, da je počeo zezati se?

hvala vam za bilo koji savijet!