SVE NEKAKO IZMIČE KONTROLI....

[mamma san]

što ste zakomplicirale sa pranjem kose!

brzinsko pranje: sagnem se iznad kade, našamponiram, isperem, pa opet šamponiram pa isperem pa regenerator, počešljam četkom, pa isperem...i voala!!! ručnik na glavu i gotovo. ukupno 5-6 minuta.

meni je gore sušenje kose (no i to napravim nakon cca pola sata ručnikovanja kad mi se kosa poluposuši sama od sebe i onda samo brzinsko prosušivanje fenom i voala! nakon 3 minute sušenja - gotovo!!!)


klinac se je uvijek strpio. a ako je baš bila panika, dala sam mu neku glupost i neka se igra pored mene...




no nakon pametovanja oko pranja kose , moram reći samo da stvarno smatram da je ostanak doma te briga o djeci, kući pa još i ako nešto radiš od doma - stvarno najnapornije.

[franica]

Pratim temu, razmišljam.... Možda se ne bih trebala javljati sa savjetima jer nisam "vandr vumen" ali sam osvjestila svoj problem. Imam tetu koja je s malom dok MM ili ja ne dođemo s posla. Stariji je u vrtiću. Teta kuha, pegla i pospremi dnevni nered. Odlično! Nije mi žao novca koji joj palaćam jer sam s time "kupila" vrijeme koje provodim sa svojom djecom, mužem ili radim nešto što me veseli. U vrijeme kada nisam imala nikakvu plaćenu pomoć i kad me živcirao nered po kući, skužila sam da nisu djeca ta od kojih mi treba odmor i koje bi trebalo dati nekom na čuvanje, već se trebam odmoriti od glupog peglanja i uzaludnog brisanja prašine kako bih s djecom i mužem kvalitetno provodila vrijeme. Nisam više željela izgovarati rečenice: "Mama će sada doći SAMO da opere, očisti, skuha...." Sada recimo zagrljeni gledamo crtić, a ja više ne mislim kako jedva čekam da završi jer imam hrpetinu veša za popeglati. I lakše mi je u životu. A i muž je sretniji

Anivay, nemaju svi novca za ovo što ja plaćam, ali bi trebali dobro promisliti i vidjeti gdje je uzrok problema i pokušati to promijeniti da bi bili zadovoljniji sami sa sobom, pa samim tim ugodniji okolini. Nisam za varjantu "jedva čekam da djeca odrastu, bit će mi lakše". Nikad ne znaš što te sutra čeka i s čime ćeš se u životu morati nositi. Ako te nešto tišti - promisli, traži pomoć i mijenjaj.
Malo sam odužila.... 8)

[franica]

- Anyway

[davorka]

Ja sam doma već drugu godinu. Klinci su mi 10g,7g i 16mjeseci, sva trojica dečki. Kuham sama, nabavljam isto sama kad idem u šetnju s najmlađim ili sa svom trojicom, nekako ukomponiram. Puno je lakše kad stariji imaju svoje obaveze, školu, treninge jer su onda zadovoljniji, manje se svađaju, vrijeme im je ispunjeno. Ali, opet treba ih razvoziti, s malcem što obavljam većinom ja jer muž ne dolazi doma nikad prije 20h navečer. Ponekad, ali samo ponekad mi to odrade dede. Imam mamu blizu mene, puno se družimo, uskoči mi kad je potrebno i imam u nju apsolutno povjerenje, djeca je obožavaju. Isto tako i svekrva, ali puno manje. Veliku većinu vremena smo sami nas četvero. Ja sam naučila tako funkcionirati, zadovoljna sam svojim životom, frizerka mi dođe doma (sestrina frendica) svakih mjesec dana jer imam kratku kosu, ošiša i mene i dečke i sve pet. Kosu perem nekoliko puta tjedno i to kad se tuširam, navečer kad svi spavaju. To je inače moje vrijeme, iza 22h, tad nešto i pročitam, razgovaram s mužem, obavljam neke svoje stvari koje ne stignem po danu. Moram priznati da mi je puno lakše otkad je najmlađi počeo spavati noću, to je bilo sa 13 mjeseci, do tada nisam spavala ni jednu noć u komadu od njegovog rođenja. Nekako sam funkcionirala, ponekad sam znala zaspati s njim po danu i to me spašavalo. Djecu rijetko kad ostavljam nekome, samo iznimno kad baš moram na roditeljski, kod doktora ili nešto obaviti pa mi uskoči sister, mama ili sveki. Imam pomoć u čišćenju, jednom tjedno, ali uz troje djece mora se čistiti neprekidno.
Najviše mi fali što muž puno radi, ali to je jednostavno tako.
Ima dana kad mi je teže, dana kad mi je sve super. Mislim da je najvažnije naći formuku za sebe jer svi smo različiti, ne želimo svi isto i ne možemo svi jednako organizirati živote.

[branka1]

Djecu rijetko kad ostavljam nekome, samo iznimno kad baš moram na roditeljski, kod doktora ili nešto obaviti pa mi uskoči sister, mama ili sveki. Imam pomoć u čišćenju, jednom tjedno, ali uz troje djece mora se čistiti neprekidno.
Najviše mi fali što muž puno radi, ali to je jednostavno tako.
Ima dana kad mi je teže, dana kad mi je sve super. Mislim da je najvažnije naći formuku za sebe jer svi smo različiti, ne želimo svi isto i ne možemo svi jednako organizirati živote.

ovako i kod mene.
Samo sam pomoć reducirala na 2x mjesečno, a i pored toga STALNO imam hrpu posla po kući. Možda se ne znam dobro organizirati :/
Moram se vratiti druženju s FlyLady

[stray_cat]

Teško je promjenit neke stvari koje radiš skoro cijeli život.
kako se oslobodit osječaja krivnje ako dam djecu nekome samo da malo dođem k sebi???
Ne mogu vam taj osječaj opisat.
Ja kad sam išla rodit drugog sina u rodilište,jedino zbog čega sam plakala bilo je što ostavljam starijog sina.Jer ja ih nikad nikome ne ostavljam...
Od čega početi...

ako imas dijete sa psebnim potrebema slusaj svoje instinkte na temu stavljanja djeteta da prespava kod nekog

ja imam sam jednog, sa autizmom i isto ima 5,5. tek unatrag mjesec dana smo postigli da ga uspava tata

od njegovog rodjenja izasi smo van sam jednom, kad je imao 5 mjeseci i to na koncert stray cats-a. cuvali su ga matsvi starci. ja sam cijelo vrijeme imala knedlu u grlu. kad smo se vratili mali je bio popio samo pola kolicine mlijeka, stara ga je bila utrpala u njegov krevetac i dresirala ga da bude sam jer joj je nas AP idiotarija. nakon toga mali joj 2 godine nije dozvoljavao da mu pridje

nama je postalo lakse kad je sebastian krenuo u skolu (sa 4 god) pa ti mozda odgvarajuci vrtic moze kupiti malo prostra

ako si mozes prustiti uzmi nekog da ti fizicki pospremi po kuci pa ces i tak malo odmoriti

premecaji u ponasanju donose sa sobom jako veliku disharmniju, ti klinci sisaju nadnaravno puno energije i moras naci ravnotezu da bi mu mogla dati sto vise

druzimo se kad mali ranije zaspi a mi nekim cudom ostanemo budni, premda je i tad uglavnom tema autizam, terapije, dijete i sto dalje

[majoslava]

jasni mi je i nije mi jasno ucemu je problem...

biti 'kucanica' ili raditi kod nekog drugog poslodavca i imati djecu trazi vrijeme trud i zivce pa kako god da okrenes. zenama sto su kod kuce s djecom nije niti bolje niti losije od zena koje rade i imaju djecu, samo sto je problematika razlicita.
i svak opcija ima svojih prednosti i mana...

ono sto je meni zanimljivo u raspravi je da zene uglavnom jako malo daju sebi slobode da nadju zanimaciju izvan kuce, bilo zaposlene ili ne...

na taj nacin dobivas drugacijuperspektivu na neke stvari... jer, ruku na srce, zivot na pizzama i hrenovkama mozda nije najpreporucljiviji, ali jednako mi se tako cini sumnjivo takva obuzdanost savrsenom prehranom, odjecom obucom kucom i sto ti ja znam...

zivot je balans, vrijeme u kuci njegovanje djece sexanje s muzem ili samo druzenje preko kave ili case vina i druzenje s prijateljicama nekakav hobby ili vrijeme za sebe, sve to daje ravnotezu zivotu i omogucava nam da budemo ljubazniji smireniji zadovoljniji sirokogrudniji dugorocno prema zivotu, jer zivor treba zivjeti i kad djeca porastu, a to ide sumanuto brzo...

[pomikaki]

meni je taj šampon skoro bio uništio kosu (inače sam jako ponosna na nju)

pa bilo bi valjda slično i da pereš s nekim tekućim, ali samo vlasište a ne svu kosu, to skraćuje postupak i čuva kosu, i ako možeš preskočiti regenerator ide još brže.
Ja mogu oprati kosu dok dijete sjedi na wc-u. Duga je skoro do guze.

Ali neće te to spasiti kućanskih poslova, jedino možeš oprati kosu nešto lakše.

onT - preporučam da pročitate knjigu Paule Jung Kako izbjegavati kućanske poslove, zapravo knjiga nudi načine kako organizirati život u kući da se smanjuju nepotrebni poslovi, kako se organizirati da se čišćenje što brže i efikasnije obavi i razne praktične savjete. Ne savjetuje izbjegavati zapravo kućanske poslove (što bih u biti ja savjetovala kao najjednostavnije rješenje ).

[maria71]

ja sam se 8 dana brinula o 31 učeniku, naravno uz kolegicu.


vodila sam ja i prije maturalce ali sedmaše, to je spa tretman

za ovo sam mislila da će bit inaporno ali ok....

moš misliti

prvih par dana mi je došlo da ih sve svežem i natrpam u jednu sobu

stalno su nešto kenjkali, razmaženi, pa od umora i nespavanja dobiju pola stupnja povišenu temperaturu i onda plaču ... ja sam bila ko zombi

moje dijete je bilo kulturno, spavalo je po noći ,osim par puta , a ja sam nakon 3 poptuno neprospavane noći skoro podletila pod auto

neka od vas bi mi rekla da sam ja razmažena i da je to super, putuješ, voziš se u busu i servisiraš veliku skoro pa punoljetnu djecu

i da kaj sad ja imam tu kukati jer im se ne treba prat tur i kuhat

odvojila sam si bila još kod kuće 100 eura da kupum neke stvari kad smo imali slobodno za shoping u baceloni..... vratila sam te pare

nisam stigla ništa

[sofke]

ono sto je meni zanimljivo u raspravi je da zene uglavnom jako malo daju sebi slobode da nadju zanimaciju izvan kuce, bilo zaposlene ili ne...

to se i meni čini, pa najobičnije stvari tipa pranje kose ili čišćenje zahoda dobiju nevjerojatne proporcije, o tome se raspravlja stranicama, na kraju banalne stvari postanu maltene nesavladivi problemi, a osoba u takvom 'problemu' dobija na važnosti

kako oprati kosu ako imaš djecu? Problem...

ajd, valjda je (nekome)

[Marpesia]

osim što ne mora svaki dan biti skuhano i kuća ne mora blistati ja ću ti još savjetovati da si nađeš nekoga da ti pričuva tu i tamo djecu, a ti malo u šetnju, kino, fines... ako nemaš nikoga, onda plati ženu.

nemojte savjetovati ovakve stvari
protiv nekih stvari jednostavno ne možeš iako si svjestan da ti to narušava zdravlje, život...

raffaela, imamo potpuno istu situaciju, osim što moj muž radi jednako koliko ja (čak i malo više od mene) sve vrijeme što je kod kuće.

i sama znam da ne moram kuhati 5 obroka dnevno, pa kuham.
i znam da kuća uz dvoje male djece ne mora biti čista - ali ipak mora.
potpuno te razumijem.
umrla bih da djetetu dam da pojede picu.
ili špagete sa saftom.
ja to NE MOGU i gotovo.
nije da neću. ne mogu.

mislim da nam je jedino rješenje osviještenost da će to PROĆI.
svako jutro si govorim da moram izdržati još dvije godine.
nema druge.

ni mi djecu ne vodimo bakama niti ikome drugome na čuvanje. to itekako rezultira nervozom, pogotovo na kraju dana, ali, kako rekoh, protiv sebe ne možeš.

izdrži!

Mislim da je veliki problem ako je moto: Moram izdrzati!
Jer onda je samo pitanje kada ce se puknuti.
Znam da smo svi razliciti, ali ja bi recimo pukla da mi je smisao zivota svakodnevno kuhanje i savrseno cista kuca.

A da nije trazila savjet, onda ne bi ni pisala ovdje...

Slazem se. Ovo moze biti jako opasno.

Prije svega je potrebno rjesiti se griznje savjesti da ne dajes dovoljno i onda razlučiti što znači davati djeci 300%, a što znači davati "kući" 200%. Kad shvatis da s tih 300% zapravo djeca dobiju 10% (direktne igre i zadovljne mame), počneš razmišljati drugačije. Shvacas da time nitko ne dobija, vec gubi. Počelo je od tebe, a nastavit ce i dalje.

I zene koje rade i zene koje su doma po cijele dane se ne mogu uspoređivati. Kad radiš, vratiš se.... nahranio si se nečim drugim. Stalno biti u kući i vrtiti se u krug je formula za ludnicu.
Zato, apricot, ako vec uspoređuješ, onda usporedi sve točke jednako.

I dalje. Ja sam isto bila u modu savršene žene i majke i domaćice, dok nisam shvatila da time oštećujem svoju obitelj i sebe. Opustila sam se tog trena kad sam posložila prioritete gdje je na prvom mjestu stajala kuća, a onda sve ostalo, a to je nedopustivo!
To je ono sto je potrebno shvatiti. Jer djecu volis najvise na svijetu i kad vidis da se ponasas kao da kuću volis najvise na svijetu, tog trena je lako prestati. Meni je bilo.

I slične mame oko mene mi nisu pomagale govoreći mi kako je to normalno. Jer njima je bilo, s obzirom da im je najvaznije bilo dobiti titulu savršene domaćice.

Zasto je bitno da sve tako lijepo izgleda? Koga zelis impresionirati?
Svi volimo biti u u urednom i čistom i lijepom..... ali to se sve moze s puno manje vremena. A kolači? Tko ih najvise jede ? Pomazu li ti kolači u emotivnoj utjesi? Što djeca rade dok pečeš kolače? Da li je u tvojoj kući netko zdraviji radi kolača?

I tako po drugim točkama.

Ako stignes speći kolač, mozda stignes u to vrijeme sjesti i čitati knjigu, dok se djeca igraju ili gledaju crtani ili spavaju. Pa im kasnije uz ručak ponudiš big smile umjesto kolača? Samo malo opusti, ne moras puno. Ne moras biti netko drugi. Samo maaaalo opusti da stignes disati. Tesko je biti doma s djecom, uzasno tesko.

[Svimbalo]

Marpesia, jako lijep post

[Lady Grey]

Marpesia, jako lijep post

X, i meni se strašno svidio.

[Deaedi]

Da, pogodila si u bit.

[ina33]

Marpesia, jako lijep post

X, i meni se strašno svidio.

x

[ina33]

Mislim da je ključ u ovome - ne moraš biti netko drugi, budi ti. Svakome su prioriteti drugačiji, ja sam neke stvari sasvim sklona ukinuti, na što bi, možda, od većine mama, možda dobila zgražanje (npr. gore spomenuto kuhanje), da bih dobila malo vremena za sebe - tipa pročitala par stranica knjige. Ti si ti, tvoji prioriteti su tvoji prioriteti. Ako si kao apricot - i to mi je super rečeno - onda izdrži. I moja sestra je taj tip - izlišno je njoj savjetovat nešto što je kontra njene prirode i ona mi je otvorila oči istim riječima - ja ne mogu protiv sebe. Jadnako kao meni nešto što nije u mom karakteru jer protiv sebe ne mogu niti ja. Budi iskrena prema sebi i odustani, ako možeš od nečega, ako ne možeš - nemoj se pak grist zato što ne možeš nego mantraj da će proći. Oba puta su jednakovrijedna, izaberi onaj koji ti bolje paše.

[apricot]

Zasto je bitno da sve tako lijepo izgleda? Koga zelis impresionirati?

ja stvarno ne znam kakvu vi to sliku u glavi imate :?
meni se čini - potpuno pogrešnu.

ali, dobro, nema smisla ikada napisati kako si možda malo drukčiji, ispada da želiš privući pažnju.

[Maslačkica]

Nije li nedavno bio topik gdje smo mi pričali o svojim djetinjstvima i nekako je bio zaključak da djeca čije su mame čitale, plesale i "heklale" bila sretnija djeca nego od ona čije su mame prale i kuhale...

Ono, to malo gore karikiram, ali je baš bio zanimljiv topik....

[maria71]

Zasto je bitno da sve tako lijepo izgleda? Koga zelis impresionirati?

ja stvarno ne znam kakvu vi to sliku u glavi imate :?
meni se čini - potpuno pogrešnu.

ali, dobro, nema smisla ikada napisati kako si možda malo drukčiji, ispada da želiš privući pažnju.

apricot ima normalnu kuću, po meni, sa blistavim i manje blistavim dijelovima, ( sad će me ubiti )

samo je velika i to treba sve sevisirati, žena fakat kuha brzinski i ukusno , a ako ima zahtjevnu djecu nespavače meni bi sve što ona radi bilo mission imposible... moj je stan 60 kvadrata i dijete koje spava pa imam problema dok sve to ne sevisiram...još mi stoji hrpa gluposti iz torbe s puta

i ne privlači pažnju, takva je

[Nikolina-Zagreb]

Vidim da svi pokušavamo što bolje balansirati između aktivnosti s djecom, posla i kućanskih obveza i ne zanemariti i jedno i drugo i pri tome, na kraju dana, biti zadovoljni.
Svi vi s više djece i više godina iskustva u tome ste dale brojne savjete/primjere. Ja s jednim 1godišnjim djetetom ću samo istaknuti par općenitih stvari (koje se provlače kroz prethodne postove):
- važno je da smo i mi i obitelj zadovoljni - ako to nije tako stanimo i zapitajmo se što nije OK i pokušajmo promijeniti; naša djeca samo jednom imaju 1, 2, 5 godina (sretni su roditelji koji to prođu više puta u životu, u odnosu na nas koji ćemo to proći samo 1*) i najgore je što povratka nema - zato je najvažnije da ako smo nezadovoljni što prije otkrijemo zašto i pokušamo to promijeniti
- u danu/tjednu si (dobro) isplanirajmo količinu aktivnosti koju u raspoloživom vremenu možemo obaviti (ako želimo/trebamo kuhati, peglati, čistiti izračunajmo si koliko nam za to treba vremena, kada i kako ćemo to napraviti; npr. peglati dok gledamo kako se dijete samo igra (ako se naravno želi samo igrati), čistiti dok dijete spava, kuhati dok je dijete s tatom na igralištu/u vrtiću/u školi/kod bake/djede)
- ako ne napravimo sve što smo planirali za određeni dan/tjedan, zapitajmo se zašto nismo - sigurno postoji opravdani razlog (bili smo umorni, dijete nas je trebalo više nego inače, radili smo prekovremeno)
- ako na kraju dana/tjedna nismo zadovoljni/imamo grižnju savijest jer nismo napravili sve što smo trebali/htjeli, zapitajmo se samo koliko i što smo učinili i iznenadit ćemo se (pri tome naravno ne mislim samo na opipljive rezultate (kolač), već na igru/šetnju s djetetom ... jer što je važnije od djece)
- ako nas uhvati panika/stah/osjećaj gubitka kontrole, jer ne stižemo ili mislimo da nećemo stići, pogledajmo u nazad i vidjet ćemo da smo sve do sada stigli (doduše ne možda uvijek kako smo isplanirali, ali ipak smo kad se sve zbrojilo i oduzelo bili zadovoljni - a to je najvažnije), a isto tako razmislimo - da li će se nešto dogoditi ako u tome danu/tjednu nešto nismo učinili (najvažnije je da smo stigli odgovoriti na najvažnije potrebe djeteta); i još nešto - ako paničarimo i nerviramo se, gubimo dodatno vrijeme i energiju
- više ćemo moći dati djeci, ako smo ispunjeniji i zadovoljniji, a to ćemo postići ako radimo ono što nas povrh djece ispunjava i veseli - ako nam to sada ne polazi za rukom - treba se potruditi (i ja još uvijek pokušavam da izdvojim vrijeme za takvu aktivnost, a da pri tome ne osjećam grižnju savijest, jer nisam s djetetom, ali u potpunosti ne uspijevam, pa za sada sve radim što je direktno ili indirektno povezano s djetetom)
- lijepo je netko napisao - svaki dan neće nam biti isti - kada očekujemo da će sve ići glatko - pojavit će se prepreke i obratno - kada očekujemo da ćemo se u nekome danu namučiti - iznenadit će nas kako ćemo sve lagano savladati
- sjetimo se uvijek da nismo sami i da se s podjednakim ciljem kroz život bore i samohrani roditelji, i roditelji s više djece, i roditelji bez posla, i roditelji s djecom s posebnim potrebama, i roditelji koji žive u lošijim materijalnim uvjetima od naših... i kažimo si - ako oni to mogu - mogu i ja.

Moja formula (na kojoj uvijek radim): Zapitajmo se - otkrijmo - promijenimo i budimo zadovoljni (jer u periodu života kad smo pod stalnim pritiskom/stresom/u nedostatku vremena/s puno posla teško mi je reći - uživajmo , ali bismo i to trebali postići, ako već nismo).

Od srca želim svima puno sreće u balansiranju i što više zadovoljnih i lijepih trenutaka,