da sam završila biotehnologiju smjer nutricionistika, smatrala bih se potpuno kompetentnom i onda bih se 100% uključila.
Moj prirodnjački faks me je samo djelomično osposobio za prepoznavanje informacija iz nutricionistike.

Zato mi nije problem prepoznati da je batat sumnjiva namirnica za dijete od 6 mjeseci (nisam se dotakla toksičnih furanoterpena, antitripsin faktora...). Ali ne mogu preuzimati odgovornost za nešto što mi nije specijalizacija i zato sasvoim sigurno ne mogu sastavljati tablicu dohrane, iako mogu zamijetiti probleme.

Stoga bih rado na slijedećoj RMK vidjela nekog uvaženog svjetskog nutricionistu (samo ne one čudake nutricioniste s genijalnim marketinškim sposobnostima), npr nekog tko je radio za FAO ili UNICEF, i vjerojatno bi taj stručnjak imao puno iskustva u zemljama 3. svijeta (a možda je i sam iz Azije ili Afrike).
Prehrana i dohrana djece je jednako zanimljivo tržište korporacijama, baš kao što je i tržište AD mlijeka! A vidimo što su proizvođači AD sve spremni napraviti... Zato mislim da je dohrana jako osjetljiva tema, bez obzira na nas koji ne rabimo kupovnu gotovu hranu.


Naši nutricionisti me uvijek iznova zapanjuju (oni eksponirani) i ne mogu ih ozbiljno shvatiti, a brojni medicinari su i sami priznali da se na fakultetu ne pridaje pažnje nutricionistici-otud silne nebuloze koje čujemo od raznih pedijatara. Prehrana je izrazito individualizirana i zato nikada neće moći biti jasnih smjernica (dok se ne ustanovi genetska slika prehrane).

Zato se možda treba pomiriti s time da što god u ovom trenutku s ljudima iz ove zemlje bude napisano je samo prolazna uputa, koja će u bliskoj budućnosti biti usavršena. Jer od nekuda treba krenuti.