Gdje boli neplodnost?

[ana.b]

Da se i ja pridružim... Danas je jedan od onih dana kad bih vrištala iz svega glasa i samo plakala.
Prvi spontani u 7. tt. Za drugi trudnoću su nam trebale 3 godine. Bila sam van sebe od sreće iako me istovremeno bilo strah da se ne ponovi spontani. I opet nisam imala sreće; missed u 11. tjednu. Sad smo na MPO. Još smo na inseminacijama. Slijedi IVF kad uspijemo doći na red. Kako i same kažete, svi su oko mene trudni. Mi nismo nikom ništa rekli jer ljudi koji sami nisu iskusili ovakve probleme, nemaju pojma kroz što prolazimo. Kad sam jednom na poslu plakala, nakon gubitka trudnoće, jedna mi je kolegica (koja ima 3 djece) rekla da to nije najgora stvar na svijetu, a druge su komentirale da je bolje da je umrlo nego da se rodi defektno. Kako ona ne shvaća da meni to jeste najgora stvar na svijetu, da ja ne mogu ostati trudna čim poželim i da je pitanje da li ću ikad više biti trudna i imati dijete?! Nakon prošle inseminacije, kad je beta bila 0,4 hodala sam do auta i ronila suze. Isto je bilo i kad sam ovaj mjesec dobila mengu. Život mi je postao potpuno besmislen, ciklusi su mi postali opsesija. Ima dana kad se najrađe ne bih digla iz kreveta, cijeli bih dan plakala. Osjećam da me izdalo vlastito tijelo, osjećam se slomljeno i nemam snage za dalje. A MPO bitka tek počinje... I isto se, kao i vi, pitam: "Zašto baš ja?!"

[The Margot]

Draga ana.b - kako te razumijem (i ja sam imala 2 spontana), ali znaš što: proći će i ta negativna faza i moći ćeš se opet radovati i drugim stvarima u životu, opet ćeš vidjeti smisao pa čak i humor u svim tim MPO crticama. A odgovora na pitanje "zašto baš mi" - nema i nemoj ga niti tražiti. Budi hrabra, ali ako trebaš - isplači se, očisti negativne emocije i bit će ti lakše i skupit ćeš već hrabrosti. Život je lijep pa čak i u ovoj našoj borbi, tako ja mislim i osjećam drž se draga i budi uporna!

[kiki30]

nažalost,sve koje smo to prošle znamo kako boli,kako je teško.kako jedna najjednostanija stvar u životu,tako je komplicirana-uvijek sam mislila a jedan odnos i to je to-e kod nekih i je ali evo...
ja iz dana u dan mjenjam osjećaje,plačem,drugi dan sretna,pa i strah,želja,bol,sreća,sve u meni u isti dan-ponekad imam osjećaj da ću poludit od silnih emocija.
ako ne mislim sanjam,djecu,trudnice,porod,budim se u suzama,jednom sam sanjala da sam rađala,rodila djete i rekli da je curica,naslonila sam je na prsa -o Bože,ja sam osjetila to dijete.i plakala od sreće,probudila se sva u suzama-sad kad se sjetim tog sna,točno znam taj osjećaj kad sam stavila djete na prsa,ko da je bilo stvarno,neznam kako opisati-ali od tada znam da dok ne ostvarim taj san,dok ne osjetim dijete na prsima neću stati

[dea84]

kiki30, poznati su mi ti snovi da sam rodila, da sam trudna...Ali eto kao što i sama kažeš treba sljedit svoje snove... Cure, ima dana kada kad nam se neda dići iz kreveta kao kaže ana.b. al opet dođe novi dan dignemo glavu gore i idemo dalje!Zato i jesmo posebne

[ana.b]

Hvala vam na lijepim riječima, cure. Vi ste jedine (osim MM-a) kojima sam otkrila kako se zapravo osjećam. Trudim se svaki dan 'normalno' funkcionirati i na poslu i sa svima ostalima, ničime ne odajem da se iznutra u stvari raspadam i da mi se srce slama od boli. A to je užasno teško i puno puta jedva čekam da dođem doma i dobro se isplačem. Tim više što sam okružena trudnicama kojima je najveći problem što nemaju što za obući jer im je trbuh narastao...

[Snekica]

jednom sam sanjala da sam rađala,rodila djete i rekli da je curica,naslonila sam je na prsa -o Bože,ja sam osjetila to dijete.i plakala od sreće,probudila se sva u suzama-sad kad se sjetim tog sna,točno znam taj osjećaj kad sam stavila djete na prsa,ko da je bilo stvarno,neznam kako opisati-ali od tada znam da dok ne ostvarim taj san,dok ne osjetim dijete na prsima neću stati

Očito mi sve imamo iste snove, i to me jako iznova rastužuje jer opet i opet postajem svjesna koliko je teška ova naša borba za te naše male anđele!
Sinoć smo se MM i ja išli prošetati do mora, svirala je jedna grupa u kafiću, išli smo malo poslušati, kad pogledam ispred sebe dvije trudnice i jedno 5-6 majki s djecom u kolicima. Prvo što sam pomislila je bilo "eto i tu su ", a drugo "već je prošlo 11h i ta djeca bi trebala biti u krevetu " Nakon 20-ak min sam rekla MM da bi išla ča, nisam objašnjavala, ali mislim da je skužio.

[kiki30]

to mi je poznato,ja neznam ali u zadnje vrijeme ja srećem sve više trudnica,majke s kolicima-možda sam i prije sretala ali nisam obraćala toliku pažnju a sad trudnicu uočim na kilometre ,onda izmjerim trbušić i ne mogu skinut pogled-još će reći da sam luda i onda sam gotova,pa kad ću ja,pa i ja bi tako,pa jedva čekam...

[Ambra]

Snekice, aaah tek da vidiš kada ti i ja zauznemo kafić sa našim ''istrijankama''!

Ja ponekad poslušam pjesmu >>>DESREE You Gotta Be, i nekako me ohrabri njen tekst.

you got to be hard, you got to be tough, you got to be stronger
you got to be cool, you got to be calm, you got to stay together

[Mury]

to mi je poznato,ja neznam ali u zadnje vrijeme ja srećem sve više trudnica,majke s kolicima-možda sam i prije sretala ali nisam obraćala toliku pažnju a sad trudnicu uočim na kilometre ,onda izmjerim trbušić i ne mogu skinut pogled-još će reći da sam luda i onda sam gotova,pa kad ću ja,pa i ja bi tako,pa jedva čekam...

Potpuno isto se i meni događa i to zadnjih 5 godina, više ću izluditi jer ni u wc ne mogu otići a da ne vidim trudnicu, i onda mi se sj...e cijeli dan, cijeli vikend, cijeli tjedan, cijeli mjesec, godina....život prolazi, ja uvijek ista - uplakana, beskrajno tužna, nesretna, ne vidim smisao niti u čemu, promašen mi je cijeli život, ne radujem se više ničemu...kolege na poslu petkom sretni ide vikend, ići će u šetnje, bit će s djecom, ja otupila, ništa me više ne veseli, znam što me vikendom čeka...ako odem u šetnju, ili shoping, ili na kavu vidit ću hrpu trudnica i beba, isplakati se pokvarati dan i sebi i MM, ako ostanem doma, sama u 4 zida sa MM, kao i svaki dan, opez mi je bezveze, samo razmišljam o onome što nemam i vjerojatno nikada neću imati...nemam se zbilja više čemu radovati, posebno jer sam sve sigurnija da nikada, ama baš nikda ja neću roditi, i čemu se onda više veseliti

[kiki30]

mury,draga joj nemoj tako sad si i mene rasplakala... i sama si napisala nada umire zadnja..koliko je teško znamo,dal se isplatit-isplatit će se
moramo biti jake,ja sama sebi znam ponavljat-mogu ja to,moram ja to ,ja to želim i hoću.postala sam ko papiga
vidim da si moje godište,neću ti reći mlada si jer kad ja to čujem kosa mi se digne ali bit će draga-tu smo da se tješimo,hrabrimo i zajedno veselimo-doći će i naše vrijeme,dragi Bog će se jednom i nas sjetiti ! ja vjerujem u to !! vjerujem da ćemo za godinu dana pisat o našim malim anđelima,bit sretne i ponosne i to me drži..

[The Margot]

Cure, ja sam -starija od vas skoro 10 godina - kiki 30 i Mury - i sada sam u potpuno dobroj fazi. Ne plačem, ne kunem sudbinu, baš mi je dobro. Ne znam do kada će potrajati, ali dok me opet ne uhvati crnjak i emocije - uživam u tome. Jer život je sada i ovog trenutka (tako ofucana fraza, ali tako istinita)... Ne znam što je bilo u onom Merionalu od prošlog postupka, ali ja sam baš onako - O.K. I sama sam iznenađena . Ali imala sam i ja faza kad me stezalo u grlu od pogleda na trudnički trbuh. i kada mi se činilo da su BAŠ SVE ŽENE OKO MENE TRUDNE... ali to nikada nije istina. Ovisi o tome što želimo vidjeti.
Cure, jake smo mi, izgurat ćemo mi ovu borbu, samo nemojte padati u očaj i još više nizbrdo...

[marincezg]

Cure, ja sam -starija od vas skoro 10 godina - kiki 30 i Mury - i sada sam u potpuno dobroj fazi. Ne plačem, ne kunem sudbinu, baš mi je dobro. Ne znam do kada će potrajati, ali dok me opet ne uhvati crnjak i emocije - uživam u tome. Jer život je sada i ovog trenutka (tako ofucana fraza, ali tako istinita)... Ne znam što je bilo u onom Merionalu od prošlog postupka, ali ja sam baš onako - O.K. I sama sam iznenađena . Ali imala sam i ja faza kad me stezalo u grlu od pogleda na trudnički trbuh. i kada mi se činilo da su BAŠ SVE ŽENE OKO MENE TRUDNE... ali to nikada nije istina. Ovisi o tome što želimo vidjeti.
Cure, jake smo mi, izgurat ćemo mi ovu borbu, samo nemojte padati u očaj i još više nizbrdo...

vidim da smo generacija.........
mi smo u braku 11,5 god i zadnjih 3-4 god. meni je koma.....
znam i zbog cega....u familiji imamo malu curicu (od muzeve sestre mala) zive sa nama (mi na katu oni u prizemlju) i sve mi je teze gledat i slusat kako se oni sa njom maze, kako joj sogorica tepa ljubavi moja, sreco moja, i kako svi oko nje skacu, svekar i svekrva takodjer....
znam da je to sve prirodno i normalno ali hebiga ljubomorna sam i nemogu si pomoc......
ponekad bi najradje da me ovdje nema.....
kad vidim susjede oko mene sve se udale poslje nas i sve sad imaju djecu a mi nemozemo imat i ne ide pa ne ide
tesko je to objasnjavat nekom tko nije u takvoj situaciji ali znam da se mi sve razumijemo i to me tijesi
pozzz

[Darkica]

vidim da smo generacija.........
mi smo u braku 11,5 god i zadnjih 3-4 god. meni je koma.....
znam i zbog cega....u familiji imamo malu curicu (od muzeve sestre mala) zive sa nama (mi na katu oni u prizemlju) i sve mi je teze gledat i slusat kako se oni sa njom maze, kako joj sogorica tepa ljubavi moja, sreco moja, i kako svi oko nje skacu, svekar i svekrva takodjer....
znam da je to sve prirodno i normalno ali hebiga ljubomorna sam i nemogu si pomoc......
ponekad bi najradje da me ovdje nema.....
kad vidim susjede oko mene sve se udale poslje nas i sve sad imaju djecu a mi nemozemo imat i ne ide pa ne ide
tesko je to objasnjavat nekom tko nije u takvoj situaciji ali znam da se mi sve razumijemo i to me tijesi
pozzz

[buba mara]

Cure samo hrabro naprijed i uspjet ćete!Evo ja sam uspjela nakon 16 godina braka.Mene je poticala jedna žena koja je rodila sa 42 godine.Rekla mi je da nesmijem odustati i nisam.Ali sam puno puta psihički padala i ponovo se dizala.Rodila sam sa 37 godina iz 10 IVF-a i 3 puta sa zaleđenim jajašcima.
I sada vam moram reći da je teško biti mama pogotovo kad se sva predaš u to.Sin mi ima sada 5 godina.Jednom mi je jedna mama rekla da su djeca sebična stvorenja.Ja od kada ga imam nemam svoj život.Jedva jednom do dva puta godišnje na šišanje .Knjige slabo stignem pročitat filmove ili tv ne gledam možda sam dva filma u 5 godina pogledala.Kod nas se gledaju crtići.Ne znam što se događa u svijetu jer rijetko stignem vidjeti vijesti.
Ovo sam vam napisala da uživate u sadašnjem trenutku i da pokušate sve da postanete mame.Izlazite manikirajte se čitajte radite sve što želite .
Kad uspijete život vam se naglavačke promjeni pogotovo nama koje smo dugo bile bez djece.
Snekica one mame sa djecom koje su bile do kasno sa djecom vani samo su malo uživale u trenutku ali nisu mogle sa mužem zaplesati zato ti sada uživaj i pleši jer kad postaneš mama malo će toga biti.A postat ćeš mama.
Marincezg tvoji svekar i svekrva dođu na kratko i pomaze tu curicu i odu a mama možda i ne spava i zadnja ruča ili samo nešto baci nabrzinu u usta.Sad joj pomozi i nenoj biti ljubomorna jer ćeš i ti uspjeti biti mama jer si uporna.Uživaj i ti u toj curici.
Nije lako biti mama srećom da se djeca jako vole pa se to izdrži.
Sve sam vam ovo napisala jer znam kako vam je sve sam to prošla i mislila da nikad neću imati djece.I ja sam bila ljubomorna i osuđivala sam mame ali nije im lako.
Cure budite uporne i uspjet ćete!Ja sam uspjela kad sam promjenila kliniku u Mariboru mi je uspjelo od prve imaju bolju metodu!

[marincezg]

Cure samo hrabro naprijed i uspjet ćete!Evo ja sam uspjela nakon 16 godina braka.Mene je poticala jedna žena koja je rodila sa 42 godine.Rekla mi je da nesmijem odustati i nisam.Ali sam puno puta psihički padala i ponovo se dizala.Rodila sam sa 37 godina iz 10 IVF-a i 3 puta sa zaleđenim jajašcima.
I sada vam moram reći da je teško biti mama pogotovo kad se sva predaš u to.Sin mi ima sada 5 godina.Jednom mi je jedna mama rekla da su djeca sebična stvorenja.Ja od kada ga imam nemam svoj život.Jedva jednom do dva puta godišnje na šišanje .Knjige slabo stignem pročitat filmove ili tv ne gledam možda sam dva filma u 5 godina pogledala.Kod nas se gledaju crtići.Ne znam što se događa u svijetu jer rijetko stignem vidjeti vijesti.
Ovo sam vam napisala da uživate u sadašnjem trenutku i da pokušate sve da postanete mame.Izlazite manikirajte se čitajte radite sve što želite .
Kad uspijete život vam se naglavačke promjeni pogotovo nama koje smo dugo bile bez djece.
Snekica one mame sa djecom koje su bile do kasno sa djecom vani samo su malo uživale u trenutku ali nisu mogle sa mužem zaplesati zato ti sada uživaj i pleši jer kad postaneš mama malo će toga biti.A postat ćeš mama.
Marincezg tvoji svekar i svekrva dođu na kratko i pomaze tu curicu i odu a mama možda i ne spava i zadnja ruča ili samo nešto baci nabrzinu u usta.Sad joj pomozi i nenoj biti ljubomorna jer ćeš i ti uspjeti biti mama jer si uporna.Uživaj i ti u toj curici.
Nije lako biti mama srećom da se djeca jako vole pa se to izdrži.
Sve sam vam ovo napisala jer znam kako vam je sve sam to prošla i mislila da nikad neću imati djece.I ja sam bila ljubomorna i osuđivala sam mame ali nije im lako.
Cure budite uporne i uspjet ćete!Ja sam uspjela kad sam promjenila kliniku u Mariboru mi je uspjelo od prve imaju bolju metodu!

neznas cijelu pricu jer nisam pisala sve u detalje....
moj svekar i svekrva takodjer zive u prizemlju sa sogoricom, sogorom i malom i nebi se sa tobom slozila da dodju na kratko i da se samo malo pomaze ali sad nebitno.....
istina je da sogor i sogorica se jako puno bave sa malom (sad ima 4 god i 5 mj) i sve je podredjeno maloj i oko nje
moja sestra takodjer ima djecu (11 god i 6) ali na nju nisam ljubomorna, neznam zasto, valjda jer je moja sestra i to drugacije gledam, neznam hocu li ikad postati mama ali se nadam da cu se jednog dana sa tom cinjenicom pomirit sad jos nemogu.........

[ruža82]

..evo neki dan u razgovoru s kolegicom, koja očito ne shvaća da se beba ne napravi s time da se pokeksamo i to je to...
i ona meni, eh kaj će ti znači život bez dece???!!!!!!!!!!!!!!!
a ja ostala zaprepaštena
mislim, ko da ja ne želim imati djecu, il kaj bi sad trebala?? baciti se pod vlak?? mislim, pa koji je to komentar??
svakakve komentare čujem, ali ovo me fakat zaprepastilo.
i ona nastavi dalje pričati... ko da ništ nije rekla

[špelkica]

Draga, nemoj se bedirat, i ja sam čula svakakve komentare, čak su mi ipsa vrijeđali tj zašto šećem tog psa, a ne rodim si djecu, a kod nas samo broj životinja se povećava i onda dječji rođendan- svi dođu s djecom, ja uzmem psa kad mogu (da ne dođemo sami ko pas ). Sretna sam kad moje prijateljice dobivaju djecu (naročito one koje imaju nekih poteškoća),iako me to malo baci u moju depru i pitanje kad ću ja na red. Ali već sam od nekih čula da su se bojale reći mi da su trudne jer znaju kak si ja jako želim- i to me je rastužilo kao da sam neka rospija .
Buba mara, vjerujem da nemaš puno vremena i da nam pomalo zavidiš zbog toga, ali svma nama koje nismo uspjele fali onaj osjećaj zajedništva, ispunjenosti, kao da nisi cjelovita žena dok ne postaneš majka...

[buba mara]

Draga, nemoj se bedirat, i ja sam čula svakakve komentare, čak su mi ipsa vrijeđali tj zašto šećem tog psa, a ne rodim si djecu, a kod nas samo broj životinja se povećava i onda dječji rođendan- svi dođu s djecom, ja uzmem psa kad mogu (da ne dođemo sami ko pas ). Sretna sam kad moje prijateljice dobivaju djecu (naročito one koje imaju nekih poteškoća),iako me to malo baci u moju depru i pitanje kad ću ja na red. Ali već sam od nekih čula da su se bojale reći mi da su trudne jer znaju kak si ja jako želim- i to me je rastužilo kao da sam neka rospija .
Buba mara, vjerujem da nemaš puno vremena i da nam pomalo zavidiš zbog toga, ali svma nama koje nismo uspjele fali onaj osjećaj zajedništva, ispunjenosti, kao da nisi cjelovita žena dok ne postaneš majka...

Da znam taj osjećaj i ja sam se tako osjećala. Volila bi da postanete mame i hoćete jer ste uporne.Nisam htjela kukati kako nemam vremena za sebe i da mi je teško biti mama nego kad sam čekala to dijete a čekala 16 godina nisam znala iskoristiti to vrijeme za sebe.Htjela sam reći da malo uživate jer kad dođe trenutak za bebu onda ćete samo na igrališta.

[The Margot]

buba mara - ja sam po prvi puta u ovih 5 godina koliko dugo čekamo bebu da konačno dođe, shvatila da sam zapravo jako sretna i da mi ništa u životu ne fali. i baš to što kažeš, uživam u životu i ne želim da mi stane zbog IVF-a i postupaka i da se samo i isključivo time bavim(o). našla sam neki svoj mir, imamo dobar život, ma baš nam je super. me znam, valjda će opet doći i tuga i emocije, ali sada kako ti kažeš - "plešem sa mužem" i baš smo se nekako opet u zaljubili jedno u drugo sada nam je skoro kao u početku veze, ovaj zadnji postupak nas je još više zbližio i shvatila sam da je on muškarac s kojim želim biti do smrti pa čak i ako nikada ne dobijemo svoje biološko dijete

[The Margot]

a ono kako se mame nama koje to još nismo stalno žale; u mojem slučaju su to samo dvije koje znam da su inače cmoljave i razmažene. Sve mame - moje prijateljice su mi super prizemne osobe i jako drage i obzirne prema meni (i ja prema njima). tako da ne mislimo mi ovdje da su sve mame svijeta takve... to su više iznimke. ali da je teško - od neprospavanih noći, usklađivanja obaveza, spremanja, čišćenja, čuvanja djeteta, raznih bolesti i strahova i kako sve to prevladati - pogotovo kada su djeca mala, to zaista vjerujem.

[kiki30]

margot,to si baš lijepo rekla.i nas je ovaj spontani dosta zbližio,bili smo na odmoru par dana i ko da smo bili na medenom mjesecu
sad opet izlazimo,svaka subota je naša,družimo se s parom koji ima problema kao i mi,paše nam,ne pričamo o tome,ne ispituju.sve znaju i to je to.kako sam na moru,sad će počet i te feštice i jedva čekam-evo i jučer smo se malo naplesali i popili ali i jedva čekam 8 mjesec i novi pokušaj
ja vjerujem da takve ljubavi zaslužuju dijete,zajedno ćemo se boriti za našeg anđelića

[The Margot]

a uhvatit će mene opet crnjak, znam... samo do onda uživam! danas sam bila na kavi sa prijateljicom koja ima malu bebu i sa drugom koja treba roditi za koji tjedan. i baš smo se lijepo družile... ponavljam - ne znam jesu li me to neki hormoni sreće pukli pa sam tako high već par tjedana, tko će znati. kad se samo sjetim kako sam se raspala na koamdiće kad je moja šogorica ostala slučajno trudna u 43 godini života saslučajnim frajerom (nisu čak niti bili u vezi) - mislim... nisam je niti nacrtanu mogla vidjeti dugo nakon toga... ali eto, opet svane sunce!

[dea84]

samo da se se požalim u petak sam kumi rekla da nam nije uspio pokušaj iz prirodnog a ona mi odg. "a kaj sad samo još jedan u nizu" evo do danas neznam kaj bi mislila i kaj bi joj na to rekla. Ona nije nema djecu niti je udana al mislim da ovakav odrgovor nebi dala ni jedna normalno osoba! Sad neznam dal da da tu osobu izbrišem iz života? Bile smo nerazdvojne al od kad sam se ja udala ona više nije ista barem prema meni a što se tiće IVF nemam nikakvo razumjevanje jer je uvijek davala takve neumjesne komentara. Žao mi je zbog našeg prijateljstva al nemam snage joj objašnjavat ono što bi svaka osoba mogla sama zaključit...da me boli i da sam 3 god. po bolnicama i da meni svaki neuspjeh nije samo još jedan u nizu nego samo nova bol...

[The Margot]

Dea - nemoj je izbrisati iz života, pogotovo ako ste bile i još jeste bliske. Možda je ona iz nekog generalnog stanovišta u goroj poziciji od tebe, ti barem imaš sa kime pokušavati dobiti dijete, a ona možda nema niti to. Možda nju to boli i ti isto tako trebaš imati razumjevanja za nju kao i ona za tebe. Još si jako mlada, uživaj u dvadesetima )

[Mury]

Dea - nemoj je izbrisati iz života, pogotovo ako ste bile i još jeste bliske. Možda je ona iz nekog generalnog stanovišta u goroj poziciji od tebe, ti barem imaš sa kime pokušavati dobiti dijete, a ona možda nema niti to. Možda nju to boli i ti isto tako trebaš imati razumjevanja za nju kao i ona za tebe. Još si jako mlada, uživaj u dvadesetima )

Debelo potpisujem!
A mene cure moje ovih dana boli to što se kod moje zgrade pravi prekrasno dječje igralište u kojem će uživati "neki drugi klinci", a ne moji klinci

[kiki30]

evo moram se i danas malo izjadat a kome ću ako ne vama danas u trgovini srela od školske prij.mamu,pohvalila se kako joj kćer rodila,ja super,drago mi čut takve vijesti a onda ona mene pita-a kako ti?tvoja dječica,koliko sad imaju?e,dječica?!a ja onako,pa ja nemam još dijete-ona se ispričava,da je mislila kako sam već godinama u braku pa da imam djecu.neznam jel više bilo neugodnije meni ali njoj,ali znam da kad sam sjela u auto,da je u meni kuhalo,osjećala sam se jadnom,počela sam osjećat bol oko srca,duše.pa hoće li proći bar jedan dan da se toga ne sjetim,da me netko ne sjeti,da me srce na zaboli,da mi ne zasuze oči,pa bar jedan dan...

[The Margot]

Ne daj se kiki - ne smiješ dozvoliti da te baš svaki komentar zbedira! Ne govore to tebi ljudi da te bace u depresiju, već zato jer ne misle svojom glavom... I tako, to je u ljudskoj prirodi da pitaju za potomstvo i da ih zanima. Samo o tebi ovisi da li ćeš dati da te to baci u bed...
E ja stvarno ne znam što mi je, velim vam - onaj Merional je super stvar, očito me još puca totalna pozitiva!!! Ali onda nemam tu što tražiti, mogu vam ići samo na živce sa pozitivnim komentarima...

[dea84]

The Margot, pozitivni komentari su baš ono što nam i treba
Kiki30, slažem se s Margot nažalost to je u ljudskoj prirodi da pitaju si se udala, i za potomstvo. Neke boli što nemaju odgovor ni na prvo pitanje. I to moramo prihvatit, pitanja će uvijek biti.Al zato imamo ovaj forum koji nam pomaže da se ispušemo kad dođemo doma

[kiki30]

a znam ali..eto nekako je još teško..
zato super za naš forum i našu Margot- za tvoju pozitivu,samo takva ostani-nama to dobro dođe

[The Margot]

e cure a kad ja padnem u depru... čuvajte me se ) bjež`te glavom bez obzira! ne znam, ne očekujem skoro da padnem u neki "afan"... velim vam, ne znam šta mi je...

[Dhea]

[QUOTE=dea84;1905133]! Sad neznam dal da da tu osobu izbrišem iz života? Bile smo nerazdvojne al od kad sam se ja udala ona više nije ista barem prema meni QUOTE]

Nemoj je odmah brisati iz života, nema ona pojma što govori. Ostanite prijateljice jer sigurno ima puno toga što vas povezuje. Ali nemoj više s njom uopće pričati o tome, čak ni kad te ona pita. Bit ćeš puno mirnija. Ljudi su ljubomorni, pa ma kako bliski bili, a ljubomorni su na sve i svašta. Ti imaš muža, a ona nema. Dovoljno dobar i velik razlog da se ona osjeća loše.
Ja sam samo jednu frendicu zauvijek otpisala kad sam saznala da je svima rastrubila da mi ne možemo imati djecu i da idemo na umjetnu oplodnju. To je bilo tako zločesto. Trebala sam podršku, a dobila sveopće sažaljenje. Otada pazim kome što govorim. I sama ponekad budem ljubomorna, to je tako ljudski. Ali uspijem se suzdržati i pazim da nekoga ne povrijedim. To je bit prijateljstva. Međutim, u trenucima kad mi je bilo teško umjesto da skupljam energiju za preživljavanje, bavila sam se tuđim spačkama.

[ana.b]

Ne razumijem da li su ljudi zločesti, ili ne razmišljaju, ili jednostavno vole zabadati, ili bolje rečeno podbadati... Meni je nedavno jedna kolegica s posla rekla da ja imam problem u glavi zbog kojeg ne mogu ostati trudna. Zna da sam u vezi/braku zadnjih 8 godina, zna da nemam djecu, pa je ona razvila teoriju i još mi to sasula u facu. A od komentara tipa: Što bi ti falilo da imaš dijete? Šta čekaš? i sličnih, već sam luda.
marincezg, znam točno kako ti je...

[špelkica]

Mislim da ljudi koji nemaju takvih problema ne mogu nas razumjeti, ali naravno podrška je ono što se traži! Imam prijateljice koje su mi stvarno podrška, naročito one koje su to prošle, ali naravno, ima komentara koji nas zabole, iako možda nisu bili namjerni ni upućeni sa zlobom, jednostavno netko ne zna što bi rekao.
Margot, razumjem tvoju pozitivu i ja sam obično takva između postupaka/pokušaja, ali uskoro krećemo na prvi IVF i strah me je svega pa mi je teško biti opuštena, samo razmišljam o tome...

[špelkica]

Mislim da ljudi koji nemaju takvih problema ne mogu nas razumjeti, ali naravno podrška je ono što se traži! Imam prijateljice koje su mi stvarno podrška, naročito one koje su to prošle, ali naravno, ima komentara koji nas zabole, iako možda nisu bili namjerni ni upućeni sa zlobom, jednostavno netko ne zna što bi rekao.
Margot,razumijem tvoju pozitivu i ja sam obično takva između postupaka/pokušaja, ali uskoro krećemo na prvi IVF i strah me je svega pa mi je teško biti opuštena, samo razmišljam o tome...

[goldilock]

Drage cure, u 10 minuta sam preletila vaše postove i dok sam ih čitala nekako mi je bilo lakše, osjećam se normalnije. I meni idu na živce trudnice, i onda idem na živce sama sebi jer se ne mogu veseliti tuđoj sreći, i mene pogađaju scene iz života koje drugi ne primjećuju: obitelji s petero djece na parkiralištu šoping centra, mame koje guraju kolica, trudnice kojima je najveći problem to što nema što za obući i što ne može nositi svoje najdraže cipele jer su joj noge natekle......... Neplodnost boli u srce, u dušu, u mozak. I trudim se iz petnih žila biti pozitivna i zamišljam sebe s trbuhom do preksutra i s čoporom dječurlije. I znam da ću uživati u svakom trenutku. Jer ću se itekako pošteno namučiti i naraditi da bih došla do svoje male srećice. Ja sam nova u ovoj priči i sve vaše priče mi itekako pomažu. CURKE, HVALA VAM!

[špelkica]

Goldilock, dobro došla! Koliko dugo traje vaša borba?

[dea84]

Goldilock, dobro došla

[spodoba]

evo da se i ja ispusem :D
nedavno sretnem tipa s kojim sam bila u jednom projektu. u isto vrijeme smo dobili djecu. nedavno me sretne na pauzi (nemamo nikakvih dodirnih tocaka).

on -bok, samo sam htio znati kako si (jesi moj kuki..hahah mislim se)
ja - dobro sam, a ti (jedina recenica koju sam rekla)
on - dobro sam, prije par dana smo dobili kcer rabeku (u stvari je samo to htio podijeliti s manom, zaboli ga kako sam ja..haha)
ja - cestitam
on/ja - cao, cao
sve se desilo u manje od pola minute..

ma samo mi je to trebalo taj dan. ma normalno je da je sretan i otkud ce on znati da se fajtam s reproduktivnim pitanjima. ali svaka spontana trudnoca bez puno zafrkancije mi se cini kao velika pljuska..mada mi je drago da postoje ljudi koji se seksaju, ostanu trudni..planski..neplanski..kako god..ali me podsjeca na vlastiti neuspjeh glede baby nr. 2 (bas sam nezahvalna jer imam divnu djevojcicu..jel da?)

eto..

[goldilock]

koliko traje borba.... borba je počela prije bilo kakve pretrage, borba je počela čim se potkrala misao da smo ipak dio statistike, da trudnoća ipak nije nešto što se podrazumijeva, što se desi prirodno, planski, neplanski, nešto na što imaš prirodno pravo. kada smo si konačno priznali da bi trebali vidjeti u čemu je problem, MM je vodio borbe sa svojim sumnjama, demonima, sa svojim strahom kako je problem u njemu, samo u njemu i isključivo u njemu, strahom od katastrofalnog spermiograma... tek kad mu je najbolji prijatelj priopćio da mu je žena trudna, tek tada je osjetio mali dio onoga što sam ja već dobrano proživljavala: bilo mu je drago zbog prijatelja, ali osjećao se je glupo jer nije mogao dijeliti njegovu sreću: bilo mu je krivo, gotovo ga je mrzio zbog toga. tada smo ozbiljno pokrenuli stvari i ko za peh nedugo nakon toga proživjeli svoju prvu veliku bračnu krizu. koja je samo odgodila rješavanje problema. i tako, kriza nas nije uništila, malo nas je ojačala i eto nas, apsolutnih početnika u priči o potpomognutoj oplodnji.
ja '72 - zasada sve ok, on 73 - asthenozoospermia, ja čekam nalaz CB, čekam slijedeći ciklus da vidimo kakvi su mi hormoni... u petrovoj smo na listi u 10. mjesecu, u međuvremenu možda napravimo inseminaciju, treba vidjeti prohodnost jajovoda.... ipak su tu godine.... eto, to je naš status: apsolutni početnici.

[The Margot]

Spodoba, nemoj krivo shvatiti, ali raduj se tme što imaš BAREM JEDNO dijete... većina nas ovdje se vrti u nekom mučnom krugu i određeni broj nas (čisto statistički) vrlo vjerojatno nikada to neće niti spoznati... tako da ok, razumijemo mi tebe, ali da si baš neplodna - ako si rodila svoje dijete ... mislim da te debelo šišamo u osjećaju gdje nas boli neplodnost
I da - želimo ti IPAK svu sreću da dobijete "pojačanje" - sretno!!! A ti nama poželi da ove teme za nas koji ovdje sada pišemo - više nema -

[The Margot]

e pa cure ode moj cooooooool stav u vjetar... evo mi sad frendica javlja da je trudna 2,5 mj... A meni u želucu napravilo DUUUUUUUUUUUUUUUUMMMMMMMMMMMMMMM!!!!

najrađe bi se sad napila.

[kiki30]

ma daj ,daj ti si nam čvrst oslonac i ima da tako ostaneš,jasno
onda ti nema druge nego napit se ja ću za koji dan!!
od brata cura treba rodit,ja sva sretna ,već obožavam to dijete,bit će prava tetkina maza,ali me tako strah da kad se rodi da će mi bit teško,da ću se opet pitat kad ću ja i onda ću se i ja napit

[The Margot]

Thnx kiki, mislim, ona je bila jako obzirna kad mi je to rekla, veli da šalje vibre za mene i ne mogu se ljutiti niti sada biti kao nešto povrijeđena... bio je to samo trenutak slabosti. Ono, malo mi se zavrtilo u glavi... A da bi mi dobro došlo nešto kratko i žestoko, bi

[Dhea]

Ja već godinama živim kraj doma zdravlja, dućana za dječju opremu, velikog parka s kafićima i dječjeg vrtića. Sve vrvi od trudnica, kolica i veselih roditelja. U domu zdravlja se često održavaju i trudnički tečajevi, pa sam par puta naletila na stvarno gomilu trudnica koje će svaki čas roditi. A ja u MPO vodama, mislila sam da ću poluditi. Želudac mi se grčio od muke. A činjenica je da godinama živim tu i to prije nisam ni primjećivala. Stvar je u tome da sam sada jednostavno fokusirana na to i točka. A da se fokusiram npr.na ljude koji imaju pudlice, koji su ćelavi ili hodaju sa štakom sigurno bi isto tako vidjela gomile, iako mi se sad čini da su to samo rijetki. Dugo mi je trebalo da se opustim i u tome ne vidim ništa loše, tim više što bi im se danas-sutra rado pridružila. Svi ti ljudi su samo hodajući potsjetnici onoga što želimo, a čini nam se nedostižno i normalno je nam bude teško.

Iluzorno je očekivati od drugih ljudi da će nas razumjeti i reći pravu stvar u pravo vrijeme. Većina nema to iskustvo za sobom, a rijetki imaju neki interes udubljivati se u tu tematiku. Moje iskustvo je da o tome treba razgovarati samo sa sebi ravnopravnima i onima koji imaju izniman interes da se udube u fizičku i psihičku stranu našeg problema. I s nikim drugo. Jer to nije tema za kurtoazne razgovore. Izbjegavanjem takvih razgovora poštedjet ćete sebe mrskih pitanja i rečenica tipa: A što ti čekaš?, Opusti se., Nije smak svijeta., Imaš vremena., Posveti se samoj sebi., Zašto ne usvojiš dijete?,...

Kako objasnit nekome da ništa ne čekam, nego imam problem i intenzivno obilazim liječnike, bolnice, apoteke? Kako objasnit nekome da nakon stimulacije i anestezije stalno strepim hoće li biti jajnih stanica i koliko, hoće li se oplodit, hoće li se primit, kolika će biti beta itd.? Onda još moram objašnjavat što je aspiracija, transfer, folikula, endometrij, beta i sl. Kako objasnit nekome da mi je stvarno smak svijeta ako procurim prije bete, kad je beta=0 ili jako mala, Kad je beta ok, pa za dva dana naglo padne, ili kad zatrudnim pa se nešto zakomplicira i izgubim bebu? Kako objasnit nekome da te godine začas prolete? Kako objasnit nekome da sve ono što ljudi podrazumijevaju pod posvetiti se tebi kao što su razni tečajevi, knjige, filmovi, putovanja, sportovi i dr. ne mogu ispuniti prazninu koja je svakim danom sve veća i veća? Kako objasnit nekome da za većinu nas usvojenje nije odbojna ideja, ali nam znači ne neki način da smo odustale i pomirile se sa sudbinom? Moj odgovor je da se sve to nekome može objasnit teško ili nikako i da je bolje i ne pokušavati.

Nakon svog prvog IVF-a ostala sam trudna i dva mjeseca provela u sedmom nebu, na zemlju sam tresnula već kod prvog UZV-a kad se nisu čuli otkucaji srca i uskoro završila na kiretaži. Bila sam slomljena, a naslušala sam se raznih komentara tipa: Bit će još djece, mlada si., Bolje da je sad otišlo, nego kasnije ili da se rodilo bolesno. Jedna frendica me čak pilila spikom kako nema love za more, klincima je to strašno važno i njeno dijete je zbog toga očajno. Kad sam joj rekla da to nije najveći problem u životu, bijesno mi je sklopila slušalicu. Znači to što je moje dijete umrlo, to nema veze, jer to je bio embrij veličine 1 cm, kojeg nitko nije vidio ni čuo, dakle kao da nije ni postojalo. Odvratno. Kako objasniti nekome da mi nitko ne garantira da ću imati još djece i uostalom davno sam ja bila mlada? Kako objasnit nekome da je bolje da se rodilo zdravo, nego da je otišlo? Kako objasnit nekome da je moje dijete provelo sa mnom dva mjeseca i onda odjednom nestalo?

Utješne riječi su uvijek bile povod za dodatne frustracije, a savjeti ili naredbe tipa: Razvedri se., Nemoj biti tako osjetljiva. su me jednostavno izluđivali.
Zar bi bilo normalno da svaku injekciju doživljam s veseljem kao da je sladoled, svaku punkciju i transfer kao da je tretman za uljepšavanje, iščekivanje bete i ostalih rezultata kao čekanje djeda mraza? Zar bi bilo normalno da negativnu betu ili kiretažu doživljavam kao nešto čime se trebam pohvalit, veselit i organizirat slavlje? Svi bi bili sretni da sam ja to tako doživjela, jer ne bi morali gledati moju smrknutu facu, tražiti birane riječi, mogli bi i dalje razmišljati o sebi i kukati o svojim problemima. Fućka se nekome za tuđu sreću, pa tako i meni, odtugovala sam svoje i shvatila da sam sretna što sam normalna.
Pa kako bude,...
Ispričavam se na predugom postu!

[The Margot]

Dhea - ne moraš ti nikome ništa objašnjavati, nisi ti nikome ništa dužna...

i...

[spodoba]

Spodoba, nemoj krivo shvatiti, ali raduj se tme što imaš BAREM JEDNO dijete... većina nas ovdje se vrti u nekom mučnom krugu i određeni broj nas (čisto statistički) vrlo vjerojatno nikada to neće niti spoznati... tako da ok, razumijemo mi tebe, ali da si baš neplodna - ako si rodila svoje dijete ... mislim da te debelo šišamo u osjećaju gdje nas boli neplodnost
I da - želimo ti IPAK svu sreću da dobijete "pojačanje" - sretno!!! A ti nama poželi da ove teme za nas koji ovdje sada pišemo - više nema -

ma gle margot znam ja to i svadjam se cesce zbog toga sama sa sobom (ratio se svadja s emocijom..haha), ne ocekujem da me itko razumije glede sekundarne neplodnosti..vjerovatno trudilice za drugu bebu znaju o cemu pricam. da boli - da..boli..mada se mozemo tjesiti da imamo malo zlato..tako nekako.
u stvari se obzirom na vas koje (jos) niste ostvarile trudnocu mogu sakriti u misju rupu. tako sebe lupam u glavu i zaista me sram obzirom na vas koje se borite da dobijete BAREM jedno.
nedavno sam citala knjigu od julie indihove - inconceivable..ona se sa losim nalazima borila sa sekundarnom neplodnosti. moram priznati da sam nekako odahnula i vidjela cesto sebe u toj knjizi. valjda je u prirod covjeka da se bori za potomstvo..pa valjda i frustracija zbog neuspjeha ne izostaje..

moj doprinos onima koje se bore s bilo kakvom vrstom neplodnosti je da podijelim znanje i iskustvo..u nadi da ce(te) biti blizi svom djetetu..to sam ucinila na nekom drugom mjestu..a tu i tamo ovdje..
sretno svima!!

[goldilock]

kaže mi jučer kolegica (kad je čula da idem na IVF): "trebaš biti uporna." ok. "ne smiješ se previše opterećivati time." aha.
kad je za drugu kolegicu, koja je prošla preko nekoliko IVF-ova i nema djece rekla da nije dovoljno uporna, presjeklo me je, kao da se radi o meni.
samo sam joj rekla da nema pojma o čemu priča i da veću glupost nije mogla reći. i otišla sam. a onda sam pola sata plakala u autu ko kišna godina.

[Dhea]

moja odluka da ovaj put ostanem totalno anonimna što se postupka tiče pala je u vodu već 2. dan pikanja
na izlasku iz ambulante naletila sam na kolegicu s bebom u kolicima koja je baš došla u pratnji frendici koja se također pika
ništa me nije pitala, ali ljeto je, a ja s flasterom na ruci, sve je bilo jasno ko dan
izgleda da se ni najčvršćom odlukom ne mogu zaštititi, ali ono "žurim, muž me čeka u autu" uvijek upali
pa nek misli što hoće

[Snekica]

Snekica one mame sa djecom koje su bile do kasno sa djecom vani samo su malo uživale u trenutku ali nisu mogle sa mužem zaplesati zato ti sada uživaj i pleši jer kad postaneš mama malo će toga biti.A postat ćeš mama.

Ma slažem se s tobom, i neznam kako je drugim curama, ali ja i mm ful uživamo, imamo svoje zanimacije, volimo se svakim danom sve više, imamo vremena za sebe, ...i da... plešemo već 15 godina, od kojih 10 u braku. I već me "noge bole". Zato bi vrlo rado zamjenila za neprospavane noći i ludnicu u kući!
Sigurna sam da i sekundarna neplodnost boli, ali mislim da je bol ipak manje intenzivna nakon šta dijete obućeš u piđamicu, smjestiš u krevet i poljubiš ga/je za laku noć. Mi još nismo imale priliku uživati u tome. I stvarno ti želim da ti pojačanje stigne vrlo brzo!

[The Margot]

danas crnjak... mislim da ne bi ni žestica pomogla (osim toga, tek je jutro). Malo toga mrzim u životu, a patetika je jedna od tih stvari. I zato neću biti patetična, ali me nekako baš boli. K vragu.