Naslov moje teme je splitsko rodilište i to staro, a najviše me navelo na ovu temu je upravo odgledan prilog u Hrvatskoj danas o temi poroda kod kuće i iskustava s rodilištima. Gost je bio jedan ginekolog i gospođa koja predstavlja Rodu, moj komentar na doktorove riječi je da živi u zabludi što se tiče rodilišta i doktora u njima.
Ja sam imala strašno iskustvo ali hvala Bogu sa sretnim završetkom, teško ću nakon toga ići ponovno roditi u Split, jer nema koristi od novog rodilišta kad ostaje isto osoblje.
Ovako ide priča:
Rodila sam u 10 mjesec, 8 dana iza termina, točnije dan utorak.
Dva dana prije kod kuće sam imala lagane trudove, ali kad sam počela krvariti prepala sam se i kao svaka prvorotkinja nisam znala šta trebam napraviti ali najviše sam se bojala za bebu, i ja se odlučim otići u rodilište.
Tamo me prima jedan liječnik koji mi kaže da sam ja mogla biti kod kuće još deset dana jer se nisam ništa otvorila, ali ipak oni mene drže u predrađaonici više od pola dana i ako je bilo tako kako on kaže zašto me nisu pustili kući, nego me stavljaju na odjel.
Takvu neljubaznost i odbojnost prema ženama nikad nisam vidila, nije moje jedino iskustvo tavko ima ih još puno od mojih prijateljica, a i svašta se čuje u rodilištu i vidi.

I ja tako na odjelu ležim do ponedjeljka navečer i napokon me ponovno stavljaju u predrađaonicu i stavljaju na ctg, i ja vam tu ležim od ponoći do sutra ujutro do 8 sati, jer se nisam otvarala a umirala sam od bolova, a stvar je bila u tome da se čekala druga smjena da me preuzme jer se ovima očito nije dalo raditi.

Napoko ujutro dolazi doktor i govori da mi puknu vodenjak i da me stavljaju u rađaonicu, jer sam već dosta prešla termin, ali ja se još ne otvaram.
U rađaonici me stavljaju na drip, na njemu sam bila nekih pola sata sve znam jer nažalost ima sat u rađaonici, ležim tu sama, tu i tamo me poviri koja babica i nikom ništa, e da zaboravila sam reći da kad sam ležala u predrađaonici oko nekih 2 sata u noći sam dobila temperaturu 38,5, i na to su mi rekli da sam dehidrirala i da pijem vode?!?!

Nakon tih pola sata u rađaonici gdje sam bila sama ko pas, na dripu počinjem primjećivati da otkucaji moje bebe polako nestaju, najprije sam mislila da sam pomakla ctg kad sam imala trud, pa sam sama počela po stomaku tražiti otkucaje ali ih nisam mogla naći, onda sam se počela derati na sav glas i napokon je netko ušao kod mene i počeli su zvati jednog po jednog doktora i stvorila se uzbuna, mojoj bebi je stalo srce, i sad plačem dok ovo pišem.

Nešto su mi uvukli kroz rodnicu i na taj način je srce ponovno počelo kucati, ali opet ništa nije bilo u redu, i oni meni govore da moram hitno na carski, nisam ni pitala ni zašto ni što se događa jer nakon tolike patnje samo sam rekla: hvala Bogu.

Nakon poroda me stavljaju u šok sobu i nitko n+mi ništa ne govori za bebu iako ja pitam svaku minutu, valjda sam ovoj doktorici bila dosadila pa je zvala da mi netko dođe reći, kad sam vidila doktora koji dolezi prema meni i njegov izraz lica, nije mi trebao ništa reći ja sam odmah udarila u plač i nisam se zaustavljala, moja beba je u meni oživila jer se trebala rodili dan prije!!!!!!

Rođena je s APGAROM 1, oživljavana, na aparatima za disanje, s upalom pluća, sepsom a sve to zahvaljujući "stručnjacima" u splitskom rodilištu..

Ali hvala Bogu toliko je bila jaka, uspjela je sve to pobjediti, jer je rođena i velika i teška, sad je s njom sve u redu, hvala doktorima na neonatologiji jer su savršeni, kad nam je beba izlazila samo su rekli da je čudo, jer je bila mrtvo dijete...

Najčešće ćete čuti u tom "krasnom" rodilištu ti si prvorotkinja nećeš ti još za 10 sati roditi, ma zamislite vi te doktore, oni si previše dozvoljavaju i ponižavaju jadne žene koje prolaze svoju najveću bol u životu..

To je jedno pregrozno i prestrašno iskustvo, nedaj Bože nikome ni slično, da proživi moju patnju i bol, kažu zaboravit ćeš, ali ne jer svaki mjesec kad je datum njenog rođenja ja se toga ponovno sjetim i nikad im to neću zaboraviti!

Opet kažem hvala Bogu da je sve doro završilo i što je moj anđeo dobro jer da je bilo drugačije, bilo bi i skandala, iako još razmišljam dali da idem u javnost s tim ili ne, jer da se zna što se radi i kako se radi...