cestitam i ovdje draga nasa Shanti , kad ti djecica dozvole , nadji malo vremena i sve nam pisi , jedva cekamo!!!
cestitam i ovdje draga nasa Shanti , kad ti djecica dozvole , nadji malo vremena i sve nam pisi , jedva cekamo!!!
Draga Shanti,
čestitam od srca mami, tati i ponajviše maloj zvrkici koja je sad dobila kompu za igru i odrastanje.
Prekrasno, rječima neopisivo.
Čestitam mami tati i seki.
Aaaa, tek sada sam vidjela sretnu vijest! Čestitke Shanti, i neka vam je sa srećom dolazak novoga člana
Nisam se logirala na forum, ima tome valjda i tri mjeseca... Mali bebač je donio pune ruke posla, a posebno sam pune ruke posla imala jer sam do prije jedno dva-tri tjedna izdajala. Tako da sam s izdajalicom provodila nekoliko sati dnevno. Sada je ona prošlost i Mali Princ i ja, nakon dva i pol mjeseca na bočici, uživamo - u dojenju! Što mi daje i malo više vremena...
Hvala vam svima
U bolnici sam završila iznenada, zbog jakih kontrakcija, i ostala u njoj posljednja tri i pol mjeseca trudnoće. Kako je to djelovalo na Zvrkicu i mog Voljenog, ne znam ni sama u potpunosti. Oni su se držali hrabro kako mene ne bi opterećivali, ja sam se trudila biti pred njima što vedrija, kako bih ja njih što manje opterećivala, ali te dane do poroda sam preživjela tako što sam Bogu zahvaljivala na svakome od njih kako bi prošao jer nas je svaki od njih vodio k sve većim šansama za ovog našeg malenog dječaka. Kad smo doplovili tako i do početka 36. tjedna i kad su se pojavili lagani bolovi, bilo je vrijeme za carski rez, nakon kojeg smo još gotovo dva tjedna ostali u bolnici. Sve to sada postaje manje bitno, jer se čini da Zvrkičine rane zbog mog dugog izbivanja dobro zacijeljuju. Više me ne pita svaki dan par puta "Mama, ti nećeš više ići u bolnicu?". Sada, unatrag jedno mjesec i pol, a nakon osam i pol mjeseci, opet je mogu i nositi u naručju, što je njoj neopisivo bitno. Kako je samo hrabra bila kad bi odlazila iz bolnice... plače mi se i sad kad se sjetim naših rastanaka, u kojima me je samo šutke gledala svojim prelijepim velikim očima. Ništa nije pitala, nije plakala, samo je šutjela i gledala me, a u meni se sve lomilo. Tako mala i previše hrabra i previše se naučila sve prihvaćati.
Bracu je također divno prihvatila. Jedva čeka da on malo naraste kako bi se mogli zajedno igrati i kako bi ga ona mogla svemu naučiti. A on se smije i guguće kad mu se sestrica približi. On se općenito puno smješka od trena kad otvori oči, ma to djetešce izgleda tako sretno gotovo cijeloga dana...
Eto... presretni smo, usudim se reći - svi skupa!
Posljednje uređivanje od Shanti : 04.05.2012. at 11:01
Draga Shanti, tek sam sada pročitala tvoje postove, blog, upoznala tvoju priču.....čestitam ti od srca, uživajte, zaslužili ste!
predivno, uživajte
Uživajte sad svi skupa, zaslužili ste!! Pusa svima!
mila....čestitam! ljubi i grli svoje srećice!
prekrasno..
ljubi i čuvaj svoju dječicu!!
Joj Shanti odi vrit!!!Evo mi majica mokra od suza!
Ja sam ko klinka provela puno vremena u dječjem domu,jer smo živjeli preko puta i dva dečka iz doma su išla samnom u razred.Oni bi me uvijek prošvercali preko ograde.Danas obojca imaju svoju obitelj,dobri su ljudi,ali vječno zakinuti za ljubav i pažnju.Ono što tvoja djeca imaju i u tome beskrajno uživaju.
Želim vam puno ljubavi i vremena da u njoj uživate.
...uživajte u zasluženoj sreći!!!!
Nama je danas, za desetak minuta, dvogodišnjica od kad smo prvi puta ugledali našu kćerkicu... Trebali smo doći u 10 sati, ali smo uranili cijelih pola sata (zbog mog straha da ne "zakasnimo"). Takvu mješavinu osjećaja nemoguće je opisati, tako silno uzbuđenje mislim da nisam doživjela nikada prije tog trenutka. Nešto slično, ali drukčije, bilo je kad sam prvi puta išla, tj. bila vožena, vidjeti našeg sina.
Soc. radnica iz Centra nam je rekla da im nije htjela prići dva tjedna ranije i da je jako plakala i bojala sam se da će tako reagirati i na nas, međutim, kad smo došli, dovela ju je "teta" s kojom se držala desnom ručicom i kad sam se sagnula i pružila joj ruku, primila je i moj kažiprst lijevom ručicom i polako smo napravile par koraka. Prohodala je tek par dana ranije... Je li ona pustila "tetu" ili "teta" nju, ne znam, ali odjednom smo se samo nas dvije držale za ruke, i ona se okrenula prema meni, podigla ručice i našla u mom naručju. Tada sam prvi puta ugledala ličeko naše kćeri, do tad sam vidjela samo tjeme, kosicu. Gledala me je tako ozbiljno, možda si je i mislila što mi je, tako uzbuđenoj, crvenoj (znam to po fotkama ), očiju punih suza...
Shanti
(proletjele 2 godine)
ljubim vas sveeeeeeee!
Draga,
želim Vam najsretniju dvogodišnjicu...i još puuuno, puuuno ovakvih sretnih godišnjica.
Curica Vam je predivna...tolko draga, a kakva bi i mogla biti nego takva uz ovakve roditelje
Uživajte svi skupa u prekrasnoj obitelji...jako mi je drago da sam Vas imala čast upoznati
ljubim i grlim...jako
Sretna vam dvogodišnjica!!
Kako vrijeme leti.........
Sve najbolje za 2 godišnjicu i još puno, puno godišnjica
Hvala vam! Drugi Dođendan ćemo proslaviti za manje od tri tjedna.
Gledala sam danas opet fotke tog našeg prvog susreta... Bože, kako se promijenila! Imala je ličeko kao beba, sad je prelijepa mala curica. Narasla je čak 21,5 cm od tada.
Vama koje ste na putu prema vašoj dječici želim da taj dan dođe što prije
Draga Shanti!
Od sveg srca čestitam! Nakon svega što si prošla - ovo zvuči nevjerovatno. Ti si dokaz da su čuda moguća, a da beznađe u trenu biva zamijenjeno srećom. Budiš nadu u svima nama.
čestitam!!!
Uskoro slavimo šesti dođendan... kako je proletjelo... Ona mala micina curica sad je velika djevojčica koja si bira školsku torbu...
Leti, nama će uskoro prvi, ne mogu vjerovati koji je datum!