Pa pokušavam, samo moram naći gdje :D
Bili smo prije 2 mj, ali su nas tamo poslali na psihologa, pa opet za 6 mj na kontrolu. Zato tražim negdje bi bismo mogli to sve odjednom.
Moram s mužem sad vidjeti prijedloge i opcije
 |
|||
|
|
|||
Pa pokušavam, samo moram naći gdje :D
Bili smo prije 2 mj, ali su nas tamo poslali na psihologa, pa opet za 6 mj na kontrolu. Zato tražim negdje bi bismo mogli to sve odjednom.
Moram s mužem sad vidjeti prijedloge i opcije
Suvag ti ima dijagnostički tim u kojem su logoped, psiholog, po potrebi neurolog, fizijatar (mom starijem sinu to je bio spas, neurolog i fizijatar), a onda kad dobiješ dijagnozu slijede radni terapeuti ili logopedi terapeuti, prema potrebi. Ne znam sve, ima toga još. Znam dio koji je nas zahvatio. Dakako, imaju oni i ORL ambulantu, ispitivanje sluha i to detaljno.
Nisam sve ni nabrojila - mlađi sin je išao i psihoterapeutu kod njih. Draga i sposobna teta!
K njima je teško ući, ali kad uđeš, nema više problema i načekavanja.
* * *
Od drugih ustanova - nemam pojma, možda još da probaš na Goljak - evo tu vidi što sve imaju: http://www.sbgoljak.hr/
Mi logopedu i defektologu odlazimo u Murid,
rade i dijagnostiku.. Pa možete pitati kolko se čeka; http://murid.hr/
Naravno, oni su u Čakovcu..
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 01.06.2016. at 14:55
Samo još pitanje, u Suvag se ne može bez uputnice?
Mi smo nakon procjene na ERF-u imali njihovu patronazu - logoped 1x tjedno besplatno. Postoji mogucnost i za defektolosku terapiju, oni procjene koji je profil djetetu potebniji, oboje ne moze dobiti. Na ERF-u postoje i terapije na koje dovodis dijete u njihov Centar.
U Suvag smo dosli na pregled kad je imao 1 godinu i 10 mjeseci. Cudili su se da smo dosli s djetetom koje jos nema pune 2 godine. Po meni, stara skola, al dobro. Krenuli na Suvag na vjezbe s 3 godine i 2 mjeseca jednom tjedno 30 min. Preko uputnice. Izmedju prvog pregleda i terapije 2-3 puta smo se trebali javiti da ga vide i zabiljeze kako napreduje. Dobili smo upute sto raditi doma. Mislim da smo stvarno predugo cekali na terapiju i placali privatno. To cekanje da dijete navrsi 3 godine je gubljenje dragocjenog vremena.
Inace, nemamo jos definiranu dijagnozu, ali se radi o blagom poremecaju (?) / kasnjenju u komunikaciji, nerazumijevanje govora in ops, govorno-jezicno kasnjenje, problemi s paznjom.
Dijete ima sada 3 god i 8 mj pa da znas koliko su friske informacije.
Nama nije bilo prihvatljivo čekanje, ni jedan dan.
Da smo čekali sustav, od prepoznavanja problema do radne terapije, prošlo bi skoro 2 godine. A to je vrijeme kad se najviše može postići.
Ne žalim ni kune potrošene na njegove tretmane.
Luna ide kod logopeda 1 ili 2 puta nedeljno, ali sad se vec ne primecuje da pre godinu i po nije nista pricala. Ona ima 4.5 godine, i govor je poceo da se razvija s oko 3 godine. Kod nas je izgleda bio problem previse energije (jos uvek prefereira da trci u odnosu na hodanje) i dvojezicnost. Otpustili su nas iz razvojne klinike.
Danas sam sa malim bila kod logopeda, i moram reći da me dijagnoza malo iznenadila. Prema količini riječi i broju rečenica koje je koristio prije četiri mjeseca kad smo bili prvi put na pregledu, jako je napredovao, ali logopedica nas svejedno šalje kod psihologa i u centar za rehabilitaciju Slava Raškaj (Rijeka),
Rekla mi je da moramo prvo obaviti razgovor sa psihologom ,pa sa tim nalazima se javiti u Centar. Kaže da se termin dugo čeka. Ima li netko od vas neke informacije ili iskustva sa tim centrom, kakvi su i kakva je procedura pregleda i eventualne terapije?
Mi smo krenuli na terapije s 22mjeseca starosti (da se mene pitalo krenuli bi odmah s 18mj kad sam primjetila da nešt ne štima), a dijagnozu je dobil s 2,5g....
Čim se ranije krene veće su šanse za napredak, i sama dijagnoza sama po sebi nije toliko bitna, koliko je bitno da se počne raditi s djetetom...
Moj ima pervazivni razvojni poremećaj, iliti autizam, ili poremećaj iz spektra, svatko to zove na svoj način, meni manje bitno... Bitno je da smo navrijeme krenuli raditi s djetetom...
Drage djevojke i žene! Drago mi je da se ova tema aktiviralaJavila sam se nedavno na sličnu temu i onda shvatila da tamo dugo nema nikoga...
Uglavnom, imam pitanje u vezi Suvaga. Imam malca koji je prošli tjedan navršio 3 god i već nekoliko mjeseci hodamo po dijagnostikama i pregledima (zapravo, neureopedijatrica nas prati od rođenja i po njoj nije bilo nikakvih problema). I sada nakon par mjeseci tek ništa ne znamo - imamo nalaze koji kažuda mu nije ništa, imamo nalaze koji spominju autizam i napalze koji su negdje na sredini...
Da ne duljim za prvi put...po meni je glavni problem mog malca loše razumijevanje. Do sada nismo uopće bili na Suvagu, već nas je put nekako drugačije vodio, ali sada mislim da je to bila baš greška, da nas nitko nije prvo uputio tamo. Ako mi možete malo nešto reći o vašim malcima koji su imali problema sa razumijevanje govora, kako je to išlo - jer u razgovoru sa svim stručnjacima nisam uopće dobila neku ohrabrujuću riječ, što da očekujemo, hoće li to biti bolje, hoće li moje dijete govoriti jednom....Mislim, vjerujem da hoće, ali nitko od stručnjaka nije mi rekao kako to u praksi izgleda, kako napreduje...
Cure, hvala na svim postovima koje pišete, puno puno puno ste meni pomogle i ohrabrile me do sada, puse svima!!
Mi smo paket obavili na Goljaku. Kod njih smo išli na vježbice u prvoj godini zbog hipotonusa i kad smo izrazili svoju sumnju u razvoj govora na zadnjoj kontroli s 20 mj, dobili uputnicu za psihologa i logopeda kad navrši dvije godine. Naravno, najveća muka je uzeti termin da odgovara dnevnom ritmu djeteta. Psihologa smo dobili u 11.30 ali logoped u 12.30 je već bio graničan
Neki dan smo to obavili, psiholog prošao super-nalaz visokoprosječan u svim aspektima psihomotornog razvoja, a logopeda nismo uspjeli obaviti kako treba jer je on već bio umoran i nije htio surađivati. No gledam na nalazu, napisala je dg. uredan jezično-komunikacijski razvoj
Doduše, u zadnjih mjesec dana on je jako napredovao i govor je dosta krenuo. Sad smo na velikom broju riječi (oko 70), počinje pomalo povezivati po dvije, ali dosta su riječi "iskrivljene" tako da je mama službeni prevoditelj. Ne zna još sve suglasnike izgovoriti pa prevladavaju riječi sa b,p,t, d, m i n. Uglavnom, logopedica rekla da potičemo sve moguće akrobacije s jezikom i puhanjima i naravno da pričamo, pričamo i pričamo. Kontrolu imamo za 6 mjeseci a kod psihologa za godinu. Sad sam i ja nekako mirnija pa ćemo vidjeti za dalje.
Naturica,
Ako sumnjas da dijete ima problema s razumijevanjem probaj ga pitati/traziti nesto izvan situacije, tj da je jedino govor alat da moze shvatiti o cemu se radi. Npr. ako se loptate i kazes mu da ti baci loptu on ce iz situacije zakljuciti sto se od njega trazi. Probaj staviti u drugu prostoriju neke predmete i posalji dijete po neki od njih ili mu reci da nesto s njim napravi pa ces vidjeti jel moze to napraviti izvan konteksta.
Terapijom djece s teškoćama u razumijevanju govora se u Suvagu bavi prof. Renata Rade. Imaš nekoliko njenih izdanja, npr. Mala djeca s teškoćama u govornojezičnim razvoju" i "Poticanje govornog razvoja"Naturica prvotno napisa
Drage djevojke i žene! Drago mi je da se ova tema aktivirala
Uglavnom, imam pitanje u vezi Suvaga. Imam malca koji je prošli tjedan navršio 3 god i već nekoliko mjeseci hodamo po dijagnostikama i pregledima (zapravo, neureopedijatrica nas prati od rođenja i po njoj nije bilo nikakvih problema). I sada nakon par mjeseci tek ništa ne znamo - imamo nalaze koji kažuda mu nije ništa, imamo nalaze koji spominju autizam i napalze koji su negdje na sredini...
Da ne duljim za prvi put...po meni je glavni problem mog malca loše razumijevanje. Do sada nismo uopće bili na Suvagu, već nas je put nekako drugačije vodio, ali sada mislim da je to bila baš greška, da nas nitko nije prvo uputio tamo. Ako mi možete malo nešto reći o vašim malcima koji su imali problema sa razumijevanje govora, kako je to išlo - jer u razgovoru sa svim stručnjacima nisam uopće dobila neku ohrabrujuću riječ, što da očekujemo, hoće li to biti bolje, hoće li moje dijete govoriti jednom....
Cure, hvala na svim postovima koje pišete, puno puno puno ste meni pomogle i ohrabrile me do sada, puse svima!!
Teško mi je s tableta staviti linkove. Imaš toga u mnogim knjižnicamq, da ne kupuješ prije nego vidiš da li ti treba.
Inače, kad dođeš u Suvag prvi put, obično je prvi pregled kod logopeda dijagnostičara, a dalje dobiješ preporuku što još treba obaviti, pa se nareda nekoliko specijalističkih pregleda.
Da bi govor funkcionirao, mora biti uspostavljen cijeli lanac: sluh, živčani sustav, neurološka obrada, mozak za razumijevanje, a onda natrag opet cijeli lanac od mozga, živaca, do mišića za artikulaciju govora. Možda sam nešto i propustila. Uglavnom, bitno je otkriti gdje to zapinje i tek tada se odabire terapija.
Ja ne znam kako ide priča ako zapinje razumijevanje. Moj sin je razumio, ali je imao teškoća sa sluhom (srećom rješivih, ima suženje lijevog zvukovoda i to se moglo otkloniti lako i brzo, išli smo na redovita ispiranja dok se rastom glave to nije trajno riješilo). Veći problem bio mu je neurološki sustav, kasnio je u razvoju motorike, što je utjecalo i na govor. I danas njegov govor nije savršen, čuje se petljanje i loša artikulacija, ali minimalno. Ono što bi tebi moglo biti bitno: do sedme godine dijete moje de savladalo sve u mjeri dovoljnoj da krene u redovnu školu. Iako ga je pedijatrica htjela poslati u Suvagovu školu, odbili smo jer mu to stvarno nije trebalo. Danas je to sposoban gimnazijalac i tko ga ne pozna od rođenja, ne može ni po čemu zaključiti da je u trećoj godini govorio jako malo i loše. Imao je on i probleme s vidom ( ambliopija i strabizam) ali i to je ok. Zdrav 16godišnjak.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 02.06.2016. at 17:25
Evo našla sqm neki link na jednu od knjiga Renate Rade
http://www.foma.hr/prirucnici-za-rod...icnog-razvoja/
Sigurno u Suvagu ima još logopeda i radnih terapeuta koji se bave rješavanjem smetnji ranog razvoja govora. Suvag ima i svoj vrtić, ali nisam to iskusila, pa je možda bolje pitati ih direktno. Ne znam kako se organizira kad dijete treba svakodnevnu terapiju. Ali znam da oni educiraju roditelje, a to je nama bilo jako važno i dobro došlo.
Iskreno, nemam pojma. Mi smo uvijek išli s uputnicama, za pregled je pojedinačna, a za terapiju uputnica je za kalendarsku godinu.
Ma da, ovo mi je jasno, i vec ima dosta vremena da smo skuzili da on nas jako jako slabo razumije, ako mu uz govor ne pomognemo nekom gestom il pokazivanjem ili tako nesto - onda to brzo skopca. I radimo s njim floortime, isli smo malo i kod logopeda, i radimo puno puno doma. I sada smo u fazi da napredujemo u kratkim uputama 'dodji', 'daj', 'sjedni', 'baci' i slicno. I on konstantno napreduje, al fino kasni. Al radimo ozbiljno i optimisticno. Mozda glupo, al strah me ponekad pomisli 'sto ako nas nikad nece razumjeti'.... nikako da mi netko od strucnjaka kaze nesto iz iskustva, a ne samo iz knjige, mozda bi me to malo umirilo
Bolje da ti stručnjaci ne govore. Nama su govorili "Ako ikad propriča"...moš'mislit koji je to feeling.Drage djevojke i žene! Drago mi je da se ova tema aktivirala
Uglavnom, imam pitanje u vezi Suvaga. Imam malca koji je prošli tjedan navršio 3 god i već nekoliko mjeseci hodamo po dijagnostikama i pregledima (zapravo, neureopedijatrica nas prati od rođenja i po njoj nije bilo nikakvih problema). I sada nakon par mjeseci tek ništa ne znamo - imamo nalaze koji kažuda mu nije ništa, imamo nalaze koji spominju autizam i napalze koji su negdje na sredini...
Da ne duljim za prvi put...po meni je glavni problem mog malca loše razumijevanje. Do sada nismo uopće bili na Suvagu, već nas je put nekako drugačije vodio, ali sada mislim da je to bila baš greška, da nas nitko nije prvo uputio tamo. Ako mi možete malo nešto reći o vašim malcima koji su imali problema sa razumijevanje govora, kako je to išlo - jer u razgovoru sa svim stručnjacima nisam uopće dobila neku ohrabrujuću riječ, što da očekujemo, hoće li to biti bolje, hoće li moje dijete govoriti jednom....
Cure, hvala na svim postovima koje pišete, puno puno puno ste meni pomogle i ohrabrile me do sada, puse svima!!
Ima nekoliko stvari na koje trebaš obratiti pozornost:
- da li dijete ima kontakt očima
- da li se odaziva na ime
- da li pokazuje prstom (ne da tvoju ruku vuče prema željenom predmetu, nego da on pokazuje svojim prstićem)
- da li doživljava drugu djecu ili prolazi pored njih kao da ih nema
- ima li maštovite igre (vozi autiće i radi brm-brm; ljubi li ili hrani medu/igračku)
- ima li stereotipije (ponavljanje istih radnji, izgovor rečenica/riječi bez smisla, iz samog gušta)
- igra li se kotačićima, lopticama, drugim predmetima opsesivno (pol sata vrti kotačić i gleda u njega, možda perifernim vidom, a ne izravno)
- da li inzistira na istoj rutini, ponavljanju ponašanja i obrazaca, da li se opire novome
Mi smo sve to prepoznali u sinu vrlo rano, te na tome poradili. Nije sve rješeno, al je na dobrom putu.
Vježbat treba svaki dan, sa tatom ili mamom, koliko god se dijete opiralo vježbati se mora. Događa se da tjednima radite i nema rezultata. Pa samo jednog dana dijete pokaže sve što je naučilo. Upornost, strpljenje i vjera da je to za djetetovo dobro.
Moj je mrzio vježbati, lupao je glavom o pod, grizao se, plakao i urlao. Prvih par tjedana. Sad jako voli vježbice i rado surađuje. Nove vježbe ne voli baš, al ipak pristane vježbati.
Šanse da priča su veće što se više radi s djetetom. Kod nas je pomogla logopedska bilježnica, počeli smo od jednostavnog pokazivanja i imenovanja, da bismo sad bili na suprotnostima, veliko/malo, u/na, mladunče/mama...zaista je lijepa ta bilježnica.
Prvi nagovještaj govora bila je njegova eholalija (ponavljanje riječi). Nakon toga je počeo koristiti govor u imperativne svrhe (piti! dođi! i sl) da bismo sad bili na fazi dijeljenja opažanja (vidi cvjeće, ide auto, došla je mama i sl). Govor ne koristi u socijalne svrhe, možda malo, al to su počeci.
Dan kad me sin izuo iz cipela, ma dan za kojeg sam dugo živjela, bio je onaj dan kad me primio za obraze, prislonio svoje čelo na moje i rekao mi:"Jako te volim"
Imao je 4 pune.
Jučer me prvi put u 4 i pol godine zvao Mama jer je nešto trebao. Hej, on me zvao mama!
Tu sreću ne može razumijeti nitko tko se s poteškoćama govora nije nosio.
Moj savjet glasi: vježbajte i vjeruj da tvoje dijete može.
Dijagnoza je samo rečenica na papiru, koja se uostalom mijenja kako dijete raste.
sumskovoce, hvala ti na ovom postu, bas mi je konkretan i koristan
Mi smo bili na Erf-u na testiranju i nije imao dosta kriterija da bi ga stavili u spektar, ali su mi rekle da se spektar ne može ni odbaciti za sada. Ta informacija meni i mužu nije toliko bitna, da li se stvar zove A li B, već da saznamo što više informacija i korisnih savjeta. Radimo već neko vrijeme intenzivnije, ide i službeno na floortime i super reagira. Nikada nije imao stereotipne radnje, niti se opire promjenama, štoviše voli kada je nešto novo, kad negdje idemo, kad se nešto događa. To mi je super! Također, sa zanimanjem gleda djecu, pomalo ih imitira, to je sve u početku, ali opet, veseli nas, srca su nam ko kuća! Sad na jesen kreće u vrtić, nadam se da će mu biti na poticaj!
Istina je ono što svi (vi) govorite, treba vjerovati svom osjećaju i vjerovati u svoje dijete. Ja u njemu vidim ono što drugi nisu vidjeli, a nitko se neće toliko boriti za njega i truditi oko njega kao mi. To mi je jasno
Luni je razvoj govora poboljsao SVE druge aspekte ponasanja. Ona se recimo najcesce nije odazivala na ime, ali samo zato jer se iskljucivala iz verbalne komunikacije ali ne i iz 'stvarnog sveta'. Imala je i simptom redjanja igracaka, ali i dan danas voli mehanizme, klasifikacije, brojeve.. takav je tip. Decu i odtasle je oduvek volela, ali od kad govori i sto bolje govori, to se jednostavno lakse vidi i prepoznaje. Kontakt ocima je nesto sto su isto uzdvajali kao simptom, ali ona je prosto brza. Pogleda, ali i pobegne :D U montessori skoli u koju ide insistiraju da se dete kad dodje ujutro pozdravi s uciteljicom tako sto ce da se rukuje, pogleda u oci, i kaze 'Good morning, Ms. X.' Naravno, ona to zbrza, prosto jer je brza i hoce da udje. Moja je poenta da se nekoj deci moze desiti da zaostajanje u razvoju govora plus elementi licnosti u kombinaciji izgledaju kao poremecaj iz spektra, ali da se s razvojem verbalne komunikacije ponasanje prosto poboljsa dovoljno da se s sigurnoscu moze reci da dijagnoze nema.
Da li je netko možda išao u udrugu Pro sano na neke terapije? vidim da imaju više toga što me zanima, pa ako netko ima iskustva kod njih?
Mi smo isli kod njih na pregled, tj.dijagnostiku.
Ne znam kakve su za terapiju,al cini mi se jako dobre (koliko sam vidjela i nacula dok smo cekale)
E super, hvala na odgovoru!
Naturica, i Luni je trebalo vremena. Ona je oko treceg rodjendana pocela da prica, ali napredovanje nije nikako islo brzo. Nikada nije zastalo, i to je bilo ohrabrujuce, ali fakat je to bilo postepeno. Inace, sto se razumevanja tice, njoj je isto bilo slabo razumevanje govora. Nama je psiholog rekla da u njenom slucaju to nema veze, jer ako je odbijala verbalnu komunikaciju kao takvu, ocekivano je da ne razume. Njoj zato su testirali inteligenciju, i to je rasturila, cak i tako neverbalna (a deo testa je s slikama i pitanja su naravno postavljena verbalno, no ipak je na osnovu slika uspevala da pronadje vezu). I sad u vrticu recimo, kad joj postavljaju pitanja, ne odgovara ona bas onako kako misli :D, ali sve je to savrseno u odnosu na pre godinu i po.
Treba li beba sa točno godinu dana znati odgovoriti, bar sa kimanjem, ako ne sa nekim slogovima, kad ju pitam nešto, npr. "Idemo nanati?" Nemam dojam da me razumije što ju pitam iako pokazujem i govorim što je što. Za vodu pokazujem rukom i radim zvuk srkanja, za papanje isto pokazujem, za nananje, itd.
Po meni - ne treba. Neke nikad ni ne kimnu
Vjerojatno ce na neki drugi nacin s vremenom pokazati, tipa krenuti prema hranilici, kreveticu i slicno. R je s cca 18mj naucila koristiti da i ne (tj lja), a odavno razumije puno. Klima jedino s glavama lutaka
Uglavnom je komunikacija u toj dobi takva da mama priča, a beba pokazuje
Zar ti se stvarno čini da ne razumije? Ili se čudi zašto mama radi te kerefeke s ustima i čudne zvukove, kad ona sasvim točno zna da hoće piti
Ja sam sa svojima uvijek pričala normalnim glasom, gotovo kao s odraslima, pričala sam i previše, a svaki od njih je počeo pričati u različito doba života.
Tako i ja previse pricam pa mm kaze da nam dijete jos nije progovorilo jer ne moze doci do rijeci
Nemam pojma. Nekad me gleda izbezumljeno, nekad sa smješkom, nekad nakon mojih pet pokušaja vrisne onako kao da je shvatila. Uglavnom vriska, neće pokazati rukom ili slogovima gugutati. Nekad stane i tako kriči, a ja nemam blagog pojma što hoće pa krećem sve redom, od pelene, cice, vode, hrane, ...
Ja se sjećam onog tvog posta kad si pisala da reagira na bananu - ti vičeš da ideš jesti bananu, a ona krene prema tebi. Iz toga bih bez puno filozofije zaključila da je sve ok s njenim razumijevanjem.
Kako znati? Teško mi je reći... Ja nisam kužila da moj stariji ne čuje kako treba, nije ni pedijatrica to prepoznala, tek mi je iskusna teta u vrtiću otvorila oči i dan danas sam joj zahvalna na tome. Ali to je iznimka.
Normalna djeca u ovoj dobi uvijek manje pokazuju nego što razumiju. Tako to prirodno ide. Ulazne jedinice rade, a izlazne sazrijevaju.
Kako prepoznati razumijevanje govora? Pa već si u tome uspjela - ako kužiš što voli i reagira na dozivanje, to je već super za početak. Dalje- gledaj kamo okreće pogled. Ti kažeš "ide tata" a ona okrene glavu i pogleda prema vratima ili prema njemu - to ti je znak da kuži o čemu govoriš.
Ti kažeš "idemo spavati" a ona pogleda prema krevetu.
Ti pitaš "gdje mama ima oko?" Ona neće u početku ići prstom, nego će samo pogledati u tom smjeru.
Igre za poticanje su klasika - dječje pjesmice i zafrkavalice.
Ovo je klasika koju je mm govorio djeci dok su bili mali: "Biba leze, torbu nosi, kuda ide...." ili "Lijepa mala glavica, po njoj rasla travica, tko je po njoj išooo, taj se je popišooo" (bez brige, uskoro će na zadnju riječ galamiti "NISAAAAM" ali još ti je rano u dobi od godine dana.
Sigurno znaš te trikove i stihove, ali ako trebaš još ideja, pogledaj na Lukin portal za djecu, ima cijelo brdo.
* * *
I ne brini ako nemaš pojma što hoće - to je DEBELA MOTIVACIJA za nju da se potrudi - pokazati, dohvatiti i na kraju progovoriti.
Prvo - peterlin, nikako da se javim da se cujemo na tel, upala sam u guzvu...
Drugo - brinem sve vise.
20,5mj, razumije strasno puno, odgovara na pitanja s da i ne (lja), koristi onomatopeju za 20ak zivotinja (sve koje smo ikad ucili), ali vokabular jako slab. Mama, tata, deda, lala (lopta, kapa, slapa) zaza (teta), keko (zeko), vava (pas), kaka (tiktak), duda, beba i slicno, ne mogu se sad sjetiti svega. Vecinom koristi t-t kad nesto zeli i pokazuje prstom, ne imenuje predmete. Kad zeli da ju spustim kaze d-d ako zeli gore g-g. Vec dugo mi se cini da stagnira, pomaci su puzevim korakom. Non stop blebece na nekom svom jeziku, ali u komunikaciji s nama je prisutno opisano. Savjeti, preporuke? Utjeha?
bubek, meni to zvuci ok
ali tesko je reci kad dijete ne vidis i ne cujes
vidi http://logotherapia.hr/dijagnostika-...icnog-razvoja/
mislim da ti ne odskace od ocekivanog
znaju ti oni stagnirati jedno vrijeme i onda obicno slijedi skok
Hahahah, pise zna pokazati 5 dijelova tijela, skoro sam umrla od smijeha, R zna pokazati sve sto je meni kao biologu palo na pamet (unutarnje organe jos nismo pocele ucit lol). Jednostavno nema interes za ponavljanje rijeci, tako to meni izgleda. Cak i papa je njoj taaaa.
Mi smo u slicnoj situaciji. N. ima 23 mjeseca. Razumije jako puno i sve zna pokazati,dijelove tijela,slike u slikovnici,pokazuje prstom sto zeli. Zna reci vau vau za psa i muu za kravu,ostale zivotinje nam ne idu. Govori mama,tata,baba,deda,gle, Dada- njen prijatelj David,sok,srce,pa pa,cao,moje,daj i mislim da je to to. Ponekad zna reci mama daj ili mama pa pa.
Jedan dan mislim da je to ok,a onda se opet brinem i tako trazim savjet iskusnijih. Namjeravam popricati i s pedijatricom,ali ona je dosta flegma pa mislim da mi nece bas pomoci. Kako se vama ovo cini?
Dijete urednog gov-jez razvoja bi trebalo s 18 mj imati oko 50-tak rijeci (tu se ubrajaju i onomatopeje i rijeci koje jos ne artikulira ispravno). S 24 mjeseca bi se trebala javiti prva recenica, npr. tata papa, maca spava i sl.
Ono sto si navela meni ne zvuci zabrinjavajuce, ali ako nisi mirna otidjite na log. procjenu.
R kaze daaaa za daj ako joj u parku objasnim da netko ne razumije njen t-t i da ako zeli nesto neka kaze molim te daj mi.
I onda se potrudi reci daaaa. Ali recimo ona za nema, ne i necu koristi lja (moja pretpostavka je da je to ostatak od bljak kojeg je jako koristila moja mama u druzenju s njom umjesto ne i nemoj). Ali ako joj kazemo - reci ne - reci ce lijepi i jasan ne. I na neka pitanja uvijek odgovara sa ne jer smo ih tako uvjezbali (npr jesi bila na marsu - ona bi rekla da pa bi mi rekli ma nisi, reci ne). Jako puno rijeci joj je do te mjere sifrirano da ih samo ja razumijem jer sam stalno s njom. Tipa kad hoce keks ili vocnu plocicu klokce jezikom. Opcenito koristi strasno puno onomatopeje, npr piti trazi tako da uzdahne (kako smo mi u sali onako kad se dobro napijes). Televizor vec dugo trazi tako da klikne jezikom i time tocno imitira zvuk njegovog paljenja. Opcenito savrseno imitira zvukove, ptice, aute, razne zivotinje i motore, sluh joj je odlican. Strasno voli pjevati i to su sad vec i prepoznatljive melodije, ali teksta niotkuda, sve lala i babaaaa.
Samo jos da dodam da u tom njenom blebetanju izlaze van svakakvi slogovi tako da ne bih rekla da ne moze nesto izgovoriti. I ako ju trazim da nesto imenuje kaze lja (tj necu) i zna se i jaaaako naljutiti ako inzistiram.
Posljednje uređivanje od bubekica : 29.06.2016. at 23:12
Moje valjda nisu primjer jer blizanci kasnije progovore, propricale s dvije god, do tad mama, da, ne i bas nista drugo, al mene to nije brinulo jer su razumijevale, znale dvije rijeci, a kad su krenule ko bujica, svaki dan nove rijeci
I da, kad su htjele piti bilo je isto imitiranje zvuka kao bubi kod tvoje
Drage žene,
Trebam pomoć, savjet, utjehu bilo šta.
Curka mi ima 19 mjeseci i ne govori skoro ništa, zna par riječi i onomatopeja, ali ih ne upotrebljava (osim u rijetkim situacijama mama i ne).
Najveći problem mi je što ne pokazuje prstom. Pokazuje neke stvari kad je pitamo (pupak na sebi, ponekad nos, a češće pomiješa nos i usta). Slikovnice obožava i sama nešto prstićem pokazuje, ali smo skužili da nas zapravo samo imitira, kako mi njoj pokazujemo. Nikad nam ništa ne pokaže kad ju pitamo i u zadnje vrijeme se ljuti kad je uopće pitamo da nam pokaže.
Neke životinje i stvari prepoznaje, ali samo na karticama (imam neke touchy feely kartice) i onda mi doda, auto, avion, macu, itd...Kad je pitam di je šta po kući (televizor, frižider, itd) pogleda u tom smjeru, ali ne pokaže (možda uvijek ni ne pogleda, nisam sigurna da li nekad umišljam). Ništa samoinicijativno ne pokazuje prstićem. Tek je nešto počela mahat s njim, pa ne znam jel to nagovještaj..I kad joj želim ukazat na nešto pokažem prstom i kažem "vidi", ona pogleda, ali čini mi se da ne baš uvijek (također nisam sigurna da li i ovo umišljam, ali ako joj ukažem na nešto njoj zanimljivo uvijek se okrene).
Neke svakodnevne stvari skroz razumije (papati, spavati, ići vani, kupati se, presvući guzu, itd..) i tu nemamo problema kod svakodnevnog funkcioniranja.
Bili smo kod logopeda (danas idemo kod neuropedijatra, a sljedeći tjedan kod psihologa). Logopedica kaže da misli da je ona skroz ok i da samo trebamo potaknuti pokaznu gestu, a to je zaključila po tome da se odaziva na ime, i ima dobar kontakt očima (nisam sigurna šta ovo znači i nisam sigurna koliko dobro je procijenila da ima združenu pažnju).
Javili smo se na ERF ali su nas naručili tek za godinu dana.
Vidim da su neki sa ove teme imali sličnih problema i da je bilo svega. Najviše me muči taj prstić, istražujući na netu, nisam našla ništa ohrabrujuće (u smislu nekih dijagnoza)
Mi radimo s njom doma prema preporuci logopeda, ali to nije baš tako intenzivno još uvijek i nekad uspijemo, nekad ne, bojim se da bi trebala što prije neku intenzivniju terapiju.
Kako bi dalje to sve trebalo ići?
Može li mi se javiti netko tko je slično prošao?
Puno hvala unaprijed.
bubekica, evo ti moja trenutna priča, sad hoće li te utješit ili ćeš zaključit da nisam normalna, na tebi je
moja malena će za tjedan dana imat dvije godine. Njen vokabular je: da, ne, mama, dida, dao (ćao). Ja mislim da je to to što se tiče riječi na hrvatskom. Inače ona non stop melje, ali na marsovskom. Uz zemaljsku facijalnu ekspresiju.
Ja ne brinem (iako pozorno pratim šta se zbiva)
Evo zašto ne brinem:
1) zato što ona po mom mišljenju stalno komunicira, dapače opisala bih je kao vrlo komunikativnu. Tipa, ne znam, pije mlijeko za stolićem na terasi, dođe do mene i pokazuje mi pod i priča na marsovskom, ja kažem "prolilo ti se mlijeko na pod?" ona odgovara da, ja kažem "uzmi u kuhinji krpu i obriši to" i ona ode po krpu i obriše. Jako voli čitanje slikovnica, dnevno puno vremena provodi slušajući dok joj čitamo, i baš pozorno prati. Poslije sama uzme slikovnice, zavali se u fotelju i čita na marsovskom, a ton je koji sam ja koristila, i recimo ako u priči ima "ne, ne" ona maše prstićem ne-ne na tom dijelu. Ako ne može izgovorit riječi, često imitira ton po kojem mi nešto govorimo, pa tako kad vidi slova, ona, kako je čula od brata, slovka: AAAAA OOOO EEEE OOOO. Uglavnom, ja imam osjećaj da nas dvije stalno razgovaramo
2) zato što postoji napredak, trenutno je vokabular 5 riječi, a prije dva mjeseca je bio - nula.
3) konzultirala sam se prije nekog vremena sa prijateljicom koja je logopedica, preporučila mi je knjigu od Renate Rade "Poticanje ranog govorno jezičnog razvoja". Naručila ja isti čas tu knjižicu s interneta, pročitala je, i skužila da sve to radimo. Ako to dijete nije stimulirano, ne znam koje je.
4) i njen brat je počeo pričat kasnije, tako negdje u drugoj polovici druge godine, i onda brzo napredovao. a ona je u odnosu na njega sa svime kasnila po malo: malo kasnije se počela okretat, malo kasnije propuzala, malo kasnije prohodala. a jednom kad je to svladala sve super.
Uglavnom, za mene smo još u ovom prostoru fore za kasnije procvjetavanje govora, kakvih primjera znamo puno. Da ima ikoji drugi znak pored kašnjenja govora za zabrinut se, ja bih drugačije pristupila.
ajme, zaboravila sam, uz 5 nabrojanih riječi, koristi i "wow!" kad joj se nešto sviđa i "wheee!" kad se ona ili igračke spuštaju niz tobogan
Prepoznala sam se u tvom postu, a i svoju kcer. Hvala!
I moj je takav
Ali vidim da on zna reći riječ (rekao je auto, tricikl, motor, traktor, tobogan) ali njemu je to dovljno reći jednom ili dva puta, i ne ponavlja više. Recimo jedno vrijeme je samoinicijativno govorio dućan, čokolada... a sad mu se više ne da.
Sad je akcija na dva, sest, dvadestdva, purple, plavo, arrow i oval. I to mu je većina rječnika. Kad to dosadi, valjda idemo na druge riječi, ali ne istovremeno s ovima :D
I moj je takav.-))bubekica, evo ti moja trenutna priča, sad hoće li te utješit ili ćeš zaključit da nisam normalna, na tebi je
moja malena će za tjedan dana imat dvije godine. Njen vokabular je: da, ne, mama, dida, dao (ćao). Ja mislim da je to to što se tiče riječi na hrvatskom. Inače ona non stop melje, ali na marsovskom. Uz zemaljsku facijalnu ekspresiju.
Ja ne brinem (iako pozorno pratim šta se zbiva)
Evo zašto ne brinem:
1) zato što ona po mom mišljenju stalno komunicira, dapače opisala bih je kao vrlo komunikativnu. Tipa, ne znam, pije mlijeko za stolićem na terasi, dođe do mene i pokazuje mi pod i priča na marsovskom, ja kažem "prolilo ti se mlijeko na pod?" ona odgovara da, ja kažem "uzmi u kuhinji krpu i obriši to" i ona ode po krpu i obriše. Jako voli čitanje slikovnica, dnevno puno vremena provodi slušajući dok joj čitamo, i baš pozorno prati. Poslije sama uzme slikovnice, zavali se u fotelju i čita na marsovskom, a ton je koji sam ja koristila, i recimo ako u priči ima "ne, ne" ona maše prstićem ne-ne na tom dijelu. Ako ne može izgovorit riječi, često imitira ton po kojem mi nešto govorimo, pa tako kad vidi slova, ona, kako je čula od brata, slovka: AAAAA OOOO EEEE OOOO. Uglavnom, ja imam osjećaj da nas dvije stalno razgovaramo
2) zato što postoji napredak, trenutno je vokabular 5 riječi, a prije dva mjeseca je bio - nula.
3) konzultirala sam se prije nekog vremena sa prijateljicom koja je logopedica, preporučila mi je knjigu od Renate Rade "Poticanje ranog govorno jezičnog razvoja". Naručila ja isti čas tu knjižicu s interneta, pročitala je, i skužila da sve to radimo. Ako to dijete nije stimulirano, ne znam koje je.
4) i njen brat je počeo pričat kasnije, tako negdje u drugoj polovici druge godine, i onda brzo napredovao. a ona je u odnosu na njega sa svime kasnila po malo: malo kasnije se počela okretat, malo kasnije propuzala, malo kasnije prohodala. a jednom kad je to svladala sve super.
Uglavnom, za mene smo još u ovom prostoru fore za kasnije procvjetavanje govora, kakvih primjera znamo puno. Da ima ikoji drugi znak pored kašnjenja govora za zabrinut se, ja bih drugačije pristupila.
ajme, zaboravila sam, uz 5 nabrojanih riječi, koristi i "wow!" kad joj se nešto sviđa i "wheee!" kad se ona ili igračke spuštaju niz tobogan
Ima više riječi (bonbon-to vrlo čisto kaže
Napričamo se, mili bože
Evo i mene pomalo zabrinute. I mi smo nabavili knjigu o poticanju govora i isto mi se cini da nismo puno fulali. On je propuzao s tocno 8 mjeseci, pravi je virtuoz i jos ponekad puze sad s 14 mjeseci. Prohodao je s 13 mjeseci. Zvace hranu otpocetka dohrane. Jede sam i s vilicom i sa zlicom. Miksano ili kupovne kasice je jeo iznimno. Citamo od rodjenja i pjevamo. (On sad pjeva aj aj aj...) Kasno je poceo pljeskati. Vecinom pokazuje prstom sto hoce, mozda prebrzo shvatim sto hoce pa se ne mora truditi. Donese slinic kad hoce jesti ili cipele kad hoce van. Slaze vec dugo odlicno duplo kocke, kule od kantica, pogadja samo valjcice iz prve, ostalo napikava. Lupa po bubnju kad mu kazem da mi nesto odsvira. Dosta je tvrdoglav i vecinom namece svoju volju, iako ga mogu uz malo maste preusmjeriti s nekih aktivnosti koje ne zelim da radi. Uglavnom solidna komunikacija postoji, ali s njegove strane neverbalna.
Postajem pomalo zabrinuta sto tako malo govori. Povremeno hoce ponoviti zamnom, al uglavnom me ignorira kad mu kazem - reci "nesto". Najvecu inspiraciju ima dok mu se pelene presvlace. Al kad mu kazem kako si veliki - dize ruke ili kad ga zovem na ringe raja dolazi ili kad pitam hoce li jesti - ide prema svome stolcu, ili kad mu kazem gdje da se sakrije (npr. iza spareta), ili kad kazem gdje je lav, nosi slikovnicu s lavom, prepoznaje 30tak slikovnica i po recenici iz teksta (npr. tijelo je ovo strasnoga lava) i nosi tocno tu slikovnicu. Ocito razumije i cuje. Al bas malo govori.
Muci me jesam li pogrijesila sto mu citamo i na stranim jezicima. Al ako je knjiga na stranom jeziku, ne da da mu se cita na hrvatskom. Bas protestira.
A kako dijete zna da je knjiga na stranom jeziku?
Ma ne brini! S 14 mjeseci moze, ali i ne treba pricat. Glavno da mozete komunicirat, a govor ce doc. Po meni, jednomkad kazu prvih par rijeci govor dalje ide vrtoglavo naprijed. A sto mislis pod tim da malo govori? Da govori malo suvislih rijeci? Ili da malo opcenito proizvodi zvukove?
Pa naravno da dijete zna da je nesto na stranom jeziku!
Osim ako nije dvojezicno, ali tada je to drugi jezik , a ne strani.
Ma da zvuci glupo, al ako govorim krivi tekst protestira. Npr. ako pise "Diese Blume duftet gut.", a ja kazem ovaj cvijet fino mirisi, gundja i nece slusati.
Malo ga se cuje. Uglavnom je tih ili pokazuje prstom uz prateci zvuk koji nije nikakav slog. Moze reci haj, hej, babababa, mammm, am am, dada, bammm, pjeva "po narudzbi" aj aj aj, jesi se pokakao - pff (neovisno je l je ili nije), al nisam nizasto sigurna da je jednoznacno nesto - npr. baaa je obicno baciti.
Mene nikako ne zove. Kaze mammm, al nisam to bas nuzno ja
Jako mu je smijesno kad mu pustim i pjevam s "matricom" - "bob the builder - can we fix it". Prepozna. Al nema pojma sto to znaci.
Novorođenčad zna prepoznat materinji jezik od drugih jezika, pokazala su istraživanja
Christine, po meni to zvuči da nemaš razloga za brigu. Po ovome što pišeš očito je da dijete komunicira i čuje, i to je važno. Sad ima 14 mjeseci ako sam dobro shvatila?
Moja je prvu riječ izgovorila sa 16-17 mjeseci čini mi se. A isto je ovako kako kažeš, sve kužila i ustvari od početka baš komunikativna.
Sa dvije godine je imala vokabular od 6-7 riječi. I tek je prije par mjeseci (2 god +2-3 mjeseca) krenula masovno proširivat rječnik i sve ponavljat za nama i pokušavat izgovorit kako tako.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
