ajme ovo je kao da opisuješ mojeg Luku... samo što on ima 3,5 godine...
on je pak od početka bio odgojni izazov... dijete koje ne prihvaća autoritete, propitkuje granice i gura ih svakodnevno, neke čak po nekoliko stotina puta, uči isključivo na svojim pogreškama tako da smo oko nekih jako opasnih stvari stvarno imali dosta problema (ne mogu mu recimo dati da na vlastitom iskustvu nauči da je cesta opasna...)... ali smo se mučili i borili i Luka je konačno sa negdje 3 godine postao ajmo reći dijete s kojim se može dogovoriti... neke stvari smo riješili, neke je on popustio a neke mi i tako smo se uskladili...
a onda je došao Teo... i upravo to - KAOS! prema njemu divan, krasan, voli ga beskrajno, nosao bi ga, mazi, pomaže, ma sve super... ali postao dijete vampir...
bez ikakvog kompasa, bezobrazan, divlji (još ga ulovila ta muška faza iz vrtića pa je on veliki ninja, bori se stalno s nekim), udara nas kad se inati, viče, ne prihvaća ništa... kao da se opet otvorila pandorina kutija i svo zlo koje smo pospremili nas je opet zadesilo...
još je dodatno to što on već skoro godinu dana ne spava doma popodne... i onda je i inače predvečer užasno nervozan i umoran pa to bude okidač za cirkus...
borimo se opet rukama i nogama...
uglavnom nemam ti ništa pametnog za savjetovat nego samo eto da znaš da nisi jedina...
i ja sebe isto ulovim da tugujem za svojim Lukom