Pažljivo pratim ovu temu, jer sam i sama znala često razmišljati o tome... klasika, želim biti dobra mama, pružiti svojoj djeci najbolji start što mogu. I meni se čini da su nasljeđe i odgoj podjednako zastupljeni, i teško mi je izdvojiti jedno. Zaista mislim da je oboje JAKO važno. I da roditelj odna ipak puno može učiniti (znači, da citiram Mitovski: naš odgoj tj ljubav koju pružamo svom djetetu, ponašanje prema njemu, odnos mene i MM-a, komunikacija, primjer koji joj dajemo, igra i sve ostalo) - 50 % nije malo. i to je utješno.Ali, puno puno toga je i u, kako kažete-genetici. Ja bih čak rekla -duši koja se rodila.A što se tiča primjera iz života. Moj sibling
i ja smo maximalno jednako odgojeni(koliko mogu biti 2 razl. osobe) izloženi istim obiteljskim okolnostima, društvenom okruženju (ista ekipa), da bi na kraju ispali 2 dijametralno suprotna karaktera.