Pretpostavljam što je napisao (iako je bio prosvjednik protiv Miloševića).
Zato i dalje mislim da ovdje vlada naiva...
Pretpostavljam što je napisao (iako je bio prosvjednik protiv Miloševića).
Zato i dalje mislim da ovdje vlada naiva...
procijenila sam da bi objavljivanje tog posta donijelo puno više štete nego koristi.
možete se žaliti adminici, pa ako ona dopusti, vratit ćemo.
ali kakve štete? Ovdje su dopuštena samo stajališta građana Hrvatske? Građanin Srbije (i to tolerantan i protivnik Miloševića! Što bi bilo da je desničar?) svojim mišljenjem donosi štetu temi?
Zašto licemjerje na forumu?
Onda ga zaključajte ili odredite da izneseni stavovi moraju biti usklađeni sa stavovima administratora rodinog foruma, jer će u protivnom biti obrisani.
ako baš hoćeš, meni osobno manje štete.
jer i mi imamo obitelji i ne da nam se cijeli blagdanski vikend brisati žuč koja bi se ovdje prosula.
topic je bio na granici "incidenta" i bez te "druge strane".
da smo apriori protiv toga, ne bismo mu pustili ni prvi, ni drugi.
ali, treći je bio - nedobar za moj ukus.
da, moja osobna procjena.
jer administratori i moderatori nisu borg.
Sad ne znam što je napisao, vjerojatno svoje viđenje rata pa i ja bih to rado znala, ali mene neće tako lako izbaciti iz cipela. Ako to izazove raspravu u stilu forum.hr, moguće i da je opravdano uklanjanje.
Može samo tako da ja vidim?
Ja sam uspjela pročitati jednu pikulinu repliku, u kojoj se je referirala na Markove riječi, i iz toga zaključujem da je apri dobro odlučila da je trebalo brisati.
Iako sam Markov post nisam vidjela.
Ja sam ga vidjela..i da nisam krenula po dijete u vrtić, bome bih i ja "žuč prosula". Odlična procjena Apri, poslije sam razmišljala kako je uopće prošao taj post njegov. Jer da, bio je na granici incidenta. I da, sad ovi prvi izgledaju kao navlakuša.
imam rodbinu u srbiji i pretpostavljam kamo je priča krenula, već sam to čula.
moja rodbina i ja zaobilazimo teme iz 90-ih jer smo zaključili da nam je tako lakše u životu.
pun mi je kufer priča "mi" i "vi", a svaka se prije ili kasnije svede na to.
razgovaramo o današnjem životu, kako nam je sada, i o tome kako nam je bilo nekad.
između nekad i sad je crna rupa u koju nitko ne dira.
moje isprike svima jer sam pustila post ne citajuci ga, tj oslanjajuci se na prethodne markove postove i pokazanu, dotad, korektnost
još samo da naš predsjednik to shvati
sori, crni humor, al nisam mogla odoljeti
Posljednje uređivanje od pikula : 22.04.2011. at 10:52
Ma nemate se šta ispričavati. Na kraju krajeva dobro je da sad znamo da su prvi postovi bili navlakuša. Šteta, bilo bi zanimljivo da je nastavilo u početnom tonu.
ne možemo znati dal su bili navlakuša ili ne
kada nismo vidjeli obrisanog
i što je bilo u njemu
meni nije smješan ovaj komentar za predsjednika
jer meni je njegovo ponašanje i pokušaj dijaloga svjetlo koje daje nadu
pa ako misliš da smo petarpan, ja i osoblje foruma uspjeli bez međusobne komunikacije ustvrditi isto, a da to nije istina, meni to već lagano miriše na teoriju zavjere, sori
Šteta što mu je baterija riknula pa nije osvjetlio autoricu hotela Zagorje svojim svijetlom
Mene je sad već pred kraj puklo na zeku, ispričavam se svima koje to vrijeđa,moram na dijetu od ovog topica
Posljednje uređivanje od pikula : 22.04.2011. at 12:40
a da ja promijenim nick u "advokat"?
tko misliš da je u zavjeri?
ili ja tu krivo kužim, nešto si drugo htjela reći.
pročitala sam markov post i na mene nije ostavio dojam navlakuše
ostavio mi je dojam čovjeka koji žestoko ne zna što priča
i što to uopće znači, navlakuša?
on nas namjerno provocira s jedinim ciljem da se mi pjenimo?
a tko će vjerovati u čiju procjenu, to, pikula, ne možeš zamjerati ili još gore, proglašavati teorijom zavjere
u svjetlu opravdanosti micanja markovog posta, pretpostavljam da je ovaj citat trebao započeti sa: "sva sreća"?
inače ga ne kužim.Šteta što mu je baterija riknula pa nije osvjetlio autoricu hotela Zagorje svojim svijetlom
AM, očito sam trebala napisati kome odgovaram- odgovarala sam Aleksandra70vanji (inače ne vjerujem u teorije zavjere, a i na ovoj temi sam već iskazala nedvojbeno olakšanje i slaganje sa brisanjem,pa sam se nakon toga našalila )
Drugi post (ovaj o bateriji) je još malo crnog humora na međudržavni dijalog i nastavlja se post Pomikaki, a odgovara, na žalost precinično, također, Aleksandra70vanji (kojoj je spomenuti dijalog svijetlo)
Nemoj još mjenjat nick
Posljednje uređivanje od pikula : 22.04.2011. at 13:39
Mogu ja? Hvala.
Znači, mi (može i samo ja,jelte) koji smo pročitali njegov zadnji post smatram(o) da su prva dva u smislu- ja sam liberalan, mrzim miloševića, svi smo mi braća, pišem malo ekavicom malo ijekavicom-vjerojatno bila "navlakuša" na onaj zadnji. Jer da je odmah počeo udarno, ne bi bilo šanse da nakon tog posta provuče ijednu ideju, ijednu riječ a kamoli da ga ivka ili apri propuste ovdje. Znaš ono, malo vas opustim pa vas "silujem". U zdrav.
To je moje mišljenje. Zapravo, blentava sam, uopće ne kužim zašto se sad ovo poteglo. Bezveze
Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor iznio je podatke o posljedicama srpske agresije na Hrvatsku navodeći kako je 1991. stradalo 590 naselja u 57 općina od kojih je 35 do temelja uništeno, dok su 34 pretrpjela teška oštećenja (među njima su veći gradovi kao Vukovar, Vinkovci, Osijek, Pakrac, Gospić, Dubrovnik, Karlovac i dr), a da je počinjena šteta te godine procijenjena na oko 3,2 milijarde američkih dolara.
Od općina koje nisu okupirane najviše stanova je stradalo u općinama Osijek (20.500 ili oko 34 posto stambenog fonda), Vinkovci (12.980 ili oko 41 posto), Pakrac (8100 ili oko 76 posto), Slavonski Brod (7475 ili oko 21 posto), Karlovac (6633 ili oko 22 posto), Nova Gradiška (6624 ili oko 33 posto), Valpovo (5775 ili oko 49 posto) i Novska (2984 ili oko 35 posto).
Po podacima iz 1992., na privremeno okupiranom području najviše stanova je uništeno i oštećeno u općinama Vukovar (25.590 ili 91 posto), Petrinja (7083 ili oko 58 posto), Slunj (5620 ili oko 84 posto), Drniš (5016 ili oko 53posto), Kostajnica (4590 ili oko 85 posto), Glina (4518 ili oko 58 posto), Otočac (3507 ili oko 42 posto). Procjenjuje se da je u agresiji na Republiku Hrvatsku, ne računajući privremeno okupirano područje, uništeno, teže ili lakše oštećeno oko 210.000 stanova. Najveći dio razrušen je već 1991. kad je počinjena šteta procijenjena na oko 3,2 milijarde američkih dolara, ističe Nazor u priopćenju.
Po podacima Odjela za informiranje Ministarstva zdravstva iz 2000., u Hrvatskoj je tijekom Domovinskog rata poginulo, ubijeno ili umrlo od posljedica ranjavanja ukupno 4137 civilnih osoba. U taj broj tada još nisu uključeni poginuli civili ekshumirani i identificirani iz masovnih i pojedinačnih grobnica te poginuli civili na privremeno okupiranom području Hrvatske. Te kategorije stradalnika procjenjuju se na još ukupno 2468 civilnih žrtava, pa bi ukupni broj smrtno stradalih civila iznosio 6605.
Po privremenom popisu osoba poginulih u agresiji Srbije, odnosno JNA i srpsko-crnogorskih postrojbi na RH, kojeg je usporedbom, dopunom i objedinjavanjem podataka iz različitih izvora izradila Uprava za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH, u Hrvatskoj je tijekom Domovinskog rata smrtno stradalo 12.213 hrvatskih branitelja i civila. Popis nije obuhvatio osobe koje su vođene kao nestale, osobe koje su poginule u neprijateljskim postrojbama, odnosno poginule Srbe na okupiranom području RH.
Uprava za zatočene i nestale do prosinca 2009. otkrila je 143 masovne i više od 1400 pojedinačnih grobnica žrtava srpske agresije.
Iz njih su ekshumirani posmrtni ostaci 3752 osobe, od kojih je 3180 identificirano i uvršteno u privremeni popis poginulih.
Ekshumirani su i posmrtni ostaci 782 osobe, uglavnom pripadnika srpskih postrojbi i civila, poginulih 1995. na privremeno okupiranom hrvatskom području, koje su bile pokopane u zajedničkim grobnicama. Do prosinca 2009. identificirano je njih 456.
Pri Upravi za zatočene i nestale u prosincu 2009. još uvijek je otvoreno 1827 zahtjeva za traženje nestalih osoba s područja Republike Hrvatske - 1030 osoba nestalo 1991/1992. u srpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku, a 797 osoba s privremeno okupiranog područja RH, uglavnom pripadnika srpskih postrojbi i civila, nestalo je 1995.
Po privremenom popisu Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata iz prosinca 2009., temeljenom na istraživanju dokumenata pobunjenih Srba, na privremeno okupiranom području RH smrtno je stradalo ili se vodi kao nestalo oko pet tisuća osoba, među kojima je i njih najmanje 400 nesrpske narodnosti.
U ukupnom broju smrtno stradalih je oko 70 posto 'boraca' (pripadnici JNA, odnosno 'Srpske vojske Krajine', 'milicije Krajine' i ostalih srpskih paravojnih postrojbi), te oko 20 posto civila Za oko deset posto smrtno stradalih osoba nije pouzdano utvrđen status.
Među poginulim vojnicima JNA je i 35 mobiliziranih Hrvata, 44 Muslimana, 6 Mađara i 101 'ostalih' (Albanci, Makedonci, Crnogorci i druge nesrpske narodnosti), a najmanje 196 Hrvata je u popisu smrtno stradalih civila.
U jedinstvenom popisu međuresorne Radne skupine za izradu Registra djece poginule uslijed ratnih razaranja u Republici Hrvatskoj navedena su imena 402 poginule djece, uz napomenu da to nije konačan broj poginule djece u Domovinskom ratu.
Od toga je 323 djece poginulo zbog ratnog djelovanja; više od 70 posto stradalo je uslijed izravnog neprijateljskog djelovanja (eksplozija granate, mine, raketiranja zrakoplova, snajpera i sl.), a manje od 30 posto uslijed neizravnog neprijateljskog djelovanja (igranje vatrenim oružjem, ručnom bombom i sl).
Od preostalih 79 djece s tog popisa, utvrđeno je da se radi o 32 osobe koje su stradale kao punoljetne (19 i više godina), 23 djece za koje se i pored naknadne provjere preko matičnih ureda nije mogao utvrditi njihov identitet i način stradavanja, a ostalih 24 nije poginulo uslijed ratnih okolnosti, već nesretnim slučajem (u prometu, od udara električne energije, od trovanja plinom, i sl).
Istodobno, ranjeno je 1044 djece. Kao posljedica ranjavanja u 188 djece nastao je različit stupanj tjelesne invalidnosti (u 56 vrlo teška, 92 teška, te u 40 umjerena tjelesna invalidnost). Bez jednog roditelja ostalo je 5497 djece, a 74 djece je ostalo bez oba roditelja.
Na samom početku rata, u nedostatku vojnih ustanova, educiranog osoblja za ratne uvjete i rezervi sanitetskog materijala, brigu za zbrinjavanje ranjenika preuzima isključivo civilna zdravstvena služba. Stvaranjem Hrvatske vojske i eskalacijom rata ustanovljen je integralni civilno-vojni sustav, u kojem su prva pomoć i transport bili u vojnoj organizaciji, a daljnje liječenje u civilnoj.
Po podacima Stožera saniteta Ministarstva zdravstva koji je od samog početka rata vodio registar ranjenika zaprimljenih u svih 58 zdravstvenih ustanova koliko ih je sudjelovalo u zbrinjavanju ranjenika, tijekom Domovinskog rata ukupno je ranjeno 30.578 osoba. Od toga čak 7169 civila, 21.959 hrvatskih branitelja, 58 pripadnika mirovnih snaga UN-a i 613 neprijateljskih vojnika. Za 779 ranjenika nema podataka o pripadnosti, ali se za većinu njih može utvrditi da su pripadali neprijateljskim jedinicama.
O iznimno dobroj organizaciji ratnog saniteta govore podaci da je prvu pomoć na mjestu stradavanja primilo 5065 ranjenika, te da je u roku od jednog sata nakon ranjavanja do mjesta zbrinjavanja prevezeno oko 61 posto ranjenika, a u roku od dva sata njih oko 76 posto.
Više od dva sata bilo je potrebno samo za doista vrlo udaljena i teško pristupačna bojišta (u roku od četiri sata do mjesta zbrinjavanja prevezeno je oko 86 posto ranjenika). Primjerice na Velebitu gdje je u vremenskim neprilikama (magla, nevrijeme) kad se evakuacija nije mogla izvršiti zračnim putem, za prenošenje ranjenika do vozila prve pomoći katkad trebalo i 16 sati.
Tijekom liječenja, od zadobivenih rana umrlo je 648 osoba (u bolnici je umrlo 395 vojnika i 253 civila, a u ambulanti 2 civila), što znači da stopa smrtnosti, izračunata na temelju broja od 30.520 hospitaliziranih (nisu uračunati pripadnici snaga UN-a) i procjene od oko petnaest tisuća liječenih u ambulantama - iznosi 1,45 posto (1,75 posto od ukupnog broja zbrinutih vojnika i 3,53 posto od ukupnog broja zbrinutih civila). Oko 50 posto ozljeda nastalo je od posljedica eksplozije, a manje od 30 posto uzrokovano je metkom.
Stopa smrtnosti zbrinutih ranjenika bila je, za ratne prilike, iznimno niska, čak i u najtežim uvjetima rada kakvi su bili u vukovarskoj bolnici tijekom opsade grada od 25. kolovoza do 20. studenoga 1991. Krajem rujna iznosila je 1,5 – 1,7 posto, a zbog iznimno teških uvjeta rada pred okupaciju grada narasla je do tri posto. (Hina)
Posljednje uređivanje od apricot : 22.04.2011. at 18:46
Pa dobro, minji, što bi ovo trebalo značiti?
Vrti mi se od ovih malih, velikih i svakakvih slova
Što želiš reći, pokazati, dokazati...?
Tko je ikad napisao da Hrvatska nije pretrpjela tešku i nenadoknadivu štetu u ratu?
I ja sam krenula citati pa odustala negdje na pola, kad sam skuzila da nema nikakvog komentara uz citat. :/
Ja se nadam da je popis namijenjen Marku.
Ako je namijenjen ostalima, onda pretpostavljam da proizlazi iz implikacije da polovicu sudionika teme nije briga za hrvatske žrtve, pa nas se na njih mora podsjećati. To me već užasava, to svojatanje domovine, tuge, žalovanja...To nije isključivo, pa te moraju boljeti ili jedne, ili druge žrtve, i ove druge te bole tek kad se za prve naplati dug. Nekim ljudima to ide i zajedno.
ne bih rekla da se radi o svojatanju tuge
već o procesu upravo suprotno od toga
o dojmu da bi se o tim žrtvama trebalo i moralo puno više .imam dojam,neka se varam i da se barem varam,da je većini vas /nas poznat broj stradalih u Oluji-koliko civila,koliko kuća,koliko izbjeglih,a da su većini vas /nas ove gore navedene brojke više manje nepoznate
nisam htjela provocirati nikoga
nisam pročitala post ni obrisani, a moram priznati ni ove ostale, baš precizno, više na preskok, kada vidim da post ima više od 10 redova, odustanem, nemam toliku koncentraciju,
ali sam po pričama o izbrisanom i ovom što je ostalo zaključila kao i odvjetnica AM da ima neke opasne stavove i postavke, ali ne s ciljem navlakuše
a i ja vjerujem u aprinu procjenu
i vjerujem da je post bio za brisati
i bojim se da je to stvarno njegov stav
a ne navlakuša
što je puno ružnije
ronin, ne znam što bih ti rekla. Ja nemam takav dojam. Daleko od toga da baratam svim ovim brojevima,jednako loše kao i podacima za Oluju. Ono što imam u glavi od prije je ovaj broj od oko 12 000 poginulih, i red veličine za nestale i to da je sumjerljivo tome onda bilo ranjenih, itd. (dakle, opet red veličine).
Dakle, što se mene tiče, mogla bih znati i više. Ali da bi znala više o žrtvama zločina s hrvatske strane nakon Oluje, nego o žrtvama srpske agresije i zločina...zašto bi pobogu bilo tako?!
gle.ne znam jel znaš dovoljno,nedovoljno,manje ili više.
ne ti osobno,svi mi.
ono što meni cijelo vrijeme smeta,u dosta sam postova to već pisala,jest činjenica da se na forumu ,u medijima općenito,puno puno više piše o žrtvama Oluje nego o hrvatskim žrtvama .
kao posljedica toga,direktna,je činjenica da bi najveći broj nas ovdje znao otpriljke otprve odgovoriti na pitanje koliko je srpskih žrtva bilo u Oluji,a bome bi se dobro predomišljali da ih se pita koliko je Domovinski rat odnio žrtava ili koliko je još ljudi na popisu nestalih.
kužite me?ne znam da li sam dobro objasnila to što me ,ono,baš smeta.
Meni je ovaj klip signifikantan http://www.youtube.com/watch?feature...&v=wU6T3pSKEoA
ja sam znala jako puno o WW2 u 4 srednje .
Na koji način signifikantan? (koja neobična riječ). Misliš, mladi se ne opterećuju ratom, ni prošlošću ili je ovo komentar na obrazovanje ili satove povijesti ili?
Ovak, s tobom mi se ne da raspravljati.
Vidim da si raspoložena za seciranje i spuštanje , ja nisam.
Vidim ja da si ti malo nabrijana, jer je moje pitanje bilo s iskrenim zanimanjem. Možeš primijetiti da mi interpretacije nisu maliciozne.
Zar trebam svaki put stavljati disklejmer "nije provokacija, stvarno me zanima"?
ronin, ja mislim da te jesam shvatila, i odgovorila sam ti što mislim - moj dojam nije takav. S druge strane, ja se ne bavim sustavno tim problemom.
Ovaj marijin video možda i jest signifikantan. Ako je to zaista odraz zanemarivanja žrtava srpske agresije, onda treba nešto mijenjati. S druge strane, ne mogu ne primijetiti da meni jedan veliki, ali zaista preveliki broj studenata (tehnički fakultet!) ne zna (na primjer) prebacivati veličine s jedne na drugu stranu jednakosti, ili podijeliti jednadžbu nekom veličinom, što je sramotno neznanje za taj nivo obrazovanja. Onda moram ozbiljno sumnjati da je neznanje dosta raširena pojava među školarcima.
složila bih se. meni reci nije. mislim da je normalno da povrijeđen čovjek prvo gleda svoje rane pa tek onda neprijateljeve. moram nešto reći, a da se nitko ne nađe uvrijeđenim jer ne ciljam na nikog ovdje. hvala bogu pa nismo svi jednako osjetili rat. neki su uspjeli izbjeći gubitke voljenih, nekima granata nije okrznula kuću, nekima je najgori doživljaj rata bila zračna uzbuna, neki su izgubili sve, neki samo živce, a neki skoro ništa i ja bih od sveg srca voljela da je tih zadnjih što više. no onima koji su izgubili najviše je najteže i zaboraviti, a samo dragi bog zna koliko je teško oprostiti. ljudski je suosjećati sa tuđim žrtvama i mislim da nikome nije svejedno zbog nevinih žrtava i zločina počinjenih sa hrvatske strane, ali imam dojam da se osjeti taj neki raskorak između onih kojima je već dosta rata i priče o tome i onih kojima je rat još prilično svježa rana. ja razumijem i jedne i druge. i razumijem kako neki još uvijek ne mogu, ne žele uprijeti prstom u zločine svoga naroda jer se agresorski zločini još nisu procesuirali i oni još uvijek žive s tim osjećajem nepravde i nepoštovanja. grozne su to stvari. opet, jasno je da moramo krenuti dalje, a da bi smo krenuli moramo i mi očistiti svoj korov. ovo zapravo pišem potaknuta nekim člancima sa portala (većinom indexa za kojeg sam rekla da više neću čitati) i još bih dvoršila misao, ali nemam vremena.
eto potpisujem ronin i minji otrok i sve vas i sretan vam svima uskrs!
toliko mi je teško povjerovati da neki od njih,kako je u prilogu rečeno ,pohađaju još i izborne satove povijesti
i da,primjer jest znakovit,jer ako smo mi učili i učimo, ne znam,operaciju Barbarossa i iskrcavanje u Normandiji,i znali smo ,a ono barem,okvirno o čemu se radi,onda je u najmanju ruku neobično da ovi mladi ništa ne znaju o početku izbijanja posljedenjeg rata na ovim prostorima
no možda to opet i nema toliko veze s mladima koje kao fol ništa ne interesira,jer to nije tako,već sveukupno sa žalosnim mjestom kakvo Domovinski rat zauzima .kako sve,tako i to,jel.
u udžbenicima ti podaci postoje,to je sigurno
i ja sam ga sada išla pročitati
duži je od 10 redova pa nisam do sada
što reći
od cvijete ne bi ni očekivala ništa manje, ona me je razmazila sa svojim postovima
to je rijetki dar, i inače, a pogotovo na forumu tako jasno, koncizno, precizno iznjeti svoj stav
bez vrijeđana i omalovažavanja tuđeg stava i same osobe
i tako gađati u sridu
puno puta sam napisala, a sad ponavljam
ja cvijetu
pikula, ja i dalje niti shvaćam tvoje aluzije na teoriju zavjere, a ono kako shvaćam, nadam se krivo, vrijeđa
a opet ponavljam, žao mi je da je tebi tako smiješno predsjednikovo nastojanje za uspostavom međudržavnog dijaloga
Sad ću vam nešto priznati: ne znam ni jedan broj. Ni one sa srpske ni sa hrvatske strane. Malo sam disleksična kad su brojevi u pitanju, ali da baš želim posvetila bih se tome da ih naučim.
Samo što zbilja mislim da nije potrebno.
Recimo govori se o tome kako se povijest mora učiti, znati, da se ne zaboravi, da se ne ponovi.
Ali zašto da pamtim broj poginulih, nestalih, ranjenih, invalida? Svaka od tih žrtava je tragična već sama za sebe.
Brojke su za mene čista apstrakcija. Ono što mislim da treba znati, ponavljati, učiti svoju djecu kako funkcionira mehanizam manipulacije kojim se ljude tjera da ubijaju i muče jedni druge, učiti ih kako da prepoznaju demagogiju, kako da misle svojom glavom.
Brojke ne govore kako spriječiti zlo. U ovakvom kontekstu mogu ga samo potaknuti, održavati iskru mržnje da se razbukta nakon slijedećih 50 godina.
odlično pomikaki
samo mislim da treba znati i brojeve
ali u kontekstu pijeteta prema tim žrtvama
i borbi da se to više nikada ne ponovi
pogotovo što se ti brojevi množe bar s 4
jer uz svakog poginulog, ranjenog, nestalog ide njegova obitelj koja je još i veća žrtva
i mogu reći da me je baš iznenadio onaj mariin prilog
maturanti i takvo neznanje
ako već ne uče u školi, pa to se često vrti na TV, pa par su tamo mogli neke pojmove upoznati
i drago mi je da se rasprava malo smirila
jer možemo mi o nekim stvarima imati različito mišljenje
ali o tome tko je agresor, tko žrtva i što je oluja mislim da se svi slažemo
i svi se slažemo da se treba boriti da se to nikada ne ponovi
pa ako samo mi koji smo tu budemo svoju djecu učili ovo što kaže pomikaki, iz sveg ovog zla izvući pouku, možemo se nadati boljem sutra