Zahtjevna djeca

[lola3]

mitovski, krivo si me shvatila, ja uopće ne umanjujem zahtjevnost tvojeg, ni bilo kojeg drugog djeteta.
Vjerujem da ti je stvarno teško i naporno, ni malo u to ne sumnjam.
Ono što mene, uvjetno rečeno smeta, je što se svaki "nestašluk" gleda kroz prizmu zahtjevnog djeteta.
Samo sam željela reči da je rijetko koje dijete mirno dok mu se mijenja pelena, bilo ono i inače zahtjevno, ili ne.

Ustvari me je ifi povukla za jezik, kao da nemam pojma kako to izgleda kad dijete bježi i ne da staviti pelenu.

Anemona, ja se s tobom potpuno slažem. iskreno ne vjerujem u te razlike zahtjevno/nezahtjevno. sva su zahtjevna, samo svako na svoj način. moja eto prvih 6 mjesec je malo plakala, vozi se u autosjedalici i kolicima bez previše deranja, ali dijelom i sebe smatram zaslužnom za to jer sam uvijek jako pazila na sve, razmišljala pet koraka unaprijed, gledala reakcije pa samu sebe korigirala, a oko nekih, za mene važnih stvari jednostavno ne popuštam. što se tiče tog presvlačenja, kod nas su svaki put traume, ali je pokakanu ne ostavljam bez obzira na urlanje jer mislim da je manje zlo da se dere zbog gluposti nego da bude zakakana. iskreno vjerujem da njima ostaje u glavi svako popuštanje/nepopuštanje kod stvari koje ne želimo da budu takve i da to kasnije postaje obrazac i tzv. zahtjevnost. na kave s njom ne idem jer pretpostavljam kako bi to izgledalo (5 minuta sjedenja i dalje trčanje za njom), oduvijek kuhamo tako da je većinom priljubljena uz mene ili blizu, na wc-u sam rijetko sama i nakon više od dvije godine iako bi i dalje uvijek spremno potvrdila da mi je dijete vrlo dobro i nimalo zahtjevno...

[S2000]

Po tvome bi sva djeca istih roditelja trebala biti ista?
A oni koji imaju troje ili cetvoro djece pa kazu da je jedno od njih najzahtjevnije? Lazu?
Ne mislis da postoje razlike u karakterima, vec da je sve u odgoju?
Drago mi je da se ti osjecas zasluzna za dobrotu svog djeteta, ali pak mislim da ne mozes skuzit ovu temu jer nemas zahtjevno dijete.
Istina, sva su zahtjevna, ali neka su ipak zahtjevnija.

[mikka]

ja sam tak mislila ko lola, da mame pretjeruju.

a onda sam rodila k. hahahahaha. i skuzila o cemu se to pisalo.

covjek ne zna dok ne dobije tak nekaj. ovo drugo dvoje su mila majka za nju, iako zadnja pomalo pokazuje i svoj karakter, ali k. je tesko nadmasiti

[Anemona]

lola3, ja smatram da zahtjevna djeca itekako postoje, to nikako ne negiram, mene samo smeta da se ponekad svaki dječji nestašluk (koji i druga djeca rade) gleda kroz prizmu zahtjevnosti. Npr. to bježanje, vikanje, bacakanje, urlanje kod mijenjanja pelene,...

[Beti3]

lola3, po mom mišljenju, ti si sasvim u pravu.

Ti sitni svakodnevni poslovi oko bebe, kao pranje, presvlačenje, hranjenje se jednostavno obavljaju. Kad je mami to normala i usput, i dijete tako shvati. Ali, ako se mama budi misleći kako će presvući pelenu, dijete to itekako zna i iskoristi.

Nije zahtjevnost ako dijete želi mamu 24/7, ako spava samo sat dnevno, ako prohoda sa 9, trči sa 11, penje se sa 12 mjeseci, ako se budi noću, ako nešto voli jest, nešto ne, ako plače...To je normalno. To su bebe.

Plače jer mu nešto nije po volji. Na mami je da to otkrije, nije lako, ali ni teško. To ulazi u mamin posao. Što prije otkrije, prije će plač prestati. A uvijek prestane, zar ne?

Sa iskustvom dolazi i lakoća svakodnevnice. I lakše otkrivaš što treba ovom drugom, trećem djetetu. Jer, toliko su različiti, svatko zahtjeva svoje.
Najgore je kad se roditeljska očekivanja ne poklope sa djetetovim ponašanjem. Zato ne očekujte nikakav obrazac, svako je dijete jedinstveno, kao i svaka mama.

Treba jednostavno uživati što imate dijete. Jer alternativa nije tako lijepa.

[Smajlich]

Beti, potpis. Ima nešto i u karakteru, slažem se, ali ostalo... Mitovski, znam da je teško ne imati nikog svog blizu, i meni je tako, bez obzira što sveki ponekad uleti. Mislim da je dobro što si otvorila ovu temu, čisto da se ponekad možeš požaliti, ispuhati i sl. Ali, opći dojam mi je da neprestano tražiš neki čudotvoran recept za ponašanje svoga djeteta, jer "ono je ipak drukčije"... Mislim da ti samo treba malo odmora i koji zanimljiv predah od svakodnevice. Sad kad ti ta mala "jurilica" krene u jaslice, sve će doć na svoje-vidjet ćeš! Pozzz......

[mitovski]

Meni je drago da vi mislite da moje dijete nije zahtjevno tj. da je meni zahtjevno jer ja to tako gledam. I baš mi je simpatično kako je uzrok 'zahtjevne' djece uvijek nemogućnost roditelja da prepoznaju djetetove potrebe ili su pak nedovoljno dosljedni i popustljivi.
Beti3 napisala si da je svako dijete jedinstveno, ali nevoljko priznaješ da u toj jedinstvenosti postoje ipak zahtjevnija djeca.
I ne shvaćam što ti ovo znači da treba uživati u svojoj djeci? Zar stvarno misliš da ja ne uživam u svojem djetetu nego da cijeli dan razmišljam kako je moje dijete zahtjevno, pa mi se sa svojim djetetom i valjamo po podu i plešemo i ludiramo i crtamo i idemo na Sljeme i na izlete i uživamo svakodnevno u njoj. Nije ništa crno ni bijelo, ako kažem da je moje dijete zahtjevno ne znači da ne uživam u njemu i da se bavim samo razmišljanjem o zahtjevnosti svog djeteta.
Smajlich ne tražim ja čudotvoran recept za ponašanje svog djeteta, ali ne mislim da sam bogom dana kao majka i da sve na svijetu znam, pa propitkujem sebe i svoje postupke da vidim radim li nešto krivo i mogu li bolje ili drugačije i onda ta svoja razmišljanja napišem ovdje.
lola3 vidiš i ja sam radila skoro pa isto sve kao i ti ali je moje dijete drugačije od tvojeg.
Ne znam cure, ali po ovome kako vi pišete ispalo bi da postoji recept po kojem bi svi odgajali djecu i ako svi primjenjujemo iste metode dobiti ćemo isti rezultat a nije tako.

[jelena.O]

ma svako dete je drugačije, bar moja su potpuno drugačija

[mikka]

Što prije otkrije, prije će plač prestati. A uvijek prestane, zar ne?

Sa iskustvom dolazi i lakoća svakodnevnice.

sori beti ali na ovo se samo mogu nasmijati

nema lakoce svakodnevice s ovakvom djecom evo ovaj moj uragancic, svaki nam dan priredi novu epizodu, po vise puta. kad jednostavno nemas kaj. znam ja sta bi trebalo u tom trenutku napraviti (kad se ona baca po cesti i urla i nece nista, i ako joj se netko obrati ukljucujuci mene bude samo jos gore), trebam ju dici i odnesti--ali imam jedan problem, nosim bebu, i ruksak, i jednostavno ju nemam gdje strpati. da ne pricamo o tome da nemam ni snage za, uza sve ostalo, jos podici jednu 20+ kilasicu koja se baca i otima. to je nasa svakodnevica, koja ne postaje nista laksa sto je ona starija, jer njoj ne mozes nista, ne moze joj se nista objasniti, mozes samo sjesti i cekati pola sata da odurla svoje, sto zna biti nezgodno ako moras negdje stici

i tako dalje, da sad ne nabrajam

[Jurana]

Meni je drago da vi mislite da moje dijete nije zahtjevno tj. da je meni zahtjevno jer ja to tako gledam. I baš mi je simpatično kako je uzrok 'zahtjevne' djece uvijek nemogućnost roditelja da prepoznaju djetetove potrebe ili su pak nedovoljno dosljedni i popustljivi.
Beti3 napisala si da je svako dijete jedinstveno, ali nevoljko priznaješ da u toj jedinstvenosti postoje ipak zahtjevnija djeca.
I ne shvaćam što ti ovo znači da treba uživati u svojoj djeci? Zar stvarno misliš da ja ne uživam u svojem djetetu nego da cijeli dan razmišljam kako je moje dijete zahtjevno, pa mi se sa svojim djetetom i valjamo po podu i plešemo i ludiramo i crtamo i idemo na Sljeme i na izlete i uživamo svakodnevno u njoj. Nije ništa crno ni bijelo, ako kažem da je moje dijete zahtjevno ne znači da ne uživam u njemu i da se bavim samo razmišljanjem o zahtjevnosti svog djeteta.
Smajlich ne tražim ja čudotvoran recept za ponašanje svog djeteta, ali ne mislim da sam bogom dana kao majka i da sve na svijetu znam, pa propitkujem sebe i svoje postupke da vidim radim li nešto krivo i mogu li bolje ili drugačije i onda ta svoja razmišljanja napišem ovdje.
lola3 vidiš i ja sam radila skoro pa isto sve kao i ti ali je moje dijete drugačije od tvojeg.
Ne znam cure, ali po ovome kako vi pišete ispalo bi da postoji recept po kojem bi svi odgajali djecu i ako svi primjenjujemo iste metode dobiti ćemo isti rezultat a nije tako.

Ja itekako mislim da nisu sva djeca zahtjevna. Moj stariji sin je zahtjevno dijete, a mlađi je lakše odgojivo dijete, čak i sad kad se približava drugom rođendanu.
Mitovski, mnogi se s tobom slažu i razumiju te, pročitaj samo ponovo ovaj topik.
Neću ti u detalje pisati kakav je moj stariji bio kad je bio star kao tvoja curica jer mi se ne da toga ni prisjećati. Mogu ti samo reći da ipak postaje lakše kako odrastaju.
Više puta sam se, u trenucima kad sam mislila da ne mogu više, zapitala: Zašto ja? Zašto je mene dopalo ovakvo dijete? Zar nije moglo barem malo lakše?!
A onda sam, u svjetlijim momentima, odlučila to prihvatiti kao kompliment: O, mora da Bog ima jako dobro mišljenje o meni kad mi je poslao ovakvo čudo.

[mikka]

zaboravila sam, sta meni znaci to sto znam da se ona tantrumira jer joj se piski, kad ona nece na wc? a i ranije kad joj kazem, jer iz iskustva znam, po ponasanju, kad joj se pisa i da ce poceti tantrum, ona jednostavno nece i nece, i sta joj mozes, natjerat ju da ide na wc? i onda uglavnom cekam da nakon pola do 45-minutnog tantruma sama skuzi da joj ta neugoda dolazi od toga jer joj je sila i da ode na wc. a do tada mogu mantrati i meditirati, jer se s njom nis drugo ne moze (u sadasnjoj situaciji, jel).

[Ifigenija]

Nemojte Mitovski dirat, vi mame s nezahtjevnom djecom!
Mene više ne ljuti ništa od tih komentara, jer bih to i ja mogla napisat u nekom periodu,totalno kužim da svi pišemo iz svojih cipela i ja vjerujem da je teško zamisliti o čemu se priča kad imaš prosječno nemoguću djecu
Sad samo pišem zato da se pridružim ekipi koja podupire ženu koja se fakat suočava s ozbiljnim roditeljskim izazovima i ne treba joj da joj se između redaka kaže da ne zna, da joj se ne da, da je sama kriva i odgovorna i da nije tako.

[Jurana]

Jesam li ja na ovoj ili na nekoj drugoj temi napisala, da onaj koji misli da su sva djeca zahtjevna, nikad nije imao zahtjevno dijete?! :D

Neka, samo ti napiši, uvijek je dobro ponovo pročitati

[moia]

Više puta sam se, u trenucima kad sam mislila da ne mogu više, zapitala: Zašto ja? Zašto je mene dopalo ovakvo dijete? Zar nije moglo barem malo lakše?!
A onda sam, u svjetlijim momentima, odlučila to prihvatiti kao kompliment: O, mora da Bog ima jako dobro mišljenje o meni kad mi je poslao ovakvo čudo.

ha ha ovo mi je simpatično, nalazim se u ovom, ima dana kad bi je najradije poslala na mars, a u biti sam sretna što je naša

[meda]

Anemona, ja se s tobom potpuno slažem. iskreno ne vjerujem u te razlike zahtjevno/nezahtjevno. sva su zahtjevna, samo svako na svoj način. moja eto prvih 6 mjesec je malo plakala, vozi se u autosjedalici i kolicima bez previše deranja, ali dijelom i sebe smatram zaslužnom za to jer sam uvijek jako pazila na sve, razmišljala pet koraka unaprijed, gledala reakcije pa samu sebe korigirala, a oko nekih, za mene važnih stvari jednostavno ne popuštam. što se tiče tog presvlačenja, kod nas su svaki put traume, ali je pokakanu ne ostavljam bez obzira na urlanje jer mislim da je manje zlo da se dere zbog gluposti nego da bude zakakana. ...

aha, zanimljivo. a zakaj ti ta metoda ne pali kod presvlacenja nego ti se dijete i dalje svaki dan po nekoliko puta dere, i to vec dvije godine?

[Ifigenija]

Meda, a što se ne bi derala? Dere joj se pa se dere. Moj je tako arlaukao kao zvijer u autosjedalici i ništa nije pomagalo... dok nije odlučio da neće više...

[vertex]

O tome se radi, Ifi, da u nekim situacijama nema pametnog poteza, ili ga je izuzetno teško naći. I sad, ako je takva jedna stvar, ok. Ali ako je takva svaka koju treba obaviti, ili ogroman broj njih, onda ne bi bilo zgorega pustiti roditelju da klaže: uh, zahtjevno je ovo moje dijete. A ne: vidi mene, kako sam ja to pametno, a ti ne znaš ;D.
edit: znam ja da ti to kužiš, ovo ide onima koji su uvjereni da su sva djeca ista.

[Jurana]

O tome se radi, Ifi, da u nekim situacijama nema pametnog poteza, ili ga je izuzetno teško naći. I sad, ako je takva jedna stvar, ok. Ali ako je takva svaka koju treba obaviti, ili ogroman broj njih, onda ne bi bilo zgorega pustiti roditelju da klaže: uh, zahtjevno je ovo moje dijete.

Baš tako, vertex.
Kad se moj stariji rodio, sve je bilo muka. Problemi s dojenjem, vrištanje kod presvlačenja, muka s kupanjem, ne spava, ne voli kolica, jedino se hoće nosati, a ponekad i dok ga nosiš, plače.
Četvero odraslih u kući nije moglo održati to dijete zadovoljnim.
A kad se mlađi rodio, od prvog dana ja sama s njim kući, veseo i on i ja.

[meda]

ovo sto je vertex napisala, to je bio point...

[Beti3]

edit: znam ja da ti to kužiš, ovo ide onima koji su uvjereni da su sva djeca ista.

Još nisam naišla na osobu koja je uvjerena da su sva djeca ( misliš sva na svijetu, zar ne?) ista.

Zar postoji takva? Ta bi imala IQ oko 70, a takva stvarno može misliti bilo što. Nema takvih ovdje.

Svi znaju da je svako dijete na svijetu, kao i svaki odrasli, jedinka za sebe. I samim time posebno.

[Jurana]

Svi znaju da je svako dijete na svijetu, kao i svaki odrasli, jedinka za sebe. I samim time posebno.

Ali ako su svi posebni, onda zapravo nitko nije poseban?

[mitovski]

a jeste me sad nasmijale. Ajmo zaključiti što svi znamo, da je svako dijete različito i ne vrijede sve metode za svu djecu.
Vertex je lijepo napisala. Nekako me bode u oči da kad nama koje 'mislimo' da imamo zahtjevniju djecu kažete da vi to ovako i vama uspjeva, pa kako nama ne uspjeva.
I ono što mi upada u oči je da vi koje mislite da nema tako zahtjevne djece pišete pa i moje je PONEKAD plakalo i vrištalo u AS, u kolicima itd. Kod mene nije bilo ponekad, bilo je uglavnom. I ne radi se tu samo o plakanju i vrištanju u AS ili kolicima, nego o puno drugih stvari. Kad se sretnem s prijateljicama koje imaju djecu približno dobi kao i moja pa se zapričamo i ja kažem kakva je J. onda one kažu joooj i moja je isto, e ali kad odemo jedna drugoj pa se podružimo više sati, onda kažu jooooj ipak nije moja tako, sad vidim da mi je lakše.
Nisam ja očekivala bajku kad sam rodila, znala sam šta roditeljstvo znači. Moja nećakinja je od rođenja do 6-te godine živjela 80% vremena kod mene i bila je zahtjevno dijete, ali J. ju je nadmašila, tako da mislim da ipak nije samo subjektivno mišljenje.
Ovaj topic sam otvorila ne zato što mi razmišljanje o mojem zahtjevnom djetetu okupira dan nego zato da se malo pojadamo kad nam je teško i razmijenimo iskustva i savjete.

[vertex]

Još nisam naišla na osobu koja je uvjerena da su sva djeca ( misliš sva na svijetu, zar ne?) ista.

Zar postoji takva? Ta bi imala IQ oko 70, a takva stvarno može misliti bilo što. Nema takvih ovdje.

Svi znaju da je svako dijete na svijetu, kao i svaki odrasli, jedinka za sebe. I samim time posebno.

Slažem se, nisam se precizno izrazila. Ne misli nitko da su sva djeca ista, nego neki misle da su sva jednako zahtijevna.
Kao što je tebi sasvim normalno da ima više i manje inteligentnih ljudi, tako je meni sasvim normalna životna činjenica da ima više i manje zahtjevne djece.
Slažem se s tobom da je važna i percepcija i odgovor roditelja, ali to nije cijela priča.

[lola3]

ja sam tak mislila ko lola, da mame pretjeruju.

a onda sam rodila k. hahahahaha. i skuzila o cemu se to pisalo.

ja evo čekam drugo pa se javim. ma znam da može biti gore, uopće ne sumnjam

[lola3]

potpisujem, ali nisam znala to tako lijepo reći .)

[Zdenka2]

Kad se osvrnete oko sebe (ili možda pogledate i u sebe), vidite li u svojoj obitelji, poslu, susjedstvu vrlo složene osobnosti, naporne naravi, ljude s jakim egom s kojima nije lako ni jednostavno, koji uvijek sve dovode u pitanje, koji su kritičniji od ostalih...? Mislite li da su kao djeca bili jednostavni?

[lola3]

aha, zanimljivo. a zakaj ti ta metoda ne pali kod presvlacenja nego ti se dijete i dalje svaki dan po nekoliko puta dere, i to vec dvije godine?

ma ne dere se već dvije godine nego zadnjih mjesec-dva. to je pretpostavljam faza koju nažalost ne mogu drukčije rješiti nego ignorirati

[lola3]

lola3, po mom mišljenju, ti si sasvim u pravu.

Ti sitni svakodnevni poslovi oko bebe, kao pranje, presvlačenje, hranjenje se jednostavno obavljaju. Kad je mami to normala i usput, i dijete tako shvati. Ali, ako se mama budi misleći kako će presvući pelenu, dijete to itekako zna i iskoristi.

Nije zahtjevnost ako dijete želi mamu 24/7, ako spava samo sat dnevno, ako prohoda sa 9, trči sa 11, penje se sa 12 mjeseci, ako se budi noću, ako nešto voli jest, nešto ne, ako plače...To je normalno. To su bebe.

Plače jer mu nešto nije po volji. Na mami je da to otkrije, nije lako, ali ni teško. To ulazi u mamin posao. Što prije otkrije, prije će plač prestati. A uvijek prestane, zar ne?

Sa iskustvom dolazi i lakoća svakodnevnice. I lakše otkrivaš što treba ovom drugom, trećem djetetu. Jer, toliko su različiti, svatko zahtjeva svoje.
Najgore je kad se roditeljska očekivanja ne poklope sa djetetovim ponašanjem. Zato ne očekujte nikakav obrazac, svako je dijete jedinstveno, kao i svaka mama.

Treba jednostavno uživati što imate dijete. Jer alternativa nije tako lijepa.

htjela sam reći da ovo potpisujem. malo mi je teško pratiti vas s jednim okom, a drugim radim ma nisam ja mislila ništa protiv ničijeg odgoja, ali stvarno mislim da su sva djeca zahtjevna ili nezahtjevna (kako se uzme), ali na svoj način. i da, moje dijete baš svaki put otkad se rodilo pokuša barem jednom napraviti scenu ili barem zacviliti u vožnji (a 20 km smo od grada), ali je se vremenom i mojim iskustvom to uvijek sve manje. i zapravo ne vjerujem da postoji dijete koje uživa zavezano u autosjedalici ako se mora voziti duže od 10 minuta...ako ima takvog, onda potpisujem da je moje dijete zapravo izuzetno zahtjevno :D

[Cubana]

i zapravo ne vjerujem da postoji dijete koje uživa zavezano u autosjedalici ako se mora voziti duže od 10 minuta...ako ima takvog...

Postoji. Ja imam dvoje takvih.
Mislim uživaju... uživaju koliko uživaju i u vožnji, ovisi kud idu

[S2000]

Mojoj mami je samo trece dijete bilo zahtjevno.
Toliko o tome kako s iskustvom dolaze manje zahtjevna djeca, haha
Inat, prkos, ni trunke straha, ni trunke srama, ugrizi druge djece do krvi..
Kazu da se vidjelo vec s par mjeseci da ce to bit mali vrag. A kazu da je odgoj bio vise manje isti...
Eto pa sad razmisljajte.
I dalje ne kuzim sto majke nezahtjevne djece toliko pisu na ovoj temi
Mi mislimo da postoje zahtjevnija djeca i nek budemo u toj zavjeri, pa sto?

[S2000]

E kad bi sva zahtjevnost bila u tim pelenama..
Ne moramo valjda opet sve ponavljati iz prijasnjih postova gdje vidimo zahtjevnost i to nabrajati u svakom novom postu?

[Storma]

mitovski, nadi topic o tantrumima
moja starija nije bila fizicki toliko aktivna, i danas je oprezno dijete, al vristanja i tantruma je bilo ko u prici. i iako sam znala da je zahtjevno dijete, tek sam s mladom shvatila koliko je starija uistinu teska, jer njih dvije su ko dan i noc. recimo, kao bebe - starija je vristala cim bi je ispustila iz ruku. mala je pocela plakat ako bi ju uzela, njoj je bilo cisto ok lezati i gledati u zavjesu :D ili, malu sam sveukupno nosila koliko sam anitu nosila u par mjeseci valjda.

[Ifigenija]

Moj skoro sedmogodišnji sin više ne vrišti ne baca se (osim ponekad, onako prosječno dječje), nema nikakve poremećaje (imam i čitabu stručnjaka )... al je brate zahtjevan. Tješim se Nutelom kad odu spavati.

Sad smo doma, ne smije u vrtić... i svijet se drma ispod mojih nogu od iscrpljenosti.
Predlažem svima koji sumnjaju u zahtjevniju djecu da dođu i provedu dan sa mojim djetetom; mirnim, sabranim, pametnim, kulturnim, duhovitim... ali djetetom koje ne prestaje pričati, izmišljati, komentirati, pitati, vrtiti se, raditi... fast forward pa bez točke i zareza.
U toj množini svako toliko ima takve dobre uvide i fore, i uključi te... al dok ja dva koraka - on deset. Dok ja poberem tri riječi, on tristo. Dok ja obučem cipele da idemo vani, on je već i cipele i popeo se na drvo, i nacrtao i smislio i otplakao i nasmijao se i napisao pjesmu i potukao se sa sestrom i legao kao satrven. I putem naravno stvara probleme - em upadne nekam pa se poreže, em hoće pokazati boju kojom želi crtati, tuži se da mu treba novi flomaster, nosi letak da ima mirisni po samo x,99 kn, predlaže da montiramo ladicu za flomastere, nosi nacrt ladice za flomastere, posvađao se sa sestrom, ogladnio je, nosi časopis s prijedlogom za sendvič, predlaže da on sam napravi sendvič odmah, pa se tuži da ga sestra ne razumije kakav sendvič on hoće, da ga je lupila.... ne miruje. Sve sa smislom, sve na mjestu - al brate previše za ljudski mozak. Sve to u onih pet minuta - stavljam cipele, popravljam make-up, uzimam ključeve, gledam gdje je mačka.
Što da radim više, Lastane?

[mitovski]

Ifigenija, majko mila, jel i mene ovo čeka. Ja se tješim da će biti lakše, ali ovo ne uljeva nadu.
J. je počela prije nekih mjesec dana s pitanjima šta je ovo pa tako sto puta na dan i što mi je zanimljivo pita i ono što zna i onda mi se onako zločesto nasmije. S obzirom da upija kao spužva jučer sam joj rekla kako se par riječi kaže na engleskom i usosila samu sebe jer sad ne prestaje, a kako se kaže ovo, a kako se kaže ono a vrhunac mi je bilo a kako se kaže madež, a kako se kaže bubreg i naravno kako se kaže cica (rekla sam joj boobie) pa sad cijeli dan viče mama ima buuubiiiis .

[Ifigenija]

Ifigenija, majko mila, jel i mene ovo čeka. Ja se tješim da će biti lakše, ali ovo ne uljeva nadu.
J. je počela prije nekih mjesec dana s pitanjima šta je ovo pa tako sto puta na dan i što mi je zanimljivo pita i ono što zna i onda mi se onako zločesto nasmije. S obzirom da upija kao spužva jučer sam joj rekla kako se par riječi kaže na engleskom i usosila samu sebe jer sad ne prestaje, a kako se kaže ovo, a kako se kaže ono a vrhunac mi je bilo a kako se kaže madež, a kako se kaže bubreg i naravno kako se kaže cica (rekla sam joj boobie) pa sad cijeli dan viče mama ima buuubiiiis .

To je prava snajka za mog sina. Nabrijano sto na sat. Morate nam doć na kavu da se međusobno tješimo a oni nek mahnitaju u petoj brzini...

[Zdenka2]

Mitovski, pripremi se na to da to traje. I ja sam se nadala da će proći, ali eto, do sada je ostao zahtjevan. Da, mijenja se to, ali ne prestaje. Manje je aktivnosti na motoričkom planu, a sve više na verbalnom. Ima 11 godina, pametan je, perceptivan, kritičan, neustrašiv, uvijek govori sve što misli na svakome mjestu. Pa si sad mislite što to znači u obiteljskoj, školskoj i inoj svakodnevici.

Isto nema nikakav poremećaj, dapače. Granice su mu postavljene i uvijek su bile - uvijek je imao u kući autoritet jači od sebe. Ali, nije stvar u tome, to je osobnost, urođena priroda koju ne možeš mijenjati, a možeš je odgajati takvu kakva je, samo to zahtijeva vrlo mnogo snage i dovitljivosti. Kod njega je uvijek sve bilo na n-tu potenciju. Sve je kod njega visokog intenziteta. Kad ga vidiš, savršen je, pametan, duhovit, topao, dobra duša, privržen, zanimljiv, ali naporan, naporan, naporan.

Kad sve skupa zbrojim i oduzmem ne bih ga mijenjala. Puno uzima, ali puno i daje. Takvo dijete je naporno jer je složeno, jer puno toga ima u sebi. To je veliki odgojni izazov i sve može lako poći po zlu ako roditelj nema snage da se s time uhvati ukoštac. Ali, ako ima i nalazi načina, bit će jako dobro.

[Jurana]

Takvo dijete je naporno jer je složeno, jer puno toga ima u sebi. To je veliki odgojni izazov i sve može lako poći po zlu ako roditelj nema snage da se s time uhvati ukoštac. Ali, ako ima i nalazi načina, bit će jako dobro.

Ovo potpisujem potpuno.
Ja se, vrlo tašto i neskromno, ponekad uhvatim u razmišljanju kakav bi moj stariji sin bio da se rodio u nekoj obitelji gdje mu ne bi znali postaviti granice ili gdje bi roditelji imali ograničeniji prisup informacijama od nas - čini mi se, kao što Zdenka kaže, da bi to bilo moglo poći po zlu.
Kad kažem da je lakše kad odrastaju, ne mislim da postaju manje intenzivni ili složeni, ali je meni lakše jer sad može dio vremena provoditi bez mene: izlazi van na igralište, čita, može neko vrijeme biti na komp., uskoro će imati i neke izvanškolske aktivnosti; a dok je bio mlađi od 5 godina, stalno je bio oko mene i po meni - dijete koje nakon sat i pol vremena igre na podu s njime, bez TV-a, radija, telefonskih poziva - provaljuje u kupaonicu kad ja odem na WC.

[mitovski]

Granice su mu postavljene i uvijek su bile - uvijek je imao u kući autoritet jači od sebe. Ali, nije stvar u tome, to je osobnost, urođena priroda koju ne možeš mijenjati, a možeš je odgajati takvu kakva je, samo to zahtijeva vrlo mnogo snage i dovitljivosti. Kod njega je uvijek sve bilo na n-tu potenciju. Sve je kod njega visokog intenziteta. Kad ga vidiš, savršen je, pametan, duhovit, topao, dobra duša, privržen, zanimljiv, ali naporan, naporan, naporan.

Mene to buni jer J. su granice postavljene, ili bar ja mislim da jesu , ona dobro zna što smije a što ne smije i ne popuštamo, ali npr. poderala je tapetu u sobi i rekla sam joj da je to ružno i da to ne smije raditi i uzela sam joj plastelin s kojim se tada igrala ( e sad dali sam trebala nešto drugo ne znam jer ona će sad 2g, pa koliko ona razumije te kazne nisam sigurna) da bi nakon 2 dana otrgnula tapetu u hodniku-to je samo jedna situacija a ima ih puno. Stalno prelazi te granice i razumijem ja da ona iskušava, e sad jel to faza koja će proći ili možda mi ne znamo postaviti granice.

[Ifigenija]

Bit će lakše s granicama s vremenom, al po mom iskustvu, to ti je kao da imaš posla s rovokopačem. Ide i kopa - pa dokle ide, s petsto konja i dvije tisuće vati i tako stalno i svugdje, bez intencije da povrijedi pravila pravila radi. Nego tako žive, takvi jesu. Jedan suptilan i blag karakter

[Zdenka2]

Evo, tako je kao što kaže Ifigenija. Neprekidno pokušava pomaknuti granice i uspostavljati nova pravila. Uporno, kao buldožer. E sad s druge strane treba biti snage za još jaču upornosti, ali i mudrosti da se popusti kad treba i gdje treba. Nije pametno ni svrsishodno ulaziti u situacije tipa "dva ovna na brvnu".

Temeljem iskustva mislim da za takvu djecu neke granice treba blago proširiti. One moraju postojati, ali ako su previše uske, ako oni u njima nemaju mjesta, bit će još gore. Kazne imaju svoje mjesto - za mene najčešće kad sama dođem do ruba svojih snaga ili kad mislim da će kazna ukazati na nešto. Ali, to je palijativno sredstvo; kaznama se djeca ne odgajaju. Najviše sam postigla činjenicom svog osobnog autoriteta i čvrstim i dobrim odnosom s djetetom. Ja sam sam njegova referentna točka, vjeruje mi i, unatoč svih svojih ispitivanja, preispitivanja i pokušaja da pomakne granice, sluša me.

Kad se radi o ovako malom djetetu, u situaciji u kojoj ono nešto uništava, zadržala bih se na jasnom i glasnom Ne!; maknula bih dijete iz te situacije (koliko puta treba!) i zaokupila mu pažnju nečim drugim.

[mitovski]

Zdenka2 jako lijepi post i malo si mi proširila vidike , probati ću na ovaj način.

[Ifigenija]

Evo, tako je kao što kaže Ifigenija. Neprekidno pokušava pomaknuti granice i uspostavljati nova pravila. Uporno, kao buldožer. E sad s druge strane treba biti snage za još jaču upornosti, ali i mudrosti da se popusti kad treba i gdje treba. Nije pametno ni svrsishodno ulaziti u situacije tipa "dva ovna na brvnu".

Temeljem iskustva mislim da za takvu djecu neke granice treba blago proširiti. One moraju postojati, ali ako su previše uske, ako oni u njima nemaju mjesta, bit će još gore. Kazne imaju svoje mjesto - za mene najčešće kad sama dođem do ruba svojih snaga ili kad mislim da će kazna ukazati na nešto. Ali, to je palijativno sredstvo; kaznama se djeca ne odgajaju. Najviše sam postigla činjenicom svog osobnog autoriteta i čvrstim i dobrim odnosom s djetetom. Ja sam sam njegova referentna točka, vjeruje mi i, unatoč svih svojih ispitivanja, preispitivanja i pokušaja da pomakne granice, sluša me.

Kad se radi o ovako malom djetetu, u situaciji u kojoj ono nešto uništava, zadržala bih se na jasnom i glasnom Ne!; maknula bih dijete iz te situacije (koliko puta treba!) i zaokupila mu pažnju nečim drugim.

Potpisujem! Točno tako! Ja zagovaram granice, strogoću i jasnoću. Ipak, Zdenka ima pravo. Ne možeš mjeriti istom mjerom svu djecu. Ovakvoj djeci stvarno treba neki ekstra prostor, od čisto fizičkog (od malena ima radni stol pun kojekakvog pribora, stvari, boja i slobodu da istražuje, radi, kemija...) pa do toga da ako ima u glavi mozak starijeg djeteta da u tim aspektima i dopustiš ono što možda nije za njegovu kronološku dob, ali je za starije dijete nužno...

[mayato]

Ja smatram da je moja cura itekako zahtjevnodijete i da uzima od mene 300% moje energije.
Ponekad mi se čini da u svemu griješim i da sve radim krivo.
I da sam loša majka jer ona urla, baca sepo podu, a sad je počela i lupati glavom o zid u znakprotesta.
Pokušavam s njom lijepo, smireno, gledam je u oči, čučnem ispred nje, ali na kraju sve završi prisilom. Oblačenje za van,presvlačenje pelene, micanje iz kupaonice...
I onda mislim gdje sam pogriješila.
Ako u danom momentu ne dobije što želi očekuje me histeričan ispad.
A teško je prepoznati što želi jer još ne priča.
I sad sam malo offtopic, alikad počinju "terrible two-s", kad se uđe u 2.god. života ilikad se navrše 2.god?
Jer ja mislim da je onapostala nemoguća od kad je navršila godinu dana.
I stvarno je nemoguća...

[mitovski]

Terrible two počinje nekima prije, nekima kasnije a nekima nikada, ali mi nismo u tom klubu . Moja priča sve i razumije ali svejedno ima histerične napade. Mislim da su jednostavno zahtjevniji i teže odgojivi bez obzira što neke mislile o tome, ali kako ima i odraslih težih karatkera ima i malih težih karaktera.
Znam da te uhvati razmišljanje da nisi dobra mama i da ne radiš nešto dobro kao i mene, pogotovo kad vidiš neku drugu djecu koja su puno poslušnija i manje svojeglava, nemaju histerične ispade i ostalo ali mi jednostavno imamo malo teži materijal u rukama i nije lako, stvarno nije.
Mene je odvelo na krivu stranu, pa kad sam vidjela da moje NE ne funkcionira počela sam je kažnjavati oduzimanjem igračaka, što nju naravno ne dira nego mi se još i smije, ali su mi cure otvorile oči sada i vidim da to nije rješenje.

[Zdenka2]

Djeca, pa i zahtjevna, moraju naučiti da ne mogu dobiti sve što žele u trenutku kad to žele. Oni pokazuju više otpora prema onome što ih frustrira, ali moraju se naučiti nositi sa frustracijama, kao i svi ostali. Ne mogu svi ostali u kući biti taoci tog djeteta. Važno je da znamo što hoćemo postići u odgoju, da budemo dosljedni, čvrsti, ali i dovoljno mudri da u momentu popustimo kako bismo u sljedećem lakše ostvarili svoj cilj.

Meni je puno pomagalo određivanje trenutnih prioriteta. U raznim fazama razmislila bih što mi je sada najvažnije riješiti ili postići u njegovom ponašanju i onda bih postupala u skladu s tom listom prioriteta. U isto vrijeme se može rješavati jedan ili dva problema, ne gomilu njih. Tako i sad postupam. Odredila sam odgojne ciljeve koje želim postići tijekom petog razreda i to je na vrhu. To ne znači da u ostalim stvarima može radit što hoće, ali kad znaš što ti je glavni cilj, onda lakše odrediš i što je u ovom trenutku manje važna bitka.

[moia]

ne znam gdje bi postavila ovo pitanje pa ću ga ovdje, zanima me vaše mišljenje. moja curka 25 mj. zahtjevna mala zvjerčica, već sam pisala nešto malo o tome, izmoždi me detaljno svaki dan itd.. ali nešto drugo me zanima. nedavno smo nabavili puzle sa slovima i brojevima, slova su njemačka abaceda, a brojevi do 9 i još neke životinjice. već smo promjetili prije toga da je počela propitavati za slova i brojke gdje god ih vidi i mi smo toonak više kroz zezanciju igrali se i odgovarali joj koje slovo već pokaže kako se kaže i povezali sa asocijacijama sa riječima koje zna . da bi jučer skontali da mala zna čitavu abecedu, uključujući x, y i w i sve brojeve do 9. tata joj je jednom jučer sa puzlama složio njeno ime na stolu (4 različita slova) da bi ona ponovila i slovkala svoje ime. pa me zanima jel to malo rano?
namjerno ne želim reći napredno jer imam nekako osjećaj da su sva ta naša današnja djeca nekako naprednija nego što su bile naše generacije, odnosno da nekako ranije počinju sa svime nego nekad prije, možda i zbog bolje hrane, pažnje, igračaka i pomagala koja su im više dostupna nego što su bila nama. u svakom slučaju malička zna sva slova i sve osim x i y povezuje sa asocijacijama, a ova dva ne zna još reći ali ih uredno pokaže kad je pitamo. samo da napomenem da ne bi netko krivo razumio moje pitanje, ne vjerujem uopće da imam doma malog lumena, recimo čitanje je apsolutno još ne zanima, čak i ne želi da joj ja čitam. ako već, onda si sama uzme slikovnicu i sjedne negdje i sama proučava nekih 10tak minuta i to je to, idemo dalje u akciju, bilo kakvu samo da je akcija.
za brojeve nemamo asocijacije nego jednostavno pokaže na broj i izgovori ga, a one koje još ne zna izgovorit 6, 8 i 9 pokaže ih ili ih izgovori na nekom svom jeziku kojeg bog ne razumije. igrali smo se igru da donese zrna grožđa koje jede za mamu i tatu, funkcioniralo je do 5. više od 5 mislim da ne kuži kontekst brojanja.

[Beti3]

Ali ako su svi posebni, onda zapravo nitko nije poseban?

Po kojoj logici je ovo ispravan zaključak? Stvarno me zanima.

[Jurana]

Po kojoj logici je ovo ispravan zaključak? Stvarno me zanima.

Zapravo nije nesporazum u logici, već u semantici. Ako uzmemo značenje riječi poseban kao koji je odijeljen, odvojen od drugih, koji nije spojen u cjelinu; onda svi jesu posebni.
Ali ako promatramo drugo značenje: koji se razlikuje od drugih, obično po poželjnim svojstvima; onda ne mogu svi biti posebni.
Pretpostavljam da si ti mislila na prvo značenje, a ja na drugo - dakle, mislila sam da je poseban = naročit, osobit.

Netko može reći da postoje razna svojstva po kojima se može biti poseban.
Zašto onda ne bismo rekli da je jedan od tih kriterija zahtjevnost?
U tom slučaju, u drugom značenju riječi poseban, nisu svi isti, znači razlikuju se, pa onda neki jesu posebni, a neki nisu.
Hoću reći: neka su djeca više, a neka manje zahtjevna; što sam već i više puta napisala.

[mikka]

mozda je nekom svejedno jel dijete suradljivo i otvoreno za dogovore itd. ili stalno prkosi i pokusava pomaknuti granice svemira, pa se iz te polazisne tocke razlikujemo. ja osobno nisam upoznala roditelja kojem recimo izuzetno prkosno dijete nije naporno, ali dozvoljavam da takvi postoje. mozda otud konstatacija da su sva djeca jednako zahtjevna. ja recimo imam dvoje skroz normalne i relativno mirne djece i jedan uragan, i sad ne razumijem kad mi netko kaze da je to isto, kad (vec sam gore napisala) samo jedna rasprava s Njom mi oduzme tjednu kolicinu energije, a s drugo dvoje mogu kolko god hoces

[SikaPika]

i ja sam dugo mislila kako je stvar u pristupu jer je moje dijete onak, baš dobro dijete, razumno, susretljivo...
priznat ćete, često i je stvar u pristupu, prepoznati tantrum, ostaviti se principa kad je dijete umorno, gladno - treba znati i imati volje (nekima je lakše pustiti dijete da se valja po podu - ne govorim o tantrumima kada ne znaju za sebe već o inatu i ubijanju dosade, nekima je lakše izaći iz trgovine, a nekima je lakše čučunuti i raspravljati se s djetetom - ja sam, pogodit ćete, od ovih zadnjih - njoj jadnoj prisjedne kad ja krenem prodičiti pa se brzo skulira)
no, da ima zahtjevnije i osjetljivije djece - ima

neki dan pričam s kumom koja ima dvoje djece, 4-godišnjaka i skoro 2-godišnjakinju - i odjednom urlik, mali se dere, onda odjednom cvili, tuli... ja gotova,
što mu se dogodilo?
uštipnuo se...
čime?
kvačicom...
gdje se uštipnuo kvačicom, za očni kapak (to mi je jedino moglo objasniti to urlikanje)?
ne, za dlan...
opalila sam se smijati jer moje dijete pričepi prst ormarom, zaceni se od boli, urlikne tri puta, kaže obriši mi suzice i idemo dalje jer je jednostavno takva, i uvijek je bila

ona sa svoje 2,8 g još uvijek leži na onom stoliću za previjanje iako već godinu dana ne nosi pelene, ali uvijek tamo leži poslije tuširanja, ne ustaje se, možeš ju ostaviti i otići u trgovinu valjda (ok lažem, u posljednje vrijeme se počela ustajati u sjedeći položaj, inače leži i uživa u čačkanju, mazuckanju, traži da joj pričam priče, pjevamo, pričamo...)