Inače slabo gledam serije, ne privlače me, Netflix smo tek nedavno upogonili, tako da mi je cijela ova tema manje-više kao da čitam na japanskom (tj. ništa ne razumijem
), ali jednu seriju moram komentirati, naime Područje bez signala.
Svojedobno sam pokušala čitati Perišićev roman i odustala jer mi je bio dosadan i bezličan. Zato ni od serije nisam puno više očekivala. Ono što sam vidjela, nadmašilo je sva moja očekivanja. Fasciniralo me kako je Matanić iz dosadnog romana napravio životnu, uvjerljivu priču s jakim likovima (tome pridonosi i vrhunska glumačka ekipa). Eksterijeri, fotografija, sve mi je bilo izuzetno dojmljivo od prvog kadra. Tko se sjeća prve epizode, prva scena je kad se Rene Bitorajac i Krešimir Mikić zaustave autom u nekoj zabiti da bi pišali uz rub ceste a oko njih nema ničega - kroz točno takve pejzaže sam se vozila više puta zadnjih godina i valjda me se zato sve to skupa tako jako dojmilo.
Izbor glazbe ("Konjuh planinom") je savršeno pogođen.
Manje zamjerke idu nekim predvidivim scenama (previše očito je "što je režiser htio reći"), sporijem tempu nekih epizoda i nedosljednosti (u prvoj epizodi je nedostatak signala ogroman, gotovo nepremostiv problem, da bi se prema kraju ta činjenica ignorirala) - ali u cjelini, ja sam oduševljena. Šteta što je gotovo.