ekoi prvotno napisa
To su osobe koje su u životu naučile privlačiti pažnju jedino ulogom žrtve a istim se služe za manipulaciju. Znam sve o tome, živjela s takvima 20 godina. I ne mijenjaju se, zapravo postaju sve gore s godinama. Takva je i bila moja pokojna mama, bježala bi u depresiju i shizoidne ispade svaki put kad ne bi mogla podnjeti situaciju il joj se ne bi svidjelo kak stvari stoje, nije se znala izboriti za sebe ni za išta drugo. Svi su joj bili krivi. Ali sebe i svoje postupke nije nikada preispitivala ni pokušavala promijeniti. Žalosno, užasno i bolno za gledati i živjeti s takvima osobama.
Sada kako sam navela svoje zadnje nesretno iskustvo sa bratom, moram reći kako sam jako zabrinuta. iskreno, svi smo mi svakakvi, čudni i neobjašnjivi u nekim svojim reakcijama i ponašanjima, ali vidim u zadnjih godinu, dvije, da s mojim bratom nešto gadno ne štima. Mislim, uvijek je imao težak karakter i u životu sam ga doživljavala isto kao i svoje roditelje - ono; imam ih ali zapravo nikad ne računam na njih, ali računam na to da će oni mene tražit, mučit i cijedit doživotno.
Zato kad je recimo moja mama umrla, kolko got to užasno i nekom neshvatljivo zvučalo ali - bilo je to i veliko olakšanje, i nekakav mir, iako i bol zbog svega.
Pišem to zato jer mislim da moj brat ide maminim stopama. I što bih ja sad trebala činiti?!
Iskreno, jako mi je teško ovo samoj sebi priznati i reći - ja ga više ne podnosim. Ne mogu podnjeti biti s njim u istoj sobi, ne mogu više čuti ni jednu jedinu riječ o tome kak su svi glupi, jadni, zli i kak on zato ne može doći do posla, kak je naš stari debil, kak su njegovi svi frendovi jadnici i kak ih je sve otkantao iz života (a zapravo su oni svi otkantali njega- jer iskreno, ko bi ga takvog mogao dovijeka trpjeti? Ne mogu slušati više o tome kak su mu i država i političari krivi za sve i kak bi on to najpametniji i najgenijalniji čovjek na svijetu riješio začas, ne mogu slušati pljuvanja po njegovim bivšim šefovima i kolegama koji su mu isto svi krivi što je on ostao bez posla. Ne mogu više slušati izgovore zašto ne pokušava nešto promjeniti. Nađe ih on milijun. Ne čuje me, ne želi me čuti, zapravo upada me i prekida usred rečenice kad mu pokušavam pomoći idejom, prijedlogom - on opet udri pljuvat po svemu. Samo pljuvanje, pljuvanje, pljuvanje....Mislim da on nije više u stanju normalno razgovarati i biti s ljudima. Nije u stanju imati prijateljstva, nije u stanju komunicirati, slušati, pozitivno se prikazati na razgovorima za posao. Mislim da je postao duševno poremećen, ne znam kako bi to dijagnosticirala.
Prije pola godine je zabrijao da ima karcinom i da će umrijeti, ja hodala trudna i s mučninama s njim po bolnici da bi dr. nakon svih pretraga rekla da je sve ok i nek samo pije uvin čaj i dođe na kontrolu za 6 mj.
Također, veli da ak nađem bilo kakvu info o slobodnom radnom mjestu (ne radi već 2 godine, a on ima 36g.) nek mu javim. Pokušala ga ubaciti u jedan job kod frenda, ali i to je uspio zajebat jer nije vidio da ga je šef pozvao na razgovor putem mejla...veli da ak šef želi njega da će ga opet zvati i da se mi nismo dovoljno založili da on dobije taj posao...! i da je to ionak pušiona posao jer mora putovati a plaća je 2 500 kn (početna, na probnom roku). Eto, bolje mu je bit doma bez posla i prodavati sve kaj ima u stanu da bi si mogao kupit hranu. Nagomilat će se dugovi za režije... Pitam ga ja sva jadna i ljuta - pa od čega ti dalje misliš živjeti? Čuvat će od jedne frendice klince, veli on voli klicnce, klinci su mu guba i on zna s njima!!! Halo?!!! A zrelost, a odgovornost, a iskustvo, znanje, sposobnost?!!! Pa ja njemu više ne bi povjerila ni kornjaču u akvariju!!!
Pa jeste vidjeli kak je ovo s čuvanjem kod mene neki dan prošlo i kakvom je on zapravo stanju?!!!
Ajme mila majko, što ću ja s njim?!!! Pomoći si ne da, a odjebat...ja ne znam jel bi mogla živjeti s tim...