O da! Višestruko.
 |
|||
|
|
|||
O da! Višestruko.
Meni ga tesko ostavit i na sat dva s prijomMojca prvotno napisa
Jedino sto mi je ok je ostaviti ga kad idem na jogu - to sam se vec navikla, a i super mi je na jogi. Ali ostavit ga i onda nesto radit po kuci (ako su oni vani) ili neke gluposti vani obavljat koje mi se zapravo i ne da radit, kad bi mogla bit s njim... uf :/ evo sad su otisli na plazu i mislim da ce njemu bit super, a ja tu za kompom i bas mi se ide kod njih...
Ja sam se djelomice i odlucila ukinuti nocno dojenje zbog brzog povratka na posao i straha od cjelonocnih nacicavanja. Ja ne mogu funkcionirati bez sna.
Al sam se u medjuvremenu predomislila i odlucila da ipak necu ukidati nocno dojenjezapravo da cu ga probati uspavati drugacije, ali ako vidim da se buni i da trazi sisu da cu mu je dati. Zao mi ga kad vidim da hoce sisati, a ja mu ne dam... bas mi ga bude milo. Tako da sam sinoc to iskusala (znam, znam, jadno dijete, samo ga zbunjujem) i bilo je ok, cak sam se i naspavala najbolje u zadnjih tjedan dana. Dva tri puta sam ga uspavala mazenjem, a dva puta dojkom, i to prvi put oko 4 ujutro! - inace uopce ne gledam na sat po noci ni kad se probudio ni kad je dojio, ali zadnjih tjedan dana kako isprobajem sta vise pase i meni i njemu mjerim napredak satom - bah, i to je blesavo.
Ne znam ni sta trazim na ovoj temi... Jos ne namjeravam prekinuti s dojenjem, barem ne jos nekoliko mjeseci, ali maleni je u posljednja dva mjeseca poceo da trazi non-stop. Prije nikad nije trazio sam, osim za uspavljivanje, sad se igra i odjednom dotrci do mene i trazi, a ako ne dam place tako neutjesno da i zelim da prestanem ne bih mogla. Uglavnom, vidim da u toj nekoj dobi pocinje nacicavanje... Pa zasto... Imali smo 20 divnih mjeseci dojenja, osjetila nisam i sad me bas, ali bas iscrpljuje to sto bi on stalno...
Eto, nakon par noći mislim da možda stvarno mogu reći da je to to...
Moja mica, nakon 3,5mjeseca korektnog (ne)spavanja i još 10,5 mjeseci nikakvog spavanja u obliku 5 do 30 buđenja apsolutno svake noći i stalnog nacicavanja, tjedan dana od ukidanja cice, već četvrtu napokon spava..dulje od 2 sata u komadu, što se prije nikad nije dogodilo. Točnije sad spava satima u komadu, jednom čak i 6. Budi se samo dvaput na noć. I dalje ne mogu vjerovati kad pročitam ovo što sam napisala.
Međutim, ja sam toliko istraumatizirana da još uopće ne osjećam sreću...
Ovako mi idu misli: jučer, nakon što sam je uspavala u roku od 10 minuta ležeći na krevetu (bez cice, naravno, iako sam je 14 mjeseci svake noći uspavljivala na sisi i sve drugo izgledalo mi je nemoguće), sjedam na kauč u nelagodi jer "sad će se opet probudit", onda pomislim, ah, pa počela je spavati i neće se skoro probuditi, pa me po ne znam koji put opere nevjerica, pa onda ponovo sumnja "možda je ovo samo neka kratkotrajna faza", pa kako vrijeme odmiče mislim si, pa ona fakat spava, čime sam zaslužila takvu milost, pa onda opet ne vjerujem, pa vjerujem, ali onda stiže i strah da će se dogoditi nešto loše jer ne može sve biti kako treba....
I nisam normalna, ne mogu se opustiti, ne mogu uzeti knjigu navečer ili se odlučiti na gledanje filma...tu naviku u proteklih 14 mjeseci u potpunosti izgubila jer mi je svaka večer bila jedno dugačko uspavljivanje...
Imam PTSP. Recite mi da je normalno da dijete spava samo sa dva buđenja i da me zbog toga ne treba prati nevjerica, nesigurnost i strah da ću to platiti na drugi način.
Eh, roditeljsko sazrijevanje! Bit će toga još... Milost si zaslužila jer si dojila koliko god je trebalo, sve dok dijete (posredno, buđenjem i pretjerivanjem) nije na svoj način reklo da joj to više ne treba ili bar ne u toj mjeri.
Sad ti treba opuštanje. Ako ti je ovo prvi put, vjeruj - bit će još toga. Promjene dolaze obično nakon stresnog perioda nepodnošljivosti. Čeka te još svašta... (i to kaže majka dvojice pubertetlija, ha ha ha...)
Ali istina je - možeš se opustiti i odmoriti, trebat će ti snage kad naiđe neki drugi problem. Kod mene nije bilo the terrible twos, ali je bilo the terrible threes. Srećom, to čovjek brzo zaboravi. Ja sam se zaprepastila kad me jesenas 12-godišnje dijete preraslo u visinu! A valjda sam i ja tu i tamo zaslužila milost jer dečki su mi ok. Ima povremeno teških momenata, ali tada pomislim "ufff, svi smo zdravi, imamo krov nad glavom, možemo biti zahvalni na tome-tome-tome..." i opet mi bude dobro.
Opusti se i uživaj!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.01.2013. at 11:09
Uhhhh.. U zadnje vrijeme mi je stvarno tesko. Bebac ima 18 mj i pokusavam ukinut dojenje po danu. Ne ide, nikako. Evo sad bi trebala kuhat rucak i spremat se za posao a nema sanse jer se pristekao na cicu i "spava" a cim ju izvadim se probudi i place. Drugima zaspe bez problema ali kad sam ja tu onda samo cica cica cica a ne bi ga pustala da place to mi je grozno. Isto tako ne kuzim kako mu sve mogu objasnit i kuzi sve, osim kad mu kazem da se malo strpi i da cemo cikiti kasnije.. Kad smo u drustvu vec mi je neugodno ici sa strane da bi ga nadojila- u shopping centru, restoranu, setnji..Toliko sam se borila za dojenje i uspjela sam iako su nam sanse bile minimalne (bio je hospiraliziran od prvog dana zivota, ja na carski, razdvojeni 5 dana) ali sada mi postaje teret
Zuska, sramoto jedna, nsi zaslužila sjediti i čitati knjigu
Vidim da si i prije spominjala nešto, a sad ću ti i ja potvrditi..ja kad se tako opustim, obično krećem na sljedeće dijete. I tako sam četiti puta.
ma opusti se i uživaj, to je to, prebrodili ste krizu, odnosno ona je a ti ćeš se brzo naviknuti na mir
čekam noćašnje izvještaje, nisam ni počela dojit, nit još rodila, al odvikavanje mi napeto
Onda, Trina, krećemo li ponovo?Vidim da si i prije spominjala nešto, a sad ću ti i ja potvrditi..ja kad se tako opustim, obično krećem na sljedeće dijete. I tako sam četiti puta
Evo da javim da je Smjehuljica po možda treći ili četrvrti put u životu navečer zaspala bez cice u ustima.
Cicala je, ugrizla me (Zuska, bola si mi u mislima), ja sam jauknula, ona se opalila smijati jer je to bilo strašno zabavno, ja sa pop... i pokrila cicu majicom i rekla nema više jer grizeš. Malo se uvrijedila, plakala 2 minute, malo sam joj ššššš-škala, umirila se, još se malo meškoljila i zaspala. Možda sam i ja zaspala prije nje, nemam pojma.
I noćas nije bilo toliko puno buđenja i cicanja... ali, ja sam se probudila 3.30 i više nisam mogla spavati, bauljala sam po stanu nekih sta vremena i vratila se. nakon tog aje cicala još par puta, ali ne sjećam se koliko.
Hahaha, sjećam se da sam i ja jednom dok mi to uopće nije trebalo iščitala cijeli jedan topik u kojem se jedna mama tjednima mučila s odvikavanjem, pa odustajala, opet počinjala...čekam noćašnje izvještaje, nisam ni počela dojit, nit još rodila, al odvikavanje mi napeto
Noćas je bilo par buđenja, teže je zaspala. Jedan zub joj je probio u nedjelju ili ponedjeljak, drugi je otečen i mislim da je taj sad muči, barem sudeći po tome koliko je jučer gnjavila igračke turajući ih stalno u usta. Svaki zub dobro zapamtimo.
Ipak, moć se svela na dva nošenja i 2-3 uspavljivanja u ležećem položaju, što je prije bilo u boljim noćima.
mene znoj oblije pri pomisli da ću ga morati odvikavati od sise.čekam noćašnje izvještaje, nisam ni počela dojit, nit još rodila, al odvikavanje mi napeto
Zašto misliš da ćeš ga morati odvikavati?
Možda sam prestane.
O pa hvala ti lijepa, ja nebi višeOnda, Trina, krećemo li ponovo?
Cure, opako me pucaju hormoni.
Ne dojimo, evo, sutra dva tjedna... Ja sam u međuvremenu dobila 5 dana uranjenu mengu koja je bila mnogo izdašnija nego inače (prvu mengu nakon poroda dobila sam 40-ti dan nakon poroda i odonda je imala redovitu).
A otkako sam se vratila doma, totalno me šamaraju osjećaji, kao da ponavljam baby blues... Voljela bih da sam potpuno mirna sa svojom odlukom, a nisam. U tome mi priroda niti malo ne pomaže, i dalje imam mlijeka, dapače, stvaraju se kvrge pa se moram masirati i još pomalo izdajati, a osjetila sam i let down u jednom trenutku kad sa je vidjela nakon što se vratila od bake. Onda si ja vrtim po glavi kako mi, eto, priroda nešto poručuje... Pa onda vidim frendicu kako doji i rasplačem se zbog vremena koje je prošlo...pa se počnem prisjećati..i tako se vrtim u krug.
Ovo pišem da mame znaju da nije lako prestati..i da to nije samo fizički doživljaj.
Inače, ona je dobro, rekla bih, čak bolje od mene, opet ok noć, jedino se sve ranije počinje buditi za ustajanje i sad ispada da joj je dovoljno samo 9 sati noćnog spavanja, zar nije to malo? Danas je prvi put pitala da bi išla piškiti, zadnjih dana smo je stavljali na wc samo par puta, čisto bez veze, i to ju je jako razveselilo, a danas se, evo, tamo i popišala. Baš nekako sazrijeva iz dana u dan.
valjda ćemo ovaj vikend provesti s jednom curicom koja je prestala dojit pred naše ljetovanje, na moru nije komentirala kaj moj cica, jer je ona išla pretežno prije nek smo mi počeli doma spavat, a mi spavali na plaži. Ali sad ćemo bit u istoj sobi, jer će i mala trebat spavat popodne ko i moj klinac,bašme zanima kak bu reagirala.
ja isto ponekad osjećam let down ali mlijeka više nema. Ima kad stisnem možda kap-dvije, i to je to. ma nemoj se Zuska tako osjećati, ja mislim da nemaš razloga za to. To je faza koju moraš proći, a prolazila bi je i da si je dojila duplo duže. Ako misliš da si pogriješila, ti je počni opet dojiti, još imaš vremena predomisliti se, mlijeko bi se brzo vratilo na staro. I ja sam prolazila kroz sličnu fazu ali puno blažu. Ovako kao tebi bilo mi je s prvim djetetom ali meni je pomoglo to što sam već bila trudna par mjeseci i ginekolog mi je preporučio da ga stanem dojiti, zbog moje premale kilaže. A sa drugim sam prolazila kroz tešku krizu jer sam je dojila mjesec dana. Završila je u blnici i tako je sve nekako naopako ispalo, nije moglo drugačije ali grizla sam se dugo što je trajalo tako kratko. Sve to prođe, ti loši osjećaji. I sad me tuga uhvati zbog curke jer uvijek u mislima imam onaj njen blaženi izraz lica dok se doji i koluta očima od gušta. Ali onda se sjetim svih neprospavanih noći, njenog krivog ritma hranjenja, nestabilnosti u svakom pogledu jer cica joj je bila centar svega i sto puta dnevno prekidala je svaku aktivnost zbog cice. kao da ju je dojenje spriječavalo u napretku. Sad vidim ogromne pomake u njenom ponašanju, njeno zadovoljstvo, i to mi je potvrda da sam napravila kako treba. Uostalom, ja sam naspavana konačno i imam više strpljenja. Sve ima svoje minuseve i pluseve. Ako misliš da si donijela krivu odluku, još imaš vremena vratitit se na staro. Ili ako misliš da tvoje dijete pati zbog uskraćivanja cice. Moje definitivno ne pati i ta stranica je gotova za nas.
Dvije noći bez cice lalalalalala
Traži jednom ili dvaput, bude tu ljutnje, udaranja i vike ali zaspi dosta brzo, prvu put mu dam u 8 prije nego ustajemo.
E sad, pitanje dana, jel greška dat mu taj jutarnji podoj? Jel moguče da ga to buni?
Ja samo javljam da sam se izgleda uspjela organizirati da vucem malog sa sobom (opet
ontopic osjecaja oko prestanka dojenja - mislim da je tesko s prvim djetetom, ipak je sve to tako unikatno, s drugim mi je nekako sve oko dojenja bilo manje opterecujuce odnosno bila sam sigurna sto zelim i so ne zelim. Srecom s provm je prekid bio ipak jedan vrlo dugacak proces, mjesecima je bila na jenom do dva podoja dnevno, pa na jednom svaki drugi, treci dan dok jednostavn spontano nije dosao kraj. Ali sad s 15 mjeseci je meni jednostavno prerano...
Posljednje uređivanje od sillyme : 01.02.2013. at 20:23
Jednostavno, sve to s naglim razdvajanjem na osam dana a do sada nije ni jedan cijeli dan bio odvojen od mene me previse opterecivalo, a ako me opterecuje znaci da mi nesto ne stima u prici... Ovako sam odmah mirnija, st znaci da je ocito za nas ovo prerano odvajanje. Bar u ovoj varijanti gdje sam uspjela izmisliti alternativu razdvajanju
Zuska
A da probaš ponovno, možda se ne bude ponašala kao ranije...
Sillyme, bas super
Ja sam u medjuvremenu odustala od odustajanja od nocnog dojenja :D i ponovo se uspijem naspavat, dal zbog toga sto se on manje budi (cisto sumnjam) il zbog toga sto ja ponovno obavljam dojenja u polu snu, tko ce znati. Uglavnom, vidjet cemo sto ce biti kad pocnem radit za koji tjedan (muke ti jezeve).
Ova prva kvotana rečenica, to je to. To kolutanje očima i hipnotiziran pogled, toga više nema...i zato sam tužna.
Ostalo kvotano, to je od riječi do riječi tako... Ona ne pati, ja patim. Napreduje, postaje sve stabilnija i sve je lakše s njom.
Hormoni su problem, postajem još emotivnija i toga bude previše. Nisam znala da će me i sad oprati, baš prolazim kroz proces žalovanja.
Ma sve su to nase faze, prozivljavamo ih i mi. Ja radim vec tri i pol mjeseca, nisam ukinula nocno dojenje, dobijem slom zivaca bar jednom u dva tjedna i onda opet se nekako smirim i linijom manjeg otpora nastavim dojiti jer mi je tako lakse. Iako, sa starijom sam negdje u ovoj dobi napravila prekid tog nocnog nacicavanja, ona je bila stvarno vampir (takav je karakter), nisam ni tad prekinula skroz (tj obicno bi joj dala cicu oko pet ujutro) ali to cviljenje svakih pol sata vise uz posao nisam mogla izdrzati... Ne znam koji tip je tvoj primjerak - ovaj podnosljivi ili ovaj neizdrzivo zahtjevan, tvrdoglav i samoziv s celicnim karakterom i buldog upornoscu kakav je bila moja starijaSillyme, bas super
Ja sam u medjuvremenu odustala od odustajanja od nocnog dojenja :D i ponovo se uspijem naspavat, dal zbog toga sto se on manje budi (cisto sumnjam) il zbog toga sto ja ponovno obavljam dojenja u polu snu, tko ce znati. Uglavnom, vidjet cemo sto ce biti kad pocnem radit za koji tjedan (muke ti jezeve).
Mi tako funkcionišemo već mesecima. Podojim je pre spavanja (oko 21) i sledeći put tek kad se probudi u 8, pa odrema još do 9. U toku dana imamo još 2 do 4 podoja.Dvije noći bez cice lalalalalala
Traži jednom ili dvaput, bude tu ljutnje, udaranja i vike ali zaspi dosta brzo, prvu put mu dam u 8 prije nego ustajemo.
E sad, pitanje dana, jel greška dat mu taj jutarnji podoj? Jel moguče da ga to buni?
Opet krenuli unazad...ne kužim to dijete nikako. Sad se budi, ja mu nedam, on se ljuti, zaspi i onda postaje zanimljivo. Ne smijem se maknut od njega, odmah plač, opet traži, opet nedam, opet borba...i tako po sat-dva. Pa spava 2-3 sata pa opet ispočetka.
Jučer ujutro sam mu dala u 6 jer nikako nije prestajao plakat, al šipak, on pojede, okrene se, pa opet za 2 min traži i tako u beskraj...E pa ne može! Znači nije da je bio gladan ili žedan, očito se samo htio nacicavat. I opet ja nedam i opet plač...uff...Mislim da nikad neće prestat s buđenjima...
Mi smo se uspjele rijesiti nocnih nacicavanja, ali sad je nasla zamjenu. Prvo je dvije noci prespavala, onda se iducu noc probudila u 4 pa se stisnula uz mene(inace spava u svom krevetu), iducu noc u 2, iducu u 11 i tako par noci, a zadnjih par noci u 10. Ocekujem da ce uskoro traziti da budem uz nju cijelo vrijeme. I stalno se budi po noci pipa gdje sam, ako nisam tik do nje onda se digne i dode do mene i uvali se... Nije mi to problem kada spavamo ali jedino vrijeme za nesto napraviti i podruziti se sa tatekom imam navecer i vec mi lagano predstavlja problem. Cim se maknem od nje nastupa deranje, nadam se da ce sama odustati od toga
Meni je olaksanje sa starijom kod prestanka nacicavanja bilo samo utoliko da sam mogla lezati na drugom boku i da su mi se bradavice napokon malo oporavile. Zato se njena fiksacija cicom prebacila na fiksaciju igranja mojom kosom, pa nije mogla niti zaspati niti spavati bez da joj je ruka na mojoj glavi. Dobra strana je daje i mm mogao biti pored nje jer srecom nije celav. Losa stvar je da se toga jos uvijek nije odvikla, iako se smanjilo, a ima cetiri godine... Da ne spomiem da sam postala totalno alergicna na to da mi itko po noci ili danu se igra s kosom, trebat cu godine lijecenja da mi se opet poveca tolerancija, na ovo sam sada jednako luda kao sto sam bila na cviljenje za cicom.
jesam vas utjesila?
Nadam se da ce vama biti bolje po tom pitanju...
sillyme tog su upravo i bojim, nove ovisnosti. Istina više se mazimo otkad te podoje ukidamo al to mi nimalo ne smeta al mi je nezamislivo da moram biti uz njega otkad zaspe pa do jutra jer kad muž ode u Norvešku večer će mi bit jedinio vrijeme za pospremanje a da ne pričam kolko mi znači to vrijeme za sebe.
Onih 4-5 noci sto sam smanjila nocne podoje na minimum, J je spavao skroz priljubljen uz mene. Sad kad smo se vratili nocnom dojenju kad popapa uglavnom se otkotrlja na drugi kraj.
Koksy i Jainina, hug.
Naše noći su, dok smo dojile, izgledale kao zbir vaših, a često i mnogo gore. Navikla sam da otkad ide spavati navečer, ja dežuram i ubacujem se...dok ne idem i ja spavati. Večeri nisu bile opuštanje, već dežuranje i sad mi je teško naviknuti se da navečer imam i nešto slobodnog vremena. No, ni danju nije bilo puno bolje, mnoge sam dane provela uspavljujući je svakih pola sata ne bi li ona skupila barem 3, a kasnije 2 sata sna kroz dva spavanja... I činilo mi se da se moj dan sastoji samo od njenog uspavljivanja (na cici), ponovnog uspavljivanja (na cici) i dojenja...iako ima već, ne znam, 9 ili 12 mjeseci.
Imala sam vrlo kritične momente (pisah po temama), a s imunitetom sam još uvijek na vi...
Eto, mi ne dojimo dva tjedna, ali ne vidim nikakvu zamjensku ovisnost, jednostavno legnemo na krevet (ponekad ja malo nosam prije toga, ali rijetko i malo), kad legnemo onda joj pjevam (što je navika od rođenja) ili pričam tko sve spava (to joj je po novom draže od pjevanja), a ona grli svog psa ili nešto drugo (jučer je grlila onu plavu grickalicu za zube, neki dan lopticu) i utone u san. Iz detalja je vidljivo da i ona mijenja rutinu, odnosno jedne joj večeri paše jedno, druge drugo...
Dok smo dojile, uvrtala mi je drugu bradavicu, štipala i uvrtala kožu po vratu, čupkala madeže i sl. i to me stvarno izluđivalo jer je bilo bolno. Sad to skoro uopće ne radi, ponekad krene, ja joj maknem ručicu ili poklopim ručicu i ona prestane...
I dalje je ona dijete koje ne spava puno, traži stalnu interakciju, pažnju i uključenost, ali lakše je s njom nego prije. Zapravo, sve nam se događa kao i Trini, samo s neka 2-3 tjedna odmaka i onda se često sjetim njenih riječi...npr. već par dana komentiramo kako nam se čini zrelija i samostalnija, a to je upravo i Trina bila napisala za svoju Zvjerkicu.
Želim vam puno snage i strpeljnja, nije lako, stvarno nije lako...kako god.
Podsjetila si me Zuska, tako je i mene moja štipala, grebala i kopala po madežima, uvijek bi prvo zarila nokte u kožu pa nastavljala kopati dalje, to me izluđivalo. Ili cica u ustima a drugom rukom rasteže istu cicu na suprotnu stranu
Moja frajerica isto oće spava samo kad sam ja kraj nje. Znači, navečer kad zaspe, budi se dok ja ne legnem kraj nje. To su mi sva djeca radila. Ali imam trik za takve situacije-uvalim se u krevet, legnem kraj nje i počenm duboko disati, da me čuje. Zaspe u roku od odma, tako da mi nije problem. Ali znam da djecu takve stvari jako dugo drže. Moju godinama.
Zuska, žao mi je da se osjećaš loše zbog prestanka dojenja. Ja nemam taj problem (više) jer na to gledam kao korak naprijed, napredak, njen mali korak prema osamostaljenju. To na što se svelo naše dojenje, svo to buđenje, natezanje, kopanje, grebanje i držanje cice u ustima tek tako-ja sam vidila kao "ajmo prestati s ovim cirkusom i vrijeme je za novu stranicu".
Joj Trina nemoj me plasiti
Posljednje uređivanje od Jainina : 03.02.2013. at 16:54
A ja svog mislila preselit u drugu sobu...Ne ohrabrujete me uopće...
Inače, ja sam znala imat po 6-7 masnica na nadlaktici koliko me štipao. Stala sam tome na kraj, jednostavno mu maknem ruku. Nedam da dira drugu sisu, nedam da grebe, štipa...šta god...Smeta me i unervozi.
Noćas je spavao 13 sati bez sise! Tražio je, nisam dala, spavao je zaljepljen za mene... Ustala sam u 7, on je cendrao al morala sam na wc, dok sam izašla on je nazad zaspao i spavao do pola 10, onda je pocikio i ustali smo.
A nisam vam ja baš za ohrabrivanje u tom pravcu, moji spavaju kod mene u krevetu 4,5 godina..ono, dok se sljedeće dijete ne rodi
NI ja ne dam da me grebe, štipa, kida madeže, kopa po pupku... Sklonim joj ruku ili pokrijem svojom rukom ili majicom taj deo tela. A dojka koja nije u njenim ustima je uvek pokrivena, tako da joj nije dostupna, a ni ona nije nikada insistirala i zavlačila ruku. Verovatno bih da je ona neko histerično i tvrdoglavo dete imala muke, ali ovako samo je prekinem u tome i rešeno.
Koksy, samo moraš biti uporna. Vidiš i ti da mu noćni podoji nisu potrebni. Ali, nemoj se obeshrabriti ako kada ti muž otputuje on ponovo počne tražiti. MM je zaglavio u bolnici na dva dana i to su nam bile najteže noći od kada se rodila. Velika je to promena za njih.
Kakva je situacija Zuska, jel ti lakše?
I moju. Cura ima 2 god i 8 mjeseci, i sve je veći priljepak po noći. Zaspe bez problema, spava uglavnom bez buđenja, ali u snu me traži rukom i ako sam tu sve je ok. A ako skuži da nisam onda kreće baš tužni plač. Rado bi je preselila bratu u sobu, ali ne vidim to u doglednoj budućnosti.
Uh, čitam vas i zavidim na hrabrosti da ste se odlučile presjeći. Ja kao sillyme idem linijom manjeg otpora. Jednostavno
nisam spremna na borbu s njom (ima 20mj). Ona sisa samo desnu, a drugu mora čupkati, odnosno uvijek pokušava, ja
uvijek mičem ruku, borba je stalno. Preko dana često dođe do mene i samo ugura ruku u majicu (kao da se uvjeri da je "ci" još na
mjestu").
Starija je spontano bila prestala dojiti i baš se poklopilo s mojim povratkom na posao, tako da onda nisam znala što znači ne spavati i
raditi. A sad je koma, iako sam se začudo i nekako navikla na milijun buđenja po noći.
A to što trina priča, kad prevrnu očima i otputuju u neki drugi svijet, zrače takvim mirom i spokojem, nikad se ne mogu
nasititi te slike.
Očigledno mi voda još nije došla do grla, kad bude, znam gdje ću doći.
Cice se smanjile i ispuhale
Navečer zaspe u roku od par minuta i spava par sati...ali negdje između 2 i 4 zna imati fazu lošeg sna. Ne uvijek, ali kad je nešto muči. I ujutro se budi ranije nego prije, to mi je najgore. Kako koji dan, između 5:50 i 7:00 ! To je neovisno o tome kad je išla spavati dan ranije i što je jela za večeru...
Vi?
Moj se noćas nije budio, tražio je pred jutro, nemam pojma kolko je bilo sati, vidjela sam samo da se dnevno svjetlo nazire. Prvo mu nisam dala al onda je počeo toliko vrištat i plakat da sam popustila (greška, znam) ali ionako ne izbacujem taj jutarnji podoj. Trebala sam odmah pogledat na sat i dat mu prije nego se razmaše urlikanje.
Al sad se ujutro beskrajno nacicava, onda kad poludim kažem da nema više mlijeka, da je sve popio, on se buni ali tad se razbudi i onda ustajemo. To je ok jel da?
Posljednje uređivanje od koksy : 06.02.2013. at 10:11
Mi se mučimo sa zubima koji nikako da izađu. Što se dojenja tiče, kao da smo se prije sto godina odvikli, drago mi je da smo se riješili jer počinjem uživati u nekim drugim stvarima u životu, svojim sitnim guštima koje nisam imala prije.
Ona jede sve bolje i bolje i općenito, skroz je drugačije dijete nego prije.
Joj, zubi. Ona ima samo 4 narasla zuba, jednog koji je probio i još par koji probijaju, ali nikako ne ide već tjednima. A zbog zubi nismo spavali već hrpu, hrpu noći zadnjih X mjeseci. Zna biti luda od toga. Evo, neki dam sam kupila i onu kamilicu homeopatiju, iako ne vjerujem u to, ali ajde...
Koksy ja nisam uspela drugacije oba puta sam namazala bradavice onim sprejom proangi, znala sam da ne mogu da podnose propolis i rekla da je sika pokvarena, bolesna i samo tako su prestajali da sike. Cak su u snu govorili sika ja bolesna, a sikili na dve godine kao bebe.
Srecno...
I mom idu petice, smračilo mi se sinoć kad sam vidjela da se bijele desni...Svaki zub dosad nam je bio muka! Al neću sad ovo prekidat, 5 noći je bez cice, nije mi bilo lako i ne želim sad to upropastit.
Zaboravih napisat... Zuska, baš ovih dana dosta mislim na tebe, razmišljam jesam li ja nemajka jer uopče ne doživljavam toliko emotivno to prekidanje dojenja...a onda mi je sinulo! Tebi je to prvo dijete
Malo ću se pohvalit, nadam se ne prerano... Još uvijek se budi, jednom, al ne traži sisu, dovoljno mu je da ga zagrlim ili samo stavim ruku na rame. Nema više vrištanja i griženja
Navečer, prije spavanja, jedva dočeka sisu ali je jako čudan. Siše minutu i onda se krene ljutit, pa opet krene na sisu, zine, samo što ju ne stavi u usta i opet deračina...Tako nekih 5 minuta i onda još malo posiše i više neće nego se valja po meni dok ne zaspi. Možda će sam izbacit uspavljivanje sisom. To bi bilo divno!
Cure, dođoh reći - mi smo izgubljen slučaj.
Opet ne spava, ne znam muči li ju nešto ili je jednostavno to to, ona nije spavalica. Prva 2-3 tjedna nakon prestanka dojenja bilo bolje, u međuvremenu smo liječili gljivice (uh) pa je dobila virus (proljev od 5-6 dana, temperatura 2 dana) i bilo mi je jasno da ima razloga za nespavanje... Ali ona se i dalje budi praktički svaki sat, a ima jedno buđenje između 2-4 kad želi da izađemo iz sobe i hodamo stanom i tad zna bit budna po sat vremena. Ako odbijem izlazak iz sobe, kreće deranje (kao i ako odbijemo bilo što što si zamisli). Budi se još ranije nego prije, sad između 6 i 7, i kad se ona probudi, istog trenutka hoće van iz sobe, inače plač...
Uglavnom, oduvijek je bila davež, ali sad postaje još gori. Plače, njurga, protestira doslovno za svaku sitnicu, za sve što nije kako si je zamislila, sad i odmah, a zamišlja svaku sekundu nešto drugo, ta ne provede ni 5 minuta dnevno da ne zna što bi.... Sluđeni smo. Ali to je druga tema.
Uglavnom, da zaključim, kako sada stvari stoje, prestanak dojenja nije nam pomogao. A vjerojatno je i odmogao u ovoj cijeloj tarapani s gljivicama i crvenilom koje traje već skoro mjesec i pol (i to je druga tema).
Zuska, imaš još mlijeka?
E, Zuska, ja sam dva puta tako prosla. Ali za utjehu, nije rečeno da za tjedan-dva opet neće uletiti u bolju fazu po pitanju spavanja (i ne vjerujem više da djeca mogu dobro spavati prije 2 i pol do 3 godine, iako čitam i drukčija iskustva - ali ne vjerujem
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
