Teška adaptacija u jaslice

[casa]

Ma zena je samo od onih sto pisu sto rade. Mislim da ja sad s četvero djece i poslom ovako napišem što radim u koje doba, ono imali bi dojam da je sve po ps. A zapravo mi prasina sa stropa visi, djeca se koskaju. No, eto ustajemo prije sest i zna se red dobivanja dorucka pa bi zvucalo jako strukturirano.
I što se tiče cuvalice, jaslice su gotovo uvijek manje podlozne kontroli. Ako te smeta konzerva ananasa, sto mislis o kikicima, o tiberu, o stramplama u kojima se spava, o nosenju tude kape... Jer takve se stvari događaju u jaslicama.

[Mima]

Baš tako, tebe ljuti što je teta malom obukla pretoplu kapu, a moju je malu u vrtiću teta pustila da bude vani bez jakne, mala je zaboravila obući jaknu kad su išli van, a teta uopće nije reagirala.
I još je lagala da nije bilo tako kad smo ju zamolili da malo obrati pažnju.

[Kaae]

Meni je, recimo, sasvim u redu da djeca sama odlucuju zele li obuci jaknu ili kapu, a sve dok temperature nisu opasne po zivot, u ovom ili onom smjeru. Tako im je dozvoljeno od tri godine na dalje. Ponekad kad dodjem po njega, igra se u snijegu samo u hlacama za snijeg i debljoj majici. Ponekad ima kapu i tri kapuljace. No tu ne prijeti opasnost od propuha i nema prehlade od nizih temperatura ili vode.

Naravno, ako roditelj zeli da mu dijete uvijek nosi odredjenu odjecu, osoblje to postuje.

[Mima]

Pa nije moja mala željela ne obući jaknu, nego je zaboravila,.

[Kaae]

Pa i tu zaborave, ali onda, ako im je hladno, traze da ih se pusti unutra da obuku. Ili je skinu, ako im je previse.

[Mima]

Pa eto, mojoj je bilo hladno ali nije tražila, a nitko ju nije ništa pitao. I tu definitivno ne puštaju djecu van bez jakne po zimi, tako da, ne, to nije bio znak slobode odgoja nego totalne nebrige.

[Lili75]

Chris znala sam da se neces naljutit na moju iskrenost

Postujem da je pojam.uzivanja razlicit, razlicirim ljudima.

Jedino razmisli sto kazu cure ako ti smeta pretopla kapa, u jaslicama bi moglo bit puno zescih primjera od toga.

[Kaae]

Pa da, sloboda je jedno, nebriga je drugo. Kao i cuvalice, mogu biti ovakve i onakve. I pretopla kapa moze biti iz brizljivosti ili nebrige/nemara. Kako se uzme.

[Christine]

Bolje pretopla kapa, nego zaboravljena jakna.

Lili, a zasto bih se ljutila. Izgleda opako raspored, al zapravo imam povjerenja u pedijatricu. Ona tvrdi da nije svejedno u koje doba dana se jede koja hrana. Npr. ne voce navecer zbog kakanja. To znamo svi manje vise iz iskustva. I onda ako imas smjernice kada jede sto, i da je zimi topli dio dana u sredini, pa da se vise ne vozi dok spava, nego mora gledati okolo, onda ti to definira situaciju. I onda nekako poslozis i drzis se rutine dok si doma u kvartu. Ne zelim se vratiti iz setnje i tek poceti kuhati i tako. A ja sam po 4-5 km s njim setala otpocetka. Bili smo bas dugo vani. Do zadnje minute pa doma na gotovu klopu. Bake imam, al su prestare i ne pomazu mi.

(Ja sam naucila posloziti neke stvari da bi ih sve stigla odraditi. Kad moram popiti npr. litru necega groznog u danu, napisem si kad moram popiti koju casu. Inace moram pred spavanje popiti pola litre. Nije to prirodjeno, nego istrenirano.)

[Lili75]

(Ja sam naucila posloziti neke stvari da bi ih sve stigla odraditi. Kad moram popiti npr. litru necega groznog u danu, napisem si kad moram popiti koju casu. Inace moram pred spavanje popiti pola litre. Nije to prirodjeno, nego istrenirano.)

ma i ja radim tako al šta ja znam ne bi mi palo na pamet da si pišem u koliko sati da popijem koliko gutljala nego ono uzimam kroz dan pa pijem po nahođenju. eh da razlika je što ja volim odmake od rutine, ubilo bi me psihički da je svaki dan sve isto pa čak i na porodiljnom.
Isto sam kuhala ranije da kad dođemo imam gotov ručak tako i danas skuham u petak naveče da imamo u subotu jer se ja vraćam s treninga oko 11h (a ne želim propuštat svoje treninge a ni kuhat umorna).

Što se tiče hrane, meni je voće recimo skroz ok naveče, olakša mi probavu ujutro ono različiti smo pa i naša djeca.

Meni je prirođeno da sve imam isplanirano al sam se istrenirala da ne mora baš svaki detalj biti isplaniran imamo obrnutu situaciju

[Christine]

ma i ja radim tako al šta ja znam ne bi mi palo na pamet da si pišem u koliko sati da popijem koliko gutljala nego ono uzimam kroz dan pa pijem po nahođenju. eh da razlika je što ja volim odmake od rutine, ubilo bi me psihički da je svaki dan sve isto pa čak i na porodiljnom.
Isto sam kuhala ranije da kad dođemo imam gotov ručak tako i danas skuham u petak naveče da imamo u subotu jer se ja vraćam s treninga oko 11h.

Što se tiče hrane, meni je voće recimo skroz ok naveče, olakša mi probavu ujutro ono različiti smo pa i naša djeca.

Ma ne tebi voće, ni meni, nego se moj bebo pokaka poslije voćke, pa ako to bude nakon što zaspe, nije baš dobro.

A zapisivanje - nije meni toliko zbog rutine nego do učinkovitosti. Ja bih rekla da sam relativno lijena, a ambiciozna, pa nastojim minimirati uloženu energiju za isti učinak. Kako mi je posao jako daleko od rutine, imam naprosto puno uloga, dogodi mi se da krenem tumarati dezorijentirano, a posao se gomila, odlazim kući nezadovoljna, i nema mi druge nego zapisati kad što moram napraviti, stvari se rješavaju, i ja sretno idem kući. Dok sam imala jednostavnija radna mjesta tipa - samo voditelj nekog tima, samo voditelj jednog dijela projekta ili samo znanstvenik s malo nastave ili samo..., onda sam mogla pratiti dvije tri linije zadataka istovremeno. Što sam starija sve mi je kompleksnije, a ja sve bedastija

Nije to kod mene OKP, nego preživljavanje. Da sam pametnija, možda ne bih morala zapisivati. Premda, kad sam bila kod jednog genijalnog konzultanta u uredu (mislim da je doktorirao matematiku na Cambridgeu pa završio neke mračne škole za konzultante), i kad sam vidjela njegov white board s organizacijom vremena, mogla sam se samo pokriti ušima.

Za ono pijenje konkretno sam imala u glavi gorku sol. Prvi dan - joj odurno, ajde malo ću, napravila sam u vrč koliko sam trebala popiti i popodne shvatim da mi je jako puno ostalo. Ne znam tko je to pio, ali to je užas. Ništa - pogledala koliko je sati, koliko do kraja dana i koliko čaša moram još ispiti. Drugi dan je bilo rjeđe i ugodnije. Ili sam znala biti u priličnoj besparici. Kako mi vjera brani da idem u minus i plaćam 13% kamate, pogledam - a-ha do kraja mjeseca smijem potrošiti po 64 kn na dan i nema preko. Ne znam je l se to broji u OKP, ali ja to zovem odgovornošću

Toliko o jaslicama

[sirius]

Rekla bih da se broji u OKP , ali tko sam ja sa sudim.

[casa]

Pa onda i ja imam okp. Recimo ja sam dok sam radila za siću, muz bio bez posla, u podstanarstvu znala koliko imam za rucak po danu. I nisam bila u minusu...
A ovo s pisanjem dnevnih zadataka zapravo služi samomotivaciji. Kao sto se savjetuje djeci s ucenjem, ono osjećaj kad nešto prekrizis. Naravno, ako te to pali. Meni recimo ne pomaže. Mada kad imam veliki prijevod podijelim si ga po danima. I otkako imam više od dvoje djece se i držim. Iz jednostavnog razloga što se moja djeca uvijek razbole dan prije roka ako sam u zaostatku. I to ono, baš svaki put.

[tangerina]

E najlakše je tako, čim je netko organiziran onoliko koliko bismo mi volili da smo organizirani, proglasimo ga OKPovcem
Kamo sreće da sam se ja disciplinirano držala toga koliko love mogu potrošit da ne uđem u minus

[AdioMare]

ja nemam raspored na papiru, nego u glavi. sad kad vidim da drugi pišu, možda bih mogla i ja jer je ovaj u glavi nekako podložan promjenama u zadnji čas
i isto se tjeram napraviti raspored makar ugrubo, makar samo u glavi, jer sam po prirodi pasivna i polijena pa još ako se ne natjeram sama, ništa od obaveza, aktivnosti, planova.
naravno, uvijek ću naći opravdanja za nešto što nisam, od nisam robot do ne radim na normu, ali činjenica je da na kraju dana, kada odradim što sam planirala, budem zadovoljnija, ispunjenija, sretnija.
ne radi se o grižnji savjesti i da se na nešto tjeram iako najradije ne bih, nego se natjeram jer znam da ću se osjećati bolje. da slušam samo onog cvrčkića s lijevog ramena bila bih cijeli dan pod dekicom

da se ne priča koliko je dobro imati i plan troškova kada raspolažeš s malim budgetom, ali to nije moja domena, s tim se muž bavi.

[cvijeta73]

E najlakše je tako, čim je netko organiziran onoliko koliko bismo mi volili da smo organizirani, proglasimo ga OKPovcem
Kamo sreće da sam se ja disciplinirano držala toga koliko love mogu potrošit da ne uđem u minus

x

ja isto imam uvijek plan u glavi, pa i na papiru. al nikad nikad nikad se ne uspijem držati tog plana. nego ga pomičem. u glavi i na papiru.

npr. recimo, ružno je vrijeme i subotnje čišćenje kuće, dizanje, kava sat vremena (što nije malo), pola sata kuhinja, pa dnevni, pa kupaonice...i tako dalje, i do 11.30-12 (tu si već dam pola sata lufta) ja gotova sa svim. bezbrižna, cijeli svijet je moj.

e, hbg, onda pijem kavu i rastežem se do 11.30.

[Lili75]

Sasave ste.
ja recimo na poslu ama bas sve pisem jer radim konstantno multitasking i to sto radim fakat ne moze bas svatko radit. Milijun razlicitih stvari u jednom danu.
Al peivatno si samo upisem u notes pod bullets sto se treba napravit a ako je bas guzva onda i po danima i tu stajem. Po satima dalje ne razradjujem (privatno).
Na poslu da.i drzim se zadanog.

ja ko i sirius mislim da kod Chris ima naznaka okp-a a mozda i kod mene al bas sam radila puno na sebi da olabavim u nekim stvarima.

moj muz je ko cvijeta digne se sub ujutro i mogao ti pit kavu i ljencarit satima a ja cim sam na nogama Ajmo akcija pokret!!

I ja sam neka oprecna

[vertex]

Trebale biste vidjeti dijagram zadataka i vremena za ručak za Tkanksgiving mog brata...
Pokaže meni i MM (na viber) list papira s nekim crtama i kaže: ovo mi je gantt chart. Ja pitam: šta? Kaže on: ne znate šta je gantt chart? Zato vam država i je u k***u

[seni]

Christine, ja se tebi divim!
Razumijem ja, da nije lako naći dobru čuvaricu. I sve oko toga.
Ali da je osoba koja je sa mojim djetetom, te je još i plaćam, toliko u opreci s onim što je meni važno, ma nema šanse.
nikad ne reci nikad, ali ipak mislim nema šanse. Svi ti keksi, jelo, te gospodin koji jelte ima poseban status , a najvažnije je to sto se ti živciraš svakodnevno. Ma što ti to treba?

Uz to ja uopce ne vjerujem u tu priču, glavno da je dijete voli.
To vrijedi samo u slučaju, kada je roditelj prema osobi onako više indiferentan. Ono nisi baš najbolji prijatelj, ali osoba je manje više ok.
No ako roditelj osjeća ljutnju, nervozu, nanerviranost, to osjeća i dijete. Vrlo jasno. Ne možeš to nikako sakriti. Tako da se ja uopce ne čudim, da morate dijete svako jutro "potkupljivati" s nekom voćkom ili nečim sličnim.

[Christine]

Imam ja kolegu koji veli da najviše voli kad je (nešto) dobro. Ali ako je loše, onda on misli da je bolje da je jako loše, nego malo loše, jer jako loše ili moraš riješiti (ili imaš priilku zgrabit dobru priliku dok drugi tumaraju, što ovdje nije primjenjivo, ali općenito u ratno doba tko je jamio, jamio je). Eto, nije mi dovoljno loše. A i teta valjda ima neki senzor pa taman kad dotakne moju granicu, korigira se.
Kako kaže moja prijateljica - imam zapravo "shit where I eat" situaciju pa je još teže zamijeniti.

A da djeca osjećaju, vjerujem baš.

[Christine]

Trebale biste vidjeti dijagram zadataka i vremena za ručak za Tkanksgiving mog brata...
Pokaže meni i MM (na viber) list papira s nekim crtama i kaže: ovo mi je gantt chart. Ja pitam: šta? Kaže on: ne znate šta je gantt chart? Zato vam država i je u k***u

E pa gantov dijagram smo mi na faksu učili, bit će da i obrazovanje utječe na poremećaj ličnosti
A tek moji planovi naših putovanja. Tu sa strašću pristupam. Posebno kad se radi o "krstarenju" autom. Išli smo Provansa, Toskana, Andaluzija itd. E onda se prvo odrede ciljevi na temelju proučene literature. Pa se optimira ruta. Onda noćenja planiram tako da se nikako ne bismo trebali voziti više od 100 km/dan, da nam ne bude prenaporno i da ne sjedimo predugo u autu (ne broji se prvi i zadnji dan). Onda eventualno korigiram ciljeve, ako je nešto ipak nedovoljno atraktivno, a izlazi mi iz tih 100 km/dan, onda tražim smještaj po opet nekim kriterijima i tako. Nisam još fulala u nečem bitnom. Lili, kad sjednem u auto - uživam, nema više stresa, samo malo truda unaprijed.

Al da to nije za temu o jaslicama, to je bilo prije bebe

[Christine]

Naši prijatelji Nijemci su nam još u studenom organizirali zajednički ljetni godišnji u Bavarskoj. Ide nas puno. Morali smo još tada reći tko će sigurno doći. Ja i muž smo krepavali od smijeha. Pred dvije godine smo morali negdje u svibnju reći što ćemo jesti krajem lipnja
E tako prvo učiš gantogram pa malo živiš s hiperorganiziranim ljudima iz hiperorganiziranog naroda i pretvoriš se u mene

[jelena.O]

100 km nije ništa za putovanje, ne stigneš mi do cvete

[Christine]

100 km nije ništa za putovanje, ne stigneš mi do cvete

Do cvijete se ne krstari

Krstarenje od par dana ide npr.: avion do Malage, rentanje auta,
Ronda - 2 noćenja jer si navečer stigao. Drugo jutro kreneš u Sevilju, cijeli si dan u Sevilji, poslije popodnevne kave kreneš u Cordobu. Spavaš u Cordobi. Ujutro Granada, opet dvije noći u Granadi. Drugo jutro Malaga. Vratiš auto, sjedaš u avion smješkaš se i prisjećaš ljudi, trešanja za doručak, arene, flamenka, uličnih plesača, Alhambre, oleandera, beskonačnih brežuljaka maslina, pa kvragu kako smo zakasnili u džamiju, al dobro i pivo za utjehu je bilo dobro.

[Jurana]

Christine, na ovoj temi prvom prilikom stavi svoju rutu iz Provanse.

Obećaj!

[Beti3]

A tek moji planovi naših putovanja.

Moji planovi naših putovanja (muža baš briga, samo da se ide autom i da on vozi, aviona mu je na poslu preko glave.) uključuju cilj, iako je on vrlo promijenjljiv kod mojih planova, i pravac. Uglavnom, u Rim idem na zapad, u Beč na istok, ne, na sjever, pa na istok ... Uglavnom taj stil.
I uvijek dodjemo.

Tako je i s djecom. Bez plana, svi su bili i u vrtiću i na putovanjima i u školi i jeli i ne jeli i sa kapom i bez kape i na treninzima i u besciljnoj igri...meni paše kako god. Ali, treba biti takav tip da tako prihvaćaš svakodnevicu

[sillyme]

Moj zadnji plan putovanja je ukljucivao svakodnevno min 350 do max 850 km dnevno. I sve je bilo na kraju tocno po planu... Ali svejedno ne bih nikad od zivota si napravila vojni raspored, u svakodnevnom zivotu volim improvizaciju i spontanost. I moj omiljeni moto je - odgodi za sutra sto ne moras danas, mozda na kraju uopce ni nece trebati

[Lili75]

I sve je bilo na kraju tocno po planu... Ali svejedno ne bih nikad od zivota si napravila vojni raspored, u svakodnevnom zivotu volim improvizaciju i spontanost.

Upravo o ovome sam i ja govorila.
Kad u života nestane spontanosti i SVE treba biti po unaprijed dogovorenom planu, meni je to too much i po mom mišljenju tu se radi o strahu od gubitka kontrole.

Ako ta ista osoba može isto tako otići i na put bez planiranja svake sitnice i detalja nego onako načelno koje znamenitosti bi voljela obići, to je već nešto drugo. Al mislim da je vrlo, vrlo mala vjerojatnost da bi osoba s tako detaljnim "vojnim" rasporedom svih aktivnosti (bila ona na putu ili u svakodnevnom životu) mogla otići na takav put i bit opuštena a da unaprijed nije isplanirala svaki detalj
ne pričam o Christini nego općenito jer poznajem jednu takvu osobu in real life. Nema šanse, ona nije svoja dok sve nije u planu do u najmanji detalj.

[lavko]

Moji planovi naših putovanja (muža baš briga, samo da se ide autom i da on vozi, aviona mu je na poslu preko glave.) uključuju cilj, iako je on vrlo promijenjljiv kod mojih planova, i pravac. Uglavnom, u Rim idem na zapad, u Beč na istok, ne, na sjever, pa na istok ... Uglavnom taj stil.
I uvijek dodjemo.

Tako je i s djecom. Bez plana, svi su bili i u vrtiću i na putovanjima i u školi i jeli i ne jeli i sa kapom i bez kape i na treninzima i u besciljnoj igri...meni paše kako god. Ali, treba biti takav tip da tako prihvaćaš svakodnevicu

Sve više uviđam ljepotu ovoga..oslobađajuće.

[AdioMare]

Upravo o ovome sam i ja govorila.
Kad u života nestane spontanosti i SVE treba biti po unaprijed dogovorenom planu, meni je to too much i po mom mišljenju tu se radi o strahu od gubitka kontrole.

mogu se složiti, lili, ali ne spominje se ni spontanost ili ležernost baš uvijek u pozitivnom kontekstu. nekome možda manjka spontanosti, ali bome netko zna biti i preneposredan, da tako kažem, za tuđi ukus.
ali uvijek se nađe da nečija mjera nekome paše, pa se tako i grupiramo, valjda. ti bi samnom umrla od dosade

[cvijeta73]

mogu se složiti, lili, ali ne spominje se ni spontanost ili ležernost baš uvijek u pozitivnom kontekstu. nekome možda manjka spontanosti, ali bome netko zna biti i preneposredan, da tako kažem, za tuđi ukus.
ali uvijek se nađe da nečija mjera nekome paše, pa se tako i grupiramo, valjda. ti bi samnom umrla od dosade

"da, da, vi ste spontani, a ja moram biti fleksibilna"

uzrečica moje mame, penzionerke. kad ne stignemo skuhati pa joj pošaljem j na ručak, bez najave. pojavi se u podne, da ga je mama poslala na ručak. a ja ju u međuvremenu zaboravila nazvati, računam, šta, ionako je doma, pa valjda će mu nešto dati za jesti, ako ništa drugo, neku paštu sa šalšom nabrzinu. neš ti

[Peterlin]

mogu se složiti, lili, ali ne spominje se ni spontanost ili ležernost baš uvijek u pozitivnom kontekstu. nekome možda manjka spontanosti, ali bome netko zna biti i preneposredan, da tako kažem, za tuđi ukus.
ali uvijek se nađe da nečija mjera nekome paše, pa se tako i grupiramo, valjda. ti bi samnom umrla od dosade

Bome, tu igra ulogu ne samo kakav je tko čovjek, nego i u kakvim se okolnostima zatekne. Ja sam se udala s 37 godina i do tada mi je spontanost bila svakodnevica, kako bi rekla moja kolegica "đah vako - đah nako".

Aliii kad su se djeca rodila, spontanost je bila žrtvovana na oltar rutine i predvidljivosti, jer je tako bilo lakše. Sad, kad su klipani već veliki, dalo bi se uvesti više spontanosti, ali najčešće se to svede na ovu cvijetinu fleksibilnost - uzalud meni treba vikend za odmor, ako moram juriti k svojim roditeljima u provinciju (govorim o vikendu kad je moja mama imala srčani udar). Toliko o spontanosti... Nađem sape za to, ali bolje bi mi bilo da se neke stvari mogu predvidjeti. Eto, ima u životu faza kad nam je spontanost zakon, ali i onih drugih....

[Beti3]

Moram dodati, da me se ne shvati krivo, da ja itekako znam planirati i držati se plana, kad treba. Službeni put isplaniram u detalje, sve dokumente, sve karte, sva vremena.

Ali, kad nema pritiska, tada uživam da nije sve planirano. Život me naučio, na jako težak način, da se može planirati koliko hoćeš, ali da se ne ostvaruje uvijek.

[AdioMare]

Bome, tu igra ulogu ne samo kakav je tko čovjek, nego i u kakvim se okolnostima zatekne.

ti misliš da bi se svi jednako (dobro/loše) postavili, prilagodili? a vidiš, ja baš mislim da su tu naše razlike najnaglašenije.

[AdioMare]

"da, da, vi ste spontani, a ja moram biti fleksibilna"

uzrečica moje mame, penzionerke. kad ne stignemo skuhati pa joj pošaljem j na ručak, bez najave. pojavi se u podne, da ga je mama poslala na ručak. a ja ju u međuvremenu zaboravila nazvati, računam, šta, ionako je doma, pa valjda će mu nešto dati za jesti, ako ništa drugo, neku paštu sa šalšom nabrzinu. neš ti

zamišljam scenu

[Lili75]

mogu se složiti, lili, ali ne spominje se ni spontanost ili ležernost baš uvijek u pozitivnom kontekstu. nekome možda manjka spontanosti, ali bome netko zna biti i preneposredan, da tako kažem, za tuđi ukus.
ali uvijek se nađe da nečija mjera nekome paše, pa se tako i grupiramo, valjda. ti bi samnom umrla od dosade

S tobom umrla od dosade? ma nema šanse draga Ja pod spontamnošću ne mislim pretjeranu ležernost i stalno odgađanje nego ono spontanost baš po rječniku

Ali, kad nema pritiska, tada uživam da nije sve planirano. Život me naučio, na jako težak način, da se može planirati koliko hoćeš, ali da se ne ostvaruje uvijek.

Beti veliki zagrljaj šaljem.

Slažem se s AdioMare razlike među nama tek tad dolaze do izražaja kad nas zateknu neke okolnosti, recimo kad bi netko sad tu stavio neku hipotetsku situaciju (a baš bi voljela da stavi ) zasigurno bi drugačije reagirali.

[sillyme]

Ja ni s djecom nisam se držala neke rutine ili planiranja... Odemo van i nema nekog plana i programa - ako nam je super i ostanemo dulje pojedu nesto iz ducana (bananu - tog bar ima uvijek ), ako nam je dosadnovratimo se ranije nazad, sto cu kuhati obicno odlucim taj tren kad nakon povratka otvorim frizider i pogledam cega ima unutra itd. Na putovnju s djecom smo x puta krenuli na put bez icega i onda stali na nekoj bezninskoj kupiti sendvice i vodu jer su bili gladni ili dok bi dosli negdje isli traziti u grad/naci prvi otvoreni ducan cega bi moglo biti za jest itd... Zivot je nepredvidiv i ne zelim odgojiti dva stvorenja koja ne znaju improvizirati i snaci se jer nije sve po planu i programu.
U stvarnom zivotu ionako sam naucila da 30% vremena planiram a 70% vremena izmisljam sto sad s obzirom da ne ide po planu

[casa]

Nekako mi se čini da se kuhanje obroka ne može nazvati nekim strateškim planiranjem. Ili taj multitasking na poslu koji spominjete... Pa ja ne znam koje bi to bilo radno mjesto... Često se spominje kako su mame više djece multitasking mame jer istodobno gledaju što najmlađe grabi s poda, kako srednje smirit da macem ne porazbija prozore, je li prvas obukao stucne za trening dok najstariji melje o svom napretku na gitari, crtica iz mog života, a ja bi rekla da samo čuvam djecu i kuham ručak. I zar stvarno ima ljudi koji su na poslu zaduženi za jednu stvar? Ima, za svoj posao, ali ja za svako radno mjesto koje mi padne na pamet mogu reći da je multitasking.

[Peterlin]

Slažem se s AdioMare razlike među nama tek tad dolaze do izražaja kad nas zateknu neke okolnosti, recimo kad bi netko sad tu stavio neku hipotetsku situaciju (a baš bi voljela da stavi ) zasigurno bi drugačije reagirali.

Pa ne treba ti nikakva hipotetska situacija. Dovoljno je ono što ti život donese. Pogledaj (to mi sad prvo pada na pamet) štajaznam kako se sirius nosi sa teškoćama svoje djece, kako je reagirala na spoznaju u trudnoći da joj kći ima složenu srčanu grešku... Što bi svaka od nas učinila da se suoči s takvom situacijom? To sustvarni životni izazovi.

Pogledajte kako se snalaze roditelji djece sa spinom bifidom, sa kojekakvim boleštinama.... Koji put ni ne znamo koliko malo pravih izazova imamo, ppa izmišljamo koještarije. Nisam iznimka.

[Christine]

"da, da, vi ste spontani, a ja moram biti fleksibilna"

uzrečica moje mame, penzionerke. kad ne stignemo skuhati pa joj pošaljem j na ručak, bez najave. pojavi se u podne, da ga je mama poslala na ručak. a ja ju u međuvremenu zaboravila nazvati, računam, šta, ionako je doma, pa valjda će mu nešto dati za jesti, ako ništa drugo, neku paštu sa šalšom nabrzinu. neš ti

Ja mislim da sam shvatila za koje stvari mi treba organizacija, a koje mogu pustiti da se događaju same. Neki dan mali nije zaspao popodne, dodjem doma oko 16.30, on nemoguć, muž na putu. Spakiram ga uz fizičku borbu da ga obučem, kako smo izašli iz stana - on drugo dijete, sjeda u auto i pjevuši si, vozimo izvan grada - mrak, mislim zaspat će 100%, nije zaspao, priča si nešto, nego zaspe na povratku oko 19.30 h, što nije baš opet bilo optimalno, al što ćeš.

Putovanja volim organizirati da iskoristim optimalno svoje vrijeme. Imam premalo slobodnog vremena. A usput se i tako događa svašta da moraš spontano rješavati situacije. Evo baš za Provansu, što Jurana pita, zatvorili su neku cestu kojom sam htjela da idemo da izbjegnemo tunel od 45 € i morali smo kroz tunel. Ali smo s druge strane prespavali u nekom no-name selu u blizini kojeg je ispao genijalan gradić u kojem je bio genijalan festival gdje smo dobili karte u trećem redu jer je netko prije nas otkazao.

[Christine]

Pa ne treba ti nikakva hipotetska situacija. Dovoljno je ono što ti život donese. Pogledaj (to mi sad prvo pada na pamet) štajaznam kako se sirius nosi sa teškoćama svoje djece, kako je reagirala na spoznaju u trudnoći da joj kći ima složenu srčanu grešku... Što bi svaka od nas učinila da se suoči s takvom situacijom? To sustvarni životni izazovi.

Pogledajte kako se snalaze roditelji djece sa spinom bifidom, sa kojekakvim boleštinama.... Koji put ni ne znamo koliko malo pravih izazova imamo, ppa izmišljamo koještarije. Nisam iznimka.

Uf Peterlin, to je to. Ima nekih teškoća o kojima teško i sami sa sobom razgovaramo, a kamoli da na forumu diskutiramo. Ja sam spomenula na ovoj temi da sam bila u teškoj situaciji, ali o tome ni ne mogu pisati. Niti bi tko mogao razumjeti. Niti treba razumjeti, zašto bi se netko pokušavao ubaciti u tuđu noćnu moru. Tu nema plana, radiš najbolje kako znaš i bude ti žao što nisi vjernik.

[Peterlin]

Uf Peterlin, to je to. Ima nekih teškoća o kojima teško i sami sa sobom razgovaramo, a kamoli da na forumu diskutiramo. Ja sam spomenula na ovoj temi da sam bila u teškoj situaciji, ali o tome ni ne mogu pisati. Niti bi tko mogao razumjeti. Niti treba razumjeti, zašto bi se netko pokušavao ubaciti u tuđu noćnu moru. Tu nema plana, radiš najbolje kako znaš i bude ti žao što nisi vjernik.

Tako je. Drž'se.

[Christine]

Christine, na ovoj temi prvom prilikom stavi svoju rutu iz Provanse.

Obećaj!

Jesam, al nisam bas uspjesno napisala. Dosadno je

[cvijeta73]

nije uopće dosadno, super si napisala

[Lili75]

Ja uopće nisam mislila na bolesti i takve situacije (vjerujem ni Adio Mare) nego smo pričali o uobičajenim svakodnevnim situacijama i kako se ponašamo različito u istim situacijama samo zato što smo jednostavno različiti. Netko ne može ni pomislit na odsutpanje od planova i sve mora biti po planu, netko mrzi planove i nikad ih ne slijedi, a netko je "zlatna" sredina.

Nije mi jasno kako ste došli od priče o rutini u djetetovom životu i planiranju obiteljskog odmora do bolesti.:/

[AdioMare]

bome, lili, ne znam ni ja kako su došle s teme o kojoj smo pričali, do ne daj Bože teških, urođenih bolesti pa se ni ne javljam.

kad zaključiš da je život takav, čupav i dlakav, uglavnom se svi slože
pa onda nećemo kvariti s idejom da se svi mi i s nedaćama nosimo na različit način. kao da je to neka mudrost, a ne živa istina.

[Peterlin]

Pa to je jednostavno - kad u životu zapiliš s pi*darijama, podsjetiš se zdravoseljački da je to upravo to - nebitno. Ja sam takva osoba da sam se sklona opterećivati bezvezarijama i s tim tlačiti ljude oko sebe. Nema tu nikakve mudrosti. To je svakodnevni život, aliiii i dan danas se moram redovno podsjećati na to... Npr. moram svjesno pomisliti da nije bitno ako je moj mudrijaš donio trojku iz stručnog predmeta, jer je zdrav i ok i savladao je čitanje (s kojim je imao velikih problema), da nije bitno ako je otišao u školu bez kišobrana jer eto - otišao je, nije bolestan ni tome slično.... itd.

Nekome je to odvajanje bitnog od nebitnog spontano, ali eto -ima nas (nisam ja jedina) koji se moramo svjesno podsjećati na to da u životu nije dobro od (cenzura) raditi kapelicu.

[AdioMare]

mislim da ipak ne pričamo o tome, peterlin, nego o načinu na koji svatko od nas najbolje funkcionira, kako funkcionira uopće.
a da trebamo biti i jesmo zahvalni na onome što imamo je normalno, isto kao što nije bogohulno željeti i nešto više.

[Lili75]

e vidiš sad si se Peterlin dotakla bitne stvari a to je razlikovanje bitnoga od nebitnoga, ja to imam urođeno i stvarno se ne moram podsjećati na to. A netko treba, posebno bih rekla oni kojima je sve što su isplanirali bitno , da se ne preskoči koji korak, da sve ide po planu, a zapravo pola toga niej ni bitno.
Teško je takvim ljudima priznat i osvijestit da su takve neke stavri nebitne.

[AdioMare]

e vidiš sad si se Peterlin dotakla bitne stvari a to je razlikovanje bitnoga od nebitnoga, ja to imam urođeno i stvarno se ne moram podsjećati na to. A netko treba, posebno bih rekla oni kojima je sve što su isplanirali bitno , da se ne preskoči koji korak, da sve ide po planu, a zapravo pola toga niej ni bitno.
Teško je takvim ljudima priznat i osvijestit da su takve neke stavri nebitne.

a šta bi ti, lili, rekla da ti kažem da je nebitno trčati tamo neke maratone ili polumaratone, odrađivati u određeno vrijeme neke dužinske treninge od 10, 16, 20 kilometara, kad je za zdravo tijelo dovoljno hraniti se zdravo i uobičajeno se kretati šetnjom, hodanjem do posla, vožnjom bicikla, sve onako laganini, rekreativno? je li da se tvoje i moje bitno - bitno razlikuje?
malo mi ti osjećaji za bitno kod drugoga nisu legli, iskreno.