Dugo smo željeli bebu i nikako da ostanem trudna.Kad sam već digla ruke od svega i nisam se više nadala,dogodilo se.Kasni mi tri tjedna i ne mislim da sam trudna,ali radi reda idem kupit test.Drugo jutro odmah mi se pojavila druga crtica,bacam test,jer mu ne vjerujem.Kupujem drugi test i on je pozitivan.Konačno shvaćam da sam trudna!!!!!Našoj sreći nije bilo kraja.Otvaram bolovanje kako ne bi ništa teško dizala,mirujem i pazim našu bebu. Prvi šok mi se događa u 11 tjednu počela sam lagano krvariti.Idemo hitno u bolnicu. Bebino srčeko kuca <3!!!!!!!Imam samo manjak trudničkog hormona.Uz tablete drugo jutro mi se to sve smiruje.Ležim,pazim se,jedva da izađem iz stana.19 tjedan trudnoće odlazim na ultrazvuk,beba lijepo napreduje.Svakim novim danom sam našu bebu bolje osjećala.Na večer kada sam se smirila i mazila trbuh odgovarao mi je sa laganim bum kao da mi pusu šalje.Jedva sam čekala da prođe još mjesec dana da osjetim prave udarce u trbuhu,ali na žalost nikad ih neću osjetiti. 22 tjedan trudnoće budim se u jutro,nešto me boli kao da mi je sila na wc,uopće mi ne pada na pamet da su to trudovi Odlazimo u bolnicu.Kažem im da me nešto boli i da sam 22 tjedna trudna.Upućuju me u rađaonu. Zašto???Pa samo me malo boli,ne trebam rodit!!!!!!!!!Odmah mi rade ultrazvuk. Bebino srčeko kuca,čujem ga i smijem se od sreće,ali i dalje nisam mirna.Dobila sam antibiotik i nešto da mi smiri trudove.Bolje sam,ali samo na kratko.Trudovi su počeli biti sve jači i kraći.Počela sam shvačat da je gotovo.Kad je sve završilo počela sam neutješno plakat i zvat da mi puste supruga k meni.Zagrlio me i počeo plakat,željela sam da me nema.Prošlo je dva tjedna i dalje sam neutješna,samo mi suprugov zagrljaj daje snagu.<3 Anđele volimo te!!! <3