Nakon što sam pročitao knjige od autorice Lorna Byrne (gospođa koja tvrdi da od svog rođenja vidi i komunicira s anđelima), ona je također ispričala o tome što se događa sa malenim dušama koje nisu imale priliku ostati na Zemlji. Njezine knjige su veoma autentične jer sam pročitao više knjiga o takvim iskustvima od raznih i običnih osoba koje su vrlo slične. Takve osobe koje imaju ovaj dar komunikacije s anđelima zaista ne znaju zbog čega su odabrane za vidjeti i komunicirati sa anđelima. Dakle, da krenem sa nečime što ima veze sa ovim podforumom, a koje će vas žene garantirano utješiti. Ja sam siguran u to!

Unaprijed moram reći da je Lorna Byrne prije svog rođenja imala brata Christophera koji je umro kao beba s 10 tjedana, a za kojeg nije znala. Ona je za njega saznala tako što joj se sam brat pokazao u obliku anđela te se često s njime igrala kao dijete. U odraslim godinama su joj tek rekli da je prije svog rođenja imala brata i ona se na to samo nasmiješila ne željevši otkriti kako ona već to zna.

Lorna, majka četvero djece, tvrdi da su joj anđeli unaprijed najavili kako će biti trudna, ali da njezino dijete neće biti uz nju što ju je potpuno shrvalo.

Citirat ću malen odlomak iz jedne od njezinih knjiga, a vi, ako želite steći potpun uvid, slobodno pročitajte njezine knjige da shvatite što se događa sa preminulim dušama.

S početkom nove godine sam, kao što su mi anđeli najavili, ponovno zatrudnjela. Joe (muž) i ja bili smo presretni, iako je meni bila težina na srcu jer sam znala da ovo maleno djetešce neće ostati uz nas.

Kada žena ostane u drugom stanju, duša njezina djeteta unaprijed zna hoće li majka iznijeti trudnoću ili ne: hoće li biti pobačeno, rođeno mrtvo ili deformirano. Bez obzira što se dogodilo, djetetova duša voli svoje roditelje i uvijek je uz njih - pomaže im tijekom života. Ako ste ikada izgubili dijete, nikada nemojte zaboraviti da je duša tog malenoga stvorenja izabrala baš vas da mu budete roditeljem. Izabrala vas je prije no što je začeta; ta malena duša vas voli i bila je prepuna sreće i veselja što ste je začeli.

U Bibliji možemo pročitati kako nas je Bog poznavao i prije no što smo začeti: to je zato što smo već bili duhovna bića u Nebu, tamo smo svi stajali u redu čekajući da napustimo Nebo i rodimo se na Zemlji.

Na ovom svijetu ima mnogo pobačaja, no morate znati da čak i ako se majka odluči za pobačaj, ta malena duša unaprijed zna da će majka to učiniti i bez obzira na sve, ipak odabire baš nju da mu bude majkom - iako to znači da će samo biti začeto i nikad rođeno dijete. Malena duša je odabrala tu majku i voljet će je bez obzira na sve. To je bezuvjetna ljubav. Voljela bih da sve majke to zapamte, posebice one žene koje su imale pobačaj. Možda je neka mlada djevojka imala pobačaj zbog straha od života, ili od svijeta koji je čeka, možda se samo bojala svojih roditelja, ili je osjećala da se nema kome povjeriti. Zapamtite, duša tog djeteta vas voli i nikada, ni na trenutak, ne zamjera vam što je niste rodile. Ta duša je znala što će joj se dogoditi i svejedno će vas zalijevati svojom ljubavlju.
Imala sam spontani pobačaj u trećem mjesecu trudnoće. Tjedan dana prije no što je moje nerođeno dijete otišlo, anđeli su mi stalno dodirivali trbuh iz kojeg su izlazile zrake svjetlosti. Često sam vapila: "Zar ne bi moje djetešce moglo ostati?" No uvijek mi je rečeno da ne može. Joe (muž) me je ponekad znao pitati zašto sam tužna, a ja bih mu rekla da je to zbog hormona i da ne obraća pažnju na mene. Nikada mu nisam otkrila što su mi anđeli rekli.

...

Joe je otišao u kuhinju i možda je tamo bio jednu minutu kada sam počela osjećati užasnu bol; osjetila sam kako život napušta moje tijelo. Pozvala sam Joea. Dotrčao je i sjeo pokraj mene, rekao mi je da sam jako blijeda. Otrčao je do spavaće sobe po jastuk da ga stavi pod moju glavu.

Osjetila sam svoju dušu kako drži djetetovu i uzdiže se izvan mojeg tijela, pa kreće prema prekrasnom svjetlu. Znala sam da je moje dijete umrlo i da ja umirem.

...

Pogledala sam dušu svojeg djetešca na rukama. Osmjehnulo mi se; imalo je plave oči koje su blistale i bilo je prepuno života. Anđeo koji je stajao ispred mene ispružio je ruke i čekao da mu predam svoje blago.

...

Poljubila sam svoje dijete, koje sam do tada čvrsto držala u rukama i predala ga u ruke prekrasnom anđelu. Zaista ga nisam željela napustiti, bez obzira što znam da ću ga jednoga dana opet vidjeti i da će ga u međuvremenu taj prekrasan anđeo čuvati.

...

U bolnici su bili vrlo zabrinuti, jer sam bila jako slaba. Nisam im rekla što sam doživjela ranije toga dana (znala sam da je dijete već umrlo). Napravili su ultrazvuk i rekli da ništa ne mogu naći - djetetu nije bolo ni traga. Liječnik me došao posjetiti, primio me za ruku i rekao da mu je jako žao.

"Izgubili ste dijete. Vjerojatno se to dogodilo prije no što ste stigli u bolnicu."
Vezano za njezinog brata Christophera koji je bio rođen prije rođenja autorice knjiga Lorne Byrne.

Ja nisam viđala samo anđele (a vidjela sam ih neprekidno - od trenutka kada bih se probudila pa sve dok ne bih zaspala), već i duše preminulih. Moj brat, Christopher, rođen je prije mene, ali preminuo je u dobi od samo deset tjedana. Iako ga nikada nisam vidjela, oduvijek sam ga mogla predočiti - imao je tamnu kosu, dok smo sestra i ja bile plavokose - i mogla sam se igrati s njim.

...

Christopher se često pojavljivao oko moje majke. Ponekad bi mama, sjedeći u stolici pokraj vatre, zadrijemala i tada bih ga vidjela šćućurenog u njezinim rukama. Nisam znala je li moja majka svjesna Christopherove prisutnosti pa sam ga jednom upitala: "Da kažem mami da si ovdje?"

"Ne, nemoj joj reći", odgovorio je, "jer ona neće razumjeti. Ali ponekad me osjeća".

...

Tek kada sam odrasla, majka mi je rekla da je imala sina Christophera, koji se rodio godinu dana prije mene, ali je poživio samo deset tjedana. Umjesto odgovora, samo sam se nasmiješila. Sjećam se da sam je pitala gdje je Christopherov grob.

...

Christopher govori Lorni:

"Lorna, kada bebe umru njihove duše ostaju s majkama toliko dugo koliko su potrebne, stoga ja ostajem ovdje s mamom. Znala sam na što misli. Moja majka prenijela mu je puno ljubavi: sve uspomene koje je imala o trudnoći, o njemu dok ga je nosila u sebi, rođenju, svu sreću i veselje koje je osjećala kad ga je držala na rukama i donijela kući - već tada je znala da nešto nije u redu, unatoč tome što su joj liječnici govorili. Mama je imala nekoliko dragocjenih, zajedničkih tjedana kod kuće s Christopherom, prije njegove smrti, Chistopher mi je pričao o silnoj ljubavi koju je prelila na njega, a koju joj on sad vraća.

Tako je moj brat - duh ostao u kući, nikada ne izlazeći, sve dok nije došao dan kada smo zauvijek morali napustiti dućan u Old Kilmainhamu. Tada se činilo da je moja mama spremna pustiti malog brata da ode i da je dovoljno snažna za nastavak života."
To bi bilo ukratko. Volio bih da vas ovo utješi kao majke koje ste doživjele neželjenu trudnoću, spontane pobačaje i gubitak bebe jer vi uistinu nikada niste same. Duša vaših izubljenih djeteta je uvijek s vama i ne napušta vas ni na trenutak. Oni su odabrali vas za svoju majku pritom znavši da neće imati priliku rasti uz vas, ali vas vole neizmjerno bez obzira na sve.

Kada god osjetite toliko nepodnošljivu bol, uvijek pročitajte ovu molitvu koju je Bog zadužio arhanđela Mihaela da prenese Lorni da nam to podijeli diljem svijeta putem knjige. Možete ju i zapisati i spremiti u vašoj torbi, u ladici i slično.

Molitvo tvojih anđela iscjelitelja,
Koju od Boga nosi Michael, njegov Arhanđeo.
Izlijite, anđeli iscjelitelji,
Svoju nebesku milost na mene
I na moje voljene.
Dopusti mi da osjetim zraku
anđela iscjelitelja nada mnom,
Svjetlost Tvojih iscjeljujućih ruku.
Dopustit ću da iscjeljenje počne
Na koji god način Bog odredi,
Amen.