Emocionalno jedenje /ovisnost o hrani

[Bubilo Bubich]

Tko od vas još gleda crtice? Jeste gledali onaj “izvrnuto obrnuto” (inside out)?
Glavni likovi su emocije koje žive u glavi jedne djevojčice... Sreća i Tuga su genijalne. Super mi je što je sreća mršava, a tuga bucmasta, da ne kažem debela .
Ova rasprava me podsjeća na odnos ta dva lika u crticu, Sreca stalno skakuće okolo sva nabrijana “sve ćemo riješiti”, a tuga legne na pod i kaže “ne mogu”. I antologijska scena kad Tuga sluša Bing Bonga kad se rasplače i nakon toga on bude dobro, a Sreći ništa jasno čemu je potreba sva ta drama. Ono što u toj sceni radi Tuga je ono što ja mislim radi psiholog/psihijatar = sluša i razumije.

(Vidi se da sam gledala crtić 100 puta, tko još nije, obavezno pogledati, nema veze ako su djeca velika).

Ne znam što bih dodala na temu. Ja zapravo (ako pričamo o meni) ne želim biti mršava, niti puno mršavija. Ne želim ni jako promijeniti način prehrane, mislim da meni to ne bi odgovaralo. Vjerojatno bi ja mogla jesti neko vrijeme npr. lchf, ali zapravo uopće to ne želim. Hoću reći, ako bi to bila cijena da budem mršavija. Zapravo, želim “samo” jesti manje slatkiša i zamijeniti bijelo brašno što je više moguće sa zdravijim opcijama. I to mi se čini priličnim poduhvatom.

Što sam zapravo htjela reci, a da... mislim da ću uvijek biti na “debljoj strani”, samo želim prestat jako pretjerivat.

[mitovski]

BB e tako nekako i ja želim. Uopće ne želim biti mršava iako se ni sad ne smatram debelom (ne smatraju me ni drugi) trebala bih još 5kg skinuti (4 sam skinula). Ne znam jedino kako će se MM pomiriti s tim gubitkom jer on se sav rastopi od oblina a i kaže mi da sam htio ženio bih mršavu.
Ne želim ni svakodnevno vježbati, ali bih voljela uvesti neku veću fizičku aktivnost od ove sad.
Želim povremeno i pojesti slatko i popiti pivu, a te jedne kave koju popijem se ne želim odreći pod cijenu ničega pa taman se to zvala ovisnost.
Mislim da ću ja cijeli život oscilirati +/- 10kg. Trenutno mi je super biti na lchf i dobro se osjećam, ali dobro poznam sebe i velika je mogućnost da ću se opet vratiti na staro, pa ću opet paziti i tako u krug.

[spajalica]

Inside out je genijalan crtic.

Lili ajd nemoj dijeliti savjete k'o Ante Pavlović.

[Jurana]

Oni su istrenirani da slusaju i pitaju.
Ne da govore da je sve stvar volje i " mislite pozitvno"

Inace , jucer sam naletila na neki film o americkoj verziji zivota na vagi. Obzirom da tamo emisija ide vise od deseljeca praceni su pobjednici svih emisija godinama kasnije. 90% njih je vratilo izgubljenu kilazu u roku par godina. One iznimke koje su ostale mrsave su se navukle na fitness stil zivota , vjezbaju svaki dan i broje svaki zalogaj. Dakle, nista od normale i lagankni zivota. Do kraja zivota. Ocito je vise toga u igri od svih naucenih lekcija lako jesti i vjezbati.

X
Uvijek se mislilo da su Amerikanci debeli jer ne znaju dovoljno o pravilnoj prehrani pa su, prije nego što pokrenu neku veliku akciju educiranja, krenuli istražiti koliko stvarno znaju. I, gle čuda, većina je znala sasvim dovoljno da bi se dobro hranili, a opet je dobar dio radio sve samo ne to. To je tako. Nije loše znati, ali znati nije isto što i primijeniti.

[seni]

Bb, jedan mali Haiku:
ako želiš negdje stići / nešto napraviti / nešto supstancijalno promijeniti,
gledaj ljude koji su tamo stigli, ili koji su već na jako dobrom putu prema tamo.
ovi drugi koji će ti stalno dobronamjerno objašnjavati zašto nešto nije moguće, dobro Itd, će ti ovako i onako stalno biti po putu.

za tebe je potpuno nebitno, da li netko ima ili nema neke metaboličke probleme, da li osoba a jede gomile nečega, a vidi je....

Koliko će nove navike promijeniti tvoj ukus za hranu, će se pokazati.

no kao i kod svakih loših navika kojih se želimo riješiti, potreban je karakter i strpljenje. Tu hrana (pogotovo u početku, poslije ovisi...) nije iznimka.
Zrelost, resilience Itd...nam treba i svemu i jad se dižemo ujutro na posao, kad upolazemo ispite u školi, fakultetu, kad se budimo milijun puta noću zbog bebe, kad rješavamo probleme u vezi..,
Naprosto uvijek kad zivimo.
Just do it

[Bubilo Bubich]

Just do it .

Sad će doći Lili i potpisati te .
Slažem se s tobom. Ali slažem se i s tim da postoji ljudi koji ne mogu i nikada neće moći drugačije nego leći na pod i reći "ne mogu, jednostavno ne mogu". I to je isto u redu.

[seni]

I još nešto, da bi kliknulo, potreban je rad na tome. On je mozda nevidljiv, više na podsvjesnoj razini, ali je tu. Ne padaju “klikovi“ s neba, ničim izazvani.
klikovi dolaze kad ih zovemo u pomoć.
oni dolaze kao produkt našeg podsvjesnog i nesvjesnog, kao i svjesnog bavljenja s nečim što detektiramo kao problem.
Što ti definitivno sada radiš, jer nisi bez razloga otvorila topik i nije ti se bez razloga usjekla u pamćenje rečenica tvog sina: moja mama ima veliki trbuh.

[betty blue]

Slažem se s tobom. Ali slažem se i s tim da postoji ljudi koji ne mogu i nikada neće moći drugačije nego leći na pod i reći "ne mogu, jednostavno ne mogu". I to je isto u redu.

malo bih te ispravila ako smijem
u Inside out (i ja sam ga gledala milijun puta, divan je) se ne radi o tome da treba leći i tugovati (kukati)
nego da je ok biti tužan kada si tužan, ako je vrijeme za tugovanje
da se ne možeš prisiljavati biti sretan ako imaš dovoljno razloga za tugu
da si treba dati malo vremena za tugovanje
da sreća nije difoltno stanje

pa i Thor je worthy u novim Avengersima iako je depresivan

i nekako sam uvjerena da ti ljudi kojima prevladava tuga nisu osuđeni na ležanje i plakanje kako "ne mogu"
ali možda im treba vremena da shvate zašto rade to što rade, možda im treba više vremena da se saberu i usvoje neke nove navike, možda im treba vremena da razumiju sami sebe, možda im je to važnije za uspjeh od gubljenja kila, možda im je to dugoročno najučinkovitiji put

ljudi su različiti, neki se mogu automatizirati i ne overthinkat svaki svoj potez, a neki su izgubljeni u analizama i tjeskobama i izborima

[mitovski]

Kako ne I can do it... i to preko nekoliko desetaka puta od svoje 20-te..dokazala sam da mogu i evo sad opet dokazujem da mogu, ali očito mi ne ide držati se toga do kraja života, jer kad uđem u razdoblje da mi se jede nema toga što bi me zaustavilo dok mi se ne dogodi klik.

[spajalica]

Ja zbilja ne razumijem puno postova ovdje.
tema je emocionalno prejedanje. dakle ne prejedanje s predumisljajem, vec emocionalno, ne racionalno.

da je lako tako kako neki pisu, ne bi se otvarale klinike za ovisnost o prehrani.
prehrambena industrija bi davno odustala od lijepih sarenih kutija u kojima pakira secer u raznim oblicima.

Vecina savjeta je nemoj, pametna si, pa nemoj.
imali smo forumasicu koja se nocu u snu dizala i jela. na kraju je preko HZZO dobila lijecenje.
svi mi posezemo za utjehom, a bome i nagradom u hrani. neko vrlo rijetko, neko cesto.

kao narkomani, kako alkoholicari i drugi ovisnici rjesavaju taj problem tako ce i ovisnici o hrani.

no nema carobne formule. treba se dogoditi klik, treba proci apstinencijsku krizu i naci cime zamijeniti tu ovisnost. neko je mijenja ciscenjem, neko peglanjem, neko trcanjem, neko opsesivnim vjezbanjem neko religijom.
i sve je prihvatljivo dok i to ne postane ovisnost.

i ovo sto sam ja napisala je na ovoj temi napisano u 150 razlicitih oblika u jako puno postova.
Svima koji odluce promijenti nacin prehrane i stil zivota zelim srecu i da cim prije nadju put koji je za njih najjednostavniji i najbolji.

[Bubilo Bubich]

Betty, znam da je poanta iz tog crtica “treba odtugovati”, ali nacelno govoreći, za te ljude kojima “predvladava tuga” nije dovoljno samo vrijeme, neki nikad neće uspjeti doci do dovoljno jakog klika. (Ne pričam o sebi).

[marta]

Uuu, Thor je predivan u novim Avengersima.

Na temu stvarno nisam kompetentna. Nisam ovisnički tip, pa mi je teško komentirati.

Samo mi se nekako čini da malo promašujete fudbal, kao što reče Mitovski u ovom zadnjem postu, nije problem napraviti jednom, ili dvaput, ili deset puta, nego zadržati stečeno. A to možda ima veze s tim da se zapravo u toj lošoj fazi mozda nije ništa prestrašno dogodilo, a kako su ljudi uvjetovani da pamte samo sretne dane, ponovo se prepuste nečemu što zapravo smatraju štetnim. Možda.

[Bubilo Bubich]

Tj. kako si napisala, zauvijek će ostati zarobljeni u analizama i tjeskobama.

[seni]

Just do it .

Sad će doći Lili i potpisati te .
Slažem se s tobom. Ali slažem se i s tim da postoji ljudi koji ne mogu i nikada neće moći drugačije nego leći na pod i reći "ne mogu, jednostavno ne mogu". I to je isto u redu.

Namjerno sam uzela slogan, poznavajući naravno sve konotacije vezane na njega. No on je za mene metafora za stvari oko kojih je nekad puno bolje “ne filozofirati” nego naprosto napraviti.
te da napraviti ne znaci samo “napraviti” u smislu singularne radnje jednom napravljene, nego u smislu
stalne, repetitivne radnje koju ponavljaš dok se ne automatizira. Pa ako treba i cijeli život.

I u smislu toga da je poanta u NE odustajanju: kao što je kris rekla, jedan dan pojedem previše, ok, sutra ću manje i ne odustajem od svog puta, bez obzira koliko se kamenčića i kamenja na tom putu nalazilo.

[seni]

Just do it .

Sad će doći Lili i potpisati te .
Slažem se s tobom. Ali slažem se i s tim da postoji ljudi koji ne mogu i nikada neće moći drugačije nego leći na pod i reći "ne mogu, jednostavno ne mogu". I to je isto u redu.

Naravno da se s tim slažem. Ni uopće nije bitno sa li se netko slaže, jer je to naprosto činjenica.
te da budem preciznija mali broj ljudi (na sreću) spada u grupu “ja ne mogu” u svim segmentima života. Veliki broj nas ima neki aspekt u životu “ja ne mogu” s kojim se manje ili više borimo ili ne borimo.
da se odlučimo ne boriti, je naravno potpuno legitimno (da li netko tvrdi drukčije?)

ima sigurno vise nego dovoljno ljudi koji bi da imaju sina sa issue - škola, bi rekli ja ne mogu, pa se ti sunce moje snalazi sam,

[betty blue]

Betty, znam da je poanta iz tog crtica “treba odtugovati”, ali nacelno govoreći, za te ljude kojima “predvladava tuga” nije dovoljno samo vrijeme, neki nikad neće uspjeti doci do dovoljno jakog klika. (Ne pričam o sebi).

tako je, ljudima treba malo stručnija pomoć

marta je dobro ubrala
svatko će doživjeti klik barem jednom
to bi bio prvi milestone
a 10000000000 sljedećih milestonova je stalno, svaki dan doživljavati taj klik, svaki dan donijeti opet isti ispravni izbor, doslovno svaki dan doživljavati provjetljenje onda možda upali, ali ne nakon 20 dana nego nakon par takvih discipliniranih godina
ali! ja mislim da je potrebno identificirati neprijatelja i preduhitriti ga
moj kriptonit su teške ili neugodne životne situacije koje nisu konstanta nego se eto povremeno dogode
nakon xy godina sam shvatila da u takvim situacijama posežem za hranom kao utjehom
i sad treba smisliti taktiku da:
1. prepoznam to stanje kad se dogodi, a prije nego upadnem u bunar
2. nađem neki kompenzirajući alternativni oblik ponašanja (tješenja)

djelomično se slažem sa seni da o nekim stvarima treba previše misliti, ali isto tako vjerujem da nismo svi isti, neki ljudi naprosto moraju analizirati i planirati i tek tada djelovati
moj automatizirani proces mi ne ide na ruku, jer je na neki način destruktivan
ja sam tip koji treba osvjestiti sve, sve razumijeti

[seni]

Nastavak:
koji bi da imaju tvoju kćer, bi je par puta tjedno/dnevno izlupali, jer “ne mogu”
to je sve legitimno.

no to uopće nije poanta.

poanta je bb, kakva ti osoba/žena/čovjek želiš biti!

[Bubilo Bubich]

… te da budem preciznija mali broj ljudi (na sreću) spada u grupu “ja ne mogu” u svim segmentima života. Veliki broj nas ima neki aspekt u životu “ja ne mogu” s kojim se manje ili više borimo ili ne borimo.
da se odlučimo ne boriti, je naravno potpuno legitimno (da li netko tvrdi drukčije?)

Ponekad mi se čini da Lili tvrdi da to nije legitimno, i da je to ono što druge cure živcira u njezinom pisanju. Ali možda mi se i krivo čini.

…
poanta je bb, kakva ti osoba/žena/čovjek želiš biti!

Ja želim biti osoba koja ne jede previše slatkiša i pekare, pri čemu je previše = onoliko poslije čega se loše osjećam zbog pojedene količine.
I osoba koja je zadovoljna veličinom svog trbuha, koliki god on je .

I sad... just do it.
Na pultu je bajadera i gumeni bonboni. Bljak!

[seni]

Sad Lili reci “bravo”, ali ne znam koliko je to bravo kad se zapravo suzdržavam cijelo vrijeme. Nema “bravo” dok ne dođe takav klik da zapravo ni ne žudim...

Tek sad čitam
prošlu stranicu.
to je jedan fantastičan bravo!
To i jest smisao - pa naravno da se suzdržavaš, uopće ne razumijem to očito rašireno, po meni potpuno krivo razmišljanje, te iskrivljenu sliku ljudske prirode, da se stvari kao same od sebe rješavaju, te da vrijednost ima samo ono sto kao uđe bez truda... (na kojoj planeti žive ti ljudi)

Kad se rješavaš loših navika, naravno da se suzdržavaš i boriš. Pa drugačije ne ide.
S vremenom se i tijelo i duh naviknu na bolje, pa je borba manja, a u najboljem slučaju te stvari ala napolitanke ne samo da ne privlače, nego ti ne bude jasno kako si tako nešto uopće jela i svakodnevno i u takvim količinama.

[seni]

Joj samo da se ispravim:
naravno da ne mislim da je legitimno tući dijete!
nego sam htjela na primjeru sirius (škola i njena djeca) te tebe ilustrirati moj stavi, da nije poanta da li je legitimno birati ono što vam se čini lakše ili nešto što se zove linija manjeg otpora,

Nego biraš ono sto smatraš ispravnim i dobrim, dakle to je po meni osnova:
kakva osoba želim biti?
a sve ostali, tehnike, manja ili veća moja, ili bez muke... su tehnike.

[sirius]

Joj samo da se ispravim:
naravno da ne mislim da je legitimno tući dijete!
nego sam htjela na primjeru sirius (škola i njena djeca) te tebe ilustrirati moj stavi, da nije poanta da li je legitimno birati ono što vam se čini lakše ili nešto što se zove linija manjeg otpora,
.

a ja mislila da je to prijedlog za drugu metodu kako srediti problem.

[Bubilo Bubich]

Hvala Seni .
I razumijem...

Ponekad mi se čini da Lili tvrdi da to nije legitimno, i da je to ono što druge cure živcira u njezinom pisanju. Ali možda mi se i krivo čini.

Da ispravim samu sebe... Lili tvrdi kad netko kaže "ja mogu", sigurno je da to može. ... Onda ostale cure kažu, ali "kad netko ne može, onda ni ne može", i ako je odlučio da se ne želi boriti jer misli da ne može, onda se zapravo niti ne želi boriti. Jer ne može. I svejedno da li zapravo ne želi ili ne može, u konačnici se neće boriti, i to je legitimno. A kod Lili se malo provlači to "trebao bi on još malo razmisliti o tome i početi se boriti, jer sigurno može".

[Argente]

Sjedimo frendica i ja u njenoj kuhinji i pričamo o ljubavnim problemima uz otvoren frižider. I ona me, trpajući 25 komad sira, kruha i mortadele u usta, mrtva ozbiljna pouči: "Hrana te NIKAD neće iznevjeriti."
Imale smo max 12 godina.

[marta]

Moj sin, u dobi od jedno 10 godina. Moja frendica, pokušava ga nešto pitati, traži nešto od njega, a on je na putu prema frizideru i ne da omesti uz komentar: "Hrana je uvijek na prvom mjestu."

[mitovski]

Hvala Seni .
I razumijem...



Da ispravim samu sebe... Lili tvrdi kad netko kaže "ja mogu", sigurno je da to može. ... Onda ostale cure kažu, ali "kad netko ne može, onda ni ne može", i ako je odlučio da se ne želi boriti jer misli da ne može, onda se zapravo niti ne želi boriti. Jer ne može. I svejedno da li zapravo ne želi ili ne može, u konačnici se neće boriti, i to je legitimno. A kod Lili se malo provlači to "trebao bi on još malo razmisliti o tome i početi se boriti, jer sigurno može".

Svi mogu, i ja i ti i Lili i Kaae, to uopće nije upitno....samo netko od nas će trebati uložiti puno manje a netko puno više emocionalnog, psihičkog i fizičkog napora i ne krećemo svi iz istih cipela.

[KrisZg]

Puno ste napisale..uh. Ja nisam bila "uvjerena" da malo jedem i puno vjezbam nego je doista tako i bilo a rezultati nisu dolazili ili su bili strahovito spori. Vrtila sam se izmedu gladi, premorenosti shebanog raspolozenja i raznih frustracija. To kod mene nije funkcioniralo. Ja sam cvrsto uvjerena da mi je ova prehrana pruzila ono kaj mi je bilo prijeko potrebno a to je mir. Mir sa samom sobom, vrijeme dok sam sita, prihvacanje gladi kao ne nuzno loseg stanja, post kao punjenje baterija itd. Ne ovisiti o hrani. Zelja za daljnom edukacijom, otkrivanje okidaca itd...sve je to tesko dok si gladan i premoren. Upoznavanje svog organizma, ponovo prihvacanje sebe. Sinoc sam bila vani sa frendicom, ja inace ne pijem. Probala sam craft prvi put u zivotu, pojela gyros sa pita breadom iako u greek foodu imam keto opciju, bila u irish pubu i provela se super. Prije bih zalila za unesenim kalorijama ili cak ne bih imala mjeru tipa ako sam vec pojela gyros pa sto ne bih i kolac itd...pa ipak slavimo bla bla. Da ne spominjem prije ako bih pojela pecivo bilo bi mi lose a kamoli gyros, ispastala bih satima od bubnjanja srca i glavobolje. Sami izgovori. Danas nastavljam po starome, sretna radi novog iskustva i lijepo provedenog vremena.

[vertex]

Čini se kao da je ta ideja crno/bijelo nešto što se provlači kroz dosta postova. "Sad kad sam pokvarila, i režim više nije savršen, sad sve može k vragu". Možda je to i samo izgovor, ali možda je i način razmišljanja. A zapravo treba prihvatiti nesavršenost i poboljšanja koja ne moraju biti apsolutna, da bi bila dobra. Pojela sam red milke, ali nisam cijeli dan na pecivu i kruhu - wow, fenomenalno! Umjesto: sve sam upropastila ovom milkom. Ne kao pep talk, nego kao relnost što i jest.

[Bubilo Bubich]

Bravo Kris .

Svi mogu, i ja i ti i Lili i Kaae, to uopće nije upitno....samo netko od nas će trebati uložiti puno manje a netko puno više emocionalnog, psihičkog i fizičkog napora i ne krećemo svi iz istih cipela.

Ja mislim da nekome upravo to "puno više emocionalnog, psihičkog i fizičkog napora" može biti previše za njega samoga i zbog toga ostane u tome "ne mogu / ne želim / nema klika".
Jer da nije tako, ne bi ni bilo debelih ljudi, zar ne? Mislim na stvarno debele ljude, ne tu nas s 5-10 kg viška od idealnog .

[Bubilo Bubich]

U pravu si vertex, generalno.

Ali mene u ovim početnim danima "taj red milke" više muči u smislu da trebam napraviti prvo full detoksikaciju (možda, valjda, nisam još odlučila ), npr. izdržati 20-30 dana bez toga, pa onda kad odradim taj početni dio, onda mi ovako ko Kris neće predstavljati problem taj red čokse. Muči me taj red čokse u ovim početnim danima jer se bojim da bi mi mogao značiti "ah, sad je sve propalo". Ali to je bilo u petak. Na pultu bajadere više nema, nijedna nije završila kod mene tako da...

[betty blue]

slažem se i sa kris i sa vertex
jednom sam naletila na neki inspirational quote koji kaže nešto kao: ako ti mobitel padne na pod, nećeš ga još i nagaziti i zatući kamenom

[magriz]

sve je to seni lijepo i tocno. ali! nije jednostavno. i ne, nije uvijek i svakome izvedivo. nije to samo reci - ja to mogu. covjek se spotice sa svih strana. sto sam, sto drugi. direktno i indirektno. namjerno i nenamjerno.
nekom je poticaj kad ga klepis po prstima. nekom je to guranje u jos dublju jamu.
vec je betty prije usporedivala s alkoholizmom, nema tu koketiranja sa hranom, kao sto i alkoholicar ne koketira s alkoholom.
i kris je dugo pokusavala, trazila put, na kraju uspjela. ali koliko njih ne uspiju naci svoj modus. koliko njih ima drugih problema koji ih odvlace. nije kaae jedina s teskom situacijom, samo se druge situacije ne iznose ili se ljudi drugacije nose s njima. netko prica netko guta u sebi

da, moze se. ali ne uvijek i ne pod svaku cijenu. a pricati kako samo trebas odlucit je jako jako pojednostavljeno

[Bubilo Bubich]

Naravno da nećeš... ali ne treba ni uspoređivati stvar s padom mobitela (nešto loše), jer što ima loše u povremenom užitku za nepce koji je stvarno povremen.

[magriz]

Naravno da nećeš... ali ne treba ni uspoređivati stvar s padom mobitela (nešto loše), jer što ima loše u povremenom užitku za nepce koji je stvarno povremen.

kako za koga
za ovisnika ima lose. jako lose

[betty blue]

Naravno da nećeš... ali ne treba ni uspoređivati stvar s padom mobitela (nešto loše), jer što ima loše u povremenom užitku za nepce koji je stvarno povremen.

to se više odnosi na ovo što je vertex govorila - ako sam u nekom režimu prehrane gdje pazim što jedem ( svrhu stjecanja zdravijih prehrambenih navika) i onda pokleknem na nekom rođendanu i uzmem taj komad torte i pojedem krišku pizze - to ne znači da je dan propao i da sam ionako sve zahebala pa kad je bal... - jer to je ovisnički mentalitet, svaki slip je povod da se prekine režim

a ako radimo paralele s alkoholizmom, onda bi ekvivalent bio da alkoholičar smije popiti, dapače, mora popiti, inače će umrijeti, ali svaki dan točno određenu količinu alkohola i to ne onaj fini alkohol koji inače pije, nego gorki pelinkovac - i ako tako piješ svaki dan nisi alkoholičar, ali ako pretjeraš onda jesi

[KrisZg]

U pravu si vertex, generalno.

Ali mene u ovim početnim danima "taj red milke" više muči u smislu da trebam napraviti prvo full detoksikaciju (možda, valjda, nisam još odlučila ), npr. izdržati 20-30 dana bez toga, pa onda kad odradim taj početni dio, onda mi ovako ko Kris neće predstavljati problem taj red čokse. Muči me taj red čokse u ovim početnim danima jer se bojim da bi mi mogao značiti "ah, sad je sve propalo". Ali to je bilo u petak. Na pultu bajadere više nema, nijedna nije završila kod mene tako da...

tome se itekako da doskociti pogotovo u prvim danima. Uvijek doma imam kikiriki maslac koji mi je "dozvoljen" citaj: ja se od njega ne debljam, sluzi mi da dosegnem kalorijski unos radim svoje deserte sto cokoladne, sto od kokosa itd...stvar je pripreme. Od zasladivaca koristim eritrit u maloj kolicini. Ako sam doma pojela zlicu svoje "nutele" ma mozes mi mahati milkom koliko hoces, kada sam se namirila brutalnom cokoladnom kremom koja je jos i dobra za mene jer je od sirovog kakaa bez hrpe dodataka.Ili sam jela ganache na zlicu Istina, ima stvari za kojima "zudim" ali to nikako nisu cokolade, sirevi, razni cizkejkovi, bademi itd...sve to ja jedem i to skoro svaki vikend ili kako mi se hoce. Moja zudnja je trenutno fokusirana na mango xD i samo cekam da naletim na jedan(nekoliko) finih zrelih pa da citav dan jedem mango zudnje koje se meni sada javljaju su cesto rezultat neke potrebe, pa onda nakon dana gdje sam jela manje zelenog drugi dan bih potamanila velike kolicine povrca. Organizam se resetirao valjda.

[betty blue]

evo par zanimljivih linkova na temu, možda nekome pomogne:

https://www.sciencedaily.com/release...0418081930.htm

https://toomuchonherplate.com/perfec...on-overeating/

https://blog.allpsych.com/perfection...-binge-eating/

[sirius]

Je, BB , tako nekako.
Zeznuta prica s hranom je ta da moras jesti svaki dan.
I kad hranu stavis u usta pokrecu se mehanizmi i hormonske reakcije.
Ima tu nijansi pa netko reagira vise na neku hranu ili okus, ali reakcija je vise manje ista.
Npr. kod mog rezima mrsavljenja jelovnik je bio takav da sam bila gladna nakon rucka i vecere.
I to je nesto na sto se naviknes privremeno zbog viseg cilja. Ali bas da sam bila super sretna i zadovoljna jer mi je obrok 300 grama dinstanih vrganja s lukom i zdjela zelene salate pa ono bas i nisam. I nije to fizicki osjecaj gladi. Nego emocionalno nezadovoljstvo. Ali to i jest problem.
Netko bi bio potpuno zadovoljan i pun na sve nacine.

[magriz]

to onda i vraca u ovisnost. jer ne mozes tako dovijeka.

[Vrijeska]

kako za koga
za ovisnika ima lose. jako lose

Slažem se...
Kao što je za ovisnike od drogama, alkoholu, jako loše prepustiti se povremenom užitku, tako je i nama koji smo ovisni o šećeru.
Ja sam nakon dva mjeseca radiklanog reza malo popustila (fešte i sl.), i već treći dan ne mogu se vratiti na staro. Posljedica: nije više -9, nego samo - 7 ...

Dakle, kao što sam na nekoj od prvih stranica rekla, i dalje mislim da je isključivo radikalan rez rješenje za nas koji imamo takve probleme. I onda dalje - samo ustrajnost ... ah, očito bez šećera moramo cijeli život...

[betty blue]

Dakle, kao što sam na nekoj od prvih stranica rekla, i dalje mislim da je isključivo radikalan rez rješenje za nas koji imamo takve probleme. I onda dalje - samo ustrajnost ... ah, očito bez šećera moramo cijeli život...

ali ja ne mislim da je tako
meni je ključ u ovom što je Sirius rekla:

I to je nesto na sto se naviknes privremeno zbog viseg cilja. Ali bas da sam bila super sretna i zadovoljna jer mi je obrok 300 grama dinstanih vrganja s lukom i zdjela zelene salate pa ono bas i nisam. I nije to fizicki osjecaj gladi. Nego emocionalno nezadovoljstvo. Ali to i jest problem.
Netko bi bio potpuno zadovoljan i pun na sve nacine.

idealno bi bilo ovako kao Kris
da o hrani ne razmišljamo, da je to samo gorivo, da su nam uzorci ponašanja tako ispravni da ne moramo ulagati mentalni napor i "odricati se"
možda se to može steći i bez overthinkinga, ali meni tako ne ide

[betty blue]

gore sam linkala, ali ću ponoviti još jednom

meni je ovaj link super objasnio što se zapravo događa https://toomuchonherplate.com/perfec...on-overeating/

[betty blue]

i moram još ovaj link zaljepit jer se radi o intimnom doživljaju izliječenja prejedanja https://www.innereffort.com/the-perf...ination-shame/

[mitovski]

Meni je problem to uzmi po malo ili ponekad. Kažem meni, nekome možda nije ili ne bi bio.
Nakon 1,5g LCHF-a ja sam rekla ajde danas ću samo malo čokolade, danas ću samo malo čipsa i onda se to pretvorilo u svaki dan samo malo-ono stvarno 1 krumpir, 3 vilice tjestenine i tako se malo po malo taj način prehrane vratio u punom mahu, a UH me traže još UH, a onda me traže i slatko i tako sam opet upala u začarani krug iz kojeg sam se opet iščupala prije 2 mjeseca nakon 2 godine. U te 2 godine vratila sam 10kg. I trebalo mi je 2 godine da mi se opet u glavi dogodi klik i da prestanem.
Jedino na što se više nikada nisam vratila je kava koju sam pila s 2 žlice šećera i gazirano koje sam ponekad pila. Kavu i dalje pijem bez šećera a gazirano sam u potpunosti izbacila. E sad zašto ovo mogu a hranu ne mogu, ne znam.

[nevena]

Nisam do sad ništa napisala, samo čitam i informiram se zapravo. nemam problem emocionalnog jedenja, ali volim jesti i imam cca do 5 kg previše, tj. voljela bi skinuti.
Ali zapravo želim se složiti upravo s ovim od Sirius. Mogla bi ja kratkoročno tako i skinula bi tih 5 kg, ali onda bi ih opet dobila kad predjem na staro. zato se držim one doručkuj kao kralj, ručaj kao gospdin a večeraj kao prosjak .
I izbjegavam pekare (osim onu sa prefinim croassanima, ali morat ću i tu izbaciti), i pazim da to što jedem je zdravo. ALi svejedno ide teže nego pred 10 godina.

I to je nesto na sto se naviknes privremeno zbog viseg cilja. Ali bas da sam bila super sretna i zadovoljna jer mi je obrok 300 grama dinstanih vrganja s lukom i zdjela zelene salate pa ono bas i nisam. I nije to fizicki osjecaj gladi. Nego emocionalno nezadovoljstvo. Ali to i jest problem.

[Bubilo Bubich]

Mitovski, mogu te pitati... osim što ti ne paše ta prehrana (nemaš energije i slično), sto ti još smeta kod tih 10 kg viska?
Ako ne pretjeruješ (ko ja), i pod uvjetom da nemaš taj problem energije, zašto ne želiš živjeti s tih 10 kg? Zato sto bi se to moglo pretvoriti i u 20 kg?

[kli_kli]

Ajme Kaae, pa gde nadje primer usavrsavanja stranog jezika... Ja sam savrsen primer da se i to zaista moze, cak i s velikim preprekama... Necu se sad objasnjavati, ali ono bas me piknulo koliko je moje iskustvo u stvari kontraprimer onom sto je Kaae time htela da kaze. Jbg, krv, znoj, tu se zaista slazem s lili. Ako je prepreka velika, treba je napasti bez milosti. A volja se jaca ispoljavanjem volje. Sto vise dana u zivotu provedes s 'just do it' stavom, lakse je preci u 'just do it' mode svako novo jutro.
Sto se Kaae licno tice, da ne ispada da prozivam, s obzirom da je cula stvarno puno nas s militantnim :D stavom i da tvrdi da se trudi maksimalno, ja se uvek drzim sa strane jer ne znam da li ima nesto sto niko ne moze dokuciti a tice se njenog zdravstvenog stanja. Nadam se razresenju i zelim da se Kaae sto pre pocne osecati bolje, na bilo koji nacin.

Slicno kao mitovski, i meni se cini da je mnogima problem 'malo i ponekad.' Ja recimo jako volim cokoladu, i cinilo me nesrecnom svaki put kad sam pokusala da kazem NE cokoladi, a pokusavala sam mnogo puta. Jedan od razloga je i sto kad jedem po autoimunom protokolu, super mi je SVE, osim sto mi nedostaje cokolada :D Nakon godina brobe, odlucila sam se da povremeno ne jedem cokoladu, a da vecinu vremena jedem. Shvatila sam takodje da je zaista SAMO cokolada. Hleb ne jedem skoro 10 godina, kolace i torte mogu preskociti iako sam ok s jednim parcetom tu i tamo, pasta mi nista ne znaci... Samo cokolada Srecom volim sto crnju, volim i 100% cokoladu, i def. najmanje volim mlecnu. To naravno sve pomaze prosto zbog nizeg glikemickog indexa. Poslednjih par meseci pokusavam skinuti carobne zimske 3-4kg pa brojim kalorije. Kaze mi aplikacija da na dane kad jedem cokoladu, unesem manje kalorija, hahaha. Za zamisliti se Mozda treba dobro izanalizirati koja je to vrsta hrane koju bas jako zelis i volis, ne odricati se toga uopste, ali teziti za sto zdravijim, ali dovoljno emocionalno zadovoljavajucim karakteristikama te hrane.

[sirius]

Kli kli, moram reci da ne pomazes puno. Zapravo niti malo.
Jer meni je nezamislivo imati razinu energije ( svih vrsta) koju ti imas i obavljati sve sto ti obavis tokom dana.
Isto tako mi ne potpuni nezamislivo biti godinama tako disciplinirana sa vrstom hrane i pracenjem unesenih kalorija.
Zapravo si ti iznad svake kategorije. Nema sanse da bih usla u tu kategoriju.



Ne stignem sad, odoh na informacije u skoli...
Budem kasnije o emocijama. Ne emocijama prema hrani. Nego nedostatku energije u emocionalno zahtjevnim situacijama koje pokusavam kompenzirati hranom.

[mitovski]

Mitovski, mogu te pitati... osim što ti ne paše ta prehrana (nemaš energije i slično), sto ti još smeta kod tih 10 kg viska?
Ako ne pretjeruješ (ko ja), i pod uvjetom da nemaš taj problem energije, zašto ne želiš živjeti s tih 10 kg? Zato sto bi se to moglo pretvoriti i u 20 kg?

Da, zato što sam sigurna da bi to postalo 20kg više, zato što kad imam tih 10 kg viška sam si troma, teška i tijesno mi je u koži i zato što se ne sviđam sebi kako izgledam s tih 10kg viška. Još jedna stvar, imam velike grudi.. kad sam normalne težine onda su 80D kad imam viška su 85E i teško mi ih je nositi, a da ne pričam koliko dodaju kila vizualno i da ništa dobro ne stoji.

[Kaae]

Ajoj, uzela sam taj engleski kao primjer necega sto je meni lako, cemu oduvijek pristupam s lakocom i radoscu, a postizem i dobre rezultate uz poprilicno minimalan trud, a i zivot mi se poklopio tako da, za engleski, od seste godine zivota bas ide uz dlaku. Zbog toga mi je tesko nekome dati savjet kako da bude bolji jer ja to nisam morala proci; jednostavno ne znam kako je kad ti ne ide jer mi nikad nije ne-islo. Naravno da puno, puno ljudi moze postici dobre rezulate i savrsenstvo u stranim jezicima, a bez icega sto sam imala (ili imam) bas ja.

Totalna suprotnost tome mi je, npr., strength training - ne volim ga i gotovo i odradjujem ga uz neku vrstu prisile (ok, to zvuci opako... ne prijetim sama sebi bas). I polako, mic po mic, dolazim do toga da mi trening nije najveca muka na svijetu, vec da idem jer, eto, trenerica je draga i, na kraju krajeva, kad odradim mucenje, osjecam se prilicno dobro. Teoretski treniram skoro godinu dana, a u praksi mozda 5-6 mjeseci konstantno i sad je lakse jer postizem kakve takve, mikroskopske rezultate. Odnosno, moram sama sebi ponavljati da, iako ne gubim kile ni najmanje (nisam ni prijavila da imam dvije u plusu, povrh "pocetne" tezine, eh), trening je ipak dobar za zdravlje i, na kraju krajeva, mjerenjem i testiranjem se vidi poboljsanje, a vidim ga i ja blesava golim okom jer mogu X i pol, a kad sam tek krenula, mogla sam 1/3 tog X-a. Tu mi je lakse nekome reci, hej, znas, moze se nekako -- recimo ja mogu tako da placam trenericu jer a) skupo mi je pa idem, iako bih radije radila nesto drugo i b) ona me vodi pa ne zabusavam i radim sto ne volim, umjesto da kompenziram necim drugim sto mi je draze ili lakse. Naravno da ovo nije pristup koji ce funkcionirati u svakom scenariju i za svaku osobu, vec samo nesto sto sam ja pronasla kao funkcionalno.

Drugo, da je bas vezano uz mene, mi je izuzetno tesko objasnjavati bez da doslovno sjednem i pisem par dana pa podijelim s cijelim forumom i svijetom svaku sitnicu iz mojeg/naseg privatnog zivota, a sve samo kako bih izbjegla stalno ponavljanje jednog te istog, sto je --- razumijem i znam da su za uspjeh potrebni krv, znoj i suze, ali ne mogu ni mrvu vise u ovom trenutku; na maksimumu sam svojih kapaciteta, a tudje nemam. Zadnih 12.5 mjeseci (o, da, brojim u dan) nam je totalni kaos do te mjere da ne stignem ni prijaviti, npr. kli_kli kao bliskoj prijateljici jer nemam kad (a nema ni ona vremena slusati brda informacija koje ponekad ni ja doslovno ne razumijem pa mi je tesko ili besmisleno pokusavati to podijeliti s nekim tko je izvan cijele price. Kad kazem kaos, to ukljucuje ne samo kronican nedostatak vremena (to se dogadja, racunam, vise manje svima, a pogotovo kad nedostaje jedan roditelj u ovom ili onom smislu), vec i stvarno pomalo sulude stvari, kao na primjer 2 - 5 osoba koje nekad uopce ne poznajem, koje dolaze i odlaze iz kuce gotovo svaki dan. Ili svekrvu i/ili svekra koji su s nama u gotovo svakom trenutku, sto je super u jednu ruku (oslobadja me velikog dijela posla oko muza), a lose jer su i oni stjerani u kut i pod stresom i donose raznorazne dodatne kaose i muzu, i djeci, a na kraju krajeva i meni. Pa onda sve nove dijagnoze, od kojih za neke nisam znala da postoje (illness perception, kao jedna od njih) i nacin na koji jedna hrani drugu, ono, boli glava. To sve skupa vuce druge stvari koje pokusavam rijesiti u hodu, kao na primjer - ako otegnem papke, sad ili nekad kasnije (prosla sam 41.5, a njih dvoje imaju 6 i 3), tko ce se brinuti za djecu? Ok, financijski ce biti poprilicno zbrinuti, ali kome idu? Tu bas i nemam nikoga, svekar i svekrva su u godinama, s bolestima, a i ostat ce im sin (moj muz). On se ne moze brinuti za djecu ni pod razno, pogotovo ne dok se (ako se) ne sredi trenutna situacija. Postoji relativno lako (lol...) rjesenje, ali ne zelim taj odabir; nisam jos tamo, a nadam se da necu ni biti.

Sve ovo skupa nece prestati, nema predvidjen kraj, i sigurno se odrazava na moje fizicko zdravlje, iako psihicki zapravo sasvim solidno plivam. I ne jedem/prezederavam se iz emocionalnih ili bilo kakvih drugih razloga, casna pionirska. Sigurna sam da ne jedem savrseno i da vjerojatno postoji neki bolji model tamo negdje(ovaj, onaj, neki treci... peti..), ali ovaj cas ga ne (pre)poznajem i cini mi se da ga nisam sposobna usvojiti. Ne znam za metabolicke poremecaje; ako ih imam, nisu jasni i lako prepoznatljivi (testovi jedne vrste kazu da nije stitnjaca, drugi kazu da vise nego vjerojatno nije hipofiza, nemam dijabetes, pred dijabetes, niti ikakve probleme s glukozom). Neredovite menge, punih mjesec dana uzasnog krvarenja, plus pretrage iz dana dijagnoze neplodnosti sve skupa ukazuju da je perimenopauza u punom jeku, sto isto vjerojatno ne pomaze kretanju prema cilju koji je, u ovom trenutku, zaustavljanje totalno nesuvislog dobitka kila. Kad dodjem do toga da ih ne skupljam lijevo i desno, tek tad cu razmisljati o tome kako da ih zapravo skidam.

Na kraju je sve ipak samo o meni i mojem prljavom (i cistom) vesu. Racunam da bez toga zapravo ipak ne mogu nista reci, a da ne zvuci sasvim suludo. I stvarno ne volim kad me netko zali zbog svega ili, kako tu nekad rade, dize na pedestal. Meh. Sve to skupa sam sama odabrala, samo su nas neke stvari ipak tresnule po guzici prebrzo ili na nacin na koji bas i nismo racunali (ono, totalni freak accident, hello?). Bitno mi je misliti na sebe u cijeloj prici koliko god mogu, a trenutno je to ovih 2 x 30 minuta tjedno s trenericom, plus onoliko vremena koliko mogu ukrasti samoj sebi, djeci, muzu, poslu i ugurati jos nesto sto mi je potrebno (neka vjezba ili poneko mindless zadovoljstvo, tipa sjedim i gledam u prazno ili citam Facebook ili hodam po ducanu 15 minuta SAMA). Kad uletim s pitanjem kako da najbolje iskoristim 2 x 30 minuta vjezbe, onda stvarno tako mislim. Ili dodatnih 15 - 30 u neko gluho doba noci. Nemam kapacitet usvojiti dodatnih 180 radeci nesto sto radi netko drugi. Ne sad. Mozda cu moci malo kasnije. Znam da netko moze, ali ja trenutno stvarno ne mogu. U ovom trenutku mi je bitno ne dobiti osudu da nisam dobro organizirana, usporedbu da nisam sposobna kao XY, ili cak komentar da, eto, to sto radim nije dovoljno.

Nekim drugim rijecima, ako imam samo $5 i trebam ideje kako prehraniti cijelu obitelj tjedan dana, rado bih cula moze li to netko--i kako--a ne kako se prehranjuje cijela obitelj s $6.5.


Ovo sve skupa mozda i ne spada u ovaj topic, vec vise u onaj o debljanju, ali cini mi se da ih se nekoliko ispremijesalo (debljanje/mrsavljenje, vjezbacice, ovaj o emocijama/ovisnosti...). Tu sam navratila bas zbog toga sto je BB koliko sam pohvatala u nezahvalnoj, stresnoj situaciji bez identificiranog kraja, a zeli pronaci vrijeme za sebe i svoje (pozitivne) odluke.


(Disclaimer: ne odgovaram bas u potpunosti za smisao i redoslijed paragrafa... opet tipkam izmedju sto stvari na poslu. The story of my life.)

[kli_kli]

Nije poenta porediti se. Meni je vrlo malo toga bogomdano, cak sto vise puno puta je dosta toga oduzimano. Posle prva dva poroda bila sam i debela i nesigurna, ali sam mnoge stvari prevazisla, uz borbu sa svim i svacim. godine jesu prolazile, pa su i plodovi te borbe na neki nacin vidljivi.