Dragi tata,
pišem ti ovo pismo jer sam jako tužna i duboko povrijeđena.
Tebe nema i ne mogu ti ga poslati, ali ja znam da će ovo već nekako doći do tebe.
Otišao si prerano i ostavio iza sebe nered i dvoje djece koja nikada nisu bila jednaka.
Danas mi je tvoja supruga, a moja majka rekla kako je vaš sin produžetak tebe, a ja nisam.
Njegova djeca su anđeli, a moje dijete je dijete tamo nekog prigorca kojeg ona, a ni ti nikada niste prihvatili.
To što je on dobar i pošten čovjek, što me voli...nikada vam nije bilo važno.
Moja kći, tvoja prva unuka koju si obožavao i kojoj si krsni kum bio pati zajedno sa mnom i nije joj jasno zašto baka više voli bratića koji je jedva završio razred, a njene kopije svjedodžbi koje joj je s radošću donijela je jedva pogledala.
Tata, Andrea ima sve petice, sve do jedne. Uči tri strana jezika. Treća je bila na tehničkom prvenstvu RH u TKD-u.
Tata, ona je državna prvakinja iz graditeljstva i dobitnica Oskara znanja.
Od bake nije dobila ni zagrljaj, ni poljubac, ni bravo za to.
Žalosno je to, tata. Jako žalosno.
Nemoj mi zamjeriti, ali ja više ne mogu trpiti nepravdu.
Veliku nepravdu kojoj si i ti sa svojom oporukom doprinjeo.
Znaš li da mi je tvoj sin bez ikakvog povoda rekao marš, marš iz kuće u kojoj si se ti rodio?
Nije to njegova kuća, to je naša kuća isto kao što je i stan u kojem živi- naš, ali ga to ne sprečava da bude bezobrazan i bahat.
Pitam se što bi bilo da je to samo njegovo?
Tata, ja te volim, jako volim i užasno patim što te nema i nikada se neću prestati pitati zašto si morao otići.
Zašto si ostavio svoju Tanči ( ti si mi taj nadimak dao) koju si tako jako volio?
Zašto si me iznevjerio?
Nisam ti bila na grobu od godišnjice, uskoro će još jedna, a ja ne mogu obećati da ću ti doći.
Ne mogu tata, previše sam povrijeđena.
Možda se jednom i sretnemo među zvijezdama pa ćeš mi odgovoriti na moja pitanja.
Voli te Tanči