Arđo. Pa ARĐO! Nemreš bilivit! Ju laki dog! Jesi išla uplatit loto?
Arđo. Pa ARĐO! Nemreš bilivit! Ju laki dog! Jesi išla uplatit loto?
Eeh. A sad zašto sam zapravo proćirila ovdje. Mene zanima. Koji je put, tj. misaoni proces odlučivanja, od totalno nerazumne želje za još jednim djetetom u 40-ima do racionalizacije i odustajanja ili go-for-it-statistika-je-samo-broj brije i vraćanja u rovove ivf-a?
Ono s plus i minus tablicama mi ne šljaka jer onda počnem vagati koji argument ima veću težinu.
Hehe, hvala svima na čestitkama.
Konfu, ja ne znam. Ja negdje unutra zapravo nisam nikad odustala i bila sam 100% spremna ići u postupak da mi nije upalilo ovako.
E sad, ovisi jako koliko su duboke te 40-te...koliko financije ograničavaju...jesi li spremna na donaciju...koliki stres je to bio u prošlom điru...i onda se stav vjerojatno mijenja sa svakih neuspjelim postupkom.
Koji je tvoj trenutni?
A gle, četrdesete su četrdesete i nisu nove tridesete. Stres je bio nekoliko godina dugačak i bez obzira kako dobro mi to hendlali, ostavio je traga. Vrag je ta moderna medicina koja ti ne da mira. Ma ne, mi smo zapravo već odustali (iako je MM povodljiv), ali svako malo kako se bližim konačnom izlazu (a mislim da će to biti 45), pomislim: "What if...?" I sa Buhtlicom su nam eminentni davali minimalne šanse, pa viđu đetića.
Konfuzija, jesi bliže odluci - pokušavati IVF ili ne?
Pa, da... svaki dan premišljanja da li ne kad smo prešle 40-tu znači puno...
Kod mene je samo onaj iracionalni dio želio još koji put pokušati. Ali kao pretežito racionalna osoba, tada žena koja je prevalila 42 godine s jednogodišnjim djetetom koje doji, nisam bila spremna prekinuti dojenje, niti sam emotivno-fizički bila spremna za moguću novu trudnoću, smatrala sam da malo dijete koje imamo zaslužuje svu našu pažnju. Nisam bila spremna na hormone, punkciju (punkcije), sve ostalo što ide uz postupak, nisam bila spremna na neuspjeh jer znam to što znam.
Nisam bila spremna ni na materijalno iscrpljivanje na pokušaje u privatnim klinikama jer su me u bolnici odbili radi toga jer sam eto prešla 42. malo dijete iz prvog pokušaja i očuvani reprodukcijski potencijal (FSH 8, AMH 12 pmol/l, preko 14 antralaca) u bolnici nije bio opravdan razlog da idem u postupak!?
Meni odluka nije bila teška. Tek tu i tamo bih pomislila što bi bilo da smo pokušali još koji put, ali to me brzo prođe. Zbilja jest otrcano, ali svatko od nas ima svoj put, naš je bio tako poseban, tako nevjerojatan. Majka sam postala iza 41. godine, život mi naprosto nije ostavio prostor da imam drugo dijete. I to je to.
Sretno Konfuzija!
E sad kad je tema poskočila...moram... jučer me tako uhvatila želja za još jednim pokušajem.
Racionalni dio mene je znao da je to nemoguće... ali onaj drugi se sjetio Shanti, Glacove... pa sam njegovala tu želju par sati i nakon toga ju ušutkala... kako Inesz kaže "život mi naprosto nije ostavio prostor da imam drugo dijete". Lijepo rečeno.
I sad dok pišem... ipak se javlja crv pa me pita... a kako znaš kad nisi pokušala.
Posljednje uređivanje od Mojca : 21.09.2017. at 13:55
I ja se prijavljujem. Zelja je velika i neopisiva.
Realnost surova. Ali odlucili smo da krecemo kod naseg dr L. Kaze da je odlicno stanje obzirom na godine.
Muci me sto cu biti /bi bila stara majka.
Je, Inesz je to dobro rekla.
A kod nas su stvari takve da bi bili kandidati za donaciju, i to obostranu. I ne muči me toliko to što ne bi bili genetski povezani s djetetom, nego razmišljam kako bi tom djetetu bilo kada sazna istinu. I imam li pravo na to. Jesam li sebična. Ipak već imam jedno dijete.
Perlo, smiješno mi je kad vidim djevojke kojima bih ja po godištu lako bila mama kako vode klince starije od moga djeteta. Valjda je i njima smiješno kad vide mene. Biti mama u 40-ima svojih prednosti i nedostataka, isto kao i majčinstvo u bilo kojoj drugoj dobi. Meni je dijete pomladilo duh, otvorila mi je neki portal hrabrosti i nade... Zato mi i padaju na pamet svakakve sulude misli.
Eh, generacijo. Sjećate li se ovoga?
"Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. "
Ah, sjećamo, kako ne...
Da li i vi hodajući gradom procjenjujete dob trudnica? Ja neprestano, od 35. nadalje. Prije sam to radila da procijenim koliko mi je još preostalo vremena, sada da vidim jesam li najstarija trudnica (BTW, na Rodi trenutno jesam). Brija da će me neznanci osuđivati jer "a šta je dosad čekala" - opterećivalo me to prvih par mjeseci, sad me pustilo. Nema to nekog temelja jer ljude uglavnom boli briga za druge. No, često sam se sjetila mare41 koja je jednom napisala "davno sam se prestala sramiti što ovako stara želim dijete"...
Ma nemoj da te to zamara, kako se ti osjećaš tako i zračiš. Moja prijateljica je tek u 43. godini odlučila da želi dijete, jednostavno su joj se stvari u životu tako posložile i rodila je u svojoj 45. godini. Ona se super nosi sa time, nikada je nije zamaralo "što će drugi reći", živi svoj život, super izgleda čak mi se i pomladila. Nekad je brine što će biti u budućnosti, ono kad dijete bude imalo 20, ali Bože moj, ionako to ne možemo znati, život je nepredvidiv...
E, drage moje stare koke! Gledam i ja, ne promakne mi nijedna beba i nijedna trudnica. Mozda podsvjesno pokusavam odrediti godine trudnica i mladih majki, mislim zena koje su majke male djece, mada znam da tu izgled vara. Ja sam uvijek izgledala puno mladje od godina koje sam imala. Ne atraktivnije i zenstvenije, nego djetinjastije. Tako sam "uhvatila" i mladjeg muza. Izgled moze lako zavarati, ali bome jajnici ne lazu. Kad bi mi samo jajnici izgledali kao da imam 10 godina manje, bas bi mi bilo svejedno koliko je ocito da sam "gerijatrijska trudnica"!
Drage moje, znane i neznane (to je od milja "maratonke" i "one nove" hehe) eto i mene na ovoj temi 39+ Upravo slažem mail za PFC pa ćemo vidjeti šta, kako i kad krećemo u donaciju. Držite palčeve da nas ništa putem ne spriječi i da bude sve ok!
Anđo čestitke! Novi muž, nova trudnoća, pa kud sve odjednom Bravo! To je ono "mjenjaj pjetla", ha?
Posljednje uređivanje od Snekica : 03.10.2017. at 15:41
Draga Snekica... od sveg srca navijam za tebe
Upala sam malo u krivu temu, al zapravo se uklapam po "stara ti majka" problemu.
Postala sam majka s debelih 41. Isto mi prodje kroz glavu kad sam u parku i usporedjujem se, iako je kod nas i u vrticu i u kvartu dosta starija ekipa, koja je premasila lijepe 25-30 godine.
Draga Snekice sretno!!! Znala sam da nisi odustala...
LOL . Naravno. Ali, to ti ide za svaki problem - sad prosuđujem kako na ulici ko gazi, boli li ga kičma... i raznorazne druge stvari. U svakoj životnoj dobi i svakom problemu skeniram ljude u sličnoj kaši i gledam kako se s tim nosi ovaj, a kako onaj. Počelo je sa školom - koliko je ko dobio .
Sneki, sretno!!!
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.10.2017. at 14:18
Mislim.. moja pokojna none me uvijek zvala kad bi koja prošla ulicom, hod, šta biš rekla, jel' ova starija od mene il mlađa... itd. Nismo po tome jedinstveni... svak svakog skenira, ali i briga o drugoj osobi prestane brzo.. kad ti naleti neki tvoj važniji problem.
Snekiiii fige do neba i nazad
Poslano sa mog D6503 koristeći Tapatalk
Sve vas ljubim.
Zovem na rendes Q10 na proljeće.
Sneki ljubim i drzim fige.
Dosla sam da napišem-danas je 5 godina od velikog transfera. Taman napunila 45. Rekla doktorici da neću ležati nakon transfera, odmah smo isli ba put, a drugi dan na posao. Trudnoća prosla lako, uz malo strahova, kile osle tjedan dana nakon poroda.
Sad mi je 50, dvoje djece s kojima je ipak sad lakše. Ne osjećam se za 5 banki, furam aktivno 18 sati dnevno. Ponekad mi je bilo žao što nismo stigli imati još dvoje, al pomiri se čovjek s tim.
Na kraju nisam poslala mail, išla sam ispunjavati onu njihovu formu na netu, toliko sam se izgubila s time da bi me na kraju tjeralo da napišem sve kad šta i kako od samog starta - a jbt skoro 9 godina i nekoliko registratora ne mogu popamtiti da me ubijete... I odustala - došla sam do kraja radnog vremena, a program ne pamti gdje sam stala. Mislim si, ionako imam vremena do menge (očekivana M 18.10.) i njihovih odgovora. E sad, danas M kasni već 12 dana, zadnji test (negativni) ispišala sam u subotu i sad čekam pregled kod gina možda četvrtak ili petak. I sad kuki... šta je šta nije nemam pojma i javim vam se kad iiišta saznam.
Sneki, drži se. Znaš da M zna zafkravati u takvim situacijama, nije baš suradljiva u stresu. Možda kad ginić malo pogleda krene.
mare41, ti si i izgledala uvijek 10 godina mlađa, tako da to odgovara situaciji
Sneki ma to njima ukratko napisi dijagnoze, broj postupaka prilozi najbitnije nalaze a oni će već tražiti ako im sta treba. Za donaciju je bitnije trenutno stanje nego prošlo. Mail te ne obavezuje ionako na ništa.☺
Poslano sa mog D6503 koristeći Tapatalk
Svratila sam na forum nakon puno vremena i vidim lijepe novosti, Sneki drago mi je za tebe da niste odustali i za Jelenu također -nisam znala da si postala mama!
Po godinama pripadam ovoj grupi, eto za par mjeseci punim 40 god. Udaljila sam se malo od foruma kako nismo bili više u postupcima, pa onda lani onaj spontani iz prirodne trudnoće koji me baš dotukao a sada pokušavamo opet i tako sam jučer sam bila na inseminaciji nakon 10 god (slučajno pošto nam je puknuo folikul u prirodnjaku) no ne nerviram se puno oko toga
Svima veliki pozdrav!
Mali Mimi, sretno!
Je postala sam mama sa svim elementima sreće i iscrpljenosti
Sneki, ja ne čujeh ljepših vijesti odavno. Pa sretno!!!
Sve me sram. Bježala sam od ove teme kao vrag od tamjana, a po godini proizvodnje sam tu skoro pune 2 godine. Zato je prekrasno vidjeti neka stara imena i prekrasne vijesti.
Mi smo ostali na naših dvoje; možda ću zvučati nezahvalno, ali nešto što mi je i dan-danas mala rupa na duši. Tako su se zvijezde, grah, whatever posložilo.
Konfuzija, ako ima volje & želje & malo para - GO FOR IT!
Jelena, negdje ćemo već opet naletiti jedan na drugu, i sigurna sam da ti majčinstvo pristaje puno bolje nego nekim curicama!
Sneki, do neba ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Mare, oprosti, ali ti si i s tih deklariranih 5 banki piletina
Sneki od svega srca ti želim punooooooooooo sreće.Samo naprijed
Pozdrav svim mojim dragim curama u klubu 39+.
I ja sam nedavno napunila 45 godina i u srcu je ostala jedna praznina zašto nije bilo još koje djetešce. Ali sad je tako kako je, lagano se mirim s tim i sretna sam što imam svoju Jecku.
Evo me, ima odgovora... trebala bih napraviti opet nalaze između kojih je i histero. I s time mogu u postupak već u siječnju ili veljači. A muž... e to je već druga priča. I danas smo se dotakli teme pa sad u tišini tipkamo svatko na svom mobu
kako ste mi koke moje svratih nakon dugo vremena ,Sretan vam Bozić i sve najbolje u novoj godini,moj misko raste 24.12 naunii tri godine,htjela sam jos ali eto nije bio sudjeno zadovoljna i s ovim
evo i mene u čestitarenje, koke naše - neka vam je sretna 2018. godina....... ipak bih izdvojila @Mali Mimi i @Snekicu... da vam se ostvari želja i da nam 2018. budete trbušaste ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~
Ne spavam, lezim vec satima i samo ih gledam.
Suze teku, suze radosnice, ne one druge suze. Njih sam valjda sve isplakala u svim prijasnjim neuspjelim postupcima, ali evo nije uzalud.
Tu su, docekala sam ih.
S njima sam se ponovno rodila i ja, ovaj put kao necija majka.
O Boze, toliko sanjani san je java.
Ne odustajte, nikada ne odustajte!
Sa 40+1 sam saznala da su bas mene odabrale za mamu...