casa prvotno napisa
Kuća je definitivno rupa bez dna, ali nekako ulaganje u kuću je meni isto neki oblik štednje. Neke stvari moram mijenjat, kao npr. kadu koja curi, neke stvari radim kao ulaganja, npr. sređivanje dijela kuće za iznajmljivanje, a neke bi bilo dobro napravit ali trenutno ne mogu i za njih se trudim uštedjet pa sredit npr. izolacija krovišta. Mi minusa nemamo i ne bih ulazila u minus osim u slučaju teške bolesti. Ja sam tip koji nije u stanju kupit kauč, auto, štednjak, veš mašinu na rate. Ja to ne mogu, jer onda ne bih ni jela ni spavala, pa zato štedim. I tako uvijek kao bogatunka iskeširam registraciju, a objektivno živimo od jedne plaće nas petoro. A djeci štedim, zato što želim. Želim im kad odluče krenut u samostalan život poklonit neke novce koji sigurno neće bit dostatni za kupnju stana i ne opterećujem se time. Štedim im koliko mogu. I želim da ih oni jednog dana potroše kako oni žele. Ako će sve potrošit na put u Južnu Ameriku, nek se dobro provedu. Ako će im to bit polog za kredit, želim im što manju kamatu. Ako će sve dat nekoj humanitarnoj udruzi, želim da ih to kvalitetno ispuni. Jedino bi mi bilo grozno akd bi te novce upotrijebili tako da nanesu štetu i bol drugima, ali vjerujem da ćemo ih uspijeti odgojit tako da neće. Ti novci će biti naš poklon njima, i ne mislim ih nadgledat kako će ih potrošit.