ma daj? ovdje izgleda tako predivno, uvijek sam zamišljala dinaru kao golet i kamen, a ovdje mi djeluje baš pitomo...marta prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
ma daj? ovdje izgleda tako predivno, uvijek sam zamišljala dinaru kao golet i kamen, a ovdje mi djeluje baš pitomo...
Potpisujem iz osobnog iskustva. Sin me intenzivno nagovara na Dinaru, meni se teško na to ponovo odlučiti, iako bih ga rado odvela, kad već hoće (on je iz nekog, meni neshvatljivog razloga, očaran Dalmatinskom zagorom i stalno žica da idemo onamo).
Lili, ne znam koliko ti je mlađe dijete staro (znam da je starija školarka), ali ako ih želiš odvesti na Velebit, uzmite apartman u Krasnom (šumarska kuća, ima info na stranici TZ Senj), odatle ste autom za 30-45 min vožnje na Zavižanu, a odatle možete raditi lagane, a predivne izlete koji će se djeci sigurno usjeći u pamćenje. Nisu nimalo teški, sve je markirano i dobro označeno (Veliki Zavižan, Balinovac, Zavižanska kosa, Vučjak, Velebitski botanički vrt, ili već spomenuta šetnja po Premužićevoj stazi koja je maltene skroz ravna u tom dijelu). Ne trebaju nikakve velike pripreme, najvažnije je imati kvalitetnu obuću.
Moj sin je prvi put bio na Zavižanu s 2 i pol godine, tada se sam popeo na Vučjak (jedan od prvih samostalnih uspona), a od njegove 6. godine svake godine smo nekoliko dana na Velebitu i već ga doživljava kao "svojeg".
Jedino nam još fali južni dio Velebita, taj nikako da dođe na red zbog nekih drugih specifičnosti (velike visinske razlike, ljeti velike vrućine, manjak domova, a nema baš ni prikladnog mjesta za kampiranje). Razrađujem logistiku i za taj kraj, ali još nisam gotova...
Hvala puno tanja_b na konkretnim informacijama.Potpisujem iz osobnog iskustva. Sin me intenzivno nagovara na Dinaru, meni se teško na to ponovo odlučiti, iako bih ga rado odvela, kad već hoće (on je iz nekog, meni neshvatljivog razloga, očaran Dalmatinskom zagorom i stalno žica da idemo onamo
Lili, ne znam koliko ti je mlađe dijete staro (znam da je starija školarka), ali ako ih želiš odvesti na Velebit, uzmite apartman u Krasnom (šumarska kuća, ima info na stranici TZ Senj), odatle ste autom za 30-45 min vožnje na Zavižanu, a odatle možete raditi lagane, a predivne izlete koji će se djeci sigurno usjeći u pamćenje. Nisu nimalo teški, sve je markirano i dobro označeno (Veliki Zavižan, Balinovac, Zavižanska kosa, Vučjak, Velebitski botanički vrt, ili već spomenuta šetnja po Premužićevoj stazi koja je maltene skroz ravna u tom dijelu). Ne trebaju nikakve velike pripreme, najvažnije je imati kvalitetnu obuću.
Moj sin je prvi put bio na Zavižanu s 2 i pol godine, tada se sam popeo na Vučjak (jedan od prvih samostalnih uspona), a od njegove 6. godine svake godine smo nekoliko dana na Velebitu i već ga doživljava kao "svojeg".
Jedino nam još fali južni dio Velebita, taj nikako da dođe na red zbog nekih drugih specifičnosti (velike visinske razlike, ljeti velike vrućine, manjak domova, a nema baš ni prikladnog mjesta za kampiranje). Razrađujem logistiku i za taj kraj, ali još nisam gotova...
Evo i link za smještaj u Krasnom.
Bili smo tamo svojedobno i kvaliteta smještaja me ugodno iznenadila. Kao stvoreno za provesti nekoliko dana s djecom. A i Zavižan i Štirovača su blizu.
Pitomo je valjda samo u rano proljece i zo kad pogodis da je poluoblacno, nema bure, nije prehladno, niti pretoplo, pa ako sveti slon prdne tri puta, onda krenes. Inace nemoj tamo ici planinariti na godisnjem.
Jos sam htjela dodati, ti si nju tocno zamislila, samo su ju lazno prikazali. Mislim da su sve te nase planine uz obalu prilicno zeznute jer su vremenske prilike vrlo nestabilne. Tipa krenes u podnozju na 28, a gore u sumi krene kisa i temp se samo strmoglavi na 10. Po tom pitanju mi je Dinara definitli najgora. Odes gore u kratkim rukavima, padne krupa, a onda i temperatura na recimo 2 stupnja. Zadnji put kad sam bila imala sam potkosulju, majicu kretkih rukava, tanku hoodicu, vuneni pulover, debelu hudicu koju inace ni zimi bas ne nosim jer previse grije i vjetrovku. Tri kapuljace sam imala na glavi, ukjucujuci buf i rukavice. I bilo mi je hladno.
marta, sveti slon
E, nikad normalno nisam do gore stigla. Jednom smo se uspeli na vrh, a iz Bosne dolazi Sauron osobno.
Ahhha! Super, tenks za info. Nakon ovog filmica mi i je cak palo na pamet za ovaj godisnji. I HGSS ti se zahvaljuje isto
Odma sam te skuzila, pa reko da pojasnim situaciju.Ahhha! Super, tenks za info. Nakon ovog filmica mi i je cak palo na pamet za ovaj godisnji. I HGSS ti se zahvaljuje isto
Super opis
Zaboravila si dodati, i pod uvjetom da u to rano proljeće nije pao friški snijeg.
Marta, koliko puta si bila gore (vidim po postovima, više puta)?
I moje iskustvo na Dinari je isto ovakvo, samo što nije bila krupa nego pravi snijeg (10 cm na vrhu), a bio je 10.6. U Kijevu kratki rukavi i kratke hlače.
tanja b hvala puno, puno.
išla sma sad provjeravat izlete za Velebit i nevjerojatno ćak 2 društva imaju upravo taj moj slobodni vikend al jedni idu na planin.-biciklističku turu a drugi idu na 2 dana (to ne mogu jer slijećem kasno u petak oko ponoći, vraćam se sa služb.puta).
al sve mi se čini da će biti itekako izvedivo i u vlastitiom aranžmanu, posebno kad već imam upute gdje prenoćit, kojom stazom ići i sl.
Hvalaaa.
Lili ja imam odličnu preporuku za smještaj u Krasnom, ako bude trebalo javi na pp
inače potpisujem tanju, od tamo je super pozicija za izlete
a što se tiče vremenskih uvjeta, planine nikad nisu sasvim bezopasne
jedne godine na Štirovači nas je pomeo takav strašan pljusak i grmljavinsko nevrijeme da nisam mogla vjerovati što se događa
gore je inače jako lijepo, mi smo pekli roštilj koji smo ipak uspjeli pojesti
jedino, mene je frapiralo kad nam je par km niže na povratku medo prešao preko puta
to je baš divljina
Vidim ja da cu se drzat Zavizana ili Premuziceve
Za početak, i za stjecanje dojma o planini, to je i više nego dovoljnoVidim ja da cu se drzat Zavizana ili PremuziceveUostalom, i na Zavižanu se vrijeme zna vrlo brzo promijeniti, treba ciljati dane kad je vremenska prognoza generalno stabilna, pa je i manja vjerojatnost za iznenadnu kišu ili nalete bure.
2 puta na Sinjalu i još koji puta naokolo, mislim isto 2. Sad kad razmišljam o tome, vidim da trebam početi voditi dnevnik.Super opis
Zaboravila si dodati, i pod uvjetom da u to rano proljeće nije pao friški snijeg.
Marta, koliko puta si bila gore (vidim po postovima, više puta)?
Da, nama je Dinara u dugoročnom planu, ali ne znam kad i kako je realizirati, baš iz razloga koje si već navela. Ja sam bila ondje jednom, s planinarskom školom, i to mi je bio jedan od najnapornijih izleta uopće (ne samo do tada, nego i kasnije, kad sam već stekla više iskustva). Doduše, mi smo od Glavaša, tada jedinim mogućim putem, a u međuvremenu su sredili onaj dom na Brezovcu, čini mi se da je uspon s te strane nešto ugodniji? Ili mi se samo tako čini gledajući kartu i tuđe fotke
Pa lakši je utoliko što je Brezovac na većoj nadmorskoj visini (na nekih 1000 m) pa je uspon kraći, nama je trebalo 2,5-3 sata, a za spust do Glavaša 5-6 sati (to nije bio onaj izlet sa snijegom!).
http://www.planinarenje.hr/kt/jgorja...-dinara-sinjal
za razliku od ostalih prilaza, ovaj na slikama isto izgleda pitomo :D
neću, neću, ne brini marta
Na Sinjal smo od Glavaša, al ja nikako ne volim taj put, teren je grozan. Pogotovo iznad skloništa, ako se nastavi ravno gore (a mi redovito tako) hodaš po nekakvom busenju cvrste trave i stalno si napet ko hozntreger jer ne znaš hoćeš li stati na mekano, hoćeš li propasti u tu travurinu ili ćeš izvrnit nogu između 2 kamena. Tanja, idite na Brezovac kad budete išli. I probaj neki termin u svibnju. Mada to niš ne znači.Da, nama je Dinara u dugoročnom planu, ali ne znam kad i kako je realizirati, baš iz razloga koje si već navela. Ja sam bila ondje jednom, s planinarskom školom, i to mi je bio jedan od najnapornijih izleta uopće (ne samo do tada, nego i kasnije, kad sam već stekla više iskustva). Doduše, mi smo od Glavaša, tada jedinim mogućim putem, a u međuvremenu su sredili onaj dom na Brezovcu, čini mi se da je uspon s te strane nešto ugodniji? Ili mi se samo tako čini gledajući kartu i tuđe fotke
Da, i mislila sam od Brezovca. Što se termina tiče, to je veći problem, ali jasno je - ili svibanj ili rujan, ljeti nikako.
od šatorine do štirovače prepuno medinog dreka, ali i prefinih borovnica i šumskih jagoda :DLili ja imam odličnu preporuku za smještaj u Krasnom, ako bude trebalo javi na pp
inače potpisujem tanju, od tamo je super pozicija za izlete
a što se tiče vremenskih uvjeta, planine nikad nisu sasvim bezopasne
jedne godine na Štirovači nas je pomeo takav strašan pljusak i grmljavinsko nevrijeme da nisam mogla vjerovati što se događa
gore je inače jako lijepo, mi smo pekli roštilj koji smo ipak uspjeli pojesti
jedino, mene je frapiralo kad nam je par km niže na povratku medo prešao preko puta
to je baš divljina
Flopice hvala za preporuku za smještaj
Mi proveli vikend u Gorskom kotaru.
Neću opisivati uspone na vrhove, jer to što smo obilazili definitivno ne spada u šetnice, a bogme ni u nezahtjevne planinarske puteve
Privatni planinarski dom "Vagabundina koliba", cca 10ak km od Liča (skreće se lijevo iz centra Fužina) na cesti Lič-Crikvenica. Dom je uz samu cestu, ne možete promašiti. Imaju predobru domaću kuhinju, a može se i prespavati (mi smo tako). Vlasnik je i sam aktivni planinar i markacist, vrlo je razgovorljiv
Od kraćih i lakših uspona koje smo obavili, preporučujem obližnji Zagradski vrh (1187 m), staza kreće odmah iza spomenutog doma, prolazi najprije kroz vikendaško naselje, zatim kroz šumu, obilazi cijeli obronak i na kraju se u zadnjih 10 minuta strmo uspinje na sam vrh, koji je kamenito-travnat, otvoren, s fantastičnim vidicima prema moru i unutrašnjosti. Uspon traje nešto više od 1 h (otprilike 1 h i 15 min).
Mi smo na tom vrhu bili s djetetom kad je imao 4,5 godine, on se toga, naravno, više uopće ne sjeća, pa smo morali ponoviti
Inače onamo zalazi dosta turista koji su smješteni u Crikvenici ili Novom Vinodolskom, pa to može biti ideja i za ljetni izlet ako ste tamo negdje na moru, a poželite promjenu.
super vikend tanja_b
samo bih dodala da se u vagabundinoj kolibi odlicno i jede
Ajme, ova Slemenova spica je...spektakl. Nemam rijeci za opisati! Kao da smo bili u nekoj bajci! Tanja, opisi nam malo gdje ste bili, ako tise da. nema veze sto nije setnica.
Drago mi je za Slemenovu špicu
Da se meni opisivati, samo ne znam kome se da čitati
Prvi dan smo išli na Viševicu. Vlasnik Vagabundine kolibe nam je savjetovao uspon preko Strileža, da je staza ugodnija i raznolikija, iako dulja. Poslušali smo ga i bio je u pravu - stvarno je ugodan uspon, nigdje prestrm, ima i vidika s grebena, ali sve skupa nam je do vrha trebalo više od 3 h. Spustili smo se drugom stazom, koja ide direktno dolje na cestu i kraća je, iako zaista monotona i dosadna (uglavnom prati šumarsku vlaku).
Nakon odmora u domu, dijete je poželjelo još i Zagradski vrh za desert (a i ne bismo imali što raditi do navečer
Sljedeći dan smo obišli vrhove Medviđak i Kobiljak, na njih se ide iz Liča, i iako staza ni na jedan od tih vrhova nije naporna, dosta je teško pronaći pravu cestu i pravu markaciju. Taj kraj je premrežen šumskim cestama i stazama koje su markirali različiti ljudi (GPP - Zagreb Matica, Riječka transverzala, g. Savić iz Vagabundine kolibe, a možda i još ponetko), pa je odgonetavanje karte i terena bila čista enigmatika. Uglavnom, na Medviđak smo relativno lako pronašli cestu i stazu, a oko Kobiljaka smo se malo pomučili, ali ispalo je zapravo i kraće nego što smo mislili da će biti. Ako nekog budu zanimali detalji oko orijentacije, šaljem detaljniji opis.
Medviđak je stjenovit vrh, završni dio (15 minuta) je baš onako velebitskog štimunga, kroz stijenu, treba se dosta pomagati rukama i nije za one koji se nelagodno osjećaju na takvim mjestima. Ali vrh je fantastičan, vidik na sve strane - od Velebita i Krka, pa do Učke i dalje u Sloveniju. Nas je malo u uživanju na vrhu omeo jak vjetar koji nam je donekle otežavao i uspon po stijeni (tj. remetio je ravnotežu).
Uspon do Kobiljaka je cijelim putem kroz šumu, sam vrh je stjenovit, ali je uspon tehnički lakši od Medviđaka, a pristup vrhu uveseljavaju i brojne šumske jagode - rijetko gdje sam ih vidjela u tolikom broju na jednom mjestu.
I mi se napokon odlučili za "šetnju" po planinama. U subotu smo obišli Paklenicu, popeli se sve do Manite peći (čudo jedno, nisam ni sanjala da gore postoji takva lijepa i velika špilja). Danas me rasturaju kukovi, a mislila sam da sam u formi
Sljedeći vikend planiramo na Risnjak. Jel teže ili lakše, tko zna?
Kojim putem idete na Risnjak?
E to sam i ja htjela pitati za Risnjak. Ja sam isla odozdo od onog "doma" pa gore do planin.doma cije ime sam naravno zaboravila :rolleyeyes:
a povratak je bio nekim drugim putem. Meni se na Risnjaku svidja hladovina i nije mi zahjtevna ta tura o kojoj pricam.
al s djecom, to ne bih znala procijenit al tvoja djeca su starija.
Jedva cekam da i moji malo izrastu da mozemo na konkretnije ture.
Eh da sjetih se isla sam do Schlosserovog doma.
Odozdo, misliš od uprave NP u Crnom Lugu?
Tom stazom jako dugo nisam išla, ali po sjećanju, nije teška ni naporna, ali dosta dugo traje (2,5 h?).
S djetetom smo bili na Risnjaku nekoliko puta, prvi put kad je imao 11 mjeseci u nosiljci na leđima, zadnji put prošle godine
Od Schlosserovog doma do vrha ima još 15ak minuta uspona, kroz stijenu, ali nije preteško. Lijepo je iskustvo prenoćiti u domu pa doživjeti zalazak ili izlazak sunca s vrha
Iako, sljedeći put bih voljela ponovo proći tzv. Horvatovu stazu iz Crnog Luga do Schlosserovog doma. Nije ni dijete više tako malo da mu treba birati najkraće pristupe
http://np-risnjak.hr/posjecivanje/mo...laska/risnjak/
zadnji put smo isli iz vilja preko medvjedih vrata. lili mislim da tvoji mogu komotno odraditi tu stazu. dobro je markirana i sumovita je
Mi smo mislili isto krenuti iz Crnog luga od zgrade NP Risnjak. Mislim da se staza zove Leska?
leska je kruzna poucna staza
a ne
leska ti je poučna staza, duga oko 5 km i ide od zgrade NP Risnjak u krug, po šumi. prekrasna je, al se ne penje na Risnjak.
mi smo na risnjak planirali iz Vilja, ovako kao magriz, što slovi kao najlakši put.
ova horvatova staza sam čula da je prilično naporna, al, to ti ovisi valjda, evo, meni nije bilo baš najlakše ni do slemenova špice doći :D
hvala na opisima staza, ovaj topik je već odavno prevazišao šetnice i neka je, naša forumska planinarsko-šetačka oaza :D
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 19.06.2017. at 10:23
Ajme dobro da postoji ovaj topic! Ja sam bila uvjerena da ide do vrha, muž bi me zadavio da sam ga vodila satima uokolo
Angie
i kod mene je muz slaba karika jer ja sam pokretac tura po prirodi a on po europskim destinacijama.
Tako da mi je ovaj topic mrak za skuzit kuda ici, kojim stazama i sl.
magriz hvala puno.bome cu pocet printat ove vase textove i staze i stavljat u jednu mapu pa kad uhvatimo vremena trk u prirodu.
Angie koliko je star tvoj mladji?
Vidim da se provlači tu negdje pitanje prikladne starosti djeteta, pa da napišem naše iskustvo.
Prvo, mislim da je bolje ne čekati da djeca "porastu" za planinarenje, jer pridobiti ih u dobi od 10 i više godina može biti jako, jako teško. Često im se ne da, imaju neke svoje interese, ako nema društva odgovarajuće dobi (tj. ako idu samo s roditeljima), to može biti recept za jamranje i cendranje.
Dakle, krenite s njima dok su još mali i ne znaju što ih je snašlo
Ture koje vode samo kroz šumu, koliko god nama bile ugodne i opuštajuće, djeci su najčešće dosadne
Atrakcija može biti i neki slap, vidikovac, stari grad, stijenje, bilo što što odudara od okoline.
Dodatni motiv u slučaju zasićenja ili umora može biti čokolada u ruksaku ili nešto slično - iako čokoladu ne preporučujem u ovo doba godine jer se rastopi. Fora je npr. nositi trešnje na vrh, pa se ondje natjecati u pljuvanju koštica udalj
Društvo djeci jako, jako puno znači - mislim da mi ne bismo pola toga obišli da nismo imali pravo društvo u pravom trenutku.
I, kako dijete raste, tako se i duljina ture može produljivati, ovisno o ciljevima, interesima, sklonostima, sposobnostima...
Inače, jutros sam otišla na posao i ostavila sina doma na podu, s Čaplarovim priručnikom, dnevnikom HPO, A4 papirom i olovkom. Sad je on taj koji je počeo smišljati ture - došao je do te faze da je poželio i sam nešto osmisliti. Jest da su mu ture ubibože, jer nema još dovoljno praktičnog iskustva na terenu, ali bitno da ima volju, lako ćemo riješiti tehničke detalje.
Lili, moji su 9 i skoro 12. Isto kao Tanja mislim da to zapravo i nije ključno, gledala sam baš oko sebe kako hoda i mlado i staro, od beba u nosiljkama do staraca koji su me posramili brzinomTo je jednostavno stil života bez obzira na dob.
Tanja ovo s osmišljavanjem ture djeteta je genijalna ideja.
I još nešto. Kako djeca rastu, tako se povećava i broj njihovih obaveza. U višim razredima više se i uči, više je zadaća, a to znači i manje slobodnih vikenda. Mi smo ove godine (6. r.) morali od nekih izleta odustajati zbog školskih i izvanškolskih obaveza. Ispada da smo najviše vremena za planinarenje imali dok je išao u vrtić
Da se ne bi desilo da, čekajući da djeca porastu, obiteljska planinarenja počnu otpadati zbog drugih, vanjskih faktora koji s tim odrastanjem dolaze...
da se malo pohvalim :D mi smo za ovaj vikend u sloveniji pridobili i 16-godišnjaka
koji je istina, sa svojim sarkastičnim i ciničnim primjedbama davio sve do vrha, al u pozadini, ako si dobar promatrač, mogao si vidjeti da, zapravo uživa.
a što se tiče kondicije i svega, ja sam najslabija karika.
svi ostali se jedva oznoje. iako, napredujem i ja pomalo :D
j inače ima izborni predmet u gimnaziji - planinarenje.
sad su nedavno bili od tog vilja do risnjaka (ova staza) - trebalo im je 45 minuta :lili: :D
i sve što kaže tanja i na našem primjeru stoji. kad vide bilo kakvu stijenu i kamen, odmah im osmijeh na lice dođe. a kroz šumu gunđaju. j nije bio oduševljen ni premužićevom stazom čak, i to mu je bilo dosadno. mora biti neki vrh i mora biti nešto. makar to nešto bilo i izmoždena mater, to im je nekako najzabavniji dio puta.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 19.06.2017. at 12:15
Tanja b
slazem se sa svim sto si napisala. Bitno je i drustvo.mi nemamo neko drustvo iskusno u planinarenju pa kad idemo s drugim obiteljima o da nas obicno vodi taj jedan tata avanturist al koji bas i ne pozna staze dobro. Tako da je moj 5godisnjak zavrsio na planinarenju dosta velikog uspona koje je trajalo u jednom smjeru cak 3 sata a povratak je bio cca 2h. E to bi htjela izbjeci.
Sin je bio super i sve prehodan,planinari su ga redom hvalili al brate mili hocu da mi djeca zavole planine a ne da ih odljubim od planinarenja zbog prezahtjevne ture (izmorili smo se i mi odrasli).
Moji vole hodat, planinarit to nikad nije bio problem al ja bi nesto suvislo i vodjenu turu bilo s plan.drustvom ili nekim nasim drustvancetom al da netko ima pojma kuda idemo
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.06.2017. at 12:57
Angie
dobro da idete iduci vikend jer onaj vikend iza je Risnjak trail i bit ce brdo trkaca koji krecu iz Crnog Luga prema Schlosserovom.
meni je to super, kad se potrefi neki trail na našoj planiranoj stazi. ne možeš nikako zalutati jer je označena staza :D
cvijeta da super je što je označena al je kvaka da je dobar dio te staze za hodati jedno po jedno a ne možeš se svako malo izmicati trkačima da prođu, ono što možeš je znati kad im je start pa krenut iza njih
a mislim... i ti trkaci... svako malo zatvore grad, a sad bi jos i po planinama maltretirali
kad smo kod trkača, jeste vidjeli ovu prepisku:
marina maslek o tome kako ju je ugrizao poskok na trčanju
i odgovor gss bih
stvarno mi je čudno kako ona odlazak u planine naziva treningom. a dobro, sto ljudi sto ćudi, kome se trči neka trči. fala bogu, mjesta ima za svih :D
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 20.06.2017. at 13:19
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom