MPO zakon je ostao nedorecen kad je rijec o krioprezervaciji embrija (zamrzavanje i cuvanje zametaka).

Zakon kaze da se zameci cuvaju 5 godina na teret HZZO, posebnim zahtjevom mogu se cuvati jos 5 godina na teret osoba u postupku, a nakon toga se, uz izricit i ovjeren pristanak, mogu donirati parovima koji se zbog neplodnosti lijece u RH.

5+5, i sto onda?

Rodili ste x djece i ne zelite imati jos djece, a ostao je odredjeni broj embrija u kriopohrani. Mozete donirati, ali sto ako ne zelite? Ne postoji nikakav pravni mehanizam koji bi prisilio par na donaciju.

Sto ako se rastanete? Mozda jedan ili oba partnera ne zeli imati djecu iz tog braka/veze.

Sto ako jedan od partnera umre? Zakon kaze da se zameci doniraju, ali kako dobiti pristanak pokojne osobe?! Tu imamo i jednu zanimljivost. Recimo da je umro muskarac, a zena svejedno zeli iskoristiti preostale embrije. Ona to zakonski ne moze, ali zato moze donirati svoje embrije drugom paru

Iako clanka 36, koji novodi zabranjene radnje u MPO, nigdje decidirano ne navodi kako je unistavanje embrija zabranjeno (pa se mozemo voditi onom latinskom nulla poena sine lege), smatrate li da se unistavanje embrija treba jasno zakonski regulirati?

S obzirom na lose i neodgovarajuce stimulacije nije da imamo obilje embrija, ali zanima me kako vi gledate na sve to. Sto bi napravili u gore navedenim situacijama? Sto bi napravili s vasim embrijima koji su ostali?